U subotu, 8 svibnja, Bandiću je definitivno postalo jasno da unutar stranke nema skoro nikakvu potporu i sada mu slijedi borba za politički opstanak u Zagrebu.“Ovo je početak kraja SDP-a, jer s ovakvim rukovodstvom koje smo izabrali bit ćemo potučeni na idućim lokalnim i županijskim izborima”, rezignirano je komentirao u nedjelju ujutro na zagrebačkom Cvjetnom trgu konvenciju održanu prethodnog dana jedan od vodećih članova Socijaldemokratske partije Hrvatske, blizak Milanu Bandiću. “Bandić je poražen, ali pogledajte pobjednike koji su budućnost socijaldemokracije? Ingrid Antičević-Marinović koja je na prošlim izborima u Zadru dramatično poražena, a ni Željka Antunović, Milanka Opačić i Zlatko Komadina nisu političari pred kojima je svijetla budućnost. Zbog njih i Ivice Račana koji stoji iza svega, SDP će doživjeti izborni kolaps već na lokalnim i županijskim izborima idućeg proljeća, a tada će se ovo vodstvo morati povući i vođenje stranke prepustiti operativnim i dokazanim ljudima”, pojašnjavao je poklonik poraženog zagrebačkog dogradonačelnika. U subotu, 8 svibnja, Bandiću je definitivno postalo jasno da unutar stranke nema skoro nikakvu potporu i sada mu slijedi borba za politički opstanak u Zagrebu. Dobro obaviješteni izvori tvrde da Bandićev poraz nimalo nije razveselio Račana, naprotiv neprikosnoveni SDP-ov šef želio ga je vidjeti na mjestu svog zamjenika. Pragmatični Račan zna sve o Bandiću i skandalima u koje je upleten, ali unatoč tome je uvjeren da bez njega na čelu zagrebačke organizacije SDP-a na idućim izborima gubi vlast u Zagrebu. U takvim okolnostima Račan je proteklih tjedana napravio nekoliko neprincipijelnih poteza poput kritike i Bandiću i Vlasti Pavić u kojoj je izjednačio odgovornost za javni sukob, makar je općepoznato da je dogradonačelnik opsovao majku svojoj formalnoj šefici. Ali kazniti Bandića značilo bi da treba naći njegovog nasljednika, a to u SDP-u nisu spremni. Račan ima idealnu priliku da ga smijeni jer uz unutarstranački fijasko, Bandić se nalazi i pod opsežnom istragom Državnog odvjetništva, ali on ni ovaj put nema snage za obračun.

Upućeni tvrde da je Račan na mjestu svog zamjenika želio Milana Bandića, unatoč činjenici što je upoznat s njegovim nemoralnostimaStoga ne iznenađuje da su nepunih dvadesetak sati nakon završetka konvencije ohrabreni Bandićevci već za godinu dana najavljivali novi pohod na čelo stranke. Duboko su uvjereni da će SDP pod Račanom doživjeti debakl na predstojećim lokalnim izborima, a tada će i predsjednik stranke morati odstupiti. Za to imaju i podlogu u novom stranačkom statutu u koji je unesena odredba prema kojoj će se ubuduće svake godine održavati konvencije, koje mogu postati i izborne. Tijekom posljednjih šest mjeseci rejting SDP-a toliko se srozao da i u potpuno suprotstavljenim stranačkim frakcijama vlada jedinstven stav o katastrofi koja ih čeka u proljeće 2005. Osim riječke regije i nekih dijelova sjeverozapadne Hrvatske, SDP se drži još samo u glavnom gradu i to u velikoj mjeri zahvaljujući Bandićevom utjecaju na medije koji su od njega izgradili sliku političara koji se svakodnevno žrtvuje za tzv. obične ljude. Kolebljivi Račan smatra da bi bez Bandića i Zagreb pao pod HDZ, a time bi Ivo Sanader doslovno postao vladar skoro cjelokupne Hrvatske. Sve dok u svojim rukama drži Zagreb, makar i u permanentnom sukobu s HNS-om, SDP ima utjecaj i na nacionalnu politiku, a to je prevelik ulog da bi vrijedilo žrtvovati Bandića.

Jedini je problem za Račana što bi za godinu dana on, Željka Antunović i ostatak vodstva mogli postati žrtve Bandićevog povratka. Kako se obračunava s protivnicima, vidjelo se na Konvenciji na kojoj su neki njegovi oponenti oko vrata nosili fotomontažu na kojoj Bandić puca iz pištolja, a ispod je tekst koji glasi: “SOS za SDP. I kandidate odstrjeljuju, zar ne?”. Makar su natpise koji sugeriraju na nedemokratsko ponašanje Bandića nosili i neki donedavno visokorangirani državni dužnosnici, Račan se na upozorenja nije osvrtao. Nevjerojatan je podatak da su i do SDP-ovog šefa stigle priče kako je zagrebački dogradonačelnik na različite načine potkupljivao ljude dodjeljujući im raznorazne beneficije, a da na to nije reagirao. U međuvremenu jača čak i Bandićeva oporba unutar zagrebačkog SDP-a koja ne želi biti zatočenik ambicioznog šefa, ali na Račana to ne utječe. Umjesto da se eksplicitno ogradi od osoba čiji rad preispituje Državno odvjetništvo, on je održao dosadan, 45-minutni govor. Sve se svodilo na fraze o zaslugama za razvoj demokracije i najave buduće pobjede, ali bez jednog programskog elementa i najave konkretnih inicijativa na kojima će SDP pokušati opet preuzeti vlast. Ne iznenađuje skepsa izazvana ovim referatom: “Račan govori o 33 posto na idućim izborima, a meni se čini da ćemo zbog njegove politike biti sretni ako ne padnemo ispod 15 posto”, misli jedan član Glavnog odbora iz Dalmacije.

Što je najveći problem za SDP pokazao je unisoni stav nekoliko važnih članova različitih frakcija koji su u razgovoru za Nacional iskazali jednodušno razočaranost izabranim vodstvom. Svi oni – bez obzira na značajne međusobne razlike u bitnim pitanjima – smatraju kako će Račanov reizbor, ali još više njegovih pomoćnika Ingrid Antičević-Marinović, Milanke Opačić i Komadine, kao i Glavnog odbora kojim dominiraju politički anonimci, u skoroj budućnosti rezultirati katastrofalnim izbornim rezultatom. “Gotovo je nevjerojatna ženska solidarnost u našoj stranci jer sada više od polovice Glavnog odbora predstavljaju žene, a četvrtinu predstavnici mladih. Mislim da u Europi nema važnije stranke s takvim kadrovskim sastavom i svi moramo biti zabrinuti za budućnost”, rekao je Nacionalu jedan od članova bivšeg predsjedništva. Po njemu, dodatni problem je Račanovo nezadovoljstvo izborom svojih najbližih suradnika. Makar to nikada neće javno priznati, predsjednik SDP-a nije presretan time što mu je Željka Antunović zamjenica, za potpredsjednika Komadinu misli da je pretjerano lijevo orijentiran, a Ingrid Antičević-Marinović ga naprosto nervira.

Problem je u tome da je i većini esdepeovaca dosadilo Račanovo ponašanje, samo što se unutar stranačkog vodstva nitko ne usuđuje ponuditi kao alternativa. Stoga su izbori za zamjenički položaj predstavljali važan test unutarstranačkog rejtinga, a kao što je Nacional najavio prije nekoliko mjeseci, pobijedila je Željka Antunović. Mato Arlović i Davorko Vidović imaju status isluženih prvoboraca, dok Bandiću nije pomogla ni agresivna medijska kampanja u posljednjem tjednu prije konvencije. U sedam dana imao je čak tri važna javna nastupa, intervjue na Novoj TV i OTV-u kao i razgovor u Globusu, ali ni to nije bilo dostatno za pridobivanje više od četvrtine delegata. Zajedno s Bandićem nastradao je i koprivnički gradonačelnik Zvonimir Mršić, njegov jedini važniji saveznik u stranačkom vrhu. Mršićev poraz u natjecanju za potpredsjednika govori o načinu razmišljanja unutar SDP-a. On je jedan od rijetkih mladih i uspješnih SDP-ovaca, potvrdio se kao efikasan gradonačelnik Koprivnice i saborski zastupnik i osim prijateljstva s Bandićem, u biografiji nema ni jednu mrlju. No već bliskost sa zagrebačkim dogradonačelnikom dovela je do toga da izgubi od Milanke Opačić, Komadine i Ingrid Antičević-Matrinović, a kasnije nije ušao niti u Glavni odbor koji ima 63 člana. “To je skandal – biramo nepoznate žene i omladince koji nisu ništa napravili, a odričemo se ljudi koji vode sustave samo zato jer netko misli da bi u budućnosti mogli postati ozbiljni kandidati za čelne položaje”, nervozno su komentirali pojedini delegati.

U takvim okolnostima uz Željku Antunović jedini političar koji se etablirao kao kandidat za najviše položaje je Primorsko-goranski župan Komadina. Komadina je sredinom 90-ih bio zastupnik u Županijskom domu Sabora, a sada je u drugom mandata na čelu ekipe koja vodi jednu od najjačih hrvatskih županija. Po profesiji je inženjer strojarstva, a posljednjih se godina izvukao od utjecaja Slavka Linića i sve više preuzima primat u Rijeci i okolici gdje je SDP neprekidno na vlasti od 1990. U prilog mu ide i sve lošiji Linićev rejting uzrokovan odlukama koje je donosio kao potpredsjednik Vlade te ponašanjem u “aferi Lenac” i uskoro bi mogao postati lider snažne primorske grupacije unutar socijaldemokratske stranke. Komadina je u svakom pogledu Bandićev antipod ? oponenti mu prigovaraju da je nastrojen pretjerano ljevičarski, a nedavno je na raspravama o ustroju Glavnog odbora izazvao bijes bandićevaca zahtjevom da se smanji broj zagrebačkih zastupnika. “Riječani su precrveni za nas s kontinenta i kao da još uvijek žive u NOB-u i bilo bi loše da takve osobe preuzmu SDP”, drži jedan saborski zastupnik iz Zagreba.

S druge strane, on je jedini važniji esdepeov političar koji ne pripada Bandićevoj grupaciji, a da je po profilu tehnomenadžer. Unatoč malim ovlastima županija, višegodišnje iskustvo na položaju župana kod Komadine predstavlja značajan kapital i omogućava mu brz proboj u sam vrh SDP-a. Tim prije jer je Primorsko-goranska županija jedna od rijetkih u kojima će ljevica vjerojatno pobijediti i na idućim izborima, a u tom slučaju logična konzekvenca je isticanje pobjedničkog kandidata i za položaj Račanovog nasljednika. I Komadina i Bandić su svjesni kako je završetak stranačke konvencije predstavljao početak njihove utrke koja bi mogla kulminirati na sljedećoj konvenciji. Najveću konkurenciju imat će u Željki Antunović koja je potvrdila drugu poziciju u SDP-u. Premda su joj nakon prošlogodišnjeg gubitka vlasti pojedini stranački suradnici sugerirali da se kandidira za predsjedničku funkciju, odbila je znajući da i dalje nema šanse protiv Račana. “Predugo sam u politici i predobro poznam svoju stranku da bih se sada kandidirala za predsjednički položaj”, nedavno je pojasnila u privatnom razgovoru. Ali, uz snažnu potporu ženskih zastupnica koje u SDP-u u pravilu međusobno podržavaju, Željka Antunović ima velike izglede preuzeti položaj koji 14 godina drži Račan. Njezini suradnici tvrde da posjeduje ogromnu radnu energiju koja je neophodna za izvlačenje SDP-a iz sadašnje letargije i efikasno suprotstavljanje HDZ-u. Koliko god se Račanu nije svidio njezin izbor, glasovi 75 posto delegata predstavljaju jasan signal da stranka traži više energije i inventivnosti od onoga što nudi ostarjeli predsjednik.

Tim više jer u se od njegove politike polako počeli distancirati i donedavno bliski suradnici poput Šime Lučina i Linića. Lučin se nije kandidirao ni za Glavni odbor, a razlog je u razočaranosti Račanovom mlakošću. SDP-ovi saborski zastupnici pričaju kako je bivšeg šefa policije naljutio Račanov zahtjev da malo ublaži kritike koje upućuje HDZ-u i odlučio je za sada biti angažiran samo kroz rad u parlamentu. Uzme li se u obzir relativno mlak aplauz kojim su delegati popratili Račanov govor u nekadašnjem restoranu Miroslava Kutle, samo rijetki vjeruju da će se do novog izbora vodstva najjače oporbene stranke čekati četiri godine.

ŠPREM ILI PICULA?
Iako još nije ni dogovorena inauguralna sjednica Glavnog odbora, upućeni tvrde da su glavni kandidati za predsjednički položaj Boris Šprem i Tonino Picula. Ivica Račan preferira Šprema, koji je i njegov pravni savjetnik, a u prilog mu ide i to što je najveći Bandićev oponent u zagrebačkoj organizaciji SDP-a. No Šprem je vrlo blizak sa Željkom Antunović, što i nije pretjerano dobra preporuka za visoku stranačku sinekuru. Stoga su prilično dobri izgledi bivšeg šefa diplomacije Tonina Picule koji je u prošlosti slovio kao jedan od najperspektivnijih esdepeovaca, međutim posljednjih godina Račan nije bio zadovoljan s njim i marginalizirao ga je unutar stranke.
Na samoj Konvenciji u Glavni odbor nije uspjelo ući nekoliko važnih socijaldemokrata kao što su Gordana Sobol, Anton Vujić, Zvonimir Mršić i Dragica Zgrebec.

Koliko god glumio ravnodušnost, a u novinama objavljivao plaćene oglase kojima sudstvo optužuje za protuzakonitost, Bandić se zbog “afere Zagrepčanka” prolazi dosad najtežu političku krizu. Kulminacija je dosegnuta u srijedu, 5 svibnja, kada je Državno odvjetništvo pismeno upozorilo Vlastu Pavić na brojne sporne okolnosti u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina, kojim je Bandić potrošio 30.000.000 maraka kako bi neposrednom pogodbom kupio “Zagrepčankin” industrijski kompleks bivše klaonice i stočne tržnice u Heinzelovoj ulici 68. Odvjetništvo već u uvodu naglašava kako je Grad Zagreb, točnije Bandić sklopio rizičan pravni posao u suprotnost s gradskim Poslovnikom. “U zemljišnim knjigama tada je bilo upisano čak preko četrdeset plombi – neriješenih prijedloga radi upisa prava vlasništva, zaloga, zabilježbi ovrha i parnica, a bile su upisane i hipoteke. Posebno je rizičan bio prijedlog radi upisa prava vlasništva koji je podnijela Krma iz Vinkovaca koja datira još iz 1997.”, stoji u podnesku Državnog odvjetništva. Potom se prisjeća i na nelogičnosti u odlukama Poglavarstva koje je na sjednici održanoj 1 ožujka 2001. donijelo zaključak o korištenju prava prvootkupa nekretnina u Heinzelovoj, ali samo pod uvjetom da na nekretnini nema tereta. Međutim, već 6 travnja ovaj je uvjet izbrisan, a da nitko, pa ni Odvjetništvo danas ne zna tko je o tome donio odluku i na temelju kojih informacija.
Bandić je odgovoran i zbog toga jer, nakon što se upustio u posao vrijedan tadašnjih 30 milijuna maraka, nitko pod njegovom ingerencijom, a to su u uredi za upravljanje imovinom ili imovinsko-pravne poslove, nije dobio na uvid sporni ugovor. A prilikom sklapanja ugovora gradska vlast je potpisala da je upoznata sa zemljišnoknjižnim stanjem “Zagrepčankinih” nekretnina koje je skupo platila. Suprotno tvrdnji Bandićeve odvjetničke ekipe, Državno odvjetništvo tvrdi da Grad od njega nije tražio mišljenje o stanju nekretnina, a upozorilo je kako im uz nacrt ugovora nije dostavljena nikakva dokumentacija. Zbog svega toga Kazneni odjel Državnog odvjetništva trenutno pokušava doznati kako je bilo moguće da Poglavarstvo pod Bandićevim vodstvom, znajući za niz plombi i tereta nad “Zagrepčankom”, u kratkom vremenu donese dvije potpuno različite odluke i iz Ugovora izostavi odredbu da će otkupiti nekretnine samo ako se ustanovi da su bez tereta. “Kazneni odjel utvrđuje i okolnosti pod kojima je došlo do takvih odluka budući da postoje osnovane sumnje da bi se u radnjama odgovornih osoba moglo biti riječ o počinjenju kaznenog djela sklapanja štetnog ugovora. Iz navedenog proizlazi da je Grad sklopio ugovor koji za sada ne može provesti u zemljišnim knjigama niti stvarno steći pravo vlasništva na nekretninama čiju je cijenu isplatio”. Ovaj zaključak Državnog odvjetništva, čak i ako ne odvede Bandića na optuženičku klupu, treba biti razlog za njegovu smjenu.