Ono po čemu je Splićanin Jerko Rošin najpoznatiji je arhitektura.Odlukom hrvatske vlade od prije tri mjeseca osnovan je Savjet za prostorno uređenje koji bi, nakon 13 godina hrvatske samostalnosti i desetaka tisuća bespravno izgrađenih arhitektonskih nakaza, koje najčešće na jadranskoj obali i u Zagrebu bespovratno mijenjaju i trajno uništavaju krajolik, trebao uvesti red u sustav. Savjet je sačinjen od sedmeročlane grupe arhitekata i urbanista. U njemu su akademici Boris Magaš i Ante Vulin, profesori Ivo Maroević, Mladen Obad Ščitaroci te Stijepo Butijer i Julije de Luca. Međutim, životopis osobe koja je predsjednika savjeta kao da pokazuje da je netko napravio grubi previd. Naime, riječ je o osobi koja je, između ostalog, 42 godine član Društva skladatelja Hrvatske, glazbenik sa završenom srednjom klavirskom školom čije se pjesme nalaze na repertoaru dalmatinskih klapa, pjevaču mnogih klapa i zborova, splitskom rotarijancu, piscu dječje književnosti, slikaru, karikaturistu, kolumnistu Slobodne Dalmacije i najneobičnije od svega, počasnom konzulu Republike Španjolske. Naravno, ono po čemu je Splićanin Jerko Rošin najpoznatiji je arhitektura. Prve nagrade na natječajima osvajao je za projekte apartmanskog naselja Rogoznica 1987/88., apartmanskog naselja “Neum Tanko sedlo” 1989., pastoralnog centra Gospa Fatimska u Splitu 1991., poslovno-garažnog objekta “Centar Bonačić” 1998/99., Franjevačkog klerikata u Splitu 2003., hotela “Palace” u Hvaru 2003. i stambeno-poslovnog objekta “Brodarica” u Splitu 2003. Oni koji poznaju ovog arhitekta, dobitnika nagrade Vladimir Nazor za projekt hotela “Kaktus” u Supetru 1977., smatraju ga vrsnim stručnjakom koji je svojim temperamentom, željom i znanjem u stanju pokrenuti stvari s mrtve točke. Oni koji ga ne poznaju a čitaju njegove kolumne, u kojima se godinama obračunava s uništavateljima hrvatskog urbanog okoliša, to samo mogu potvrditi. Da savjet na čelu s Rošinom neće biti samo ukras pokazao je i njihov prvi potez. U suradnji s Državnim odvjetništvom, već u prvim danima postojanja, u Sabor su poslali prijedlog da se u Kazneni zakon unese odredba kojoj bespravna gradnja prestaje biti prekršajno, a postaje kazneno djelo. “Volio bih vidjeti tko će se od zastupnika usuditi i dignuti ruku protiv ovog prijedloga”, kaže Rošin čija retorika upozorava da je u stanju za svoje ideje ratovati do sudnjeg dana.

Na stanove sagrađene na prostoru za turističku namjenu treba plaćati porez tri mjeseca godišnje kako bi i država od toga imala koristi Urbanizacija Prevlake ide u pogrešnom smjeru i postojeći natječaj treba ukinuti jer pravna namjena tog prostora nije definiranaNACIONAL: Hoće li, ako Sabor prihvati vaš prijedlog da se bespravna gradnja proglasi kaznenim djelom, to spasiti preostali dio najugroženijih područja, poput srednje Dalmacije i Zagreba od daljnje devastacije bespravnih graditelja? – Proglašavanje divlje gradnje kaznenim djelom svakako neće dovesti do njenog iskorjenjivanja jer su i krađe i ubojstva također kaznena djela pa se ipak događaju. Ali, ako naš prijedlog prođe, bespravni će graditelji dva puta razmisliti prije nego što počnu graditi. To će dovesti do uvođenja reda u državu i prostorno uređenje, čime ćemo Europi pokazati kako držimo do reda i zakona, što će nas toj Europi još više približiti.

NACIONAL: Slažete li se da su prekršajne kazne za divlju gradnju, odnosno način na koji su se određivale, samo poticale još veće bezakonje? – Prema sadašnjem zakonu, divlja gradnja se smatra prekršajem a kazna može iznositi i do 100.000 kuna. U Hrvatskoj je prošle godine sagrađeno oko 5000 bespravnih objekata. Da je svaki počinitelj kažnjen samo 50.000 kuna, država bi prikupila 25 milijuna kuna. Umjesto toga, ukupni iznos propisanih kazni ne prelazi milijun i pol kuna, što dovoljno govori o načinu funkcioniranja sudstva. Osim toga, vrlo malo objekata je srušeno, iako to zakon omogućava. Očito je da nije bilo političke volje da se to napravi.

NACIONAL: Država se godinama ponaša kao da taj problem ne postoji. Poznato je kako je, osim dijelova Zagreba, divljom gradnjom najviše pogođena Dalmacija. Koliko je činjenica da su premijer Ivo Sanader i ministri Božidar Kalmeta i Miomir Žužul porijeklom iz Dalmacije pomogla da se problem bespravne gradnje odredi kao jedan od Vladinih prioriteta? – Sanadera dugo poznajem i mogu reći da smo kućni prijatelji. Točno je da je od njega potekla ideja da se osnuje savjet. Kada je postao premijer, rekao mi je kako je situacija na području prostornog planiranja dramatična i kako nešto treba odmah poduzeti. Odlučili smo se na osnivanje savjeta, ali sam pri tom dobio jamstva kako će ono što budemo radili imati i konkretnih posljedica.

NACIONAL: Što ste prvo napravili nakon okupljanja? – Nakon toga sam nazvao svog kolegu iz Rotary kluba, glavnog državnog odvjetnik Mladena Bajića. On i njegov pomoćnik pomogli su nam prilikom pisanja teksta prijedlog zakona i tako je krenulo. Zanimljivo je kako se nešto slično pokušalo i 1995. u tadašnjem Županijskom domu, ali nije prošlo jer je, kažu, u njemu sjedilo previše zastupnika koji su i sami bili bespravni graditelji ili su ih poznavali.

NACIONAL: Što će biti vaš sljedeći potez? – Kada je u pitanju rješavanje problema prostornog uređenja onda ga je, s obzirom na situaciju, najbolje usporediti sa smrtno bolesnim pacijentom kojega može spasiti samo kirurška intervencija. Proglašavanje divlje gradnje kaznenim djelom usporedio bih s prvim kirurškim rezom kojim se pacijentu spašava život. Nakon toga, drugi rez koji ćemo predložiti i koji bi našem pacijentu trebao osigurati početak oporavka je prijedlog vladi da se donese posebna odredba kojom bi se, na određeno vrijeme, zabranila gradnja novih apartmana na obali.

NACIONAL: Što time mislite postići? – Postoji previše manipulacija Pravilnikom o kategorizaciji turističkih objekata. Smatramo kako bi strateški interes Vlade trebao biti gradnja hotela i poticanje komercijalnog turizma, a ne apartmana.

NACIONAL: Takav će prijedlog zasigurno naići na otpor privatnih investitora. Koji argumenti idu vama u prilog? – U postojećem Pravilniku piše kako jedna soba može biti turistički objekt a ako može soba, onda može i stan i apartman biti turistički objekt. Onda se događa da u nekom urbanističkom planu stoji kako je određeni prostor predviđen za turističku namjenu pa onda lijepo dođe investitor i sagradi stanove. Ima argument da su to turistički apartmani i nitko mu ništa ne može jer je sve napravljeno po zakonu. Tako dolazi do devastacije prostora, primjerice na splitskom Žnjanu. Najvažnije je to da država od toga nema nikakve koristi.

NACIONAL: Što bi država trebala napraviti? – Na taj prostor bi se trebao plaćati porez od iznajmljivanja, i to za tri turistička mjeseca godišnje, pa će stanovanje na tom prostoru i izgradnja stanova postati preskupa. U kupoprodajnim ugovorima za stanove na Žnjanu piše da je riječ o turističkim apartmanima. Prema tome, i investitor i kupci u takvim slučajevima sudjeluju u zlouporabi. Dakle, Pravilnikom je potrebno preciznije odrediti što je to turizam i spriječiti ovakve situacije.

NACIONAL: Smatrate li kako je administracija, njena sporost i korumpiranost kočnica pri rješavanju problema? – Treći kirurški rez koji namjeravamo napraviti kako bi naš pacijent počeo normalno disati i funkcionirati je poboljšanje rada administracije. Primjerice, ako odredimo da je za neki dokument potrebno čekati dva mjeseca a taj rok prođe, onda stranka može smatrati da je dobila suglasnost za ono što je tražila. Nadalje, ako odredimo da jedan radnik može riješiti dnevno deset predmeta, onda je potrebno često kontrolirati njegovu učinkovitost, što samo znači da je potrebno da svoj dio odgovornosti ponese i državna uprava.

NACIONAL: Korupcija je osnovna boljka hrvatske administracije. Može li se iskorijeniti? – Potrebno je da građani počnu razmišljati drugačije. Naime, često me ljudi zovu telefonom i ukazuju na probleme, ali se ne žele predstaviti. Takvim ne mogu pomoći jer ne mogu očekivati da netko rješava njihove probleme, ako se ne žele ni predstaviti.

NACIONAL: Možda je uzrok tome nepovjerenje građana u institucije? – Moje je mišljenje kako se u budućnosti trebaju kombinirati elementi edukativnog i represivnog djelovanja sustava jer nije problem u ljudima, nego u načinu funkcioniranja društva. Naši ljudi, s istim mentalitetom koji imaju u Hrvatskoj, odlaze vani i poštuju zakone. Kada se vrate u Hrvatsku, neometano krše zakon. Krše ga čak i stranci koji u Hrvatskoj postaju divlji graditelji, što im u njihovim zemljama ne pada napamet zato što tamo, za razliku od nas, funkcionira pravna država.

NACIONAL: Kolika je krivnja vaše struke za ovako stanje? – Smatram kako generalno struka nije kriva, već su krivi pojedini nemoralni arhitekti koje nitko ne prisiljava da rade naopako i da slijepo izvršavaju sulude ideje investitora.

NACIONAL: Postoji li razlika u motivima bespravnih graditelja nekada i u današnje vrijeme? – Svakako. Taj se problem pojavio u socijalizmu 60-ih, kada se forsirala ideja kolektivnog stanovanja, iako i danas oko 73 posto građana živi u obiteljskim kućama. Naime, tada je sa sela u grad došlo previše ljudi koji su u tvornici dobili posao, a nisu imali vremena čekati stan. Tako se događalo da se skupi društvo, kupi cement, ispeče janje i preko vikenda je nikla kuća. Tada je 60 posto Splita bilo izgrađeno divlje. Država je to tolerirala jer se tako održavao socijalni mir.

NACIONAL: Kakvi su motivi danas? – Danas se pojavila gomila ljudi koji su u ranim fazama kapitalizma na razne načine došli do novca. Kada nelegalno dođete do novca, onda i gradite bez dozvole da vas nitko ne bi upitao otkud vam sredstva. Nekada su divlji graditelji bili socijalni slučajevi pa je i rušenje bilo moralno upitno. Kada danas dođete s bagerom pred kuću od 5 katova a vlasnik izvede pred stroj ženu i dijete, to više nije ista dimenzija. Onda se tu može govoriti o manipulacijama i o interesima koji se legaliziraju kroz institucije.

NACIONAL: Trenutno s kolegama obilazite hrvatsku i snimate situaciju. Što ste zatekli na terenu? – Najprije ćemo definirati prostore od posebnog državnog značaja, poput Kopačkog rita, Brijuna, Plitvičkih jezera ili Prevlake. Već mogu reći kako smatramo da projekt urbanizacije Prevlake ide u pogrešnom smjeru.

NACIONAL: U kojem smislu se događaju pogreške? – Mislimo kako postojeći natječaj treba ukinuti jer pravna namjena tog prostora nije definirana. Osim toga, Prevlaka je granični prostor od posebnog državnog interesa. Prevlaku treba komercijalizirati, ali i paziti kako strateški interesi ne bi bili povrijeđeni.

NACIONAL: Kako su vaše kolege, odnosno stručna javnost, reagirali na osnivanje savjeta? – Moram priznati da nas dio kolega doživljava negativno. Je li to zavist, ono “Zašto on, a ne ja?”, zaista ne znam. Mogu im samo poručiti da ovo ne radim zbog novca jer na ovom poslu financijski samo gubim. Ne radim ovaj posao ni zbog eventualnih poslova s državom jer nikada u karijeri nisam imao ni jednu narudžbu od države. Uvijek sam poslove dobivao na natječajima.

NACIONAL: Za kraj nam objasnite zašto ste odabrani na dužnost počasnog španjolskog konzula u Splitu? – Prije devet godina me nazvao španjolski veleposlanik u Hrvatskoj i rekao kako sam u krugu kandidata za konzula. Na moj upit što se od mene očekuje rekao mi je kako se samo trebam nastaviti ponašati prema svom zdravom razumu i da mu je potrebna osoba koja će u Hrvatskoj otvoriti Španjolcima što više vrata. Rekao sam mu kako nemam ništa protiv, ali da španjolski jezik govorim samo pasivno. Kako se ispostavilo da to nije problem, tri mjeseca kasnije postao sam konzul.