Starčević je ocijenio da ratnom zrakoplovstvu, elitnom rodu u svakoj vojsci na svijetu, u SiCG-u prijeti "gašenje" zbog nedostatka novca.Kad bi teroristi oteli putnički avion i usmjerili ga prema najvišoj zgradi u središtu Beograda, ratno zrakoplovstvo Srbije i Crne Gore moglo bi samo ? promatrati što se zbiva. Možda bi se neki pilot pokušao svojim avionom zabiti u otetu letjelicu, ali je pitanje omogućava li stanje u kojem se nalaze MiG-ovi ratnog zrakhoplovstva SiCG-a samoubilačke postupke. Na takav zaključak navodi izjava prvog čovjeka ratnog zrakoplovstva SiCG-a, general bojnika Vladimira Starčevića, da rod vojske na čijem je čelu “odumire” i da je svako uzlijetanje borbenog aviona rizik, ne samo za pilota, nego i za civile na zemlji.

Riječ je o vrlo neuobičajenoj izjavi. Generali nekadašnje Jugoslavenske narodne armije bili su poznati po veličanju spremnosti svojih jedinica za okršaj s bilo kakvim neprijateljem. Starčević je, međutim, ocijenio da ratnom zrakoplovstvu, elitnom rodu u svakoj vojsci na svijetu, u SiCG-u prijeti “gašenje” zbog nedostatka novca, u prvom redu za gorivo, ali i za rezervne dijelove. Konstatirajući da je situacija “alarmantna”, Starčević je rekao da zbog nedostatka goriva prijeti opasnost da se obustavi letačka obuka: “Zbog 3-4 milijuna eura potrebnih za gorivo možemo već sutra razbiti deset puta vrjedniji avion. Svaki let naših pilota izazov je za sigurnost. Ne smijem više odobravati letove ako nam gorivo i ubuduće bude stizalo na žličicu. Krajnje je vrijeme da se shvati kako gorivo ne može biti restriktivan faktor za avijaciju. To nije velik novac za državu. Riječ je o samo sedam posto vojnog budžeta. Za oko 70 zrakoplova, koliko ih je sada u upotrebi, mjesečno treba oko 1000 tona goriva. To je 4,2 milijuna eura. Ako država treba avijaciju, neke se granice ne smiju prijeći. A mi smo ih prešli”.

Starčević je procijenio da bi se gašenje ratnog zrakoplovstva moglo odraziti i na civilne potrebe, prije svega u borbi protiv požara, koji svakog ljeta izbijaju u Crnoj Gori. Znalci čak smatraju da je Starčevićevo dramatično upozorenje uljepšana slika stanja u zrakoplovstvu nekoć “četvrte europske vojske”, upropaštenom višegodišnjim ekonomskim sankcijama i sukobom s NATO-om, u kojem je ratna avijacija izgubila 30 posto aviona, dok je 39 zrakoplovaca poginulo. Tvrdi se da ono “postoji samo kao ime ” i da ne bi moglo odgovoriti potrebama obrane. Pojedini analitičari tvrde da ni jedan MiG-29 nije u stanju uzletjeti i presresti neprijateljsku letjelicu. Svi ostali borbeni avioni mogu gađati samo ciljeve na zemlji, a piloti koji se usuđuju uzletjeti čine to na vlastit rizik.

Piloti srbijanskocrnogorskog ratnog zrakoplovstva provode u zraku navodno samo 10 do 20 sati godišnje, što znači da ne mogu produljiti ni letačke dozvole. Vojni analitičari u Beogradu tvrde da američki borbeni piloti imaju 360 sati naleta godišnje, britanski 320, ruski 60, hrvatski 90.

SiCG se opredijelio za reformu svoje vojske, neki potezi su povučeni, ali nije utvrđena strategija modernizacije avijacije. Nije određen ni osnovni tip aviona koji bi trebali biti u njenom sastavu. Odustalo se od ideje da se od Grka iznajme ili kupe na leasing dvije eskadrile starijih modela F-16, kao i od nabave ruskih letjelica, tvrde analitičari.

U novinama su se pojavile izjave pilota da lete bez radara i s pokvarenim instrumentima za prepoznavanje neprijateljskog radara. “I da uđemo u NATO, ne bismo mogli održavati vezu s njihovim pilotima. Letimo na MiG-ovima 21 starim 25 godina, koji ne bi prošli po našim kriterijima prije NATO-ova bombardiranja, a ti kriteriji nisu ništa u odnosu na one iz ranih 90-ih. Dobivamo četvrtinu potrebnog goriva, tako da nemamo ni za redovito letenje, a kamoli za obuku”, izjavio je jedan pilot.

MiG-ovi 21 mogli bi u Izraelu biti usklađeni sa standardima NATO-a, ali to stoji 35 milijuna dolara po avionu. Kako je teško podmiriti manje od 5 milijuna dolara za gorivo, može se zaključiti da je to za SiCG nerješivo.

Pomalo nevjerojatno zvuči tvrdnja neimenovanog pilota da se, nakon što je NATO-ovim bombardiranjem uništen trenažer za simulaciju letenja, njegovi kolege sada obučavaju kompjuterskom igricom “Mig 29”.

Sve je to pokrenulo pitanje je li SiCG-u uopće potrebno ratno zrakoplovstvo, jer se državni teritorij jako smanjio a cilj je Beograda integracija u Partnerstvo za mir, a zatim i u NATO. Ozbiljnosti problema pridonosi to što je vojska institucija koja uživa najveći ugled među Srbima i što je ratno zrakoplovstvo 1999. jedino nanijelo bilo kakav gubitak NATO-u srušivši jedan F-16 i jedan “nevidljivi” bombarder F-117.

Ocjeni da je Vojska SiCG-a, nakon Albanije, najslabija na Balkanu mogli bi pridonijeti podaci da još nema rješenja za zahtjev Crne Gore da se Boka kotorska oslobodi golemog broja “skupih, zastarjelih i nepotrebnih” ratnih brodova, da je prosječna starost vozila u kopnenoj vojsci 25 godina, da 22.000 starješina traži rješenje stambenog pitanja.

Zanimljiva je i sudbina četvorice načelnika generalštaba od 1992., kad je JNA prestala postojati. Dragoljub Ojdanić u pritvoru je Haaškog suda zbog ratnih zločina na Kosovu, Nebojšu Pavkovića pred Tribunalom je optužen za isto zlodjelo, Momčilo Perišić je u Beogradu osumnjičen da je kao potpredsjednik srbijanske vlade špijunirao za Washington. Aktualni načelnik Branko Krga nije optužen ni za jedan zločin. Možda će se i to promijeniti jer se u nedavno objavljenoj knjizi “Vojna tajna” navodi da je Krga u travnju 2000., kao načelnik vojne obavještajne službe, na sastanku tadašnjeg vojnog i policijskog vrha o lideru Srpskog pokreta obnove Vuku Draškoviću rekao: “Svi znaju da je narkoman, da je ovo, da je ono”. Drašković je upravo izbaran za ministra vanjskih poslova SiCG-a.

Za ministra obrane izabran je Prvoslav Davinić, koji je više od dva desetljeća proveo u Ujedinjenim nacijama a sedam godina bio na čelu Odjela za razoružanje UN-a. On je na mjestu ministra naslijedio Borisa Tadića, kojem je ta funkcija pomogla da izbije na čelo Demokratske stranke nakon atentata na Zorana Đinđića. Tadić je uživao podršku Zapada, a nova vlast u Srbiji njegovu je smjenu najavila dok je bio u službenom posjetu Rumunjskoj.

Nakon svrgavanja Miloševića u listopadu 2000. očekivalo se da će Beograd u godinu dana ući u Partnerstvo za mir. To se još nije dogodilo, a Albanija je, kao i azijske republike bivšeg SSSR-a, postala član tog projekta. Za to postoje barem dva nedvojbena razloga: ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba, Ratko Mladić, unatoč optužnici iz Haaga, i dalje je na slobodi, a Beograd nije povukao tužbu protiv NATO-a pred Međunarodnim sudom pravde. U Beogradu se često procjenjuje da povlačenje tužbe protiv NATO-a zbog bombardiranja 1999. ne bi trebalo biti problem. Ali to se ne bi i moglo reći za Mladića, koji je, prema
službenim podacima, do 2002. živio u Srbiji. Čuvala ga je vojska SRJ, a tadašnji srbijanski ministar unutarnjih poslova Dušan Mihajlović tvrdi da Mladića nije uhitio jer “nije htio rat s vojskom”. Kao da je zaboravio da su JNA i njene nasljednice izgubile sva četiri rata od 1991. do 1999. ? u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.

Načelnik muzejskog odjela Vojnog muzeja u Beogradu pukovnik Dragan Nikolić nedavno je uništio dva rijetka islamska nadgrobna spomenika, šehitska nišana iz 15. i 16. stoljeća. Nikolić je, uz odobrenje načelnika muzeja pukovnika Srboljuba Miletića, s dva radnika maljevima uništio jednu nadgrobnu ploču, dok je drugi nišan bilo teži razbiti pa je, prilično
oštećen, sakriven ispod raslinja iza muzejske zgrade. Navodno se Nikolić, uvjeren da je muzej izgrađen na turskom groblju, zauvijek obračunao sa spomenicima koji su 44 godine u eksterijeru Vojnog muzeja. Uništeni nišani jedinstveni su primjerci islamskih spomenika i nema ih više ni u Bosni. Zemaljski muzej u Sarajevu potraživao je te spomenike za potrebe Zimskih olimpijskih igara 1984., ali ih Vojni muzej nije ustupio.

Načelnik vojnosigurnosne agencije SICG-a (VBA), protuobavještajne službe, pukovnik Momir Stojanović izjavio je u veljači da su njegovi ljudi na Kosovu već godinu i pol. “Obnovili smo svoju prisutnost u samom vrhu separatističkog pokreta i terorističkih organizacija koje tamo deluju”, rekao je Stojanović. U ožujku su Albanci protjerali s Kosova oko 4000 Srba i uništili više od 30 crkava i manastira. Vlast u Beogradu procijenila je da to nije bio spontani prosvjed kosovskih Albanaca nego brižljivo planirana teroristička akcija. Nije poznato je li VBA, unatoč svojim operativcima na terenu, upozorila na pripremu terorističke akcije.