U SDP-u ne žele trošiti previše energije na Tuđmana i sredit će se da dobije vlastiti trg, ali uz što manje pompe. Pritom ne žele biti ni taoci ljevičarskih teorija po kojima zbog politike prema BiH prvi predsjednik zaslužuje javnu osudu, a ne spSDP i HNS prošlog su se tjedna dogovorili da se spomenik Franji Tuđmanu postavi na Trgu Francuske Republike i tako definitivno odbacili skandalozan pokušaj Zdravka Tomca i HSP-a za preimenovanje Trga maršala Tita. Dogovor socijaldemokrata i narodnjaka ne svodi se na priču o nazivima nekoliko zagrebačkih ulica i trgova nego je uvod u kampanju za predstojeće lokalne izbore u kojoj je Zagreb postao svojevrsni političko-ratni sinonim ? jer tko zavlada glavnim gradom smatrat će se njihovim definitivnim pobjednikom. Stoga je sporazum na relaciji SDP ? HNS, kojim se Tito i Roosevelt ostavljaju na miru, a Tuđman locira u susjedstvo Rudolfovih vojarni, prvi korak u stvaranju predizbornog konsenzusa na temelju kojeg oporba planira poraziti Sanaderov HDZ.

Odbijanje SDP-a i HNS-a da se preimenuje Trg maršala Tita znači uvod u kampanju za lokalne izbore Za početak SDP i HNS namjeravaju smijeniti Tomca s položaja čelnika Odbora za preimenovanje naziva ulica i trgova. Iako je donedavno bio politički mentor Milana Bandića i zagovornik njegovih sukoba s Ivicom Račanom, u posljednje vrijeme Tomac je svojim postupcima izazvao toliko konflikata da je njegovo micanje preduvjet normalnog funkcioniranja gradske koalicije. Ljutit zbog marginalizacije napustio je SDP i s Davorinom Rudolfom doživio fijasko na parlamentarnim izborima, zatim osnovao stranku Hrvatski socijaldemokrati, neprekidno slao optužbe na račun esdepeovaca, te se naposljetku pridružio desničarima poput Nenada Ivankovića i Gorana Bradića za zamjenu imena Titova trga Tuđmanovim. Postupci nekadašnjeg komunističkog dužnosnika i autora knjige “Tražio sam crvenu nit” nisu samo doveli u nezgodan položaj HNS i SDP, nego su čak izazvali i Miroslava Tuđmana na komentar kako njegov otac ne bi uklanjao Josipa Broza iz okolice Hrvatskog narodnog kazališta.

Umjesto toga, Trg Franje Tuđmana smjestit će se na mjestu današnjeg Trga Francuske Republike. Pripremljeno obrazloženje ove odluke glasi: riječ je o mjestu odakle je Tuđman na Cvjetnicu 1990. započeo pobjednički pohod u hrvatsku politiku, a o važnosti lokacije svjedoči podatak da su u neposrednoj blizini smještena ministarstva pravosuđa i zaštite okoliša. Konačno, tu je i lijepa livada na koju se može smjestiti velika bista Franje Tuđmana kao što to zahtijevaju njegovi zagovornici. Pretpostavlja se kako ni HDZ neće biti pretjerano protiv ovakvog rješenja jer bi inzistiranje na preseljenju Titova trga bilo pristanak na politikantske zahtjeve krajnje desnice, a uklanjanje doista važnog predsjednika kakav je bio Franklin Delano Roosevelt nesumnjivo bi izazvalo nezadovoljstvo američke administracije. Zato će HDZ po običaju u Gradskoj skupštini kritizirati rad vladajuće koalicije, ali SDP i HNS ionako imaju dovoljno glasova za realizaciju ove odluke. U SDP-u ne žele trošiti previše energije na Tuđmana i sredit će se da dobije vlastiti trg, ali uz što manje pompe. Pritom ne žele biti ni taoci ljevičarskih teorija po kojima zbog politike prema BiH prvi predsjednik zaslužuje javnu osudu, a ne spomenik u središtu. “Tuđman je bio štetočina, ali ne i zločinac. Osim toga, imamo puno važnije probleme od bavljenja poviješću”, kazao je za Nacional jedan od vodećih SDP-ovaca. Partneri iz HNS-a najradije uopće ne bi davali trg osobi koja je prije osam godina onemogućila izbor legalnoga gradonačelnika grada Zagreba, a oporbene političare nazivao stokom sitnog zuba i šarenim vragovima. Ali da jednom zauvijek stave Tuđmana ad acta, i njihovi će vijećnici dići ruke za preimenovanje dijela Trga Francuske Republike.

Krucijalni sastanak na kojem je postignut definitivni dogovor o snažnom suprotstavljanju HDZ-u i pokretanju kampanje za lokalne izbore održan je prošlog tjedna u sjedištu SDP-a, a sudionici su bili Račan i Bandić. U najkraćim crtama njih dvojica su prevladali prijašnje nesporazume i Bandić ? ne izazove li neku veću eskapadu ? definitivni je kandidat Socijaldemokratske partije Hrvatske za zagrebačkoga gradonačelnika. Ovo je sudbinski važna politička odluka jer pokazuje da je Račan definitivno odustao od suradnje s HDZ-om, što je potvrdio svojim najbližim suradnicima. Bivši premijer dvaput se razočarao u Ivu Sanadera, najprije kada je ovaj u Saboru prepričavao njihove privatne razgovore o jadranskoj ribolovnoj zoni i tome kako je Račanu išlo na živce ponašanje Zlatka Tomčića, no još više je pogođen odustajanjem Nevena Mimice od položaja ravnatelja Hrvatske udruge poslodavaca. Mimičin izbor bio je definiran, no tada se upleo HDZ i spriječio postavljanje bivšeg ministra i zastupnika SDP-a na ovu važnu funkciju. Račana je ovakav obrat potpuno iznenadio, ali i uvjerio da je suradnja s HDZ-om nemoguća. Naivno je vjerovao da će se Sanader ponašati poput njega kada nije smjenjivao Nadana Vidoševića i Antona Kovačeva, međutim Mimičin primjer za njega je veliko razočaranje.

Najveći dobitnik od ovakve promjene Račanove politike je Bandić koji je uspio povratiti status neupitnog lidera zagrebačkog SDP-a. Prije samo mjesec dana za vrijeme “afere Zagrepčanka” Bandić se našao na rubu političkog pada. Nakon brojnih skandala u kojima je sudjelovao, organizirao je pisanje proglasa u kojem se napada Općinski sud koji je donio odluku po kojoj Zagreb gubi “Zagrepčanku”. Ali čak ni tada Račan nije poslušao zahtjeve Željke Antunović, Antuna Vujića i dijelova riječkog SDP-a koji su tražili smjenu dogradonačelnika. Kada je shvatio da će ga Račan još jednom poštedjeti, Bandić se mudro pasivizirao, suprotno svojim običajima, izbjegava gotovo bilo kakve javne istupe. Umjesto toga sve češće obilazi stranačke podružnice i, kako tvrde svjedoci, ni slučajno ne propušta pred aktivistima pohvaliti “mudru i odgovornu Račanovu politiku”. Uz to vidljivo se distancirao od HDZ-a i trudi se na sve načine ispasti poslušni član Partije.

Nedavno je na večeri s prijateljima samouvjereno najavio pobjedu na predstojećim izborima. Kao i obično bio je u središtu pozornosti i okupljene na trenutak zaprepastio riječima kako ipak postoje dva načina da ne postane novi zagrebački gradonačelnik. “Kako?” izustio je jedan od prijatelja. “Prvo, ako u međuvremenu završim na Mirogoju, i drugo, ako se ne kandidiram. U svim ostalim varijantama pobjeđujem i postajem gradonačelnik”, objasnio je Bandić svojim prijateljima.

Najbliži Račanovi suradnici zacrtali su pobjedu u Zagrebu kao glavni stranački prioritet. Ali da bi je postigli, trebaju osobu koja je u javnosti prepoznatljiva, a to ipak nije Mimica koga su neki mediji predstavili kao socijaldemokratskog kandidata. U takvim okolnostima Bandić ostaje jedino rješenje i sada može očekivati punu stranačku potporu. Bandić zna da je Račan svjestan kako bez njega teško dobiva zagrebačke izbore koji će odrediti sudbinu SDP-a. On je jedini etablirani SDP-ov zagrebački kadar koji može pobijediti HDZ-ove protukandidate bez obzira na to kako će se birati gradonačelnik. Ako ostane postojeći način glasovanja za stranke, SDP s HNS-om vjerojatno dobiva natpolovičnu većinu. A ako se uvede direktno glasovanje za gradonačelnika, HDZ nema dostojnog protukandidata. Jadranka Kosor do tada će vjerojatno biti gubitnica predsjedničkih izbora, a osim nje HDZ-ov kandidat možda postane Mario Zubović, stomatolog i Sanaderov prijatelj. Koliko god je riječ o uglednom stručnjaku, u direktnom srazu protiv Bandića šanse su mu minimalne. Zauzvrat Bandić je prihvatio i primirje s HNS-om, a neki njegovi suradnici tvrde kako je otkrio odakle dolaze priče da se sastaje sa Sanaderom.

U SDP-u vjeruju kako unatoč svemu mogu zadržati vlast u Zagrebu i nekoliko drugih regija. Socijaldemokrati su i dalje najjači u Rijeci, Istra tradicionalno pripada IDS-u, a opozicija smatra kako će pobijediti i u tri-četiri županije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Neizvjesna je situacija u Splitu gdje je HDZ sve jači, a čini se kako se u Dubrovniku stvara široki savez u koji ulaze SDP, HSS, HNS i nekoliko manjih stranaka, što bi trebala biti formula i za druge krajeve. Međutim, ključ lokalnih izbora ostaje Zagreb. “Ako izgubimo glavni grad, nećemo se oporaviti osam godina i HDZ će nas sasvim marginalizirati. U tom slučaju SDP će pasti ispod deset posto i naći ćemo se u situaciji u kakvoj smo bili 1992. A to znači kolaps stranke i dugogodišnju prevlast HDZ-a. Stoga moramo dobiti Zagreb makar na čelu s Bandićem”, upozorava jedan saborski zastupnik socijaldemokratske partije.