Objavljeno u Nacionalu br. 812, 2011-06-07

Autor: Marko Biočina

NITKO NE ZNA KAKO SPASITI GRČKU

Grčki rulet: Igra u kojoj svi gube

EUROPSKA UNIJA mora ponovo pomoći Grčkoj, i to s 40 milijuna eura, što izaziva bijes građana EU, a istovremeno se Grci osjećaju poniženo te su u strahu da će ih nove financijske mjere staviti u vazalni odnos spram Unije

OTPOR GRKA MJERAMA EU
Sliku grčkog premijera
Georgea Papandreoua
prosvjednici su oslikali
kao klauna i objesili
pred zgradu parlamenta u AteniOTPOR GRKA MJERAMA EU Sliku grčkog premijera Georgea Papandreoua prosvjednici su oslikali kao klauna i objesili pred zgradu parlamenta u AteniKada je antički junak Odisej svojim brodom uplovio u Mesinski tjesnac, našao se zarobljen između dvaju morskih čudovišta, Scile i Haribde, a da bi se spasio, žrtvovao je šest svojih drugova mornara. Stoljećima nakon što je Homer tu zgodu opisao u svom epu, jedan drugi grčki junak nalazi se u sličnoj situaciji. Grčki premijer George Papandreou nalazi se između Scile i Haribde, samo što njegova zla kob nisu golema čudovišta koja gutaju ljude i brodove, nego međunarodni financijski ulagači i institucije koji ove godine očekuju da im ta država vrati desetke milijardi eura posuđenih tijekom ranijih desetljeća. Grci dovoljno novca nemaju, kreditni rejting im je prenizak da bi mogli samostalno novim zaduživanjem otplatiti staro, pa je evidentno kako će im trebati pomoć drugih država, ponajviše članica Europske unije.


DAKAKO, RIJEČ JE O SCENARIJU već viđenom prije točno godinu dana kad su države članice Europske unije, nakon golemih prosvjeda svojih stanovnika, pristale Grčkoj isplatiti 110 milijardi eura pomoći, strahujući kako bi bankrot Grčke mogao dovesti do sloma zajedničke europske valute - eura. Zauzvrat čelnici velikih europskih zemalja, pod vodstvom njemačke premijerke Angele Merkel, Grčkoj su nametnuli vrlo strog program rezanja javne potrošnje i smanjenja socijalnih davanja, nadajući se kako će nakon što on bude proveden ta država biti sposobna opet samostalno servisirati svoje dugove na međunarodnom financijskom tržištu. Taj plan se izjalovio, tako da Grcima danas treba otprilike novih 40 milijardi eura pomoći kako bi izbjegli potpuni bankrot, a može se pretpostaviti da će drugi krug pomoći biti potreban Portugalu i Irskoj koji su prošle godine pomoć dobili po istom modelu. Iako je taj iznos znatno manji nego onaj prošlogodišnji, izvjesno je kako će ovaj put za Angelu Merkel i druge političke lidere europskih zemalja biti u političkom smislu znatno teži i izazvati još više negativnih reakcija u domaćoj javnosti. Europski lideri stoga će pred svojim biračima morati demonstrirati još veću razinu strogosti prema Grčkoj, a kako će se ona manifestirati moglo se nazreti iz prošlotjednog članka objavljenog u Financial Timesu gdje je neimenovani dužnosnik Europske komisije potvrdio kako Nizozemska i Luksemburg predlažu osnivanje posebne međunarodne agencije koja bi rukovodila privatizacijom grčke državne imovine, te nužnim reformama u procedurama naplate poreza u toj državi.

TAKAV SCENARIJ faktički bi značio oduzimanje znatnog dijela suvereniteta grčke države, pa nije ni čudno da su glasnogovornici Europske komisije cijelu priču vrlo brzo demantirali, rekavši kako se o takvom planu trenutačno ne raspravlja. Ipak, inicijativa Nizozemske i Luksemburga dobra je najava odisejovske dileme grčkog premijera. Što će Papandreou biti spreman žrtvovati kako bi osigurao financijsku stabilnost države kojoj je na čelu? Hoće li to biti bogata državna imovina, samostalnost porezne politike ili i dalje relativno visoka socijalna prava grčkih državljana? Ništa bolji nije ni izbor koji stoji pred ostalim europskim državnicima, koji pomažući Grčkoj riskiraju golemi pad popularnosti pred vlastitim biračima, a uskraćujući tu pomoć dovode u pitanje budućnost eurozone, glavnog financijskog temelja i kohezivnog faktora cijele Europske unije. Sve mogućnosti koje trenutačno stoje na raspolaganju europskim političarima zapravo su jednako loše, barem u smislu da ni jedna ne osigurava dugoročno rješenje grčke financijske krize, a svaka će izazvati nezadovoljstvo. Bez obzira na to što bude dogovoreno, Grci će smatrati kako su prevareni, a stanovnici ostalih država bit će uvjereni kako je nepravedno da svojim novcem financiraju lijene i neodgovorne Grke. Činjenica je da i jedni i drugi imaju dobre argumente za svoje stavove. Naime, Grci su poprilično u pravu kad tvrde kako su u proteklih godinu dana uspjeli učiniti znatan napredak u uvođenju reda u svoje javne financije. Tako je proračunski deficit smanjen s 15,5 na 10,5 posto, ukinut je cijeli niz socijalnih davanja, te smanjene plaće u javnom sektoru unatoč golemim protestima. Iako time nije zadovoljen inicijalni plan, koji je predviđao da već ove godine deficit bude smanjen na razinu od 7,5 posto, činjenica je da je grčka vlada učinila više nego vlade u nekim drugim državama poput Španjolske i Italije, ali i više nego što je većina ulagača zapravo i očekivala.

U TAKVIM OKOLNOSTIMA u javnosti je vrlo negativno dočekan prijedlog nove porezne ANGELA MERKEL u razgovoru s grčkim premijerom Georgeom
Papandreouom o pružanju pomoćiANGELA MERKEL u razgovoru s grčkim premijerom Georgeom Papandreouom o pružanju pomoćireformekoju su predložili strani stručnjaci, a koja obuhvaća povećanje niza poreza i državnih taksi, od cestarina, preko poreza na energente i ukidanja niže stope poreza na dodanu vrijednost za hranu i medicinske usluge, do uvođenja posebnog poreza na gazirana pića. Najveće proteste izazvao je prijedlog MMFa da se uvede i poseban porez na mirovine. Ipak, s druge strane, jasno je nezadovoljstvo drugih europskih država činjenicom da moraju Grčkoj isplaćivati milijarde eura pomoći, dok tamošnja vlada posjeduje golemu imovinu, čak i značajno veću od nekih razvijenijih europskih država. Tako navodno grčka vlada posjeduje udjele u velikim tamošnjim kompanijama vrijedne više od 250 milijardi eura, brojna zemljišta i nekretnine vrijedne još 200 milijardi, ali i iznimno bogate zlatne rezerve kojima cijena iz dana u dan raste. Grčka vlada dosad je pristala na zahtjeve da proda imovinu u vrijednosti od 50 milijardi eura. Na tržištu bi se tako trebali naći manjinski udjeli u državnoj banci Hellenic Postbank i državnoj telekomunikacijskoj tvrtki OTE, 17 posto vlasništva u nacionalnoj elektroenergetskoj kompaniji PPC, 75-postotni udjel u najvećim državnim lukama u Pireju i Solunu, ali i većinski vlasnički paket u državnoj lutriji koja ima monopol na cijeli niz kockarskih djelatnosti u Grčkoj. Iako Papandreou zasad tvrdi kako ne namjerava odustati od najavljene privatizacijske kampanje, suočen je s golemim protestima oporbenih stranaka i lijevo orijentiranih nevladinih organizacija koje tvrde kako kroz nametnutu privatizaciju velike države EU Grčkoj žele učiniti isto što i drugim zemljama jugoistočne Europe - kupujući njihove tvrtke, izazvati odljev kapitala i učiniti ih dugoročno ovisnima o zaduživanju.

UPRAVO ZATO, odluka za Papandreoua neće biti laka, kao što neće biti ni za njegove europske kolege. Naime, od više opcija koje trenutačno imaju, ni jedna nije dobra, ni u ekonomskom ni u političkom smislu. Naime, mogući modeli rješavanja grčke krize faktički se razlikuju samo u jednom parametru - do koje će mjere trošak oporavka snositi europske države i institucije, a do koje mjere sami privatni ulagači koji drže grčke vrijednosne papire, poput obveznica. U ekonomskom smislu vjerojatno najbolje rješenje bilo bi da druge države pruže izravnu financijsku pomoć Grčkoj i tako joj pomognu da poboljša svoju financijsku solventnost. Ipak, takav scenarij trenutačno je faktički neizvediv, jer bi svakome od europskih lidera koji bi ga podržali izazvao ogroman pad popularnosti kod vlastitih birača. Stoga bi u političkom smislu za čelnike europskih zemalja najbezbolnije rješenje bilo to da kreditori jednostavno otpišu jedan dio grčkog duga, no tome se oštro protivi Europska centralna banka strahujući kako bi to dovelo do ogromnog pada povjerenja ulagača, pa bi vrlo brzo bio smanjen kreditni rejting niza drugih država eurozone, a kriza bi eskalirala.

ZATO JE JASNO KAKO će konačno rješenje vjerojatno biti svojevrsni kompromis između privatnog i javnog sektora, a u posljednje vrijeme najčešće se spominje “Bečka inicijativa”, plan koji je bio izrađen još 2009. s namjerom da smanji mogućnost izbijanja financijske krize u jugoistočnoj Europi, ali nikad nije proveden. Faktički, radi se o dogovoru između komercijalnih banaka i države, gdje su banke pristale dospjela dugovanja država kroz obveznice pokriti kroz novu emisiju obveznica s istim uvjetima. Takav plan danas je privlačan europskim političarima jer ne zahtijeva financiranje iz novca poreznih obveznika, a s druge strane omogućava Grčkoj prijeko potrebno vrijeme za provedbu reformi. Ipak, glavni problem Bečke inicijative jest to što zahtijeva da na nju pristanu svi kreditori Grčke i djeluju koordinirano, a veliko je pitanje može li se postići tako širok dogovor. U konačnici, kakav god da dogovor bude, može se vjerovati da njime neće biti zadovoljni ni stanovnici Grčke ni građani drugih država Europske unije, no kako je nedavno objasnio nizozemski premijer Mark Rutte, dogovor je trenutačno jedina opcija: “Kolege me pitaju kako uopće voditi pregovore u kojima jedna strana daje nešto što ne želi dati, a druga strana to isto ne želi primiti. Odgovaram im da takve pregovore nije moguće okončati, osim u jednom slučaju - kad ni jedni ni drugi nemaju izbora. Ovo je upravo takav slučaj.”

Vezane vijesti

Ublažavanje grčkog tereta reformi

Ublažavanje grčkog tereta reformi

Grčka želi smanjenje poreza, dodatnu pomoć za sirotinju i nezaposlene, zamrzavanje otpuštanja u javnom sektoru i više vremena za rezanje deficita,… Više

Komentari

registracija
17/10/07

Radmila, 07.06.11. 15:37

Vidi se na Grckom slucaju koliko je EU sposobna da funkcionise kao ujedinjena Evropa. Raspast ce se ko trula tikva samo jos koji dan.


registracija
12/12/10

Klarens, 10.06.11. 18:53

FUKCIONISHUCHA EU
.....................................
E moja Rado
Za ovcama ,
Za ovcama !!!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika