Objavljeno u Nacionalu br. 441, 2004-04-27

Autor: Davor Pašalić

POVRATAK 'CRVENIH BERETKI'

Đinđićevi ubojice 'crvene beretke' opet plaše Srbiju

Bivši pripadnici zloglasne jedinice Državne bezbednosti, koja je stajala iza ubojstava Zorana Đinđića i Ivana Stambolića te ratnih zločina, pojavili su se prošlog tjedna na suđenju optuženima za Đinđićevo ubojstvo, gdje su svojom prisutnošću zastrašivali svjedoke i suce

Više od godinu dana činilo se da su "crvene beretke" samo dio ružne prošlostiViše od godinu dana činilo se da su "crvene beretke" samo dio ružne prošlosti“Crvene beretke”, pripadnici ozloglašene jedinice srbijanske Državne bezbednosti koja je raspuštena neposredno nakon ubojstva republičkog premijera Zorana Đinđića, vratili su se iz mrtvih. Šestorica krupnih, kratko ošišanih muškaraca zauzeli su u utorak mjesta u publici na suđenju optuženima za Đinđićevo ubojstvo. Sva šestorica bili su obučeni u crne majice s likom iskešenog vuka s crvenom beretkom – simbolom formacije čiji je službeni naziv bio Jedinica za specijalne operacije (JSO).

Osim vuka, zaštitni znak JSO-a mogla bi biti i riječ “zločin”.

Od petorice ljudi kojima se sudi za Đinđićevo ubojstvo četvorica su pripadnici JSO-a. Zvezdan Jovanović, čiji su nadimci Zveki i Zmija, koji je u istrazi priznao da je pucao u Đinđića, bio je zamjenik zapovjednika “crvenih beretki”. Nekoliko pripadnika JSO-a optuženo je za ubojstvo nekadašnjeg srbijanskog predsjednika Ivana Stambolića i dva pokušaja likvidacije lidera Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića. Mada je Drašković preživio, četiri njegova bliska suradnika su poginula.

“Crvene beretke” imale su tri zapovjednika. Prvi ? Franko Simatović, zvani Frenki ? nalazi se u Haagu, gdje je optužen da je njegova jedinica odgovorna za ratne zločine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Drugi zapovjednik ? Milorad Luković, zvani Legija, krije se jer je optužen za organizaciju Đinđićeva ubojstva. Posljednji zapovjednik Dušan Maričić, zvani Gumar, u zatvoru je u Beogradu, optužen za sudjelovanje u Stambolićevu ubojstvu.

Neposredno nakon Đinđićeva ubojstva, u ožujku 2003., JSO je raspušten zbog umiješanosti pripadnika te formacije u likvidaciju premijera. Nakon niza uhićenja ostalo je, kako je procijenjeno, oko 300 “poštenih” pripadnika JSO-a. Od tog broja oko 200 je ostalo “u službi”. Raspoređeni su na razne dužnosti u policiji, uglavnom u specijalnu antiterorističku jedinicu i “elitnu” žandarmeriju. Neki od njih osiguravaju najistaknutije policijske funkcionare i članove srbijanske vlade.

“Ovi su momci vrhunski profesionalci i milina je da vas takvi ljudi čuvaju. Uvjerio sam se da većina bivših ‘crvenih beretki’ svaki zadatak obavi maksimalno profesionalno i to je jedan od razloga što sam brigu o svojoj sigurnosti prepustio njima”, izjavio je novi načelnik javne sigurnosti u MUP-u Srbije Miroslav Milošević.

Više od godinu dana činilo se da su “crvene beretke” samo dio ružne prošlosti, sve dok se šestorica “vukova” nisu pojavili u sudnici, s očitom zastrašujućom porukom “još smo tu” i željom da upute podršku kolegama iz JSO-a na optuženičkoj klupi, i to baš dok je pred specijalnim sudom svjedočio šef Đinđićeva osiguranja Milan Veruović.

Utvrđeno je da su to pripadnici žandarmerije, od kojih nisu svi bili u sastavu “crvenih beretki”. Najavljen je disciplinski postupak, ne i kaznena prijava, uz konstataciju da žandari nisu bili na dužnosti nego su za posjet sudnici iskoristili slobodan dan.

Ministar unutarnjih poslova Srbije Dragan Jočić pokazao je iznimno razumijevanje za postupak tih mladih ljudi, procijenio da nema ni govora o bilo kakvoj uroti i dao nadahnutu izjavu o formaciji čijih je desetak pripadnika, uključujući sva tri zapovjednika, optuženo za najteže zločine: “To je ipak bila ratna jedinica, a njihov bih odnos shvatio kao odnos prema jedinici koja je nosila pijetet nesalomljive jedinice, odnos potpune vezanosti i oduševljenja.” Dodao je da je suđenje javno i da mu svatko može prisustvovati: “Treba vidjeti remete li te majice suđenje i to je ono što će biti predmet disciplinskog postupka.”

Jočićevo imenovanje za prvog čovjeka srbijanske policije od prvog se trenutka smatra skandaloznim. Čim je Jočić, član Demokatske stranke Srbije (DSS) republičkog premijera Vojislava Koštunice, u ožujku postavljen za ministra unutarnjih poslova, pojavila se informacija da je 1981. bio uvjetno osuđen na šest mjeseci zatvora jer je provalio u trafiku. Ta se informacija podudarila s viješću da je znatan dio manastira Srpske pravoslavne crkve Hilandar u Grčkoj izgorio u požaru. Jočić je to iskoristio da na prvo pitanje o svojoj kriminalnoj prošlosti odgovori: “Neumjesno je da me u danu kad gori Hilandar netko pita o krađi cigareta.” Sljedećeg je dana, međutim, priznao da je bio osuđen, dodavši da je to bio “dječački nestašluk”, premda je u ono vrijeme bio itekako punoljetan: “To je bilo prije 25 godina i to je jedino što sam u životu loše učinio.”

U skladu sa stavom svoje stranke da su tri godine vladavine Đinđića i Demokratske opozicije Srbije (DOS) bile u svemu pogrešne i za Srbiju pogubnije od 13 godina Miloševićeva režima, čija je Socijalistička partija Srbije (SPS) omogućila Koštunici da formira vladu, Jočić je doveo u pitanje i rezultate istrage o ubojstvu premijera: “Policija mora ponovno istražiti sve što se tiče Đinđićeva ubojstva.” Dodao je da prima mnogo pisama, i od onih koji su pritvoreni i od ljudi sa strane koji ukazuju na nove okolnosti tog slučaja.

Kad su se u javnosti pojavile žestoke kritike, Jočić je, nekoliko dana poslije, rekao da istraga o u Đinđićevu ubojstvneće biti ponovo otvorena. Suđenjem optuženima za to ubojstvo bavio se još jedan kontroverzni Koštuničin kadar – ministar pravde Zoran Stojković. I njegovo postavljenje na ministarsku funkciju bilo je proglašeno skandaloznim, jer je on prije dva desetljeća zabranjivao knjige i sudio disidentima. Postavši ministar, Stojković je rekao da treba ukinuti posebne sudske odjele za organizirani kriminal i ratne zločine, pred kakvim se odvija proces optuženima za Đinđićevo ubojstvo. “Naš je stav da ne trebaju postojati posebni odjeli nego da svaki sudac okružnog suda mora biti sposoban i za takva suđenja”, rekao je Stojković u prvom obraćanju novinarima u funkciji ministra.

Samo nekoliko dana poslije, nakon burnih reakcija javnosti, Stojković je podržao rad specijalnih odjela za ratne zločine i organizirani kriminal i izjavio da je u medijima bilo pogrešno protumačeno da se zalaže za ukidanje tih sudova.

Netko je, međutim, ocijenio da Jočićeve i Stojkovićeve izjave otvoreno podržavaju “Zvekija i drugove”, pa su se bijesni vukovi iz JSO-a, nakon više od godinu dana, izvukli iz svojih jazbina. Tome je, možda, pridonijela i nedavna tvrdnja tadašnjeg ministra policije Dušana Mihajlovića da je Zvezdan Jovanović na Đinđića pucao iz patriotskih motiva i da dugogodišnji pripadnik “crvenih beretki” nije imao kriminalnu prošlost.

Vlada DOS-a izgubila je izbore u Srbiji zbog niza financijskih skandala. Nova manjinska vlada, na čijem je čelu Koštunica, sastavljena je od predstavnika DSS-a, G17 Plusa, Draškovićeva SPO-a i Nove Srbije, čiji je lider donedavni gradonačelnik Čačka Velimir Ilić. Vlada je formirana zahvaljujući podršci Miloševićeva SPS-a. Nakon manje od dva mjeseca na vlasti pokazalo se da nova vlada nije imuna na skandale, koji nisu rezervirani isključivo za članove DSS-a.

Tako je Velimir Ilić, novi srbijanski ministar za kapitalne investicije, za direktora željeznice postavio ugostitelja Milanka Šarančića. Radi se o diplomiranom ekonomistu čija obitelj u Vrnjačkoj Banji drži gostionicu “Bela lađa”. Šarančić je, kako se tvrdi, bio član Jugoslavenske ljevice Miloševićeve supruge Mirjane Marković, direktor zemljoradničke zadruge i pomoćnik direktora specijalne bolnice u Vrnjačkoj Banji. Unatoč takvoj biografiji, postavljen je za prvog čovjeka željeznice, koja s više od 30.000 zaposlenih čini najmnogoljudniji sustav u Srbiji nakon vojske i policije.

Novi ministar kulture Dragan Kojadinović iz Draškovićeva SPO-a izjavio je da u obnovi izgorjelog manastira Hilandar u Grčkoj treba angažirati isključivo pravoslavce. Kojadinović je izrazio zabrinutost što grčke građevinske tvrtke često, kao jeftinu radnu snagu, angažiraju Albance koji bi, možda, mogli organizirati diverziju na Hilandaru. Taj manastir je proteklih godina gorio više puta. Albanci ni bilo kakva diverzija nisu nikada spominjani kao uzrok požara. Ipak, Kojadinović je prepoznao albansku opasnost, baš kao što se založio da se ubuduće na svim televizijama u Srbiji upotrebljava samo ćirilica. Prošlog mjeseca u Beogradu i Nišu spaljene su džamije. Vidjet će se hoće li Kojadinović zatražiti da u obnovi tih hramova budu angažirani isključivo muslimani.

Članica vladajuće koalicije G17 Plus svoju je gorku pilulu progutala sudjelujući u predlaganju Zakona o pomoći optuženicima pred Haaškim sudom. Usvajanjem zakona utvrđeno je da će srbijanski porezni obveznici financirati brojne posjete Haagu članova obitelji optuženika, koji su, poput obitelji Slobodana Miloševića, imućni i po svjetskim, a ne samo srbijanskim standardima. Zastupnici G17 Plus uzdržali su se u glasovanju o tom zakonu, a zatim najavili da će uredbom onemogućiti financiranje Miloševićeve obrane i obitelji. Nisu uspjeli izbrisati mrlju, posebno kad je Ustavni sud Srbije ocijenio da je zakon neustavan.

U takvoj situaciji, u kojoj se i Miloševićeva snaha Milica Gajić ohrabrila i počela izlaziti u javnost, prateći iz prvog reda modne revije, pojavile su se i “crvene beretke” na suđenju optuženima za Đinđićevo ubojstvo. U sud su došli u slobodno vrijeme, kažu njihovi starješine iz žandarmerije. Možda će se jednom utvrditi i jesu li pripadnici JSO-a ubijali Đinđića, Stambolića i Draškovićeve suradnike dok su bili na dužnosti ili u slobodno vrijeme.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika