Četiri godine nakon Tuđmanove smrti vidi se da je on, koji je došao iz drugoga plana, bio mnogo pametniji i lukaviji od 'prvih perjanica' HDZ-a koje su smatrale da su upravo oni prirodni nasljednici Franje Tuđmana.Na 9. saboru HDZ-a u Rijeci Ivo Sanader napokon se učvrstio kao lider. Četiri godine nakon Tuđmanove smrti vidi se da je on, koji je došao iz drugoga plana, bio mnogo pametniji i lukaviji od ‘prvih perjanica’ HDZ-a koje su smatrale da su upravo oni prirodni nasljednici Franje Tuđmana. Takav trijumf u Rijeci, kojem je ipak najviše pridonio prošlotjedni pozitivni avis, Sanaderu je bio od presudne važnosti jer ga tek sada, kao premijera, očekuje težak posao o kojem ovisi i njegov politički opstanak. On jako dobro zna da dosad ni jedan premijer neke od bivših komunističkih zemalja, koji je svoju zemlju doveo pred vrata Europske unije, nije uspio opstati na vlasti da ubire plodove svoga rada. Kako bi se ušlo u EU, svaka zemlja mora poduzeti duboke i traumatične rezove i pozdraviti se sa svojim tradicionalnim, ‘socijalističkim’ načinom rada i razmišljanja.

Kralj Simeon

Velike promjene i odricanja, bez kojih nema ulaska u krug povlaštenih zemalja EU, izazivaju kod prosječnih ljudi velike otpore. Najsvježiji je primjer Bugarska, gdje je premijer Simenon (bivši bugarski kralj), veliki pobornik ulaska Bugarske u Europsku uniju, suočen s velikim problemima i pitanje je hoće li se održati na vlasti. Jednako je i s Ivom Sanaderom. On može dovesti Hrvatsku pred vrata Europske unije u rekordnom roku, može Hrvatsku postaviti kao lidera cijele regije, može dobiti sva priznanja iz inozemstva za svoja djela, ali neće imati nikakve šanse da politički preživi ako ne pokrene gospodarstvo i povisi životni standard građana. A to se u prva četiri mjeseca njegova vladanja nije dogodilo. On nije ekonomist ni financijaš pa ne može biti i lider u pokretanju gospodarstva. Nikoga nema u svojoj ekipi tko bi to mogao preuzeti. Iako je autokrat, shvaća jako dobro što zna a što ne zna. Plan mu je vrlo jednostavan. Igra na jednu kartu – kandidata za EU. U tom statusu Hrvatska postaje jako privlačna za strane ulagače a domaćima se zbog automatski boljeg kreditnog rejtinga, a samim tim i smanjenja kamata pružaju velike mogućnosti pokretanja proizvodnje i otvaranja novih radnih mjesta. Bez Europske unije nekog većeg razvoja za Hrvatsku nema. Sanaderu je jasno da država ne može pokrenuti gospodarstvo nego da to moraju učiniti poduzetnici. A da bi strani investitori došli, država im mora zakonskom regulativom i smanjenjem birokracije osigurati povoljne uvjete poslovanja i ulaganja. Dakle, Sanader je odigrao rizičan potez, prvo politika a tek onda gospodarstvo. Da je kojim slučajem izgubio u kocki oko avisa, a ništa nije učinio dosad u gospodarstvu, mogao bi polako spremati kofere na Markovom trgu. Zbog velike zaduženosti Sanaderu veže ruke i MMF koji će diktirati financijsku igru i s kojim će morati potpisati novi stand-by aranžman. A taj se aranžman neće svidjeti sindikatima. Po svemu sudeći, tako će biti i sljedeće tri godine, jer MMF će kontrolirati tri državna budžeta. Ipak, Sanaderu mnoge stvari idu i na ruku. Ako dobije kandidaturu i datum početka pregovora na sastanku u Dublinu, te ako mu se posreći i dobra turistička sezona, to će mu biti izvrsna platforma da prebrodi prvi socijalni udar koji bi se mogao dogoditi na jesen. Nakon odluke u Dublinu, može se očekivati i usijanje političke klime u Hrvatskoj. Dosad Sanader i HDZ nisu previše napadali svoje prethodnike kako im se ne bi u Europi predbacilo da su revanšisti.

Borba za Zagreb

Osim Hebrangovih eskapada u zdrastvu, HDZ je dosad samo reagirao na prozivanja Račana i društva. Od sredine lipnja može se očekivati ofenziva HDZ-a i vađenje prljavog rublja koje je za sobom ostavila Račanova vlast. A da Sanader ima za to potrebne jastrebove u stranci, željne osvete, uopće nije upitno. Nešto manje od dva mjeseca morat će se suzdržavati, a nakon toga slijedi rock ‘n’roll. No u ovakvoj ofenzivi u kakvoj je sada, te uz mnogo jače pojedince i diplomaciju od one koju je imao Račan, teško HDZ može izgubiti tu bitku. Račanu neće biti lako, kao ni HNS-u, jer će to značiti da HDZ-e kreće u bitku za vlast u Zagrebu, za koji se i Franjo Tuđman grčevito borio. A bez vlasti u bogatom Zagrebu HDZ na državnoj razini nije ni približno toliko jak. Je li Bandić onaj koji može zaustaviti takve ambicije HDZ-a? Sumnjamo.

Za ulazak Hrvatske u Europsku uniju nakon njenog proširenja 1. svibnja s deset novih članica važno je nekoliko elemenata. Najvažniji je onaj koji obuhvaća pozitivne učinke hrvatskog avisa na hrvatske susjede. prvenstveno na Srbiju. Ako političke strukture Europske unije vide da su u Srbiji, zbog poznatog jala koji je jedna od glavnih odrednica jugoistočne Europe, počeli pozitivni procesi, Hrvatska će imati velike šanse da strelovitom brzinom uđe u krug povlaštenih. U tome je neće spriječiti ni one članice Europske unije koje imaju drukčiju strategiju primanja novih zemalja. Tada i bojazni ministrice Kolinde Grabar-Kitanović da se zbog tehničkih razloga neće stići obaviti posao do 2007. godine padaju u vodu. A koje su to strategije?

Po drugoj strategiji, za koju se najviše zalažu Austrija, Belgija i donekle Njemačka, Hrvatska treba biti model uspješne zemlje koja se po ekspresnom postupku prima u Europsku uniju. Na primjeru RH trebalo bi balkanskim zemljama pokazati kako se isplati biti ‘dobar’, a ne ‘divlji’, te surađivati s Haaškim sudom i usuglasiti sve zakone s onima u Europskoj uniji.