Nacional je o rezultatima razgovora s hrvatskim dužnosnicima, dostignutim standardima i problemima koji stoje pred Hrvatskom na putu za punopravno članstvo u NATO razgovarao sa šefom odjela za planiranje snaga Frankom Bolandom.Prošlog tjedna u Hrvatskoj je boravilo visoko izaslanstvo NATO-a predvođeno pomoćnikom glavnog tajnika za obrambenu politiku i planiranje Johnom Colstonom i šefom odjela za planiranje snaga Frankom Bolandom. Svrha posjeta izaslanstva bile su konzultacije NATO-va izaslanstva s najvišim dužnosnicima hrvatskih ministarstava vanjskih poslova, obrane i financija o tijeku reformi oružanih snaga i financiranju obrambenih potreba. Bio je to i pripremni sastanak pred dolazak glavnog tajnika NATO-a Jaapa de Hoop Schaeffera u Hrvatsku koncem ovog mjeseca. Nacional je o rezultatima razgovora s hrvatskim dužnosnicima, dostignutim standardima i problemima koji stoje pred Hrvatskom na putu za punopravno članstvo u NATO razgovarao sa šefom odjela za planiranje snaga Frankom Bolandom.

NACIONAL: Boravak u Hrvatskoj imao je za cilj otvorene konzultacije s hrvatskim dužnosnicima o napretku u procesu donošenja Strategijskog pregleda obrane. Da li ste zadovoljni učinjenim i kreću li se stvari u pravom smjeru? – Mi smo u Hrvatsku došli na zahtjev hrvatskog Ministarstva obrane da bismo vidjeli kakav je napredak postignut u pojedinim dijelovima Strategijskog pregleda obrane. Prilično smo zadovoljni postignutim kada su u pitanju misije i zadaće. Nema određenog modela tih misija i zadataka, ali je ono što je Hrvatska odradila s našeg gledišta apsolutno zadovoljavajuće. Ono što bi svakako trebao biti sljedeći korak je definirati kakvu vrstu oružanih snaga Hrvatska treba da bi je mogla održavati. To nije nešto što je potrebno samo radi zadovoljavanja NATO-a. S obzirom na to da je Hrvatska kandidat za ulazak u Savez, NATO u tome ima interesa, ali to je prije svega nešto što Hrvatska treba učiniti radi same sebe. Hrvatska okvirno troši 600 milijuna dolara svake godine. Taj se novac ne troši na bolnice, školovanje, ceste ili resurse, i vrlo je bitno za Hrvatsku da taj novac određen za vojsku iskoristi maksimalno učinkovito i za njega dobije najviše što može. Ovo je dugotrajan proces na kojem je potrebno još raditi a to se ne može učiniti preko noći. No zasad je postignuto mnogo i mi željno očekujemo buduće razgovore s Ministarstvom obrane u sljedećim mjesecima kako bismo se uvjerili u napredak procesa.

NACIONAL: Zbog čega je toliki značaj Strategijskog pregleda obrane? – Značaj je vrlo velik. Kad god neko ministarstvo pokušava definirati svoju ulogu i koje instrumente ima na raspolaganju kako bi ispunilo tu ulogu, potrebno je procjenjivati i gledati u budućnost. Posljednjih godina mnogo toga se strateški i politički izmijenilo na ovim prostorima otkako je Hrvatska ušla u Akcijski program za članstvo. To je bila velika promjena za Hrvatsku u njenim političkim stavovima. Sastanak Europskog vijeća u lipnju, kao uostalom i nedavni pozitivni avis Europske komisije, također će promijeniti hrvatsku budućnost. U svjetlu tih događaja neizbježno je da hrvatske oružane snage razmisle kako će izgledati njihova budućnost, a mi smatramo da je to vrlo bitno.

NACIONAL: Sredinom veljače ove godine NATO-ovo izaslanstvo boravilo je u višednevnom posjetu Hrvatskoj. Dosta razočarano napustilo je Zagreb, a potom je uslijedilo i ne baš sjajno izvješće o stanju u hrvatskim oružanim snagama i procesu približavanja Savezu. Ogromna pričuva i teritorijalni ustroj bile su samo neke od primjedbi. Što se u međuvremenu dogodilo da je napredak Hrvatske kasnije ocijenjen vrlo pozitivnim izvješćem? – Ne mislim kako je izaslanstvo u veljači iz Zagreba otišlo razočarano. Kada smo bili u Hrvatskoj, znali smo kako je u tijeku obavljanje velikog posla, no to nam nije bilo predstavljeno u vrlo pozitivnom svjetlu. Tada je bio obavljen velik dio posla. Dali smo nekoliko prijedloga kojim bi smjerom trebalo nastaviti i što bi se moglo dodatno poboljšati. Svi ti prijedlozi bili su vrlo pozitivno prihvaćeni u Ministarstvu obrane. Od kad smo prenijeli naše zaključke i podijelili ih na razmatranje, poduzete su nove mjere koje su vrlo značajno pridonijele pozitivnom imidžu. Velikim dijelom to su mjere koje je državni vrh donio 1. ožujka i na koje su saveznici reagirali vrlo pozitivno. Što se tiče pričuve, odluka o strukturi oružanih snaga apsolutno je na vladi pojedine zemlje. No iskustvo NATO zemalja je takvo da ako postoji struktura u kojoj pričuvni sastav nije redovito uvježbavan i naoružanje nije adekvatno, potrebno je razmisliti o smanjenju pričuve što je hrvatska vlada i učinila.

NACIONAL: Jedno od najznačajnijih pitanja pred MORH-om i pitanje na kojem vrlo često insistiraju u NATO-u je konačno uvođenje Sustava za planiranje, programiranje i financiranje na nacionalnoj razini. Kakva je prednost takvog načina planiranja? – Postojanje sustava za planiranje, programiranje i financiranje apsolutno je presudno za svaku zemlju. To je prijeko potreban element za bilo koju vojsku koja sa sigurnošću može saznati kolika je cijena određenog postupka. To nije problem isključivo tranzicijskih zemalja. Hrvatska planira ovaj sustav potpuno operacionalizirati za donošenje vojnog proračuna 2005. U sustav je prijeko potrebno unijeti točne informacije kako bi se između raznih varijanti odabrale najbolje i na temelju toga donijele najbolje odluke. Sustav se priprema već nekoliko godina i nadamo se kako će on do donošenja proračuna sljedeće godine u velikoj mjeri pomoći u prikazivanju troškova poslovanja Hrvatske vojske. No isto tako smo svjesni kako je za potpuno funkcioniranje sustava potrebno nekoliko godina i kako prvih godina podaci neće biti u potpunosti precizni.

NACIONAL: Da li ste s hrvatskim partnerima razgovarali o budućoj strukturi hrvatskih snaga? – Predočili su nam jednu varijantu ustroja hrvatskih oružanih snaga u sklopu Strategijskog pregleda obrane, a mi smo postavljali pitanja. Hrvatskoj ne želimo nalagati kako bi vojska trebala izgledati, već želimo pregledati i ispitamo planove kako bismo procijenili imaju li smisla i hoće li nam uspjeti odgovoriti na pitanja koja će zasigurno postavljati saveznici a bez sumnje i ministarstvo financija. Ovo je početak procesa i tek prvi model koji nam je hrvatski Glavni stožer predstavio. Mislim kako će sada ponovno promisliti o nekim donesenim pretpostavkama i prilagoditi ih. Stojimo na raspolaganju da ponovno dođemo, pregledamo i damo svoje mišljenje.

NACIONAL: Već neko vrijeme u Hrvatskoj se spekulira s ukidanjem Ratnog zrakoplovstva i Ratne mornarice, a Hrvatska bi se vjerojatno u zaštiti svog neba mogla poslužiti slovenskim ili baltičkim modelom. Kakva su vaša razmišljanja o tome? – Čuo sam za takve priče i moram reći da nemam pojma odakle potječu, ali zasigurno ne iz NATO-a. Nikad nismo ni na koji način predložili Hrvatskoj da ukine ratno zrakoplovstvo ili ratnu mornaricu. Samo smo predložili Hrvatskoj da pažljivo razmisli o količini sredstava koje ima na raspolaganju, o zadacima koje obavljaju mornarica i zrakoplovstvo te koliko sredstava može raspodijeliti tim rodovima vojske radi obavljanja njihovih zadataka. Također smo pitali mogu li se ti zadaci obaviti na neki drugi način i to je pitanje dio Strategijskog pregleda obrane. Postoji mnogo načina na koje se razni zadaci mogu obaviti u bilo kojoj zemlji. Hrvatska mora pronaći način prihvatljiv za nju i za saveznike i koji na najbolji način zadovoljava sve potrebe a ne prelazi količinu novca koju je Vlada spremna ponuditi oružanim snagama na raspolaganje.

NACIONAL: U hrvatskoj javnosti prevladava mišljenje kako su odnosi NATO-a i Hrvatske i približavanje Hrvatske punopravnom članstvu isključivo stvar i zadaća Ministarstva obrane. Zbog čega se to tako percipira, smatrate li da dosadašnje vlade nisu dovoljno učinile u koordinaciji i suradnji različitih ministarstava na putu približavanja Savezu? – Ako je takvo razmišljanje prisutno u Hrvatskoj, ono je u svakom slučaju netočno. Akcijski program za članstvo u kojem trenutno sudjeluje Hrvatska ima pet poglavlja od kojih samo jedno uključuje vojna obrambena pitanja. Prvo poglavlje bavi se političko-ekonomskim pitanjima, ono je vrlo važno i njemu saveznici pridaju najveću pozornost. Ono je također i predmet konstantnih pregovora Saveza i Hrvatske. Kada je izaslanstvo, koje je predvodio pomoćnik glavnog tajnika za politička i sigurnosna pitanja, posjetilo Hrvatsku u veljači, većina se izaslanstva bavila političkim pitanjima. Politička pitanja su bila i tema najvećeg dijela prošlotjednih pregovora Hrvatske i Saveza u Bruxellesu. Vojni element je očito prisutan u Savezu, ali je daleko od toga da je jedini po kojem procjenjujemo hrvatsku prikladnost u funkcioniranju Saveza.

NACIONAL: NATO nije socijalna ustanova koja pod svoj kišobran prima nemoćne i siromašne, već od njih osim prava traži i obveze. Što Hrvatska kao mala zemlja predstavlja za NATO, čime konkretno može doprinijeti u ispunjavanju savezničkih ciljeva i kakve su NATO ocjene hrvatske mirovne misije u Afganistanu? – NATO je organizacija suverenih država koje dijele jednake vrijednosti i koje dijele jednaku predanost u podupiranju sigurnosti i stabilnosti u svijetu. Činjenica da je Hrvatska uz devet ostalih zemalja pozvana da sudjeluje u toj organizaciji sama po sebi pokazuje kako saveznici prepoznaju da bi Hrvatska mogla pridonijeti ovim ciljevima. Saveznici žele da Hrvatska dođe u poziciju da može postati punopravnom članicom. NATO je danas vrlo drugačiji nego što je bio u vrijeme Hladnog rata, kada je bio usmjeren isključivo na obranu teritorija država članica od vanjske agresije. Sigurnosna situacija u svijetu danas je bitno drukčija nego što je bila tada pa je i Savez drukčiji. Vrlo poštujemo doprinos Hrvatske u toj operaciji. Imao sam čast, tijekom svog prvog posjeta Zagrebu, vidjeti vod vojne policije koji je tada tek započeo s pripremama za zadatke koji ih očekuju u Afganistanu. Tijekom drugog posjeta ponovno sam ih posjetio samo nekoliko dana prije nego što će otputovati u Afganistan. Stav je NATO-a kako je ta jedinica uvelike doprinijela uspjehu operacije.

NACIONAL: Protivnici hrvatskog ulaska u NATO smatraju kako će hrvatski vojnici ulaskom u NATO služiti globalnim interesima, prvenstveno SAD-a. Osim toga, često se može čuti kako je ulazak novih članica u NATO u funkciji kupovine naoružanja zapadnog porijekla, odnosno velikih financijskih izdataka novih članica. Koliko u tome ima istine? – NATO je organizacija suverenih država, kojih je trenutno 26. Kada NATO donosi odluke, donosi ih konsenzusom. Glas svake države jednako je vrijedan i na taj način i najmanja država bez vojske posjeduje jednako vrijedan glas kao i Sjedinjene Države. To pravilo će se primjenjivat i kad Hrvatska pristupi Savezu. Jednako netočan je i drugi argument prema kojem NATO služi prodaji skupe zapadne vojne tehnologije. Osobno sudjelujem u planiranju vojnih snaga u 25 zemalja članica Saveza, kao i u 16 zemalja partnera, uključujući Hrvatsku. Za sve te zemlje smo izradili detaljne ciljeve planiranja oružanih snaga pokrivajući cijeli raspon mogućnosti. Mi ne postavljamo državama zahtjeve da kupuju određenu vojnu opremu, već da razviju sposobnosti za koje su vojni stručnjaci zaključili kako će biti nužne za uspjeh u operacijama koje će se provoditi. No vrlo smo svjesni ograničenja u financiranju s kojima se suočava dio tih zemalja i to uzimamo u obzir kad izrađujemo ciljeve u vojnom razvoju. Također nastojimo, kada je god to moguće, osigurati međunarodnu suradnju kako bismo smanjili troškove.

NACIONAL: Smatrate li da su hrvatski dužnosnici sami krivi u kreiranju takvog mišljenja i mislite li da se u Hrvatskoj nedovoljno radi na promidžbi ulaska u NATO? – U radu oko Membership action plan jedna od stvari o kojoj saveznici posebno vode računa je razina javne potpore NATO-u. Mi želimo da države članice budu predane Savezu. To je stvar s kojom su se sve vlade zemalja koje su sudjelovale u Membership action planu morale suočiti, a nadamo se kako će hrvatska vlada nastaviti s izvješćima javnosti, jer ona ima pravo znati što predstavlja članstvo u NATO-u. NATO je organizacija demokratskih zemalja i želimo da građani svih država članica prihvaćaju članstvo.

NACIONAL: Da li ste radili analize troškova i izdataka novih članica uspoređujući troškove koje će članice imati u sklopu Saveza i da su kojim slučajem ostale izvan njega? Možete li to objasniti na nekom primjeru? – To nismo radili u takvom obliku, ali jednu stvar treba razumjeti. NATO je između ostaloga organizacija sa svrhom zajedničke obrane. Dogovor je vrlo jasan – ako dođe do agresije na bilo koju članicu, dužnost je svih drugih zemalja članica da pomognu toj zemlji. Usporedite to sa situacijom u kojoj je jedna država nečlanica napadnuta i odgovorna za vlastitu sigurnost samo vlastitim sredstvima. Jasno je da ako imate čitav niz prijatelja i napadnuti ste ne trebate utrošiti toliko sredstava da biste osigurali obranu teritorija. To je jedan od ključnih elemenata na kojima je utemeljen NATO. Dakle, iako nije moguće konkretno izračunati koliko bi Hrvatska mogla potrošiti u sljedećih deset godina članstva, zaključak je kako bi Hrvatska potrošila mnogo više u slučaju da nije članica, a da se mora braniti od agresije. Dakle, mnogo je isplativije biti član NATO-a, nego se braniti samostalno.