Objavljeno u Nacionalu br. 451, 2004-06-06

Autor: Davor Pašalić

LJUBAV BEOGRADA I CARLE DEL PONTE

Boris Tadić poslat će u Haag četiri srpska generala

Draškovićevo Ministarstvo vanjskih poslova SiCG u četvrtak je pokrenulo proceduru za izručenje generala Vojske SiCG Nebojše Pavkovića i Vladimira Lazarevića te policije Sretena Lukića i Vlastimira Đorđevića koje je Tužilaštvo Haškog suda u listopadu optužilo za ratne zločine na Kosovu počinjene 1998. i 1999.

Generale Vojske Srbije i Crne Gore Nebojšu Pavkovića i Vladimira Lazarevića te policije Sretena Lukića i Vlastimira Đorđevića tužilaštvo Haškog suda u listopadu je optužilo za ratne zločine na Kosovu, počinjene 1998. i 1999.Generale Vojske Srbije i Crne Gore Nebojšu Pavkovića i Vladimira Lazarevića te policije Sretena Lukića i Vlastimira Đorđevića tužilaštvo Haškog suda u listopadu je optužilo za ratne zločine na Kosovu, počinjene 1998. i 1999.Mnogo je ljudi u Srbiji koji su izbor Borisa Tadića za predsjednika Srbije shvatili kao osobnu uvredu, ali je odluka birača vjerojatno najteže pogodila četvoricu srpskih generala koje je Haaški sud optužio za ratne zločine na Kosovu. Generale Vojske Srbije i Crne Gore Nebojšu Pavkovića i Vladimira Lazarevića te policije Sretena Lukića i Vlastimira Đorđevića tužilaštvo Haškog suda u listopadu je optužilo za ratne zločine na Kosovu, počinjene 1998. i 1999. Vlada koju su činile članice Demokratske opozicije Srbije (DOS) odbila je izručiti generale Tribunalu jer je smatrala da bi time ugrozila svoje izglede na parlamentarnim izborima.

Premijer Koštunica surađivat će s Carlom Del Ponte jer će Tadićev DS podržati njegovu vladu SRBIJA NIJE SPREMNA IZRUČITI MLADIĆA Koštunica će teška srca izručiti generale Haagu, ali to traže koalicijski partneri. No pravi problem je Ratko Mladić koga Beograd skrivaBudući da je glavna tužiteljica Haaškog suda Carla Del Ponte uručila optužnice tadašnjem ministru vanjskih poslova SiCG Goranu Svilanoviću, vlada Srbije je 23. listopada ocijenila da bi ispunjavanje zahtjeva za izručenjem Lukića, u tom trenutku načelnika resora javne sigurnosti Ministarstva unutarnjih poslova – u prijevodu prvog policajca Srbije, “ugrozilo sigurnost Republike”. Šest dana poslije načelnik Generalštaba Vojske SiCG Branko Krga konstatirao je da je optužnica protiv četiri generala “izazvala uznemirenost i zabrinutost među pripadnicima vojske”. Zato je odlučeno da se ne reagira na zahtjev Haaškog suda.

Unatoč tome, članice DOS-a izgubile su izbore, a nova vlada, na čelu s liderom Demokratske stranke Srbije (DSS) Vojislavom Koštunicom, nije pokazala nimalo volje da bilo koga izruči Haaškom sudu, stalno govoreći o “dvosmjernoj suradnji” s Tribunalom, iako je malo kome bilo jasno što to znači. Žestok udarac vlastima u Beogradu zadala je vlada u Zagrebu, jer se pobrinula da svi koje Tribunal potražuje, osim Ante Gotovine, otputuju u Haag, osobito kad je postala kandidat za članstvo u Europskoj uniji. Koštuničina vlada se na tako što nije mogla odlučiti ne samo zbog toga što se DSS grozi izručenja bilo kojeg Srbina Tribunalu nego i zato što bi uhićenjem optuženih za ratne zločine izgubila podršku Socijalističke partije Srbije (SPS), bivšeg šefa države Slobodana Miloševića. Bez njihove podrške vlada bi pala.

Do preokreta je, međutim, došlo Tadićevom izbornom pobjedom. Zagovornik pronalaženja najbržeg puta u Europsku uniju, Tadić je pobjedom na izborima i spremnošću na suradnju s Koštunicom bacio u drugi plan dotad nužnu podršku SPS-a. Kako je Tadićeva Demokratska stranka sada spremna da, kad bude potrebno, podrži Koštuničinu vladu u parlamentu, a svijet šalje poruke o nužnosti suradnje s Tribunalom, vlasti u Beogradu su se pokrenule. Osobito kad je Carla Del Ponte u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda zatražila da svjetska organizacija poduzme mjere protiv Beograda, zbog nespremnosti na suradnju s Tribunalom.

“Od prosinca vlasti SiCG nisu pružile gotovo nikakvu suradnju, a ta zemlja postala je utočište za bjegunce. Najmanje 15 optuženih, uključujući bivšeg zapovjednika Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, najviše vremena provodi ondje”, rekla je Carla Del Ponte i dodala: “Oklijevam čak i proslijediti vlastima Srbije bilo kakvu informaciju o bjeguncima, jer su mi kad sam im prošli put dala preciznu informaciju o bjeguncu visokog ranga optuženom za genocid u Srebrenici, odgovorile da ga zbog političkih okolnosti nije poželjno uhititi. Obaviještena sam da je on tada nestao.”

Najkrupnija bi riba za Haaški sud trebao biti bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Nebojša Pavković, koji je 1998. i 1999. bio zapovjednik Treće armije, čije su snage bile na Kosovu. Pavković je 1998., unatoč protivljenju tadašnjeg načelnika Generalštaba Momčila Perišića, pristao angažirati svoje snage “u borbi protiv albanskih terorista” i tako zapravo preuzeo posao policije. Zato je unaprijeđen u generalski čin i postavljen na mjesto zapovjednika Treće armije.

Kasniji minimalni gubici tijekom NATO-ova bombardiranja – Pavković je izjavio da je vojska na Kosovu izgubila samo 13 tenkova, od toga šest u udarima NATO-a, a sedam u akcijama Oslobodilačke vojske Kosova – potakli su Miloševićev propagandni aparat da zapovjednika Treće armije poistovjeti sa slavnim srpskim vojvodama iz Balkanskih i Prvog svjetskog rata. Pavkoviću pak nije bilo teško ponijeti oreol “pobjednika nad NATO-om”. Postavljen je za načelnika Generalštaba, objavio je knjigu, davao intervjue, dijelio pištolje s ugraviranim svojim likom, uživao u društvu članova obitelji Milošević i čekao da mu se završi kuća vrijedna 2,5 milijuna eura na beogradskom Dedinju, gdje je živjela elita tadašnje Srbije, od šefa države do simbola novokomponiranih bogataša – Bogoljuba Karića.

Kad je Koštunica pobijedio na predsjedničkim izborima, DOS je 5. listopada 2000. organizirao demonstracije u Beogradu. Milošević je tog dana više puta tražio od Pavkovića da pokrene vojsku, ali je dobivao odgovor da za to nema razloga, jer je samo nekoliko zgrada u plamenu i nema ljudskih žrtava. Pavković je možda bio u dogovoru s DOS-om, a možda je, suočen s podacima o stotinama tisuća ljudi na ulicama, shvatio da su veće šanse da se njegove snage demonstrantima pridruže, nego da im se suprotstave. U svakom slučaju, odlučio je ponuditi svoje usluge DOS-u. Koštunica ga je prihvatio i na sve primjedbe iz DOS-a da se radi o osobi iz najbližeg Miloševićeva okruženja odgovarao da je Pavković briljantan vojnik i pobjednik nad NATO-om, čija bi smjena ugrozila sigurnost zemlje.

Pavković je poslije prešao na stranu glavnog Koštuničina rivala, predsjednika vlade Srbije Zorana Đinđića, pa je smijenjen i umirovljen. Uzdajući se u ratnu slavu, čak se kandidirao za predsjednika Srbije, ali tada više nije bio pobjednik nad NATO-om nego Miloševićev general koji je, dok njegova vojska doslovce gladuje, sebi osigurao nekoliko stanova, uključujući i jedan od 550 četvornih metara, s “četiri ili pet kupaonica”. U međuvremenu je optužen da je 2000. sudjelovao u organiziranju pokušaja ubojstva lidera Srpskog pokreta obnove, sadašnjeg ministra vanjskih poslova SiCG Vuka Draškovića.

Pavković je 1999. bio zapovjednik ne samo vojske nego svih srpskih oružanih snaga na Kosovu, gdje su u to vrijeme, prema tvrdnjama tužilaštva Tribunala, izvršeni brojni ratni zločini. U okolici Beograda pronađene su masovne grobnice s gotovo 1000 leševa kosovskih Albanaca. Đinđićeva je vlada javnost o tim grobnicama obavijestila neposredno prije izručenja Miloševića Haaškom sudu. Tri godine poslije nema nikakvih podataka o istrazi vezanoj za masovne grobnice u Srbiji. Pavković, baš kao i zapovjednik policijskih snaga na Kosovu 1998. i 1999. Sreten Lukić, tvrdi da o tome nije znao ništa. Teško je, međutim, povjerovati kako je moguće da tijekom ratnog stanja, kad su policijske kontrole na svakom koraku, kamioni puni albanskih leševa krstare Srbijom a da ih nitko ne zaustavi i provjeri. Vozači su morali imati dokumente, a vjerojatno i pratnju, koji su im omogućavali nesmetan prolaz.

Prema Pavkovićevim riječima, svi slučajevi ratnih zločina za koje su odgovorni vojnici našli su se pred sudom. Osuđeni se, međutim, mogu izbrojiti na prste, a procesi su pokazali da je vojska na Kosovu imala čak i specijalizirane jedinice “za dopaljivanje leševa”, navodno “radi asanacije terena”, odnosno sprečavanja širenja zaraznih bolesti. Kad je Draškovićevo Ministarstvo vanjskih poslova SiCG u četvrtak pokrenulo proceduru za izručenje četvorice generala Tribunalu, Pavković je izjavio da je razočaran u rukovodstvo zemlje jer je spremno da se odrekne vojnika koji su “profesionalno” branili zemlju. “Ja sam profesionalni vojnik i cijelog života sam se pripremao da bih branio narod. Sada se ova država tako lako odriče ne samo mene nego svih koji su profesionalno branili zemlju. Shvaćam da je sve što sam radio besmisleno”, rekao je Pavković.

Njegov suborac general Vladimir Lazarević bio je tijekom zračnih udara NATO-a zapovjednik Prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije. Lazarević je rekao da ne razmišlja o dobrovoljnoj predaji, već samo o tome kako je došlo vrijeme da država nađe načine i mogućnosti da to pitanje riješi u skladu s nacionalnim interesima. Prema Lazarevićevu mišljenju, trebalo bi organizirati referendum o izručenju generala. Pavković je rekao da haaški istražitelji nemaju dokaze za optužbe i da će u Haag otići samo ako narod Srbije tako odluči. “Nisam naredio ni jedan zločin. Neću odgovarati pred nekim sucem, pravnikom, čovjekom koji ne razumije našu povijest, niti zna što se događalo u našoj zemlji.”

Na pitanje misli li da uopće ima mogućnost birati gdje će mu se suditi, Pavković je odgovorio: “Imam mogućnost izbora. Zašto mi se mora suditi? Hoće li me i mrtvog poslati u Haag?” Što je time mislio, nije jasno. Za Pavkovića se tvrdi da je teško bolestan, od raka prostate. Ako se, međutim, radi o prijetnji samoubojstvom, to nije nova priča. Pukovnik Veselin Šljivančanin, poznat kao “Vitez od Vukovara”, koji je optužen za sudjelovanje u ubojstvu oko 200 Hrvata na poljoprivrednom dobru Ovčara u studenome 1991., tvrdio je da uvijek nosi ručnu bombu i da neće živ biti izručen Tribunalu. Prošle je godine, međutim, nakon višesatne opsade njegova stana u Beogradu, Šljivančanin uhićen i poslan u Haag.

Policijski je general Sreten Lukić, nakon dolaska DOS-a na vlast, postavljen za načelnika resora javne sigurnosti, unatoč tome što je bio zapovjednik policijskih snaga na Kosovu 1998. i 1999. Odigrao je ključnu ulogu prilikom uhićenja i izručenja Miloševića Haaškom sudu, kao i tijekom policijske akcije “Sablja”, nakon Đinđićeva ubojstva. Njegov kolega Vlastimir Đorđević nestao je iz Srbije neposredno nakon dolaska DOS-a na vlast. Za njega se tvrdi da je bio glavni organizator uklanjanja dokaza o zločinima na Kosovu i prebacivanja leševa u okolicu Beograda. Navodno se skriva u Rusiji, zajedno s Miloševićevim sinom Markom i suprugom Mirjanom.

Četvorica generala tvrde da nisu krivi i traže da im se, ako se već mora, sudi u Srbiji. Predsjednik Haaškog tribunala Teodor Meron, međutim, pred Vijećem sigurnosti UN-a izrazio je sumnju da je pravosuđe SiCG sposobno preuzeti suđenja za ratne zločine. Koštunica i njegov DSS teška će srca pristati generale izručiti Tribunalu, ali na tome inzistiraju koalicijski partneri iz vlade. Ako se generali nađu u Haagu, vlada u Beogradu i dalje će biti suočena sa znatno ozbiljnijim problemom, čije je ime – Ratko Mladić. Carla Del Ponte tvrdi da se Mladić nalazi u SiCG, dok vlasti u Beogradu to negiraju. Vojska Jugoslavije štitila je Mladića čak i nakon silaska Miloševića s vlasti, osiguravajući njegovu kuću u beogradskom naselju Golf, na Banovu brdu. DOS je to tolerirao. Sada se od vlasti u Beogradu zahtijeva da pruže uvjerljive dokaze za tvrdnju da Mladić nije u SiCG, odnosno da daju podatke gdje se haaški optuženik nalazi. Teško je, međutim, zamisliti da bi Carla Del Ponte takav podatak mogla dobiti iz Beograda. Iako su i vlasti Republike Srpske nedavno priznale da je u Srebrenici u kolovozu 1995. ubijeno više od 7000 Muslimana, u Srbiji kao da ne postoji spremnost da se ta tragična priča završi i njen glavni akter Ratko Mladić pošalje u Haag.

Vezane vijesti

Nikolić susretom s Tadićem nastavio konzultacije

Nikolić susretom s Tadićem nastavio konzultacije

Konzultacije srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića s parlamentarnim strankama o formiranju nove srbijanske vlade nastavljene su u srijedu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika