“Dan nakon što Islamska republika Iran detonira prvu nuklearnu bombu bit će uobičajen dan Irancima, ali u očima nekih od nas zasjat će nova iskra.” Ta je “vizionarska” rečenica objavljena na internetskoj stranici Gerdab koju vodi Iranska revolucionarna garda. Uvod je to u tekst u kojem se nagađa o tome kako će izgledati detonacija “prve šijitske i druge (nakon pakistanske) islamske nuklearne bombe”. Ipak, ta naizgled nebitna rečenica uzbunila je obavještajne analitičare Pentagona zbog činjenice da do sada ni jednom Iranci nisu javno spomenuli mogućnost da će napraviti atomsku bombu.

Dapače, u iranskoj službenoj politici postojao je potpuni tabu spominjanja mogućeg razvoja nuklearnog oružja, a s obzirom na to da je sporni tekst objavljen na službenoj internetskoj stranici najelitnijeg dijela tamošnjih vojnih postrojbi, teško je vjerovati da se radilo o izdvojenom izgredu nekog pojedinca, već je izvjesnije da je riječ o smišljenoj i pripremljenoj objavi. U svom posljednjem izvješću o Iranu, Međunarodna agencija za nuklearnu energiju IAEA potvrdila je da je Tehran najavio pokretanje nove 164 centrifuge za proizvodnju obogaćenog urana do kraja ljeta, ali i da do sada nisu vidjeli ni jednu. Analitičar specijaliziran za obrambenu politiku i terorizam Gregory Jones čak je iznio predviđanje da će Iran najkasnije do kraja ljeta imati spremno dvadesetak kilograma dovoljno obogaćenog nuklearnog materijala za proizvodnju jedne nuklearne bombe. Čak i ako je pogriješio za nekoliko mjeseci, to bi svejedno značilo da bi tijekom 2012. Iran mogao steći titulu prve muslimanske nuklearne sile na Bliskom istoku. Sve to iz više je razloga uzbunilo Ameriku, a pogotovo Izrael, državu kojoj Iran prijeti uništenjem.

Od Iranaca zaziru i njihovi arapski susjedi, pa postoji opasnost od utrke u naoružanju. Saudijska Arabija, Egipat i Jordan mogli bi poželjeti ući u klub “nuklearnih nacija” u kojem je zasad s Bliskog istoka samo Izrael. Povoljna okolnost za Iran trenutačno je činjenica da je SAD faktički i dalje vojno prisutan u tri države - u Iraku, Afganistanu i u Libiji. U kombinaciji s dosad nezabilježenim deficitom proračuna, u Americi je nastao jak otpor novim vojnim angažmanima. Primjerice, samo američki troškovi intervencije u Libiji do sredine svibnja premašili su 664 milijuna dolara, što je potvrdilo i ministarstvo obrane. Do sredine svibnja Amerikanci su izvezli 70 posto izviđačkih misija, tri četvrtine misija dolijevanja goriva zrakoplovima iznad Libije i 37 posto zračnih udara. Koriste 75 zrakoplova, a ispalili su 228 krstarećih projektila, od kojih svaki košta oko milijun i pol dolara. Stoga predsjedniku Baracku Obami sada nije oportuno zagovarati nove vojne akcije. Čašu strpljenja Saudijcima, ali i Amerikancima, prelila je odluka Irana o povećanju proizvodnje nuklearnog goriva. U novom postrojenju u Fordou, južno od Teherana, proizvodit će uranij obogaćen do 20 posto i utrostručiti proizvodni kapacitet. Taj su potez SAD i Francuska proglasili provokacijom, a Europska unija je poručila da je “zabrinuta”. Ipak, konkretnih poteza ili sankcija za Iran dosad nije bilo, a nakon najnovije objave tamošnjih vlasti, čini se da je izrada nuklearnog oružja, kojim bi znatno bila promijenjena raspodjela moći u regiji, ali i šire, samo pitanje vremena.