Objavljeno u Nacionalu br. 448, 2004-06-15

Autor: Eduard Šoštarić

PONUDA UN-a ZA POSAO STOLJEĆA

Hrvatski biznismeni u konkurenciji za poslove od 4,6 milijardi USD

Nakon ovotjednog posjeta čelnih ljudi UN-ova odjela za nabavu Hrvatskoj gospodarskoj komori, hrvatske tvrtke postaju dijelom najveće svjetske gospodarske baze podataka te će biti pozivane na sve javne natječaje za poslove opremanja UN-ovih misija i operacija u svijetu

Hrvatska bez odobrenja SAD-a nije mogla ni remontirati libijske nenaoružane brodove, svaki takav pokušaj završio bi američkom diplomatskom prijetnjom.Hrvatska bez odobrenja SAD-a nije mogla ni remontirati libijske nenaoružane brodove, svaki takav pokušaj završio bi američkom diplomatskom prijetnjom.Ujedinjeni narodi hrvatskim su gospodarstvenicima ovaj tjedan pružili priliku da se svojim proizvodima i uslugama izravno natječu za poslove na terenskim misijama i operacijama pod mandatom UN-a, vrijedne 4,6 milijardi dolara godišnje. U organizaciji Stalne misije Republike Hrvatske pri UN-u, Hrvatsku gospodarsku komoru ovih su dana posjetili čelni ljudi odjela za nabavu roba i usluga mirovnih operacija UN-a. Nacional doznaje kako je UN zainteresiran da s hrvatskim gospodarstvenicima uspostavi suradnju na sljedećim proizvodnim područjima: uslugama zračnog prijevoza, računalnog programiranja, nabavi šatora i hrane uključujući cjelodnevne suhe obroke, građevinskim uslugama niskogradnje i visokogradnje, kontejnerima za smještaj i rad osoblja UN-a te za sanitarne potrebe ljudstva. Osim toga, UN očekuje da hrvatski privrednici ponude usluge i opremu za pročišćavanje vode, bodljikave žice, generatore, pokrivače i plave beretke za potrebe mirovnih snaga. Kako bi se suradnja hrvatskih obrtnika i UN-a uspostavila u što je moguće kraćem roku, vodeći ljudi UN-ova odjela za nabavu ovih su dana u Zagrebu održali i prezentaciju pod nazivom Kako poslovati s UN-om.

Hrvatskoj se otvara mogućnost da zaobiđe blokadu SAD-a koja poslove u Iraku i Afganistanu dodjeljuje saveznicima i bivšoj tvrtki potpredsjednika Dicka CheneyaHrvatske će tvrtke UN-u dostaviti potrebne reference o poslovanju te će idućih mjeseci ući u službenu bazu podataka UN-ova odjela roba i usluga, koji će o svakom objavljenom natječaju obavijestiti pojedinu hrvatsku tvrtke, ovisno o proizvodu i usluzi koja se traži. UN-ovi terenski uredi mogu i sami iz baze podataka odabirati za svoje potrebe tvrtke koje nude proizvode i usluge, i to onda kad cijena poslova ne prelazi 30 tisuća američkih dolara. Za sve druge poslove objavljuje se međunarodni natječaj na koji se mogu prijaviti samo tvrtke registrirane u UN-ovoj bazi podataka.

Prilika je to da, primjerice, koprivnička Podravka ponudi UN-ovu osoblju u mirovnim operacijama cjelodnevni suhi obrok, charter zrakoplovna kompanija Air Adriatic prijevoz vojnika, zagrebački Tempo, čakovečki Team, varaždinsko Zagorje, Tegra, splitski Konstruktor i zagrebački Viadukt poslove visokogradnje i niskogradnje, Končar – Generatori sve vrste generatora uz održavanje i popravak, Aquamarin iz Rijeke uređaje za pročišćavanje vode, Werkos šatorski program, Task i IPC računalne programe, Jedinstvo d.d. Krapina uredske i sanitarne kontejnere, a Tofrado iz Pleternice bodljikave žice. UN-ova ponuda hrvatskim tvrtkama da uzmu dio financijskog kolača nudeći svoje proizvode i usluge nije došla sasvim slučajno, nego na temelju brojnih kriterija. Hrvatska je politički stabilna zemlja u kojoj vlada tržišna ekonomija, a u tijeku su i brojne reforme koje trebaju pridonijeti jačanju pravne države i demokracije, procjenjuju u UN-u. Zahvaljujući tome, Hrvatska je i službeno postala kandidat za ulazak u Europsku uniju, a na dobrom je putu da u sljedećem krugu proširenja stekne punopravno članstvo u NATO-u, najvećem političko-obrambenom savezu.

Već niz godina Hrvatska sa svojim vojnicima sudjeluje u mirovnim operacijama UN-a i ključni je faktor stabilnosti na području Balkana. Ipak, sve do jučer hrvatske su tvrtke teško dolazile do poslova u obnovi ratom pogođenih zemalja kao što su Irak ili Afganistan. Uglavnom, ključnu ulogu u infrastrukturnim projektima i dobivanju takve vrste poslova imao je SAD sa svojim najbližim saveznicima, odnosno okupacijskim snagama. Hrvatska bez odobrenja SAD-a nije mogla ni remontirati libijske nenaoružane brodove, svaki takav pokušaj završio bi američkom diplomatskom prijetnjom. Ipak, bez obzira na američku moć i globalni utjecaj u međunarodnim odnosima, pravila igre u poslovanju s UN-om izbalansirana su za svaku regiju i pogoduju manjim tranzicijskim zemljama, jer SAD sudjeluje u poslovima s UN-om samo u 10 posto slučajeva, dok po pitanju obnove Iraka samostalno donosi odluke zabranjujući sklapanje poslova s njemačkim, ruskim i francuskim tvrtkama.

Američki Kongres namijenio je milijarde američkih dolara za obnovu Iraka, no rijetki ugovori koje je dosad dodijelila prijelazna koalicijska vlast odnose se na lokalne projekte i njihova vrijednost nije velika. Uglavnom su dodijeljeni američkim tvrtkama, u skladu s kontroverznom odlukom SAD-a da zemlje koje su se protivile američkoj vojnoj “intervenciji” nemaju pravo sudjelovati u obnovi. Najveće projekte dobile su američke tvrtke Bechtel i Halliburton. Strane tvrtke angažirane su tek kao kooperanti. Riječ je uglavnom o malim, nepoznatim tvrtkama koje su dobile vrlo ograničene ugovore. Pojedine hrvatske tvrtke, kao što su Ingra, Ina ili Končar, dobivale su poslove na Bliskom istoku samo zahvaljujući tradicionalno dobrim poslovnim vezama iz vremena bivše Jugoslavije ili pak zahvaljujući zapadnim inozemnim tvrtkama, kao što je slučaj s Končar – energetskim transformatorima, koji u Iraku rade poslove dobivene od partnera i suvlasnika Siemensa. Ostali hrvatski gospodarski subjekti, prije svega manji obrtnici, nikad nisu imali takvu priliku.

Nekoliko hrvatskih tvrtki koje su i ranije imale poslove u Iraku, ili izravno ili preko Ministarstva vanjskih poslova, poslale su još prije godinu dana svoje ponude američkom State Departmentu, ministarstvu trgovine i Pentagonu, koji vode obnovu Iraka. Službeni odgovor američkih ministarstava na hrvatske ponude nikada nije stigao. Ingra, građevinska tvrtka iz Zagreba, i hrvatska naftna tvrtka Ina iz Zagreba izravnim su kontaktima izrazile svoj interes za građevinske i poslove istraživanja i eksploatacije nafte u Iraku. Građevinske tvrtke Pomgrad iz Splita i Hidroelektra iz Zagreba, tvrtka za investicijsku izgradnju Astra iz Zagreba, komunikacijski sustavi RIZ iz Zagreba, Dalekovod iz Zagreba te Đuro Đaković iz Slavonskog Broda proslijedili su svoje ponude preko hrvatskog MVP-a te veleposlanstva u Washingtonu.

Američka strana trebala je procijeniti osposobljenost hrvatskih tvrtki, koje su se pouzdale u to što su u Iraku i ranije uspješno radile. Kod odlučivanja o sudjelovanju tvrtki iz pojedinih zemalja u obnovi Iraka glavnu je ulogu odigrala politika “ako nisi sa mnom, onda si protiv mene” pa su Amerikanci nagradili isključivo zemlje koje su podržale njihovu vojnu intervenciju. Hrvatske su tvrtke uz ponude za nove poslove američkim ministarstvima predočile i popis svojih potraživanja od Iraka za već obavljene poslove, koji se procjenjuju na između 140 i 250 milijuna dolara. Međutim, teško je povjerovati da će ikada doći do tih sredstava. Glavnina obnove Iraka, koja bi mogla stajati desetine milijardi dolara, trebala je biti plaćena prihodom od iračke nafte, koja se još uvijek ne izvozi jer je sigurnosno stanje katastrofalno, a bez prihoda od nafte neće biti ni novih poslova.

UN-ova ponuda hrvatskim poduzećima nema ničeg zajedničkog s infrastrukturnim američkim, britanskim ili australskim projektima u Iraku, koje okupacijske sile dijele po vlastitom nahođenju, jer UN hrvatskim gospodarstvenicima nudi da svoje proizvode i usluge ponude njegovim mirovnim misijama kojih će u budućnosti biti sve više, a financijska sredstva i rokovi plaćanja daleko su sigurniji nego iračka poslovna avantura. Uzme li se u obzir da su troškovi roba i usluga za potrebe UN-ovih mirovnih operacija 1998. iznosili 3 milijarde dolara, a već ove 4,6 milijardi, hrvatski gospodarstvenici imaju svoju priliku. Organizacija Ujedinjenih naroda nema centralizirani ured za nabavu. Više od 30 različitih UN-ovih agencija, programa i fondova nemaju samostalne, središnje nabavne urede. UN-ova organizacija je decentralizirajući nabavu proširila ovlasti na terenske urede i olakšala komunikaciju po regijama.

tab. 10 najunosnijih poslova
Poslovi za UN Zainteresirane tvrtke
Usluge zračnog prijevoza Air Adriatic
Računalno programiranje Task i IPC
Šatorski program Werkos
Vojnički suhi obrok Podravka
Niskogradnja i visokogradnja Tempo, Team, Zagorje, Tegra, Konstruktor, Viadukt
Kontejneri i sanitarna oprema Jedinstvo
Pročišćavanje vode Aquamarin
Opskrba bodljikavom žicom Tofrado
Proizvodnja generatora Končar – Generatori
Šivanje plavih beretki Čateks

Vezane vijesti

Ban Ki-moon stiže u srpnju u posjet Zapadnom Balkanu

Ban Ki-moon stiže u srpnju u posjet Zapadnom Balkanu

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda (UN) Ban Ki-moon trebao bi u drugoj polovici srpnja doći u posjet Zapadnom Balkanu, prenose u četvrtak beogradski… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika