Ante Đapić je započeo široku akciju kojom bi postao jedan od najvažnijih hrvatskih političara.Ante Đapić je započeo široku akciju kojom bi postao jedan od najvažnijih hrvatskih političara. Da bi to postigao, poslužio se oprobanom metodom – on i njegovi bliski suradnici posljednjih desetak dana užurbano pripremaju prosvjede koji bi se trebali održati u Dalmaciji protiv Ive Sanadera zbog njegove suradnje s Haaškim sudom. Premda trenutačno traje svojevrsni intermezzo, u HSP-u planiraju snažan politički pritisak na Vladu izvršiti poslije 18. lipnja, kada će Hrvatska u Bruxellesu dobiti status kandidata za ulazak u Europsku uniju. Đapić će odmah nakon toga zatražiti hitnu saborsku raspravu o suradnji s Haagom, a ako to ne bude prihvaćeno, pravaši će zajedno s predstavnicima nekoliko braniteljskih udruga krenuti u organiziranje prosvjeda, od kojih bi središnji trebao održati na splitskoj rivi. Izbor Splita nije nimalo slučajan jer su u tom gradu u veljači 2001. održane najveće antivladine demonstracije na kojima se okupilo 100.000 protivnika tzv “komunističke vlasti”, a na bini su žestoke domoljubne govore protiv izručenja hrvatskih generala u Haag održali tadašnji saveznici Sanader i Đapić. Tri i pol godine kasnije uloge su pomalo promijenjene jer se Đapić opet pokušava popeti na binu, ali ovaj put ga u tome pokušava spriječiti Sanader, njegov donedavni ideološki istomišljenik.

Paralelno s zaoštravanjem političke situacije, Đapićev istomišljenik Miodrag Demo, pročelnik Ureda za branitelje u zagrebačkog Poglavarstvu, krenuo je u osnivanje nove Hvidre. Njoj planiraju pristupiti pojedini ogranci legalne Hvidre koju je prije mjesec dana preuzeo saborski zastupnik HDZ-a Josip Đakić, inače bliski suradnik Branimira Glavaša. Đakićevim dovođenjem na čelo središnje udruge ratnih invalida Sanaderova vlada je namjeravala podčiniti dvadesetak tisuća članova Hvidre, no desilo se suprotno. Izbilo je nezadovoljstvo koje je dodatno potencirano suradnjom s Haagom, što za desničare u braniteljskim udrugama predstavlja postupak ravan nacionalnoj izdaji. Riječ je o desničarima koji su proteklih godina kao organizatori sudjelovali u brojnim prosvjedima u Splitu, Gospiću i Osijeku, u predstavljanjima knjige “Gotovina ? heroj ili zločinac” na kojima se prijetilo oružanom pobunom ili na Sinjskoj alci, koja je pretvorena u redovito godišnje okupljanje domaćih ekstremista. Dobar dio njih sada želi oformiti novu udrugu invalida domovinskog rata i vjeruju da bi uz dobru mogli okupiti desetak tisuća bivših pripadnika HV i MUP-a.

Glavni organizator je Demo, koji je dobio podršku razvojačenih pripadnika 1. i 2. gardijske brigade. Demu njegovi nekadašnji suborci opisuju kao hrabrog ratnika i pripadnika najelitnije postrojbe Hrvatske vojske s kojom je prošao brojna ratišta. Potječe iz Ravnih kotara, a nakon Oluje preselio se u Petrinju. U ratu je dogurao do čina brigadira 1. Gardijskog zdruga, a teško je ranjen u jesen 1995. u okolici Banja Luke, najdaljoj točki do koje su došle hrvatske snage prije nego što ih je Franjo Tuđman zaustavio na nagovor Amerikanaca. Iako je rijetko javno istupao, Demo slovi kao uvjereni desničar, a prisustvovao je svim važnijim skupovima na kojima se kritizirala Račanova vlada. U tome ga nije sprječavao ni podatak da mu je sadašnji položaj osigurao bivši SDP-ov zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koga Demo sada namjerava napustiti. Prije nekoliko mjeseci dobio je Đapićevu ponudu da se pridruži HSP-u i iako još uvijek nije dao konačni odgovor, najnovija akcija destabiliziranja Sanaderove vlasti u velikoj je mjeri rezultat njihove suradnje. U svemu sudjeluju pojedini pripadnici Udruge Uzdanica koja okuplja pripadnike ATJ-a Lučko, a predvodi ih Ante Jurendić, a govori se i o brigadiru Petru Bajan koji je na čelu Udruge Tigar gdje se okupljaju članovi 1. gardijske brigade iz Zagreba. U posljednje vrijeme spominju se i pripadnici Virbus Unitisa čiji je predsjednik general Ante Roso, dok u Slavoniji nezadovoljnike okuplja Franjo Gavran, tamošnji čelnik HOS-a. Gavran je ratni invalid i HSP-ov zastupnik u osječko-baranjskoj skupštini, a u istočnoj Hrvatskoj HDZ-ove protivnike okuplja i vukovarski veteran i član Hvidre Stjepan Sučić. Koliko su članovi veteranskih udruga ljuti na HDZ, pokazao je njihov prošlotjedni sastanak sa Sanaderom u Banskim Dvorima. Nenad Zovak, predsjednik udruge Prvi hrvatski redarstvenik, ljutito je rekao Sanaderu kako je čak i Račanova vlada imala bolji odnos prema braniteljima.

Da ekstremna desnica nije pacificirana vidjelo se i prošlog vikenda u Škabrnji gdje je lokalni svećenik organizirao koncert za obnovu crkve na kojem su nastupili Thompson, Mate Bulić i Miroslav Škoro. Tko zna koji put potvrdilo se da ovakve manifestacije služe za okupljanje ekstremista, ponovno su na počasna mjesta zasjeli ljudi odjeveni u ustaške uniforme, pozdravljalo se sa Za dom spremni i pjevali “Jure i Boban”. Sve u svemu, zabava poput HSP-ovih iz prve polovice devedesetih i na Đapiću je da ovaj dio birača uvjeri kako ih baš zastupa na legalnoj političkoj sceni. Uostalom, iza najvećeg dijela dosadašnje pobune protiv Sanaderovih postupaka stoji upravo Đapić. Neki njegovi suradnici tvrde kako se Đapić, radikalizirajući političke prilike, osvećuje Sanaderu koji je, na nagovor diplomatskih krugova stacioniranih u Zagrebu, poslije izbora odbacio koaliciju s nacionalističkim HSP-om, a zauzvrat dobio podršku parlamentarnih zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke. Umjesto na položaju potpredsjednika vlade, Đapić je Sanaderovim pristankom na traženje EU smješten na marginalnu političku poziciju uz poruku da će zbog svojih prijašnjih ksenofobičnih izjava na njoj ostati i ubuduće. Jednostavno govoreći, međunarodna zajednica HSP ocjenjuje kao desne ekstremiste i nema sluha prihvatiti bilo kakav oblik njihovog participiranja u vlasti.

U međuvremenu je HDZ povukao niz poteza koji de facto predstavljaju otklon od predizbornih obećanja i Đapić je odlučio započeti preuzimanje desno orijentiranih birača. Kako će se lokalni izbori održati tek za desetak mjeseci, prvi potez predstavlja snažno distanciranje od politike vladajuće stranke i inzistiranje na nacionalnim temama. Pritom je čak i Đapićevim najbližim suradnicima, što su neki od njih potvrdili za Nacional, jasno kako njihov šef prodaje demagogiju. Naime, i da je HSP na vlasti, on bi također naposljetku pristao na suradnju s Haagom. Ipak, Đapić je u Saboru odnedavno dobio saveznika u Hrvatskoj seljačkoj stranci. HSS i HSP povezuje snažan zazor prema proeuropskoj politici aktualne izvršne vlasti i nedavno su njihovi čelnici započeli pregovore o zajedničkom nastupu na predstojećim lokalnim izvorima. Glavni inicijator suradnje je Marinko Filipović kojega podržavaju HSS-ovci iz Dalmacije, a Nacionalov izvor tvrdi da je koalicija pravaša i haesesovaca manje-više svršena stvar. Vodstva strankaka su uvjerena da mogu oformiti treći politički blok koji bi na izborima uz sinergijski učinak dobivao dvadeset posto biračkih glasova. Na posljednjim državnim izborima HSP je dobio oko 10 posto, HSS sedam, a Đapić i Tomčić smatraju da će, etablirajući se kao zaštitnici nacionalnih interesa, dobiti podršku dijela euroskeptika koji su nedavno dali glas HDZ-u. Pritom je izuzetno zanimljiv i odabir budućih partnera ako dođe do prijevremenih izbora? to je lijevi SDP kojega novi politički dvojac doživljava realnijim postizbornim partnerom od Sanadera i njegove ekipe. Buduća vlast i za sada još uvijek fiktivne lijevo-desne koalicije temeljile bi se na izbornim rezultatima, a jedini uvjet HSS-a i HSP-a prema socijaldemokratima je da budući premijer mora biti nestranačka osoba i gospodarski stručnjak. Premda je riječ samo o ideji, signifikantno je da proteklih mjeseci iz SDP-a nije upućena ni jedna kritika prema ovim dvjema strankama. Ostvari li se ta ideja, pokazat će se da u hrvatskoj politici više ne postoje nemoguće međustranačke kombinacije. Ipak, Sanaderov kabinet za sada nije pretjerano zabrinut najavama okupljanja njegovih protivnika. Visoki vladin dužnosnik prošlog je tjedna ispričao Nacionalovim novinarima kako je upravo HDZ zaslužan za jačanje Đapićevih pravaša. Tijekom prošle predizborne kampanje Sanaderov glavni suparnik na desnici bio je Pašalićev Hrvatski blok i učinjeno je sve kako bi se onemogućio njegov ulazak u Sabor. Akcija je potpuno uspjela i ni u jednoj od deset jedinica HB nije prešao mizernih tri posto glasova. HDZ-ovu odluku o nenapadanju je iskoristio Đapić koji sada u parlamentu ima osam članova, a HSP je po snazi četvrta stranka. Između dvije stranke postojao je neformalni dogovor o stvaranju koalicijske vlade, ali je propao pod pritiscima EU-a. Đapić je Sanaderovu odluku o suradnji sa srpskim zastupnicima doživio i kao osobnu uvredu, no još više kao šansu da se napokon etablira kao lider desnice u Hrvatskoj. U Saboru i službenoj političkoj sceni taj status je uspio steći posljednjih mjeseci, a sada želi potvrdu i među biračima. Jedan dio njihovih glasova planira prikupiti već ovog ljeta na javnim mitinzima i demonstracijama protiv Sanaderove vlade. Ono na što treba računati je da Sanader nije Račan, a niti se HDZ drži zakona ko’ pijan plota.

Pravaše izuzetno ljuti Sanadero potpuni odmak od stavova o Domovinskom ratu koje je zagovarao kao čelnik oporbe između 2000. i 2003. Podsjećaju kako je današnji premijer i same najave o slanju generala u Haag proglašavao izdajom i zbog toga tražio raspisivanje prijevremenih izbora. Posebno je značajan Sanaderov istup na splitskoj rivi u veljači 2001. kada je pridonio izuzetno naelektriziranoj atmosferi, žestoko napadajući tadašnju Vladu: “Aktualna vlast počinila je najveću izdaju kada je prije tri dana objavila da se organizatori ovog skupa optužuju za pokušaj državnog udara i rušenje ustavnog poretka”. Sanader je bio nedvosmislen: “Trećeg siječnja se dogodio nesporazum, a Mesić i Račan nemaju pravo optuživati legende Domovinskog rata. Hrvatski generali nisu izdajice i pučisti već jamac opstojnosti naše države”, govorio je Sanader u društvu Mirka Čondića, Đapića, Janka Bobetka, Luke Podruga i Branimira Lukšića.