Objavljeno u Nacionalu br. 812, 2011-06-07

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Tko bi mogao pomisliti da će pasti kiša baš u trenutku Papinog odlaska?

Vremenska služba na aerodromu Pleso osposobljena je da danima unaprijed gotovo u minutu predvidi kakvo će biti vrijeme određenoga datuma, no unatoč tome kiša koja je počela padati u fazi Papina oproštaja za organizatore i sudionike protokola bila je iznenađenje bez premca. Kiša, moj Bože! Odakle sad ona? Nisu predvidjeli nikakvu rezervnu varijantu ceremonije oproštaja. Josipović i Sveti otac izmijenili su u aerodromskoj zgradi papire s pozdravnim govorima (sic!), i Papa je s kišobranom na brzinu ispraćen do zrakoplova, pokraj natkrivenoga ceremonijalnoga postolja na pisti koje je ostalo figurirati kao karikaturalni spomenik jednoj nesposobnoj organizaciji

Srećko JurdanaSrećko JurdanaDeseci tisuća mladih ljudi koji na Jelačićevu trgu oduševljeno pozdravljaju Papu i kliču univerzalnim vrijednostima koje on promiče na svome prvom dolasku u Hrvatsku, neusporedivo su ugodnija psihološko-civilizacijska slika od hordi pijanih nogometnih “navijača” koji su isti taj trg često znali koristiti kao arenu za javno divljanje, ili besposlenih veteranskih tribuna koji se na njemu periodički vole predstavljati kao društvena prijetnja. Izljeve metanogometne i drugih vrsta agresije zamijenio je zadnjih dana osjećaj kolektivne ljubavi, s gotovo hipijevskim prizvukom. Ritualna putovanja, hodočašća, druženja, klicanja, grljenja, noćna “bdijenja”, slavljenje obitelji i snažan osjećaj zajedništva u Isusu, uvijek uz mističnu inscenaciju, mirise i pozadinsku glazbenu polifoniju: snažna doza vitalizma i erosa emanira iz te kolektivne pustolovine. Slaveći obitelj, Crkva evidentno suptilno djeluje i na njezinim stvaranjima.


CRKVA I DRŽAVA

Što se Hrvatske tiče, situacija je zadnjih dana pokazala da Sveti otac definitivno ostaje “in”, kao masovna kulturološka i svjetonazorna ikona. Na nekim drugim mjestima, u nekim drugim državama i socijalnim krugovima, agresivno ga prozivaju zadnjih godina zbog teških seksualnih skandala u Crkvi, prikrivanja svećenićke pedofilije, (vrlo maglovitih) osobnih kontakata s “Hitlerjugendom” u ranoj mladosti itd., ali u Hrvatskoj – očito – njegovo opće karizmatsko značenje nadmašuje sve negativističke atribute koji se kontekstualno pokušavaju s njim dovesti u vezu. Za nepokolebljive sljedbenike i mnoge koji su nezadrživo psihološki podvrgnuti kršćanskom doživljajnom iskustvu, misija Petrova nasljednika po definiciji će uvijek biti jača od destruktivnih elemenata koji je ugrožavaju. Potvrdilo se zadnjih dana kako je drevno Antemurale christianitatis i za modernoga Papu nešto poput svjetonazorno- psihološke utvrde, u kojoj nepogrešivo može potražiti snagu u trenucima kad mu fundamenti postaju nestabilni. S uzgrednom izjavom u pozdravnom govoru na aerodromu kako osobno “nije vjernik”, predsjednik Josipović pokušao je i ateističkoj strani hrvatskoga društva dati određenu polugu ili značenje u općoj klimi prožetoj religioznošću, ali bez velikoga efekta. Dramskom scenom potpuno je dominirao Papa s gospodinom Svemogućim u svojoj pozadini, i uočavajući prevagu političkih efekata nad svjetonazornim razlikama, “nevjerujući” predsjednik Josipović procijenio je kako se tome mora prilagoditi na sve formalne načine, među ostalim i nazočnošću na velikoj hipodromskoj misi. Saslušao je tamo i Papino upozorenje na “opasnosti od sekularizacije”, što se moglo prevesti kao poruka o nužnosti utjecaja Crkve na politiku države. Predsjednik je na to reagirao izjavom kako su Crkva i država odvojene stvari. Jesu li, doista? Po naguravanju vladajućih političara oko Pape, teško se tu mogla uočiti nekakva razlika. Gospođa Kosor i njezin klan po običaju su pokušavali maksimalno profitirati na Papi, tj. na račun njegove glavne uloge pojačati vizualno značenje svojih epizoda, računajući možda da na to imaju pravo s obzirom na količinu novca koju je Vlada uložila u izgradnju crkvenih prostora. I Bijela kuća mogla bi se po luksuzu sakriti pred novom zgradom nuncijature pod Sljemenom (gdje je Papa odsjeo). Kosor-grupa protokolarno se čvrsto identificirala sa Svetim ocem, ali zato je Zoran Milanović uspio izvesti nešto poput komedije konfuzije. Najprije nije htio doći na selektivno-masovnu ceremoniju u Hrvatskom narodnom kazalištu – omalovažavajući političke konotacije Papina dolaska – zatim je promijenio mišljenje (pod utjecajem PR-ovaca, dosjetljivo je zaključila premijerka), ali nije se isprva znalo je li još uvijek za njega rezervirana stolica, ili je u nju brzo uskočio neki bogobojazniji državotvorni lik.

KOMEDIOGRAFIJA APSURDA

Milanovićeve dileme povijesne su prirode, zaključiti će odgovorni promatrači, i potrebna je povijesna distanca za njihovo tumačenje. Istinsku burlesku u HNK izazvao je, međutim, izbor šesnaestero neposrednih komunikatora s Papom, “osoba s javne scene”, među kojima su se zatekla i neka krajnje bizarna imena. Zašto šesnaest ? Zbog simbolike, jer Benedikt je Šesnaesti, a i Zagreb je navodno na šesnaestom meridijanu. Zašto Jure Radić? Zbog travestije, jer činjenica da se Papi pod nos gura osoba koju se u haaškim presudama generalima učestalo navodi kao neposredno logistički odgovornu za praktičnu provedbu politike iseljavanja Srba iz Hrvatske, može se tretirati kao specijalan hrvatski doprinos komediografiji apsurda. Na drugoj strani, Radić i njegov IGH izdašno su sudjelovali u državnome obdarivanju crkve novim palačama, i udobno situirana Biskupska konferencija znala je da se to Radićevo samožrtvovanje mora dostojno honorirati. Situacija s Radićem uglavnom je poznata, no zašto je među “dičnih šesnaest” uvršten i “ugostitelj Ivo Sadrić”, to zna samo dragi Bog. Čovjeka u Hrvatskoj nema pokraj Muenchena drži hotel i lokal, aktivan je u tamošnjoj župi, umije se uhvatiti i za džep kad se crkva i država nađu u potrebi, i nekome je vjerojatno palo na pamet da bi – osim Sadrićevih župnih ili hadezeovskih zasluga – Sadrićevo boravište u Bavarskoj i Papino bavarsko porijeklo mogli biti zgodna identifikacijska točka. Svega se časni Benedikt mogao nagledati tijekom svog kratkog posjeta. Preuzimajući dužnost Svetog oca nakon smrti legendarnog Ivana Pavla Drugoga, izjavio je s naglašenom skromnošću kako “Bog ponekad želi postići visoke ciljeve i neadekvatnim sredstvima”, misleći pod tim da mora nastaviti misiju svoga slavnoga prethodnika bez obzira na to što mu nije dorastao po planetarnoj omiljenosti.

PORUKA O SAVJESTI - POVOD ZA PITANJA O ZLOČINIMA

Dakako, teško je bilo koga uspoređivati s Woytilom, karizmatikom koji je – slikovito rečeno – svojom pojavom pronosio Duh Sveti i kad je šutio. Potpuno svjestan vlastite iznimnosti, papa Woytila tražio je od ljudi da ga prate u svim duhovnim stanjima, da zajedno s njim u mislima kontempliraju nad situacijama, krajolicima, planinama, i sudjeluju u kreiranju atmosfere univerzalnoga zajedništva s Bogom. Woytila je bio mistik; Benedikta XVI. može se u tom distinktivnom kontekstu nazvati artikulatorom poruka, koji manje nadahnjuje, a više upućuje. U Hrvatskoj je među ostalim govorio o savjesti, kao “temelju slobodnog i pravednog društva na nacionalnoj i nadnacionalnoj razini”. Papina poruka o savjesti idealan je povod da se hrvatska vlast, država i nacija zapitaju i o zločinima koji su tijekom rata počinjeni u njihovo ime – većina njih ostala je nekažnjena i neprocesuirana – umjesto što svijet grčevito nastoje uvjeriti u apsolutnu ispravnost vlastite demagogije. Procedura Papina odlaska iz Zagreba dokazala je da su putovi Božji doista nepredvidljivi, za hrvatske meteorologe u svakom slučaju. Vremenska služba na aerodromu Pleso osposobljena je da danima unaprijed gotovo u minutu predvidi kakvo će biti vrijeme određenoga datuma, no unatoč tome kiša koja je počela padati u fazi Papina oproštaja za organizatore i sudionike protokola bila je iznenađenje bez premca. Kiša, moj Bože! Odakle sad ona? Nisu predvidjeli nikakvu rezervnu varijantu ceremonije oproštaja. Josipović i Sveti otac izmijenili su u aerodromskoj zgradi papire s pozdravnim govorima (sic!), i Papa je s kišobranom na brzinu ispraćen do zrakoplova, pokraj natkrivenoga ceremonijalnoga postolja na pisti koje je ostalo figurirati kao karikaturalni spomenik jednoj nesposobnoj organizaciji.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

registracija
30/9/09

davor12345, 09.06.11. 22:57

Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Papa mi te volimo! Tko još mari za kišu!


registracija
12/12/10

Klarens, 10.06.11. 18:51

I Bog plache ,
PONEKAD !!!


registracija
12/1/11

siziff, 10.06.11. 22:17

ZAJEDNO U ISUSU I U FINANCIJAMA......AMEN


registracija
26/1/08

Rampa, 18.06.11. 14:46

Za Davor12345!

Papa, mi te ne volimo!

Pišem samo jednom, da ne bih silovao prostor za pisanje kako ti to ovdje činiš, ali mislim onoliko puta koliko si i ti svoju misao napisao!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika