Objavljeno u Nacionalu br. 444, 2004-05-18

Autor: Maroje Mihovilović

POVRATAK POLITIČKE DINASTIJE

Indiju preuzima četvrta generacija Gandhija

Sasvim neočekivano, Indijci su prošlog tjedna na prijevremenim izborima uklonili s vlasti uspješnog premijera Vajpayeea i njegovu stranku BJP, te vratili stranku Kongres, koju danas vodi Sonia Gandhi, supruga ubijenog Rajiva, a za preuzimanje vodeće uloge spremaju se njihova djeca Rahul i Priyanka

Sonia Gandhi je odmah najavila da Kongres počinje pregovore o vladinoj koaliciji, prešutjevši hoće li biti premijerkaSonia Gandhi je odmah najavila da Kongres počinje pregovore o vladinoj koaliciji, prešutjevši hoće li biti premijerkaPremda su indijski izbori uglavnom nepredvidljivi, malo je tko nedavno očekivao iznenađenje. Ispitivanja javnog mnijenja mjesecima su pokazivala da je vladajuća stranka Bharatiya Janata Party na čelu s premijerom Atalom Beharijem Vajpayeejem izrazito nadmoćna oporbenoj strancu Kongres, koju od 1998. vodi Sonia Gandhi. To i nije bilo čudno jer je indijska privreda u ekspanziji, gradsko stanovništvo živi znatno bolje nego prije, a i svjetska diplomacija i indijska javnost cijene Vajpayeejevu miroljubivu politiku prema Pakistanu. Stoga je 79-godišnji premijer Vajpayee zaključio da treba šest mjeseci prije isteka mandata raspisati izbore kako bi osigurao još pet godina vlasti. Ali doživio je neugodan poraz i, već prije nego što su bili objavljeni rezultati iz svih izbornih jedinica, podnio ostavku. Sonia Gandhi je odmah najavila da Kongres počinje pregovore o vladinoj koaliciji, prešutjevši hoće li biti premijerka, ali to se uglavnom pretpostavljala.

BRILJANTNA IZBORNA STRAGEGIJA Kongres se, za razliku od stranke BJP, obraćao najsiromašnijim stanovnicima Indije POTPUNO IZNENAĐENJE NA IZBORIMA Sve predizborne ankete pokazivale su da će stranka BJP pobijediti, a premijer Vajpayee bio je omiljen zbog ekonomskih reformi i mira s Pakistanom FANTASTIČNI IZBORNI REZULTATI Rahul Gandhi pobijedio je u izbornoj jedinici Amethi sa 100 tisuća glasova više od protukandidataAnalitičari hvale Kongres da je pametno postupio što se na izborima obraćao najsiromašnijim slojevima, u prvom redu seoskima, koji nisu osjetili ekonomski procvat pa nisu bili zadovoljni premijerom Vajpayeejem, čija je ekonomska reforma bila usmjerena na urbana područja, industriju, visoku tehnologiju, na preobražaj Indije iz siromašne ruralne nacije u modernu tehnološku silu.

Vajpayee je postigao da Indija usvoji moderne tehnologije, preuzima poslove iz te sfere na globalnom tržištu usluga, a imala je uspjeha i u svemirskoj tehnologiji i izvozu industrijskih proizvoda. Porastao je nacionalni dohodak i indijska je privreda znatno produktivnija nego prije. No opća tehnološka modernizacija imala je i jednu neugodnu posljedicu. Prije se sva privreda temeljila na vrlo jeftinoj indijskoj radnoj snazi pa je u svim sektorima zapošljavanje bilo ekstenzivno. Velik broj jeftinih radnika sad su zamijenili moderni automatizirani strojevi, kompjuteri i roboti, pa su mnogi mladi ljudi izgubili posao. Tako je i manji dio gradskog stanovništva loše prošao u reformskim mijenama. Ako se tom manjem dijelu nezadovoljnog urbanog stanovništva pribroji i brojno ruralno stanovništvo, jasno je da postoji vrlo brojno biračko tijelo koje nema razloga glasovati za Vajpayeejevu viziju moderne Indije. Ti su birači htjeli da na čelo Indije dođe netko tko će se više osvrtati na njihove ekonomske i socijalne probleme, a to im je obećala upravo Sonia Gandhi.

Osim ekonomskog, na izborima je bio važan i personalni i simbolički aspekt. Indijci se snažno vežu za svoje vođe, koji na birače utječu više od svojih političkih programa. Vajpayee je jak vođa, može okupiti ljude, no on nije ličnost povijesnih dimenzija, kakvu Indijci žele da ih vodi. Kongres je, međutim, mogao ponuditi upravo takvu ličnost.

U Indiji su političari mnogo više od stranačkih vođa ili državnih funkcionara: oni su svojevrsni mesije. Prvi je takav bio Mahatma Gandhi, otac samostalne Indije, koji je takav status stekao humanim, vizionarskim djelovanjem u borbi za nezavisnost. Zato su se i hinduski nacionalisti, kad su – nezadovoljni sekularizacijom indijske države nakon stjecanja nezavisnosti, željni da se Indija pretvori u vjersku i nacionalnu državu hindusa – okrenuli protiv Gandhija i ubili ga 30. siječnja 1948.

No iza Gandhija ostalo je mnoštvo sljedbenika, koji su već zauzeli ključne položaje u novoj državi, a među njima je najznačajniji bio najbliži Gandhijev suradnik, premijer Jawaharlal Nehru, lider tada gotovo jedine stranke Kongres, koja je sljedećih godina postala osobnom Nehruovom strankom, a on dominantnom figurom indijske politike. Kad je 27. svibnja 1964. umro, za predsjednika stranke i premijera izabran je njegov bliski suradnik Lal Bahadur Shastri, sposoban političar krhka zdravlja. Kad je 1966. i on umro, vodstvo stranke, na opće iznenađenje, za Shastrijevu nasljednicu i novu premijerku izabralo je Nehruovu kćer Indiru Gandhi, neiskusnu političarku.
Stariji političari nadali su se da će njome manipulirati. Ali Indira Gandhi (njezin suprug, čije je prezime nosila, nije imao nikakve veze s Mahatmom Gandhijem) pokazala se moćnom političarkom, koja nije dopustila da njome manipuliraju. Nametnula se stranci i državi kao dominantna politička snaga. Ona je 70-ih u Indiji uspostavila osobnu diktaturu, zbog koje istaknuti političari napustili Kongres i osnovali vlastite stranke, a mnogi su, zato što su se suprotstavljali njenoj politici, završili u zatvoru. Zbog toga je izgubila popularnost, a 1977. i izbore, ali nije se predavala i najavila je povratak na premijerskim položaj.

Budući da je gradila osobnu vlast, uz nju se našlo mjesto i za njezina ambicioznog mlađeg sina Sanjaya. Stariji Rajiv isprva je bio posve nezainteresiran za politiku. Sanjay Gandhi ulagao je novac u automobilsku industriju, bavio se sumnjivim poslovima i zagovarao masovno steriliziranje Indijaca kako bi se smanjio prirast stanovništva, zbog čega je bio jako nepopularan. Mnogi tvrde da je upravo zbog njega Kongres izgubio na izborima 1977. Sanjay Gandhi je bio politički vrlo aktivan i nakon što je njegova majka otišla u opoziciju, ali je poginuo u zrakoplovnoj nesreći 23. lipnja 1980. kad je nad centrom New Delhija u malom avionu pokušao izvesti letačku figuru.

Indira Gandhi, koja je prije toga, 14. siječnja 1980., ponovo postala premijerkom, ostala je bez političkog nasljednika, pa je to ipak postao stariji sin Rajiv. Rajiv Gandhi rodio se u Bombayu 20. kolovoza 1944. On je (kao i mlađi brat) dobio izvrsno obrazovanje u elitnoj školi Doon u Dehradunu, a potom je studirao na Imperijalnom koledžu u Londonu i na Cambridgeu diplomirao strojarstvo. Iako mu je majka tada već bila premijerka, po povratku u Indiju nije se htio baviti politikom i zaposlio se kao pilot putničkih aviona na unutarnjim linijama u Indian Airlinesu.

Okanio se letenja kad mu je mlađi brat poginuo u avionskoj nesreći pa je na majčin nagovor ušao u politiku. Indira Gandhi je u svom drugom premijerskom mandatu bila politički blaža, ali je bila nepopustljiva prema Sikhima, vjerskoj i etničkoj zajednici od oko 20 milijuna ljudi. U Punjabu su njihovi najveći vjerski spomenici, ali žive diljem Indije, cijenjeni kao sposobni vojnici, mehaničari, piloti, šoferi, profesionalci raznih, ponajviše tehničkih struka. Početkom 80-ih Sikhi su počeli tražiti nezavisnost, u svom svetom gradu Amritsaru nagovijestili su pobunu. Vojnički su se organizirali, stvarali baze u Punjabu, pa je Indira Gandhi u lipnju 1984. naredila vojni napad na njihovo najveće svetište, Zlatni hram u Amritsaru, gdje su se koncentrirali ekstremni Sikhi. Ubijeno je 492 Sikha i oni su se zarekli da će joj se osvetiti. Indira Gandhi i u svojoj je osobnoj gardi imala Sikhe. Dvojica od njih ubili su je iz automatskog oružja u vrtu premijerske rezidencije ujutro 31. listopada 1984.

Ubojstvo Indire Gandhi šokiralo je vodstvo Kongresa, koje je za svog novog vođu i premijera izabralo njezina sina Rajiva, iako je bio relativno kratko u politici. Tako je Rajiv Gandhi postao treći pripadnik “dinastije” Nehru ? Gandhi na premijerskom položaju, iz treće generacije. U siječnju 1985. pobijedio na izborima i on je potvrđen kao premijer.

Rajiv Gandhi bio je moderan političar, snažno utjecao na društveni razvoj, trudio se da modernizira zemlju, a posebno se zalagao za sekularizam u vjerski i nacionalno izmiješanoj zemlji. Na premijerskom položaju bio je do 1989. kad je zbog gubitka popularnosti njegove stranke koalicijsku vladu sastavila dotadašnja opozicija s novim premijerom V.P. Singhom na čelu. No ta se koalicijska vlada pokazala vrlo nestabilnom pa su raspisani izbori na kojima se Gandhi nadao vratiti na vlast. U predizbornoj kampanji putovao je cijelom zemljom. Ubijen je 21. svibnja 1991. u bombaškom atentatu u Sriperumpuduru u južnoj saveznoj državi Tamil Nadu, 45 km od Madrasa, kamo je došao na predizborni miting. Dok se približavao svečanoj bini, odjeknula je eksplozija, koja je osim Gandhija ubila još 12 osoba. Bio je to samoubilački napad pripadnice tajne terorističke organizacije Tamilski tigrovi, čije je vodstvo bilo nezadovoljno Gandhijevim otporom tamilskim separatističkim planovima. Ona se Gandhiju u gužvi približila i sagnula da mu, tobože, poljubi noge. U tom trenutku eksplodirala je bomba skrivena u velikoj ogrlici od cvijeća oko njenog vrata i u pojasu.

Vodstvo Kongresa ponudilo je Sonii Gandhi, udovici Rajiva Gandhija, da stane na njeno čelo. Bio je to neobičan prijedlog, jer se ona dotad nije bavila politikom, a i rodom nije bila Indijka nego Talijanka. Rajiv Gandhi upoznao ju je 1966. dok je studirao za pilota na engleskom sveučilištu Cambridge, gdje je ona studirala anglistiku. Kao Sonia Maino rodila se 9. prosinca 1946. u Orbassanu nedaleko od Torina a otac joj je bio industrijalac. Rajiv Gandhi ju je zaprosio od njenog oca, 1968. su se vjenčali i otišli u Indiju, bez namjere da se bave politikom.

Ona je tada odbila ponuđeno mjesto, uvjerena da se nikada neće baviti politikom, odlučna da se brine samo za sina i kćer. No u godinama nakon muževe smrti prilike su je ipak malo-pomalo na to natjerale. Stranački prvaci Kongresa zahtijevali su da ona preuzme vodstvo stranke, smatrajući da će to unatoč njezinu političkom neiskustvu biti korisno zbog povijesti njene obitelji. Ona je 1997. pristala da se uključi u politički život te je 1998. izabrana za predsjednicu stranke Kongres.

Počela je agitirati, govoriti na predizbornim skupovima, te je godine ušla u parlament i postala vođom oporbe. Pokazala je da ipak ima i velike govorničke i pregovaračke sposobnosti. Tako je počela put prema premijerskom mjestu, na kojem su bili njen muž, punica i mužev djed.

Mnogi su procjenjivali da joj to nikad neće uspjeti, a kao najveću prepreku isticali su njezino podrijetlo, jer Indijci, koji su većinom nacionalisti, nikada na premijerski položaj neće izabrati ne-Indijku, koja je indijsko državljanstvo uzela tek 17 godina nakon što se doselila u Indiju, i to na nagovor svoje punice Indire Gandhi. Otkad se uključila u politiku, protivnici su spretno iskorištavali činjenicu da ona nije Indijka i da nakon četiri desetljeća u Indiji govori hindi s jakim stranim naglaskom. U posljednje vrijeme htjeli su je i formalno isključiti iz kruga kandidata za vodeća mjesta u državi. Tako su njeni protivnici iz stranke Bharatiya Janata Party predložili zakon po kojem bi za premijera mogla biti izabrana samo osoba kojoj su roditelji Indijci, tobože u ime “obrane indijske časti”. Taj je zakonski prijedlog, koji ipak nije izglasan, bio sročen u prvom redu da onemogući Soniu Gandhi, ali ? i njenu djecu.

Naime, u posljednje vrijeme njeni politički protivnici zamijetili su da se stranka Kongres, koja je dugo bila u krizi, ipak počela oporavljati, u prvom redu zahvaljujući njenom upornom radu i agitiranju, pa je postojala opasnost da se stranka ipak u budućnosti pojavi kao ozbiljan suparnik vladajućoj stranci BJP. No Kongres se počeo politički buditi ne samo zbog Sonie Gandhi, nego i zbog najave da bi se u političku trku mogla uključiti i njena djeca, četvrta generacija “dinastije” Nehru ? Gandhi. To se na ovim izborima doista dogodilo i opće je mišljenje da je upravo to uvelike utjecalo na ovaj veliki preokret, na to da Kongres pobijedi BJP, dosad vladajuću stranku premijera Atala Beharija Vajpayeeja.

Četvrta generacija dinastije Gandhi djeca su Rajiva i Sonie Gandhi, 33-godišnji Rahul Gandhi i 32-godišnja Priyanka Gandhi. Rahul i Priyanka Gandhi do ove godine nisu se aktivno bavili politikom, ali su početkom ove predizborne kampanje iznenada zajedno došli u grad Amethi u indijskoj saveznoj državi Uttar Pradesh, u dotadašnji izborni okrug Sonie Gandhi, agitirati za svoju majku. Taj posjet Priyanke i Rahula Gandhija Amethiju dobio je golem publicitet u indijskom tisku, koji je to “pročitao” kao početak očekivanog uključivanja četvrte generacije slavne političke obitelji u politiku, što bi moglo Kongres napokon ponovno dovesti na vlast.

Rahul Gandhi pokazivao je od početka manje zanimanja za politiku, ali je njegova mlađa sestra Priyanka Gandhi, profesorica, bila za nju već otprije zainteresirana. Ona je, doduše, davala do znanja da će ? zbog obiteljskih razloga – eventualno ući u politiku tek kad bude spremna, a ne zna “hoće li to biti za tjedan dana, za tri tjedna ili za deset godina”. No došavši s bratom u Amethi, zaključili su indijski novinari, ona možda daje svima do znanja da je spremna već sada.

Na opće iznenađenje, međutim, prvi je u politiku aktivno ušao Rahul Gandhi, koji je u ožujku objavio da će se kandidirati na ovim parlamentarnim izborima upravo u okrugu Amethi, dok će njegovoj majci kao izborna baza ostati susjedni izborni okrug Rae Bareli. Očekivalo se da će to isto objaviti i Priyanka Gandhi, ali se to ipak nije dogodilo. Priyanka Gandhi nije se pojavila kao kandidat, ali je snažno agitirala na zborovima i za majku i za brata te bila službeni vođa predizborne kampanje svoje majke.

Izlazak Rahula i Priyanke Gandhi na političku scenu donio je cijeloj predizbornoj kampanji velik preokret, jer oni na ovim izborima nisu predstavljali samo stranku svoje majke, oca, bake i pradjeda, nego i cijelu jednu novu, mladu generaciju Indijaca. Mnogi Indijci to su shvatili i kao generacijski dvoboj, jer su cijele izbore sveli na činjenicu da su se ti tridesetogodišnjaci ? Rahul i Priyanka Gandhi – suočili na izborima s čovjekom koji bi im mogao biti djed, sa 79-godišnjim premijerom Atalom Beharijem Vajpayeejem. Bio je to sukob generacija, u kojem su neiskusni Rahul i Priyanka Gandhi dobili veliku podršku već i stoga što je 68 posto Indijaca mlađe u 35 godina.

Zato mnogi u Indiji danas govore da je trijumf tek djelomice rezultat rada uporne, marljive Sonie Gandhi, ali da je to dijelom i rezultat karizme njene djece, četvrte generacije “dinastije” koja je, otkad je Indija 1947. stekla nezavisnost, u tih 57 godina, 44 godina bila na vlasti. Da su Indijci oduševljeno prihvatili činjenicu da je s Rahulom i Priyankom Gandhi na političke scenu Indije stupila ta četvrta generacija “dinastije” Nehru – Gandhi, vidi se i po Rahulovu fantastičnom rezultatu u njegovoj izbornoj jedinici Amethi, gdje je pobijedio protivnike dobivši 100.000 glasova više. Sad se Indijci nadaju da u tome neće biti sam, nego da će se smjesta u politiku aktivno uključiti i njegova sestra Priyanka, za koju svi tvrde da je za politiku još nadarenija od njega.

Birači, koji su podržali Kongres, očekuju da će sljedeća indijska premijerka biti Sonia Gandhi te da će ona formirati vladu. No birači Kongresa nadaju se da će njeno upravljanje vladom biti ujedno i priprema da ta četvrta generacija stupi na vlast. Tako bi se neobična dominacija jedne obitelji u politici goleme Indije s milijardu stanovnika nastavila i u sljedećem razdoblju.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika