Foto: Antonio Bronić/PIXSELL"Na temelju jednog zvuka mogu prepoznati kratke distance. Pomoću drugog, koji je nešto jači, kao zvečka, prepoznajem dalje distance. A pomoću ovog, koji je također kao zvečka, ali malo tuplji, prepoznajem na primjer krovove. Ja zaista pomoću eha mogu prepoznati da li se radi o zidu ili drvetu. To znači: eho je uvijek drugačiji."

Tako ovi različiti odjeci Eskandaru Abadiju pomažu da se orijentira. 52-godišnji novinar je slijep od rođenja. On prstima proizvodi zvuke, koji mu između ostalog pomažu da procijeni razdaljinu objekata. Ovo je dio svakodnevice Eskadara Abadija, ali i to ima svoje granice.

"Na otvorenom prostoru, gdje nema mnogo eha, imam poteškoće. Ali, u zatvorenom prostoru, kao na primjer u ovoj sobi, na osnovu zvuka i eha, mogu otprilike procijeniti visinu, širinu i dužinu sobe."

Aktivnosti moždanih vijuga

Uz pomoć različitih zvukova i onih koje sam proizvodi, Eskandar Abadi učio je sam - kao uostalom i većina slijepih i slabovidih osoba. Ali, što se događa u mozgu? Tročlani tim Sveučilišta zapadni Ontario pokušava to istražiti. Pored profesora Mela Godaileya, glavni partner u projektu je i Njemica Lora Taler.

"Glavna točka našeg istraživanja su moždane aktivnosti. Sudionici projekta su proizvodili zvukove, a mi smo postavili male mikrofone u njihove uši. Oni su primali zvukove isto kao i eho koji je dolazio sa stropa. Onda smo ih odveli na CT, pustili smo im snimke i bilježili aktivnosti mozga."

Još 40-ih godina prošlog stoljeća znanstvenici su se bavili ovim istraživanjima, ali ne toliko sistematski. Lora Taler i njene kolege žele napraviti studiju baziranu na znanstvenim principima.

"Uporedili smo dvije vrste snimaka. Jedan snimak je sadržavao odjeke, a drugi smo tako preradili da smo praktično izbacili eho. Jer, kada tako usporedimo moždane aktivnosti sa i bez eha, možemo mjeriti razliku u aktivnosti u moždanim vijugama zaduženim za vid, ali ne i u onima zaduženim za sluh."

Biciklom na ulicu

A kada subjekt čuje eho, aktivira se vizualni korteks mozga, koji kod osoba koje nemaju problema s vidom služi za preradu slike koju prima oko. No, ovo je rezultat samo jedne studije koja se bavila samo različitim frekvencijama. Različiti materijali odašilju različite frekvencije, koje slijepe i slabovide osobe jednako prepoznaju na osnovu eha. Međutim, kanadski tim želi, kako za slijepe i slabovide osobe tako i za one koje vide, razviti metode i stvoriti mogućnosti da nauče prepoznati eho. Pored svih znanstvenih rezultata tijekom svog rada, Lora Taler ima i osobna iskustva, koja su je odvela u potpuno novom pravcu.

"To je jednostavno nevjerovatno impresivno i fascinantno - sjajno. Dakle, kada smo na primjer hodali naokolo po gradu - toliko je veliko samopouzdanje i sposobnost orijentacije da je to jednostavno izvanredno."

Ovim sposobnostima se služi i novinar Eskandar Abadi. U svom životu ima velike izazove, bez obzira na to što je slijep od rođenja, ili možda baš zbog toga.

"Ja sam kao dijete uvijek vozio bicikl. Onda sam čak i sudjelovao u jednoj utrci. Naravno da tu postoje ograničenja. Dok sam vozio naletio sam na stup. Od tada, ovdje na čelu, imam ožiljak. Ali, bilo je dobro da je moja majka, koja nije pedagog, zapravo bila odličan pedagog i već sutradan me je ponovo s biciklom poslala na ulicu."