Objavljeno u Nacionalu br. 446, 2004-06-01

Autor: Maroje Mihovilović

OBRAT U AMERIČKOJ PREDSJEDNIČKOJ UTRCI

Kerryjeva ulaznica za Bijelu kuću je republikanac McCain

Američka ispitivanja javnog mnijenja pokazala su da demokrat John Kerry ima najbolje šanse da u studenome porazi aktualnog predsjednika Georgea W. Busha

Kerry ima podršku 49 posto, a Bush 41 posto birača.Kerry ima podršku 49 posto, a Bush 41 posto birača.Najnovija ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da i dalje polako pada popularnost američkog predsjednika Georgea W. Busha, ali, začudo, ne raste znatno popularnost njegova suparnika na predsjedničkim izborima u studenome, demokratskog senatora iz Massachusettsa Johna Kerryja. Televizija CBS, koja je provela opsežno ispitivanje javnog mnijenja, tvrdi da je Kerry samo u maloj prednosti, koja mu ne jamči pobjedu. Kerry ima podršku 49 posto, a Bush 41 posto birača, no tu razliku agresivnom kampanjom Bush bi mogao nadoknaditi. Ali CBS je otkrio da Kerry samo jednim potezom može steći prednost kakvu Bush više ne bi mogao sustići – izborom potpredsjednika.

U ovom trenutku brojna su imena potencijalnih demokratskih potpredsjedničkih kandidata. Tvrdi se da je najveći Kerryjev favorit demokratski senator iz Sjeverne Caroline John Edwards, njegov najveći konkurent u izborima za predsjedničkog kandidata Demokratske stranke. Spominju se i guverner New Mexica, bivši ministar energetike Bill Richardson, koji bi svojim podrijetlom privukao hispanoameričke glasove, kongresmen Richard Gephardt, vođa demokratske manjine u predstavničkom domu, guverner Iowe Thomas Vilsack, a liberalni i lijevi demokrati na tom mjestu žele senatoricu iz New Yorka, Hillary Clinton.

Kerryjeve stručne službe svakodnevno istražuju stavove birača i pokazuje se da bi za položaj njegova potpredsjednika bilo najbolje izabrati ? jednog republikanca, senatora iz Arizone Johna McCaina, jednog od najpopularnijih američkih političara.

U američkoj povijesti samo se dvaput dogodilo da su predsjednik i potpredsjednik bili iz različitih stranaka, 1796. kad je drugi po broju glasova prema izbornom zakonu postao potpredsjednik, te 1864. kad je u građanskom ratu republikanski predsjednik Abraham Lincoln, da ujedini naciju, za potpredsjednika izabrao demokrata Andrewa Johnsona. Sad Kerryju savjetuju da prijeđe stranački okvir zbog javnog mnijenja. Prema CBS-u, Kerry bi s McCainom imao podršku čak 53 posto birača, a Bush sa svojim potpredsjednikom Dickom Cheneyjem samo 39 posto.

Riječ je zapravo o iznimno važnim neovisnim biračima, koji najčešće i odlučuju o pobjedniku američkih izbora, a sada su gotovo potpuno podijeljeni između Kerryja i Busha, ali bi u većini od oko 60 posto glasovali za kombinaciju Kerry ? McCain. McCain bi privukao dio republikanskih glasova, a Kerry ne bi izgubio ni jednog demokratskog birača. A McCain bi privukao i većinu vojnih veterana.

Za takvu kombinaciju posebno se još od zimus zalaže Tim Russert, voditelj najgledanije američke televizijske političke emisije “Meet the Press” na NBC-u. Vodeće američke dnevne novine u uvodnicima tvrde da bi takva kombinacija pomirila političke polove u SAD-u i ujedinila naciju, koju je Bush svojom unutarnjom i vanjskom politikom razjedinio. I malobrojni demokratski političari zalažu se za takvu kombinaciju, iako joj u vrhu Demokratske stranke nisu skloni pa u medije diskretno plasiraju teze da Kerry o njoj ne razmišlja. Ali to nije točno, jer baš se iz njegova kruga i plasiraju vijesti o takvoj mogućnosti.

Iako pripadaju različitim strankama, Kerry i McCain pripadaju istoj generaciji i imali su vrlo slična životna iskustva. Obojica su ratovali u Vijetnamu i danas su senatori. Kerry, doduše, zagovara pravo na pobačaj, McCain mu se protivi, Kerry se zalaže za ograničavanje slobode nošenja oružja, McCain je veliki zagovornik te američke ustavne slobode. No obojica se slažu da Bushovu politiku u Iraku treba mijenjati.

John McCain rodio se 1936. u američkoj bazi kraj Panamskog kanala gdje je njegov otac, mornarički časnik, služio u američkom vojnom kontingentu i poslije postao admiral, što je bio i McCainov djed, jedan od pionira izgradnje američkih nosača aviona. I John McCain, u skladu s obiteljskom tradicijom, pohađao je mornaričku akademiju te je 1958. postao pilot na nosačima aviona i sudjelovao u Vijetnamskom ratu.

Bio je 1967. na nosaču “Oriskany” pred obalom Sjevernog Vijetnama. U svom avionu A-4 Skyhawk poletio je 26. listopada 1967. da bombardira električne centrale u okolici Hanoja. Naletio je na gustu protuavionsku vatru. Njegov je avion pogođen a on je ranjen iskočio padobranom i sletio u jezero. Vijetnamci su ga zarobili i pretukli. Slomljenih ruku i teško ozlijeđene noge odvezen je u vojni zatvor u Hanoju, koji su američki zarobljenici prozvali “Hanoi Hilton”. Kako je opisao u svojim memoarima, i ondje su ga tukli i mučili, a medicinska pomoć pružena mu je tek nakon što je otkrio svoje ime, čin, postrojbu i nosač aviona s kojeg je poletio. Nakon što su mu zaliječene rane, vraćen je u zatvor, ali je zbog teške ozljede noge prohodao tek godinu dana posliije, zahvaljujući njezi drugih američkih zarobljenika.

Vijetnamci su shvatili iz kako je važne vojničke obitelji ? njegov otac tada je bio zapovjednik američkih pomorskih snaga u Europi ? pa su mu ponudili da će ga iz propagandnih razloga pustiti, ali je on to dobio, a zbog toga je kažnjen pa je više od godinu dana proveo u samici s lancima na nogama. Njegov je otac 1968. imenovan zapovjednikom pomorskih snaga u jugoistočnoj Aziji pa je do 1972. vodio i pomorske operacije protiv Vijetnamaca, koji su njegova sina držali u zarobljeništvu.

John McCain je u hanojskom vojnom zatvoru proveo pet i pol godina a oslobođen je u proljeće 1973. na temelju američko-vijetnamskog sporazuma o povlačenju američke vojske. U aktivnom sastavu mornarice ostao je do 1981., pune 23 godine.

Sljedeće godine bio je republikanski kandidat na izborima za Predstavnički dom Kongresa i pobijedio s programom koji je podržavao stavove tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana. Na izborima 1986. pobijedio je kao republikanski kandidat za Senat i postao predstavnik Arizone, što je i danas. U Senatu je ušao u nekoliko važnih odbora. Predsjednik je utjecajnog Odbora za trgovinu i komunikacije i jedan od najutjecajnijih članova Odbora za oružane snage. Kao predsjednik Odbora za trgovinu borio se protiv duhanske industrije i jedan je od najzaslužnijih za velike restrikcije u prodaji duhana u SAD-u. Bio je jedan od senatora o kojima je 1996. republikanski predsjednički kandidat Bob Dole razmišljao pri izboru potpredsjedničkog kandidata. Time ga je 1997. proglasio jednim od 25 najutjecajnijih ljudi u SAD-u.

McCain je bio vrlo aktivan i u unutnjoj i u vanjskoj politici. U doba kosovske krize 1999. kritizirao je Clintonovu vladu da mlako prilazi tom problemu, zalažući se za vojno rješenje, što je na kraju i učinjeno. Snažno se angažirao da SAD i Vijetnam što prije uspostave diplomatske odnose a posljednjih godina desetak puta posjetio je Vijetnam, bio nekoliko puta i u ostatku zatvora “Hanoi Hilton” ? koji je najvećim dijelom srušen kako bi se izgradio pravi hotelski kompleks. Onamo je 2000. poveo i sina, najmlađe od sedmero djece.

McCain se 2000. kandidirao na predsjedničkim izborima i bio jedan od najvećih konkurenata teksaškom guverneru Bushu u borbi za republikansku nominaciju. Pobijedio je na prvim preliminarnim izborima u New Hampshireu, ali Bush mu je uskoro uzvratio u Južnoj Carolini i za nominaciju su se sljedećih tjedana borili samo njih dvojica. Bush je pobijedio kad je iza njega energično stala većinska konzervativna republikanska desnica. U kampanje između McCaina i Busha razmijenjene su teške riječi koje ni jedan ni drugi nisu zaboravili. McCain je tvrdio da ga je Bush pobijedio i zbog tadašnjih zakona o predizbornim donacijama po kojima je Bush dobivao golem novac iz sumnjivih korporativnih izvora. U predsjedničkoj kampanji 2000. McCain je agitirao da se zakon promijeni i prije dvije godine za to se izborio uz podršku i demokratskih i republikanskih senatora. Bush je nevoljko potpisao zakon, ali na potpisivanje nije pozvao McCaina.

McCain i Kerry u Senatu su shvatili da imaju slične poglede na razna pitanja. Njihovi dobri odnosi neke su iznenadili, jer je McCain početkom 70-ih, nakon što je oslobođen, bio vrlo oštar prema Kerryju koji je, kao vijetnamski heroj, nakon izlaska iz vojske postao bespoštedni kritičar američkog angažmana u Vijetnamu. Tada je McCain smatrao Kerryjev stav nepatriotskim. Kad je počela ovogodišnja predsjednička kampanja, većina republikanskih senatora snažno se svrstala uz Busha i napadala Kerryja, ali McCain je šutio. A početkom ožujka počelo se nagađati da bi McCain mogao postati Kerryjevim potpredsjedničkim kandidatom.

Kad se početkom ožujka zahuktala predizborna kampanja i počeli obračuni Busha i Kerryja, velika većina demokrata složno je stala iza Kerryja, a republikanaca iza Busha. No ne i McCain. Svi su zapazili da nije napadao Kerryja, čak je bio kritičniji prema Bushu.

Tada je moćni potpredsjednik Dick Cheney javno napao Kerryja kao prevrtljivca, neukog i nepouzdanog u pitanjima nacionalne sigurnosti, što je bila neobična optužba jer je Kerry bivši vojnik, zaokupljen vojnim i sigurnosnim pitanjima kao senator. Na opće iznenađenje, dan nakon tog napada Cheneyja na Kerryja dotad šutljivi McCain javno je rekao da jamči kako je Kerry, njegov dugogodišnji prijatelj, kvalificiran za pitanja nacionalne sigurnosti, na kojima je u Senatu s njim surađivao. To je zaprepastilo vodeće republikance koji su novinarima rekli da je McCain “izdao stranku”. U toj fazi kampanje Bush i njegovi suradnici Kerryja su napadali u vezi s nacionalnom sigurnošću, jer su neki njegovi stavovi o američkom ratu protiv terorizma zaista bili proturječni. Svojom obranom Kerryja popularni McCain neutralizirao je napade na svog prijatelja i potaknuo nagađanja da bi ga Kerry mogao pozvati da mu bude potpredsjednički partner na izborima u studenome.

McCain je u televizijskom intervjuu dao do znanja da takvu mogućnost ne isključuje, da mu se čak sviđa: “John Kerry je moj veliki prijatelj, bliski smo već godinama. O takvoj ću ponudi razmisliti. No mislim da se to neće dogoditi, jer mi je teško zamisliti da bi demokrati ponudili potpredsjedničko mjesto republikancu koji u brojnim pitanjima ima oprečne stavove, kao što su pobačaj, slobodna trgovina i državni izdaci.”

Nekoliko dana poslije njegov savjetnik opovrgnuo je glasine da bi McCain prihvatio takvu ponudu. No to nije zaustavilo spekulacije, jer tu izjavu nije dao sam McCain nego njegov savjetnik. On je tako ipak Kerryju ostavio mogućnost da računa i na njega ako mu zatreba.

Pisanje novina o toj mogućnosti McCainu stvara sve više problema u njegovoj stranci, napao ga je predsjednik Predstavničkog doma, kongresmen Dennis Hastert, pitanjem je li McCain još uvijek republikanac. Hastert se naljutio jer se McCain usprotivio Bushovoj namjeri da ozakoni porezne olakšice za bogataše i umanji budžetske prihode, što McCain smatra nedopustivim jer se tako smanjuje i novac za vojsku dok američki vojnici ginu u Iraku. Iz Republikanske stranke čak se tvrdi da nije loše da se McCain kandidira za potpredsjednika na listi demokratskog kandidata, jer će morati napustiti Republikansku stranku pa će u Senat umjesto njega Arizona poslati pravog republikanca. Napali su ga desničari da je bio umiješan u mutne poslove koji su uništili veliku štedionicu, da je održavao veze s mafijašem Joeom Bonannom, koji se od obračuna newyorške mafije sklonio u Arizonu i ondje proveo starost.

Zbog pritiska republikanaca McCain se počeo distancirati od medijskih sugestija da postane Kerryjev potpredsjednički kandidat. Zagovorniku takvog rješenja Timu Russertu 16. svibnja u njegovoj emisiji “Meet the Press” McCain je odgovorio: “Kategorički ponavljam da neću biti potpredsjednik SAD-a. Neću biti kandidat. Zadovoljan sam u Senatu. Ja sam lojalan republikanac. Podržavam ponovni Bushov izbor. Priča se da sam ljut na Busha zbog događaja iz 2000. Pa to je bilo prije četiri godine. Moji birači traže od mene da se ne osvrćem bijesno na te davne događaje. Oni žele da ih predstavljam. Ja to činim i surađujem s Bushom.” Russert nije bio zadovoljan odgovorom pa ga je pitao: “Kao Amerikanac možete ostati lojalnim republikancem. Ali kad biste išli zajedno s Kerryjem, to bi bila lista koja spaja. Jeste spremni to uzeti u obzir na bilo koji način? Hoćete li podići telefonsku slušalicu ako vas Kerry nazove da vam ponudi mjesto potpredsjednika?” McCain je odgovorio: “Telefonsku ću slušalicu podići, ali prijedlog neću prihvatiti, to kategorički ponavljam. Ali želim nešto dodati. Previše je u Americi strančarenja, i u Senatu. Moramo stvoriti situaciju u kojoj će ljudi moći sjesti za stol i zajednički rješavati probleme, zajedno raditi za Ameriku. Mi zasad ne obavljamo svoj posao onako kako bi to naši birači željeli.”

Unatoč tim McCainovim riječima zagovornici tog rješenja od njega ne odustaju pa se ovih dana u američkim novinama pojavilo još nekoliko komentara gdje se zagovara lista Kerry ? McCain. A to što je McCain rekao da to “kategorički odbija”, ne znači mnogo, jer je poznato, tvrde komentatori, da političari lako nađu opravdanje da promijene mišljenje.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika