DJEVOJKA ISPRED Olimpijskg stadiona u istočnom londonu Bio je 26. travnja, skoro sedam navečer, obiteljski sastanak pet sati prije isteka roka za prijavu za ulaznice za londonsku Olimpijadu idućeg ljeta. Kad je London 2005. dobio Olimpijske igre daleke 2012., moja mala hrvatska jedinica u srcu istočnolondonskog Docklandsa - dijela grada u kojemu će se održati veći dio Igara - zadovoljno je trljala ruke jer ćemo odlično iznajmiti stan olimpijskim turistima i zadovoljno lješkariti na Jadranu. Šest godina kasnije plan se drastično promijenio.

NAŠA SKLONOST SPORTU i navijanju, dobar PR, čaroban izgled gotovo završenih natjecateljskih arena takoreći u susjedstvu - najveće sportsko natjecanje na planetu događat će se jedva pola sata (javnim prijevozom) od našeg londonskog doma - nagnali su nas da promijenimo mišljenje. I odlučimo sudjelovati. Način na koji je organizacijski odbor Igara smislio prodaju ulaznica upotpunio je zlatno olimpijsko pravilo: važno je sudjelovati. Jer hoćemo li pobijediti na lutriji kojom su one dodjeljivane - ovisilo je o neznanim matematičkim genijima koji su napisali algoritme za kompjutere. To, međutim, nije značilo da točno propisanog datuma nismo morali imati novac za SVE ulaznice za koje smo se prijavili. Uslijedilo je panično haračenje po svim štednim knjižicama i svakodnevno kontroliranje računa. U utorak, 2. lipnja ujutro, doznali smo da smo dobili četvrtinu ulaznica za koje smo se prijavili. Uh, dobro je, nećemo financijski krahirati. Ali koje smo dobili? Nemam pojma. Neće nam reći do 24. lipnja. I da stvar bude perverznija - umjesto da se ljutimo, zadovoljni smo što nismo među 250 tisuća ljudi koji nisu dobili apsolutno ništa, među kojima je i moj susjed. Ili koji su, poput moje sestre, dobili ulaznice u vrijednosti 46 funta. Znači dvije.

LONDONSKI GRADONAČELNIK Boris Johnson, Bradley Wiggins i Chris Boardman, britanske Gradonačelnik Londona Boris Johnson jedan je od onih koji nisu uspjeli kupiti ni jednu jedinu ulaznicu za Olimpijadu, premda su se prijavili za desetke ulaznica vrijednih i nekoliko tisuća funtiolimpijske biciklističke zvijezde, i Tom Daley, najmlađi svjetski pobjednik u skokovima u vodu, samo su neki od 250 tisuća ljudi koji nisu dobili ni jednu jedinu kartu za Olimpijadu 2012., i to unatoč tomu što su se prijavili za desetke karata vrijednih i po nekoliko tisuća funti. Nakon višegodišnjeg premišljanja i proučavanja načina prodaje ulaznica za prethodnih nekoliko Igara, organizatori londonske Olimpijade zaključili su da ni jedan ne osigurava rasprodanost svih faza natjecanja u svim sportovima svih dana. I odlučili da će najsigurniji način prodaje biti - lutrija. Pritom su smislili još nekoliko trikova. Prvo, ljudi su se odmah morali preko interneta prijaviti za sve sportove koje su htjeli gledati. Drugo, odmah su morali ostaviti broj kartice kojom će te ulaznice i platiti. Treće, kako bi izbjegli da gledatelji - razočarani ako karte ne dobiju za ono što su najviše željeli gledati - ne odustanu i od manje atraktivnih natjecanja, organizatori su objavili da će nakon provedene lutrije najprije ulaznice naplatiti, a tek koji tjedan kasnije ljudima reći za što su zapravo dobili karte. I kao da taj komplicirani proces nije bio dovoljan - jedina kartica kojom su karte mogle biti plaćene bila je Visa, sponzor Olimpijade. Oni koji u zadanom roku - od 10. svibnja do 10. lipnja, dakle čitavih mjesec dana tijekom kojih je sav novac u svakom trenutku morao biti na računu - nisu imali dovoljno sredstava da plate ulaznice jednostavno su gubili pravo na njih. Tek nakon pritiska javnosti i bezbrojnih e-mailova i telefonskih poziva s upitima što ako kartica istekne, ako je čovjek izgubi, ako bude poništena iz bilo kojeg razloga - organizatori su odlučili da će ljude ipak prvo upozoriti da nemaju dovoljno novca na računu ili broj kartice ne vrijedi i dati im drugu priliku da stvari dovedu u red i uplate traženi novac.

PRVI ČOVJEK Organizacijskog odbora (LOCOG), i sam zlatni olimpijac, nekadašnji atletičar Sebastian Coe prošli je tjedan proveo braneći sustav koji su on i njegovi kolege odabrali. “Savršeni sustav ne postoji. Nikad nije bilo prodano toliko ulaznica”, rekao je Coe za Guardian koji dan prije nego što su ljudi prošlog utorka doznali koliko im je novca uzeto s kartice. Sustav “tko prvi, njemu ulaznica”, tvrde Coe i ostali organizatori, nije pošten, dovodi do pada internetskih stranica za prodaju i ne daje svima jednaku priliku. Ovako je za svaki prepopularan sport, dapače - za svaki cjenovni razred svakog pojedinačnog natjecanja - održana posebna lutrija. Tako je za atletsko natjecanje kad se trči muški finale na 100 metara - za koje je interes uvjerljivo najveći - po broju traženih ulaznica stadion mogao biti popunjen 20 puta. Zato je održano pet lutrija jer su ulaznice bile podijeljene u pet cjenovnih kategorija: od 50 do 725 funti. Unatoč upozorenjima organizatora da će manji pritisak biti na skuplje karte, mnogi su se prijavljivali za one najjeftinije (prednatjecanja 20, finale 50 funti) pa se pretpostavlja da je među takvima i najviše razočaranih. Ljuti su i stanovnici pet olimpijskih londonskih općina koji se još blijedo sjećaju da su im prvih dana nakon dobivanja Olimpijade obećavali da će imati prednost pri kupnji karata ili da će barem dobiti neki popust. Ništa od toga. Svi su se jednako morali registrirati na istoj web stranici i čekati da im se smiluju bogovi olimpijske lutrije. Oni koji su dobili ulaznice ne samo da ne znaju koja su mjesta dobili, nego do 24. lipnja - kad će svih 1,8 milijuna aplikanata dobiti mail - neće ni znati za koja su od odabranih natjecanja dobili ulaznice. Gdje će u dvorani ili na stadionu sjediti, doznat će tek u svibnju iduće godine.

Sebastian Coe, šef Organizacijskog odbora, i Frank Fredericks, predsjednik Olimpijskog provedbenog vijeća, na Olimpijskom stadionu u LondonuKRITIČARI TOG londonskog sustava odmah su upozorili da LOCOG lutriju nije organizirao da ugodi gledateljima, nego stoga da se ne ponovi Atena, gdje je dio natjecanja zjapio prazan jer su ponuđene ulaznice po principu “tko prvi, njemu ulaznica”, a za neke sportove nije bilo interesa. Atenska Olimpijada ostala je veliko upozorenja za buduće organizatore jer nije zaradila dovoljno, mnogi izgrađeni objekti danas su već u prilično lošem stanju, a zgrade olimpijskog sela nisu prodane kako se očekivalo. Osim toga, prigovara se da je prekomplicirana procedura poticala brojne ljude da se prijave za previše ulaznicaa u strahu da neće dobiti ni jednu. To se svakako pokazalo točnim za četvrt milijuna Britanaca. Zato je jedan srećković (ili možda “srećković”) na netom završenoj lutriji dobio ulaznice za 11 tisuća funti. Izvjesni Stephen Hunt prijavio se za ulaznice vrijedne 36.000 funti i tek je potom otišao moljakati banku da mu znatno poveća dopušteni minus. Oni koji nisu dobili ni jednu kartu ipak još ne moraju izgubiti nadu. Već se prošloga tjedna znalo da je ostalo ulaznica za atletiku, boks, kanu, dizanje utega, hrvanje, košarku, nogomet, odbojku, taekwondo, hokej, odbojku na pijesku. Svi oni koji su ostali kratkih rukava na lutriji imaju prednost pred svima ostalima, ali sad - “tko prvi, njegova ulaznica”. Ako i nakon toga preostane ulaznica, u trećem krugu će ih moći kupiti oni koji su na lutriji bili uspješni. Neregistrirani će ono malo preostalih ulaznica u slobodnoj prodaji moći kupiti tek u prosincu. Početkom iduće godine upriličit će se razmjena neželjenih (a već kupljenih) ulaznica među sretnim lutrijskim dobitnicima. Organizatori neće vraćati novac, nego će biti posrednici. Neželjenih ulaznica moći ćete se riješiti samo ako za njih nađete kupca. Oni koji su se nadali da će ih moći kupiti ili prodati na eBayu i sličnim aukcijskim stranicama, ostat će razočarani jer su ti sajtovi već objavili da će blokirati njihovu prodaju. A i organizatori su upozorili da se na svakom natjecanju mora pojaviti osoba na čije ime glasi kartica kojom je ulaznica kupljena. U ostalim zemljama sudionicama - u koje su ulaznice za Olimpijadu poslane prije koji dan - sustavi prodaje su znatno lakši i transparentniji pa će ljubitelji sporta iz inozemstva, nakon znatno manje stresa, a mnogi i za manje novaca, na kraju imati bolja sjedala od Londonaca.