Objavljeno u Nacionalu br. 445, 2004-05-25

Autor: Robert Bajruši

POLITICAL REPORT

Tri države protiv priključenja Hrvatske EU

Tri države sa sjevera Europe, Velika Britanija, Nizozemska i Švedska, ne žele da se Hrvatskoj 17. lipnja u Bruxellesu dodijeli datum početka pregovora o priključenju EU: to znači da će Hrvatska propustiti priliku za priključenje 2007., i u Europsku Uniju ući najranije 2009. godine

Sanader će se susresti i s Chrissom PattenomSanader će se susresti i s Chrissom PattenomNa sastanku Europske unije koji će se 17. i 18. lipnja održati u Bruxellesu Hrvatska vrlo vjerojatno neće dobiti datum početka pregovora za priključenje EU. “Nitko sa stopostotnom sigurnošću ne može kazati kada će Hrvatska dobiti datum, ali ako bi se trebalo kladiti, onda je odnos u postotcima 70 prema 30 da će se to desiti tek u prosincu. Postali smo svojevrsni taoci odnosa koji vladaju u EU, a posebno straha koji u Bruxellesu imaju od uključenja Turske. Stoga su, po svemu sudeći, europski diplomati zaključili kako bi lipanjsko “da” Hrvatima, a “ne” Turcima mogao izazvati značajne poremećaje u najvećoj muslimanskoj državi u Europi. Držat će nas na ledu još pola godine i u prosincu vjerojatno odrediti datum početka pregovora”, gotovo unisono potvrdilo je ovu lošu prognozu za Nacional nekoliko visokih diplomatskih izvora. Premda će Hrvatska u Bruxellesu dobiti kandidatski status za članstvo u EU, činjenica da će određivanje datuma početka službenih pregovora biti odgođeno za najmanje pola godine stavila je Vladu Ive Sanadera u težak položaj. Ulazak u EUpredstavlja Sanaderov politički prioritet i svako odgađanje početka pregovora može imati negativne posljedice po vladajuću stranku. Naime, reperkusije šestomjesečne odgode iznimno su teške: u tom slučaju službeni pregovori s EU započeli bi tek početkom proljeća iduće godine, što znači da će Hrvatska u najboljem slučaju postati članica 2009. Prolongiranje od pune dvije godine ? jer sve donedavno se tvrdilo da će Hrvatska u EU ući 2007. zajedno s Bugarskom i Rumunjskom ? nikako ne odgovara aktualnoj Vladi. Njihova računica je bila jasna: da se je uspjelo priključiti ovim dvjema zemljama i 2007. završiti posao, to bi bio golemi uspjeh koji bi HDZ-u osigurao nadmoćnu pobjedu na sljedećim redovitim parlamentarnim izborima.

.Ovako će se čitav proces otegnuti za još pune dvije godine, što Vladu dovodi u nezgodnu poziciju. U velikoj mjeri uspjeh će ovisiti o rezultatima gospodarske politike, a u tom segmentu analitičari nisu optimistični. Snažan gospodarski rast prijašnje koalicijske vlade značajno je usporen, nezaposlenost je otprilike jednaka kao i prošle godine, a afera Sunčani Hvar ponovno je podsjetila na HDZ-ov način shvaćanja i realizacije privatizacije. U socijalnoj sferi odgođeno je donošenje novog Zakona o braniteljima, a umirovljenici novac na koji su računali neće dobiti još barem dvije godine. U takvim okolnostima Sanaderovoj administraciji treba međunarodni uspjeh poput ubrzanog ulaska u EU, međutim prilično je izvjesno da je optimistički rasplet nerealno očekivati. “Europi je dosta proširenja, barem za neko vrijeme”, smatra diplomatski izvor i dodaje kako nema nikakvih šansi da Hrvatska uđe u EU prije 2009. Ako datum pregovora bude određen u prosincu, oni će započeti nakon mjesec, dva i u najboljem slučaju trajati dvije i pol godine. Poput drugih novih članica, i Hrvatska mora ispuniti uvjete koji su dokumentirani na 80.000 stranica, za što je čak i Slovačkoj, koja je cijeli proces okončala relativno brzo, trebalo pune tri godine. To znači da bi uvjeti mogli biti ispunjeni krajem 2007., a nakon toga potrebno je da sporazum o priključenju ratificira svih 25 članica Unije, što traje najmanje godinu dana. Drugim riječima, ako sadašnja ili buduća Vlada pokažu maksimalnu efikasnost, u Hrvatskoj će se 2009. održati izbori za Europski parlament. Ostanu li na snazi sadašnje kvote zastupnika u Parlamentu, prvi put će sjediti 12 ili 13 pripadnika prve generacije hrvatskih europarlamentaraca.

U međuvremenu vodeći članovi HDZ-ove vlade sljedeća tri tjedna planiraju snažnu diplomatsku kampanju kako bi ipak uspjeli ishoditi dobivanje datuma pregovora već na lipanjskom samit u Bruxellesu. Glavnu ulogu ima šef diplomacije Miomir Žužul koji u petak odlazi u Beograd, a zatim slijede bilateralni susreti u Španjolskoj i Italiji. Riječ je o važnim državama čije bi lobiranje možda moglo pomoći Hrvatskoj, premda su izgledi relativno mali. Iako mnogi procjenjuju da bi i Italija mogla praviti probleme u Vladi, vjeruju da su dobri odnosi Sanadera i Silvia Berlusconija jamstvo da će Rim naposljetku ipak podržati Hrvatsku. Sanader će se susresti i s Chrissom Pattenom, glavnim tajnikom NATO-a Jaapom de Hoofom Shafferom kao i njemačkim ministrom vanjskih poslova Joschkom Fischerom. Koliko je važno da Vlada dobije datum početka pregovora, potvrđuje i informacija kako je nedavno Sanader svim predsjednicima vlada EU uputio pismo u kojem je zatražio pozitivno rješavanje hrvatskih zahtjeva. Premda Sanader voli isticati kako je u dobrim odnosima s većinom europskih političara, to izgleda nije dovoljno za diplomatski uspjeh njegove Vlade. Najmanje četiri države i dalje su izrazito skeptične prema Hrvatskoj i mali su izgledi da se situacija poboljša prije početka sastanka Vijeća ministara EU-a. Uz sve to, vrlo je labava i u posljednje vrijeme često korištena teorija kako HDZ-ova vlada, odnosno njeni najviši članovi njeguju bliskije odnose sa stranim diplomatima, nego što je to bio slučaj u vrijeme vladavine Ivice Račana. I tada su hrvatski predstavnici u pravilu nailazili na dobar prijem, osim kada se radilo o eskapadama oko haaškog Tribunala, a opet je Hrvatskoj bio usporen pristup Uniji. Čak je i dio važnih europskih dužnosnika poput Javiera Solane i Chrisa Pattena bio vrlo zainteresiran za ostanak na vlasti bivše koalicije. Nekoliko mjeseci prije izbora Tonino Picula je bio u New Yorku na zasjedanju UN-a i tijekom pauze članovima hrvatske delegacije, svjedoči jedan od njih, prišao je Patten i upitao tadašnjeg hrvatskog šefa diplomacije “Kako vam mogu pomoći?”. No unatoč njegovoj brizi, Račan i Picula su poraženi, a Hrvatsku bi u EU trebali uvesti Sanader i Žužul.

Ipak, ni ovi sastanci i lobiranja ne osiguravaju povoljno rješavanje glavnog hrvatskog međunarodnog prioriteta. Dio diplomata misli kako nije slučajno da ulazak Turske u EU najjače zagovara Velika Britanija u kojoj je euroskepticizam najizraženiji. Britanci su svjesni koliko najveći dio Europljana zazire od prihvaćanja 70-milijunske Turske. Čelnik bavarskog CSU Edmund Stoiber prošlog se tjedna rezolutno suprotstavio turskom pristupu u EU, a slično mišljenje dijeli većina europskih konzervativaca. S druge strane, postoji bojazan da bi definitivno odbijanje turskih zahtjeva moglo ojačati tamošnje antieuropske tendencije, zbog čega će u Bruxellesu i njihov zahtjev biti stavljen na čekanje. Takva situacija direktno pogađa hrvatske interese jer velik dio europskih političara drži kako bi podrška Hrvatskoj indirektno predstavljala uvredu za Tursku. Osim toga, postoji i razlog koji hrvatski diplomati ne koriste u javnim istupima, ali su uvjereni da je osnovan. “Ako pogledate tko je u pravilu suzdržan prema Hrvatskoj, vidjet ćete da su to u pravilu pretežno protestantske države poput Velike Britanije, Nizozemske i skandinavskih zemalja. Ovdje nije riječ o nekom vjerskom animozitetu već protestantskoj preciznosti kada traže da ispunimo zahtjeve do najsitnijih detalja. Zato ne treba misliti da su oni na našoj strani, čak i sada kada iz Londona stižu pozitivne izjave, a Nizozemska je ratificirala SSP u tamošnjem parlamentu”, drži jedan diplomat. Kada je riječ o prošlotjednoj izjavi češkog premijera Vladimira Špidle kako će njegova zemlja blokirati približavanje Hrvatske EU zbog zapadnog Balkana, ovdašnji je diplomat ocjenjuje amaterskom, ali i znakovitom. Češka nema nikakve interese vezane uz Hrvatsku i ovdašnju regiju, a ujedno spada među manje članice Unije koje nisu u stanju utjecati na donošenje važnih odluka. Stoga dio diplomata vjeruje kako je Špidla odradio posao za neku veću državu čiji predstavnici nisu željeli javno kritizirati Hrvatsku i podsjećaju kako je i u prošlosti Češka diplomacija istupala u nekim pitanjima s kojima nije imala nikakve veze, poput sudbina kubanskih disidenata.

Dodatni hrvatski problem mogle bi biti i reperkusije koje će izazvati ulazak novih deset država u EU. Većinu njih vode političari neskloni kompromisima kakvi vladaju unutar EU, a prve posljedice će biti vidljive već početkom jeseni. Do tada će se održati izbori za Europski parlament i biti formirana nova Europska komisija, a možda donesen i europski ustav. Upravo će buduća Europska komisija kao jedan od prvih zadataka imati određivanje početka pregovora s Hrvatskom. Za sada ipak veći problem predstavlja izglasavanje ustava EU koji najjače koči Poljska nezadovoljna ponuđenim statusom svojevrsne druge skupine zemalja po važnosti, iza Njemačke, Velike Britanije i Francuske. Donedavno su Poljake podržavali Španjolci, međutim otkada se službeni Madrid povukao i poljski izgledi za ostvarenje političkih ambicija su umanjeni. Primanje deset novih članica toliko je financijski iscrpio EU da se sada traži predah. Uz sve to, Hrvatsku se permanentno može pritiskati zbog različitih neriješenih pitanja, od toga gdje se skriva Ante Gotovina preko izuzetno važnog povratka nekadašnje društvene imovine srpskim izbjeglicama do rješavanja odnosa sa susjedima. U tom kontekstu ni Špidleova izjava nije neosnovana jer na Balkanu nisu riješena brojna pitanja ni međudržavni odnosi. Tisuće onih koji to žele još se ne vraćaju, ne zna se kome doista pripada golemi broj nekada zajedničkih tvrtki, a u Srbiji i Crnoj Gori vlada politička anarhija koja podsjeća na bliskoistočnu. Sviđali se nekome takvi argumenti ili ne, to je hrvatska realnost. Pritom je izuzetno dobro da je Hrvatska dobivši pozitivno intoniran avis u Bruxellesu definitivno odijeljena od ostalih ex-jugoslavenskih država, međutim to ne znači da će diplomatski pritisci ove godine popustiti. Barem da zime, kada bi napokon trebao stići krucijalno važan datum početka pregovora s EU. A onda započinje utrka da se cijeli proces dovrši do 2009.

Vezane vijesti

Opet palo staklo sa zagrebačkog Hoto tornja, ozlijeđen zaštitar

Opet palo staklo sa zagrebačkog Hoto tornja, ozlijeđen zaštitar

Sa zgrade Hoto tornja (zgrada T-coma) u Savskoj ulici u Zagrebu pao je komad staklene stijene pri čemu je ozlijeđen zaštitar, doznaje se u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika