Avis će imati samo nekoliko uobičajenih upozorenja Hrvatskoj, kao što je poziv na čvrstu suradnju s Haagom, ubrzavanje povratka izbjeglica i reformu pravosuđa.Više nema nikakve dvojbe da će Ivo Sanader 24. travnja na saboru HDZ-a u Rijeci doživjeti veliki trijumf i potvrditi se kao nedodirljivi “veliki” vođa posttuđmanovskog HDZ-a. Na valovima pozitivnoga avisa, sa sveprisutnom medijskom nazočnošću, potpunom kontrolom svih tokova u stranci, Sanader će iskoristiti sabor u Rijeci da demonstrira svoj neupitni leadership, jedinstvo stranke te očisti do kraja tragove Ivića Pašalića, svog nekoć najljućeg neprijatelja a sada potpuno marginalizirane političke figure koja teško može osvojiti i 0,1 posto glasova na izborima.

Sanader će u Rijeci dovršiti čišćenje HDZ-a od tragova Ivića Pašalića, koje je gotovo dovršeno na regionalnim stranačkim izborima Za Hrvatsku više nije neizvjesna kandidatura za Europsku uniju, nego datum početka pregovora, koji bi se trebao odrediti u lipnju u DublinuKolika je Sanaderova moć unutar HDZ-a, jasno vidi svatko tko ima bilo kakav kontakt s vladajućom strankom. Apsolutno ništa, od prijedloga zakona, pojavaljivanja u medijima, objave natječaja, sitnih odluka ministara ili postavljanja direktora javnih poduzeća ili pak smjena ravnatelja u bolnicama, ne može biti realizirano ako se ne pita “veliki vođa” Sanader. Strah vrha stranke i Vlade od Sanadera potpuno je opravdan ? tko god povuče pogrešan potez, a da se prije toga nije konzultirao sa Sanaderom i dobio zeleno svijetlo od njega, može biti siguran da će dobiti nogom u tur. Pritom mu nitko od kolega neće pomoći, jer Sanaderova je moć nedodirljiva a strah hadezeovaca golem.

Sanader za takvo apsolutističko ponašanje unutar stranke, koja je, uostalom, naviknuta na takav stil vladanja, ima i kredit. On je uspio HDZ u samo dvije godine osoviti na noge, beskompromisno se obračunati s Pašalićevom grupom koja je HDZ-u i nanijela najveću štetu, poraziti SDP i koaliciju na izborima te preuzeti inicijativu na svim područjima. Dakle, 24. travnja u Rijeci, tradicionalno “crvenom” gradu, Sanader će imati dan trijumfa, demonstraciju svoje snage i moći, i završetak procesa čišćenja stranke koji je zapravo već proveden na regionalnim stranačkim izborima. U Rijeci će dati samo završni sjaj. A to će učiniti bez problema nakon što samo nekoliko dana prije dobije pozitivan avis za ulazak u društvo kandidata za Europsku uniju. Avis će imati samo nekoliko uobičajenih upozorenja Hrvatskoj, kao što je poziv na čvrstu suradnju s Haagom, ubrzavanje povratka izbjeglica i reformu pravosuđa.

Kandidatura za Europsku uniju danas je više izvjesna nego neizvjesna, dok je datum početka pregovora više neizvjestan nego izvjestan. Iako će prikazati avis kao svoju veliku pobjedu, što ona i jest, Sanader će do lipnja, kad bi se u Dublinu trebao odrediti datum početka pregovora (koji Turska čeka već 30-ak godina iako ima pozitivan avis), imati još jako puno posla i problema, i to na unutarnjem i vanjskom planu.

Na vanjskom planu do sastanka u Dublinu Sanader će morati poduzeti diplomatsku ofenzivu prema Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Švedskoj i Danskoj koje još nemaju dokraja razrađen koncept vanjske politike prema ovoj regiji. Tu je i problem Italije, no njen odnos prema regiji u kojoj je i Hrvatska nije problem koncepta nego interesa koji će se, prema mišljenju ljudi bliskih Sanaderu, lako riješiti. Najveći problem ipak bi mogla stvarati Britanija, a, s druge strane, unutar Europske unije Sanader nema odlučnu Njemačku koja bi stala iza njega. Da je kojim slučajem na izborima u Njemačkoj pobijedila koalicija CDU-CSU, tada bi Sanader preko svoje bliske prijateljice Andree Merkel, šefice CDU-a, imao zaštićena leđa. Ovako, nema se tko od jakih igrača boriti za Hrvatsku i ući u “trgovinu” s Britanijom. Socijaldemokrat Schroder podržava Hrvatsku, ali neće iz sve snage štititi njene interese, Francuzi nisu protiv Hrvatske, ali također ne žele ući u “rat” s Britanijom zbog Sanadera, Italija igra svoju igru a Hrvatska nije izišla ususret željama SAD-a da pošalje trupe u Irak i ne izručuje američke državljane Međunarodnom sudu za ratne zločine. Prema tome, nema šanse ni za ikakvu pomoć iz Washingtona. Da se i riješi slučaj Gotovina, pitanje je što bi britanska administracija novo izmislila da se uspori hrvatski put prema EU.

Na unutrašnjopolitičkom planu Sanadera čekaju vrlo tvrdi pregovori s Međunarodnim monetarnim fondom koji će nastojati potpisati jednoipolgodišnji aranžman. Na taj način MMF uzima najkraće razdoblje u kojem može kontrolirati najviše budžeta, i to za tri godine. Radit će na temelju nedavno donesenog proračuna, sudjelovat će u stvaranju budžeta za 2005. i 2006. godinu. Ugovor će nedvojbeno biti krajnje restriktivan, no Sanader neće imati drugog izbora, morat će ga potpisati. Novi aranžman s MMF-om temeljit će se na nekoliko postavki.

MMF će inzistirati na deficitu platne bilance od 5 posto, a možda čak i 4 posto. To će ovisiti od čvrstini argumentacije hrvatske strane. Sljedeća postavka bit će konsolidacija vanjskog duga, odnosno prestanak zaduživanja te početak smanjivanja postojećega. Najveći problem za Sanadera bit će zahtjev MMF-a za strogom restrikcijom plaća u državnim službama. To bi moglo izazvati nemire i jake prosvjede sindikata koji nisu zadovoljni ni dosadašnjom politikom vlade. Sanader je tu vidio opasnost te je sindikalne vođe malo uljuljkao obećavši im redovite mjesečne brifinge i sastanke radi zajedničke politike vlade i sindikata. A to je kao da ovce i vukovi vode zajedničku politiku u jednom toru. I zadnji, a za Sanadera možda i najpogubniji postulat na kojem će MMF inzistirati veliko je smanjenje socijalnih izdataka. To će jako štetiti Jadranki Kosor bude li se upustila u predsjedničku utrku jer upravo na poboljšanju socijale ona je izgradila velik dio svog imidža. Bez toga ona nema nikakve šanse u utrci za Pantovčak. MMF će inzistirati na još jednoj stvari koja neće štetiti Sanaderu, a to je dovršetak privatizacije. Takav diktat iz inozemstva čak će mu i dobro doći da slomi skeptike u svojoj stranci koji se protive bržoj privatizaciji zbog vlastitih sitnih interesa, kao što su raznorazna članstva u nadzornim odborima koja donose dodatni prihod hrvatskim političarima.

Na kraju, vratimo se još malo na britansku politiku u jugoistočnoj Europi koja je vrlo jasna – to je britanska interesna zona u koju su privremeno ušli Amerikanci zahvaljujući Clintonu zbog BiH i Kosova. Doris Pack nedavno je izjavila da Britanija igra svoje igre u ovoj regiji zato jer tu ne želi prevelik utjecaj Njemačke. Naime, izjava Dennisa MacShanea, kako bi Britanija uhvatila svoga generala da ima slučaj Gotovina, mnogo govori o britanskoj politici na ovom području. Trebalo bi Britance pitati zašto nisu uhvatili Karadžića i Mladića, za čiji su bijeg izravno odgovorni baš oni. A kad su im već omogućili da pobjegnu, zašto ih onda, uz svu silu najsofisticiranije opreme koju imaju u BiH, sada ne uhvate ako je to tako lako kako kaže Dennis MacShane? U BiH u sklopu međunarodnih snaga imaju glavnu riječ s Amerikancima i svu političku, obavještajnu i vojnu potporu i – ništa.