Objavljeno u Nacionalu br. 812, 2011-06-07

Autor: Sandra Bartolović

INVENTURA ZASLUGA

Opozicijski bijeli štrajk

SABOR je glasačka mašina vladajuće stranke, tvrdi oporba. No je li oporbeno odbijanje sudjelovanja u raspravama te obustava predlaganja rješenja ono što bi birači trebali nagraditi na sljedećim izborima?

ZASJEDANJA SABORA sve su više spektakl bez stvarnoga sadržaja, a kvalitetna rasprava je zamijenjena ispraznim
scenskim nastupima
prepunim besmislenih
doskočicaZASJEDANJA SABORA sve su više spektakl bez stvarnoga sadržaja, a kvalitetna rasprava je zamijenjena ispraznim scenskim nastupima prepunim besmislenih doskočicaU kampanji za prošle parlamentarne izbore, u drugoj polovini 2007. godine, SDP i Zoran Milanović najavljivali su da će revitalizirati Sabor kao središte političkog i demokratskog života države, kao centralno mjesto za raspravu i donošenje odluka, umjesto pukog servisa za provođenje Vladine volje, što je od parlamenta učinio HDZ. Gotovo četiri godine kasnije, nekih pola godine prije završetka rada šestog saborskog saziva, inventura parlamentarne aktivnosti ukazuje na mršave učinke SDP-a i nedovoljan doprinos u afirmaciji parlamenta.

U 23 sjednice Sabor je izglasao više od 720 zakona, koji su mahom stizali iz Vladine radionice. Najveća oporbena stranka, SDP, koja se priprema za preuzimanje vlasti do kraja godine, za to vrijeme iz svoje je političke tiskare u proceduru pustila tek 30-ak zakonskih prijedloga, što potpuno novih zakona, što izmjena i dopuna postojećih. Uz to, SDP-ovci su četiri puta tražili izglasavanje nepovjerenja Vladinim dužnosnicima – Ivi Sanaderu, Damiru Polančecu, Božidaru Kalmeti i Jadranki Kosor.


U tri i pol godine aktualnog mandata podnijeli su i pet interpelacija kojima se propitivao rad Vlade na raznim područjima, od ljudskih prava, preko brodogradnje i opskrbe energentima do nelikvidnosti i upravljanja poduzećima u vlasništvu države. Tražili su i dva istražna povjerenstva, za azbestni otpad u Salonitu i privatizaciju Ine, od kojih im je uspjelo osnivanje potonjeg, i to je ujedno jedina SDP-ova akcija koja je imala ozbiljnijih reperkusija na politički život. Istražujući Inu pošlo im je za rukom, istina, uz asistenciju Sanadera i Polančeca i nesnalaženja tadašnjeg financ-ministra Ivana Šukera, javno razotkriti način funkcioniranja HDZ-a i Vlade koju predvodi. S istim motivima, SDP sada pokušava dobiti istražno parlamentarno povjerenstvo i za aferu Linić-Grbić, no, svjestan ogromne političke štete koja bi ga ponovno mogla zadesiti, HDZ tom zahtjevu odbija udovoljiti.

USPOREDBE RADI, SDP s 53 zastupnika, od 56 koliko je s njihove liste ušlo u Sabor, napisao je 30-ak zakonskih prijedloga, dok je Dragutin Lesar, koji je HNS napustio već na početku mandata, za isto vrijeme u proceduru ubacio deset prijedloga. Kompariramo li aktivnost SDP-a s ranijim, 5. sazivom, u kojem ih je vodio Ivica Račan, aktualna postava socijaldemokrata opet bilježi podbačaj, jer je tada, s potpisom SDP-a u proceduru ušlo 50-ak legislativnih inicijativa. Istina je da HDZ-ova vlada nije prihvatila baš ni jedan prijedlog SDP-a, od kojih su se neki mjesecima, pa i više od godinu dana “kiselili” na saborskom dnevnom redu, pa je očito SDP-ova ekipa odlučila uzeti predah od zakonodavnog angažmana do ulaska u Banske dvore. Nisu se potrudili pronaći ni alternativne komunikacijske kanale do javnosti, smatrajući kako su press-konferencijom na kojoj zakon predstavljaju i nepraćenom saborskom raspravom u poslijepodnevnim satima obavili posao, tako da su mnoga njihova kvalitetna rješenja ostala nepoznata širem auditoriju pred koji će uskoro po povjerenje da vode državu.

TUMAČENJA O neaktivnosti i apatiji SDP-a u Saboru oštro odbacuje jedan od vodećih stranačkih pravnika Josip Leko, tvrdeći da je SDP bio vrlo aktivan s obzirom na to koliko vladajući respektiraju oporbu i kako se ponašaju. “Nismo mogli probiti blokadu koju su nam nametnuli vladajući”, priznaje, “jer nam nisu dopuštali da se sa svojim prijedlozima, rješenjima, idejama nađemo u Saboru i raspravljamo. Imamo zaista konstruktivnih prijedloga, ali kako s njima ne možemo proći u Saboru, pokušavamo do javnosti doprijeti neposrednim kontaktima na terenu, gdje ljude pokušavamo uvjeriti u kvalitetu svojih rješenja, a svoje prijedloge iznosimo na konferencijama za novinare, tribinama, stranačkim skupovima, javnim nastupima i u intervjuima, iako je Sabor uistinu najveća politička govornica za svaku političku opciju. Ipak, možda smo mogli i više, jer nikada nije dovoljno prezentiranja programa.” Politički analitičar Ivan Rimac kritičnije gleda na SDP-ov saborski angažman, te ističe kako je “u zadnjoj godini mandata vidljivo da SDP praktički više ne sudjeluje ni u raspravama o zakonskim prijedlozima vladajućih, ponašaju se gotovo kao da su otišli iz Sabora i u raspravi se pojavljuju samo kad se prepucavaju s HDZ-om”.

Najbolji je primjer za to njihova odluka da ne sudjeluju u raspravi o proračunu, već dvije godine zaredom, uz obrazloženje da ne žele davati kvalitetna rješenja protivničkoj strani, ilustrira Rimac svoje mišljenje i napominje kako je takav stav nepriličan, jer i jedni i drugi moraju raditi za opće dobro. “Ponašanje SDP-a u velikoj mjeri sliči na bijeli štrajk, a kako i oni dobivaju plaće iz javnih sredstava, od poreznih obveznika, i oni su dužni poreznim obveznicima dati nešto za te plaće. Da postoji nadtijelo nad njima, sigurno bi im ukinulo plaće, jer nije dovoljno samo dolaziti na posao, nego treba nešto i raditi, i da rade u bilo kojem drugom sektoru za takav odnos prema radnom mjestu bilo bi sankcija”, oštar je Rimac. Lošom i zabrinjavajućom smatra pak praksu neprihvaćanja ni jednog zakonskog prijedloga opozicije, to je potpuni izostanak kulture dijaloga i argumenata u Saboru. Takav pristup vladajućih problematičan je i Leki, koji ističe da neosporno SDP i u opoziciji ima dužnosti prema biračima, zbog čega su cijelo vrijeme konstruktivni. “Pogleda li se broj prijedloga i tema koje nudimo na raspravu, SDP je maksimalno konstruktivna oporba, no HDZ nas je odbio u baš svakoj inicijativi, a mi smo, dok smo bili na vlasti, barem pet zakona raspravili i korigirali zbog stavova oporbe”, objašnjava Leko.

“NISMO ZAPALI U APATIJU, ali nema smisla demagoški nuditi rješenja, jer društvom vlada kriza i demagogija više ne prolazi. Odluku da ne raspravljamo o proračunu donijeli smo jer HDZ svojim prijedlogom ne mijenja odnose u društvu, niti stvara temelje za povećanje proizvodnje i investicija, a s alternativnim prijedlogom proračuna nismo izlazili jer sumnjamo u vjerodostojnost brojki koje nam prezentira HDZ, a za kreiranje ozbiljnog proračuna nužno je znati prave inpute. Ne stoje kritike da smo neaktivni, maksimalno se trudimo, a Sabor je zadnja dva mandata pokazao da je tek glasačka mašina Ive Sanadera i Jadranke Kosor”, poručuje kritičarima Leko. Smatra da za parlamentarni život i ocjenjivanje aktivnosti pojedine stranke nije važan broj podnesenih prijedloga, jer prednost nad kvantitetom uvijek ima kvaliteta. “Naši prijedlozi nikada nisu bili kozmetički i demagoški, nego u sebi nose promjenu smjera, koja je nužna u ovoj državi. Ne možemo govoriti o tromosti SDP-a, a što se Lesara tiče, on sam u Saboru predstavlja svoju stranku, pa pokušava svojom angažiranošću nadomjesiti to što je jedini zastupnik svoje opcije”, ocjenjuje Leko.

Vezane vijesti

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao je danas kako aktualna vlast tijekom proteklih šest mjeseci nije napravila ništa korisno za ovaj narod,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika