Nacional iz izvora bliskih MORH-u doznaje da je Hrvatska još prije dva mjeseca dužnosnicima SiCG-a poslala pisani dokument i ponudu pomoći u reformiranju i preustroju oružanih snaga.Nedavni susret hrvatskog ministra obrane Berislava Rončevića i ministra obrane Srbije i Crne Gore Prvoslava Davinića nije bio neformalan i kurtoazan nego posve konkretan sastanak radi dogovora o budućoj suradnji s dalekosežnim posljedicama za stabilnost jugoistočne Europe. Zajedničke vježbe i potpisivanje bilateralnog sporazuma o vojnoj suradnji prioritet su dvaju ministarstava. O tome je Davinić rekao za Nacional: “Poput Hrvatske, i SiCG u ocjeni izazova nacionalnoj sigurnosti u prvi plan stavlja djelovanje terorizma, kako međunarodnog i regionalnog, tako i lokalnog, te mi se čini da bi zajednička vježba naših postrojbi bila značajna za koordinirano djelovanje u slučaju stvarnih prijetnji te vrste. Ostavljam hrvatskoj strani da procijeni trenutak kad bi takva akcija bila poželjna sa stajališta hrvatske javnosti. Mi smo za takvo što već spremni. Želio bih da se svi oblici suradnje stave u kontekst bilateralnog sporazuma o vojnoj suradnji koji smo spremni sklopiti odmah.”

Nacional iz izvora bliskih MORH-u doznaje da je Hrvatska još prije dva mjeseca dužnosnicima SiCG-a poslala pisani dokument i ponudu pomoći u reformiranju i preustroju oružanih snaga. Takav je potez pozdravljen i u sjedištu NATO-a kao važan iskorak u regionalnoj suradnji Hrvatske i SiCG-a, o kojima u ponajvećoj mjeri ovisi stabilnost ovog dijela Europe. Idućeg mjeseca očekuje se i dolazak prvog hrvatskog vojnog izaslanika u Beograd, a radna skupina iz MORH-a već nekoliko mjeseci radi na projektima poboljšanja suradnje dvaju obrambenih ministarstava.

Osim toga, vojnoobavještajne službe Hrvatske i SiCG-a ovih će dana dobiti nalog da sastave popis područja svog djelovanja na kojima će početi suradnju, prije svega u borbi protiv terorizma, što je donedavno bilo nezamislivo, jer su vojni obavještajcHrvatske i SiCG-a radili isključivo jedni protiv drugih.

Da se u odnosima obrambenih struktura dviju zemalja zaista mnogo toga mjenja nabolje, pokazuje i popuštanje napetosti u vezi s problemom nazočnosti vojnika SiCG-a duž hrvatsko-srbijanske granice, koji je hrvatska strana često spominjala dužnosnicima SiCG-a kao prepreku za jačanje suradnje. Isticao je to i hrvatski predsjednik Mesić prigodom posjeta Beogradu, nedavno i ministar vanjskih poslova Miomir Žužul, a isti je problem ponovio i ministar obrane Berislav Rončević.

Međutim, problem vojne nazočnosti pripadnika Vojske SiCG-a na srbijansko-hrvatskoj granici ovih je dana marginaliziran iz jednostavnog razloga: svi su postali uvjereni da SiCG nema novca da vojnike na granici zamijeni policijskim postrojbama. Svjesni su toga postali i hrvatski dužnosnici koji smatraju da to više ne treba biti prvorazredno pitanje u međusobnim odnosima, ali ipak očekuju konkretne korake suprotne strane u postizanju europskih standarda kad je granica u pitanju.

Zbog svega toga ministar obrane SiCG-a Prvoslav Davinić pozvao je prošlog tjedna hrvatsku stranu da u prisutnosti brojnih vojnih izaslanika akreditiranih u SiCG-u i predstavnika NATO-a zajednički obiđu sve granične postrojbe Vojske SiCG-a duž hrvatske granice i transparentno budu upoznati sa svim činjenicama u osiguranju granice prema Hrvatskoj, doznaje Nacional iz izvora bliskih MORH-u.

Premda je Davinićev posjet hrvatskom glavnom gradu, samo dan prije posjeta Hrvatskoj glavnog tajnika NATO-a Jaapa de Hoopa Schefera, imao veliku političku težinu u međunarodnim odnosima, jer je to prvi posjet nekog ministra obrane SiCG-a Zagrebu, s hrvatske se strane tom posjetu nije pridavala posebna pažnja.

“Hrvatska se odlučila na tihu diplomaciju, jer su sjećanja na tragične ratne događaje još svježa. Međutim, to ne znači da u takvoj vrsti diplomacije nismo konkretni i da o svim koracima ne obavještavamo međunarodnu zajednicu?, izjavio je za Nacional izvor blizak MORH-u.

Premda su se tek sada otvorili modeli suradnje na obrambenom području, malo je poznato da su susreti hrvatskih vojnika i vojnika SiCG-a i dosad bili česti. U Zagrebu je Regionalni centar za kontrolu naoružanja Racviac gdje već dugo borave časnici SiCG-a i surađuju s hrvatskim časnicima. Posebni timovi verifikakcijskih središta Hrvatske vojske i Vojske SiCG-a skoro deset godina posjećuju postrojbe i vojarne suprotne strane kako bi provjerili stvarno stanje prijavljenog oružja, sredstava i broja vojnika na lokacijama koje svaka strana nenajavljeno može posjetiti.

Kad je riječ o suradnji u vojnoj industriji, malo je poznato da se slavonskobrodski “Đuro Đaković” u proizvodnji tenkova M-84 za oklopne postrojbe hrvatskih gardijskih brigada do prije godinu dana koristio uslugama srbijanskih tvrtki u izradi hidrauličnih dijelova. “Vojna industrija je djelokrug suradnje koji može imati najveću komercijalnu vrijednost za obje države i ja bih želio da je obje strane vide ponajprije u tom svjetlu. Ako hrvatska strana zauzme isti stav, mi bismo mogli vrlo brzo povezati predstavnike naših vojnih industrija i omogućiti im da u neposrednim razgovorima nađu svoje interese za razvijanje takve suradnje?, rekao je za Nacional ministar Davinić.

Budući da su suradnju nakon ratnih zbivanja prvi pokrenuli gospodarstvenici dviju zemalja, može se očekivati da i proizvođači vojne opreme i naoružanja uspostave slične kontakte. Primjerice, hrvatske borbene kacige, razvoj tenka Degman ili skora proizvodnja oklopnih transportera u Hrvatskoj mogli bi biti zanimljivi za SiCG, dok bi jurišna puška M21 5,56 mm mogla biti rješenje za opremanje hrvatskih vojnika u budućnosti.

Sada je posve jasno da je hrvatsko državno vodstvo ispravno odlučilo da model hrvatskih oružanih snaga i obrambeni sustav već sada prilagodi konceptu kolektivne sigurnosti, što znači znatno smanjenje broja pripadnika oružanih snaga i ukidanje pričuve. SiCG nije prepoznat kao vojna prijetnja, a ministar obrane SiCG-a Davinić za Nacional kaže: “Strategija obrane SiCG-a zasniva se na dva ključna elementa. Jedan se tiče procjene budućih izazova sigurnosti i oni se vežu za terorizam. Drugi se tiče načina suprotstavljanja takvim izazovima. U tom pogledu morat ćemo izgraditi vlastiti vojni kapacitet zbog potencijalnih problema koji se mogu javiti u vezi s neriješenim pitanjem Kosova, ali je naša glavna orijentacija ulazak u euroatlantske integracijske procese na području sigurnosti, na prvom mjestu u Partnerstvo za mir. U borbi protiv terorizma državama su potrebne specijalne jedinice i specijalno naoružanje, a ne tenkovi i teška artiljerija. Zbog toga ćemo se riješiti svega što nam nije potrebno. Dobar dio toga bit će uništen uz financijsku pomoć međunarodne zajednice, dok će jedan dio biti prodan u regije bez visokog rizika oružanih sukoba. Naš je krajnji cilj ulazak u NATO, koji je pravi kolektivni sistem sigurnosti. Smatramo da je to naš imperativ već i stoga što su sve zemlje u našem okruženju već članice NATO-a ili će to uskoro biti. Očekujemo da će Hrvatska ući u NATO prije nas, a kako je to i naš cilj, naša suradnja već bi sada imala i taj dugoročni efekt stvaranja cjelovitog sistema sigurnosti u Europi.”