Dobro upućeni tvrde da je sadašnje stanje takvo da Zidić ? usprkos zaista nerijetkim desničarsko-ksenofobičnim eskapadama ? ima veću podršku nego kada je došao na predsjednički položaj.Vlaho Bogišić neće uspjeti smijeniti Igora Zidića s položaja predsjednika Matice hrvatske i zasjesti na njegovo mjesto koliko god to pokušavao. Njegova istupna prezentacija u najnovijem broju časopisa Kolo, gdje je napao Zidića zbog desničarenja, motiviran je isključivom Bogišićevom ambicijom da napokon postane predsjednik ustanove koja se pompozno naziva najvažnijom kulturnom institucijom u Hrvatskoj. Ali sudeći prema raspoloženju velikog broja njezinih članova i ljudi bliskih Matici, sa sigurnošću se može reći kako promjena neće biti, osim ako naposljetku najgore ne prođe upravo Bogišić čije su optužbe polučile kontraefekt, a njega predstavile kao osobu koja nakon niza godina konačno želi preuzeti vlast u Matici. To je mišljenje brojnih matičara, a po svemu sudeći i samog Zidića koji u Splitu priprema odgovor na Bogišićeve kritike koji bi se trebao zvati “Lažni ljevičari protiv tobožnjih desničara”. Sve u svemu, najnoviji sukob potvrdio je dobro poznatu istinu kako je Matica institucija koja u običnim vremenima zanima pedesetak ljudi, a ostatak hrvatske javnosti uspijevaju zaintrigirati samo povremeni ekscesi predstavnika navodno liberalno-građanske i konzervativne struje.

Sve je započelo prošlog tjedna kada je Bogišić optužio Zidića da “on nije Matica hrvatska”. Uslijedio je i pokušaj objašnjenja prema kojemu je “Matica hrvatska najeuropskija institucija hrvatskog naroda, a njezini programi puni konstruktivnog eurooptimizma”, a potom i napad na Zidića i medije zbog izbjegavanja rasprave i eurofobije. U nastavku je Bogišić ustvrdio kako je nekada ponosno putovao zemljom kao matičin potpredsjednik, dok danas mora odgovarati na pitanja o desničarenju. “To o čemu govori Zidić nije većinska Matica jer ona nikada nije bila jedan čovjek”, kazao je Bogišić. Usput je kao dokaz proeuropske orijentacije predstavio ovogodišnji broj matičinog časopisa Kolo koji je u cijelosti posvećen Europskoj uniji. Riječ je o publikaciji u koju su jednostavno prepisani dijelovi Europskog ustava, avis EU o Hrvatskoj i eseji Vlade Gotovca, Antona Gustava Matoša, Vaclava Havela i nekolicine javnih osoba o međuodnosu na relaciji Hrvatska – Europa. Sve u svemu, neinventivna publikacija kakva se može iščitati na brojnim Internet portalima u monotonoj Matici predstavljena je kao provokacija. Sad će vjerojatno uslijediti odgovor Zidićevih istomišljenika, barem onih koji još nisu otišli na godišnji odmor, a konačni rezultat bit će nastavak sadašnje politike. Jer koliko god Zidić u hrvatskoj javnosti predstavlja prototip “civiliziranog konzervativca” koji je po habitusu euroskeptičan, Bogišić nema čak ni približnu podršku unutar Matice za preuzimanje predsjedničkog položaja. Za početak, iz Matice su već stigle optužbe da se nije pojavio na deset posljednjih sjednica predsjedništva.

Dobro upućeni tvrde da je sadašnje stanje takvo da Zidić ? usprkos zaista nerijetkim desničarsko-ksenofobičnim eskapadama ? ima veću podršku nego kada je došao na predsjednički položaj. Uz zagarantirane glasove desničara kojima gode njegova kritika Haaga, skepticizam kada je riječ o EU, ustrajavanje na tezama o opasnosti da će unutar nje Hrvatska izgubiti svoj identitet i izbjegavanje čak i najbenignijih napada na HDZ, sada ga podržavaju i članovi građansko-liberalne opcije poput Tonka Maroevića, Željke Čorak i Jelene Hekman. “Bogišić je ovim istupom zabio autogol jer unutar Matice vlada pravilo da se interni problemi ne rješavaju javno. Osim toga, on je nabusita i konfliktna osoba koja po svom karakteru nije sposobna navesti ljude da ga slijede. Naposljetku, on je zadnji koji se ima pravo predstavljati kao liberal jer je dobro poznata njegova sramotna uloga u zabrani knjige Branka Matana samo zato jer je autor na poleđini želio objaviti fotografiju bosanskog logora Dretelj. Dok se cijeli svijet zgražao nad tom sramotnom epizodom hrvatske prošlosti, Bogišić nije dopustio da jedno Matičino izdanje objavi fotografiju izmučenih muslimanskih zatvorenika”, pojasnio je za Nacional jedan od vodećih članova Matice. Poput velike većine ostalih dodaje kako Zidić ne treba strahovati za svoj položaj. Osim toga, protiv Bogišića je sve više kritika i u Leksikografskom zavodu gdje je uveo kruti režim zbog kojega je među zaposlenicima stekao nadimak Straho-Vlaho. Otkako je ravnatelj njegovi zahtjevi za uvođenjem discipline nisu primljeni s oduševljenjem, a nisu rijetki ni incidenti poput onoga kada je zbog čestih kašnjenja jednom suradniku promijenio bravu i ovaj je, da bi ušao u ured, novi ključ morao zatražiti od ljutitog ravnatelja.

Uostalom, još otkako je početkom devedesetih obnovljen njezin rad, unutar Matice traje sukob predstavnika građansko-liberalne i nacionalno-konzervativne struje. Prvih godina liberali su bili u vodećem položaju prvenstveno zahvaljujući tadašnjem predsjedniku Gotovcu, međutim nakon njegove abdikacije HDZ i Franjo Tuđman poduprli su izbor Josipa Bratulića i od tada Matica slovi kao jedna od najdesničarskijih kulturnih institucija u Hrvatskoj. Tuđmanov režim strahovito su nervirali Gotovac, Boris Maruna, Slobodan Prosperov Novak i drugi protivnici HDZ-a zbog kojih je Matica doživljavana kao svojevrsni pokret otpora. Naposljetku je on slomljen i Bratulićevom inauguracijom desničari su napokon došli na svoje. Matica se s vremenom svela na osnivanje seoskih i malogradskih ogranaka te publiciranje djela anonimnih autora, a zauzvrat su iz proračuna počele stizati milijunske dotacije. Politički ekscesi postali su rijetkost i za tzv. “najeuropskiju instituciju hrvatskog naroda” u javnosti nije vladao pretjerani interes sve dok u jesen 1998. Matanu nije odbijeno tiskanje knjige “Domovina je teško pitanje”. Tada je uslijedio skandal koji je nekoliko tjedana bio u središtu domaćih, ali i stranih medija poput britanskog BBC-ja. Matanova knjiga trebala se objaviti u Biblioteci Vijenac i posvećena je ratnim događajima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. No kada je Bogišić vidio da se na poleđini nalazi slika dreteljskih zatočenika, ultimativno je zatražio njezino skidanje. Matan je to odbio i poslije žestoke polemike s Bogišićem knjigu je morao tiskati u izdavačkoj kući Hrvatskog novinarskog društva. Danas Matan nevoljko priča o aferi iz 1998. i jedino na što podsjeća je podatak da je i prije toga imao sukob s potpredsjednikom Matice koji je bio zadužen za održavanje veze s redakcijom Vijenca. Radio je to na takav način da je na jednom kolegiju svih petnaest članova uredništva potpisalo zahtjev tražeći Bogišićem odstup, predlažući da ga zamijeni Bratulić. Plan je propao, a u sukobu koji je kulminirao oko knjige “Domovina je teško pitanje” kraći kraj izvukli su vodeći ljudi Vijenca i uskoro su odstupili Matan i Branko Bošnjak, a naposljetku i glavna urednica Andrea Zlatar. Nakon toga je osnovan dvotjednik Zarez a pokrenuo ga je dio urednika i novinara nakon napuštanja Vijenca i Matice.

Kada je 3. siječnja 2000. došlo do smjene vlasti, Matica je bila jedna od rijetkih institucija u koju SDP i njihovi koalicijski partneri nisu uspjeli izvršiti važniji utjecaj. Matičari su se ponašali kao da je Tuđman još uvijek živ, a kritika lijeve koalicije kulminirala je izborom Zidića za predsjednika. Zidić slovi kao jedan od vodećih povjesničara umjetnosti, a u Matici je skoro tri i pol desetljeća. Za razliku od Bogišića koji neprestano ekvilibrira od zabrinutog državotvorca do eurofila, Zidić je u političkom pogledu sasvim transparentan. On je desničar, istina ne šovinist poput Thompsona, Luke Podruga ili grlatih vođa HSP-a i Hrvatskog bloka, ali u načelu dijeli najveći dio njihovih stajališta. Njegovi bliski prijatelji tvrde kako čak i danas ne može vidjeti Ivicu Račana i njegove “crvene”, a i predsjednik Stipe Mesić mu je sve drugo, samo ne simpatičan. Nakratko je promijenio mišljenje o državnom čelniku ? bilo je to sredinom prošle godine nakon što se Mesić zauzeo za odbjeglog generala Antu Gotovinu ? no simpatije nisu dugo trajale. Predsjednik Matice ponovno Mesića privatno apostrofira kao pozera i kalkulanta koji se bavio Gotovinom samo da bi osigurao pokoji glas desnih birača. Sve u svemu, sada je to opet onaj stari Zidić koji u posljednje vrijeme izbjegava javno braniti crnokošuljaše s Thompsonovih koncerata i tvrditi kako Hrvatska ne treba ulaziti u EU, ali i dalje se ne ustručava pozdravljati političke promjene do kojih je došlo Sanaderovom detronizacijom Račana.

Do prije nešto više od godinu dana u tada oporbenom HDZ-u postojala je i jaka struja zagovornika isticanja Zidića kao predsjedničkog kandidata desnice. Kako je njegov dugogodišnji prijatelj Sanader tada već bio siguran da postaje novi premijer, velik dio desničara smatrao je da bi na Pantovčak trebalo inaugurirati uglednog intelektualca kakav je Zidić. Ali uslijedio je razlaz sa Sanaderom i Zidić se morao zadovoljiti s postojećim sinekurama u Modernoj galeriji i Matici. Osim toga, danas Sanaderu više nisu potrebni saveznici koji kritizirajući euroatlanske integracije u stvari napadaju njegovu politiku. No i ovako Zidiću je ostao dovoljan prostor i u medijima i dalje slovi kao nesumnjivo najvažniji nestranački euroskeptik u Hrvatskoj. To je potvrdio i nedavnim intervjuom Hrvatskom slovu kada je napao Gotovca, opet ustvrdio da je sve hrvatsko popljuvano, a javnosti se uskraćuje pravo na uživanje u nacionalnoj nezavisnosti. Uslijedile su već uobičajene kritike Haaga kao “suđenja Hrvatskoj”, a ništa bolje nije prošao ni Brešanov nagrađeni film “Svjedoci” koji govori o zločinima pripadnika Hrvatske vojske. Međutim, čak i takav Zidić ima nemjerljivo veću potporu unutar Matice nego njegov novi kritičar Bogišić. Stoga posljednji sukob ne treba gledati kao dvoboj pro et contra hrvatskog puta u Bruxelles, već isključivo pokušaj ostanka odnosno preuzimanja vlasti u Matici. Ili kako to objašnjava jedan istaknuti matičar : “Kao i inače u ovakvim institucijama, prisiljeni ste birati između lošeg predsjednika i još goreg zamjenika”.