Otkako je Gotovina nestao, Maksan je organizirao brojne skupove potpore, povremeno izjavljivao da zna gdje je nekadašnji pripadnik Legije stranaca i prijetio da će, bude li uhićen, to izazvati nekontrolirani gnjev javnosti.Ante Žoni Maksan, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, godina slovi kao jedan od najbližih suradnika odbjeglog generala Ante Gotovine. Otkako je Gotovina nestao, Maksan je organizirao brojne skupove potpore, povremeno izjavljivao da zna gdje je nekadašnji pripadnik Legije stranaca i prijetio da će, bude li uhićen, to izazvati nekontrolirani gnjev javnosti. To vjerojatno i jesu bili razlozi zašto se prije desetak dana ? kao i Željko Bagić, Ljubo Ćesić-Rojs, Željko Dilber i Hrvoje Petrač ? našao na listi osoba kojima je zabranjen ulazak u Europsku uniju. I međunarodna zajednica i domaće obavještajne službe ocjenjuju ga kao Gotovinina jataka te je proglašen nepoželjnom osobom.

I Maksan i Gotovina potječu iz Pakoštana koje su napustili kako bi postali profesionalni vojnici, Gotovina u Legiji, a Maksan podoficirskoj zrakoplovnoj školi JNA. Obojica su imali problema sa zakonom, Gotovina je navodno sudjelovao u provali u Francuskoj, a Maksan je osuđen na dvije godine vojnog zatvora pod optužbom da je “prodavao oružje albanskim separatistima i hrvatskoj emigraciji”. Vrhovni sud smanjio mu je kaznu na 18 mjeseci. Odležao ih je u Nišu i potkraj 80-ih vratio se u Pakoštane.

U ratu u Hrvatskoj od 1992. su bili suradnici. Gotovina je brzo napredovao do jednog od vodećih vojnih zapovjednika, a Maksan je vodio diverzantske postrojbe i iz Hrvatske vojske izišao 1997. Družili su se i u slobodno vrijeme, a nakon što je Gotovina otišao u ilegalu, Maksana su mediji proglasili jednim od njegovih neformalnih glasnogovornika. To ga je stajalo zabrane pristupa EU, premda on tvrdi da nije ni u kakvoj vezi s Gotovinom. Komično je to što je za zabranu doznao baš dok je bio u EU, gdje se zadržao i idućih dana a da ga nitko nije zaustavio ili provjeravao. Vlastitim primjerom kao da potvrđuje da je Gotovina također u Europskoj uniji kojom se kreće bez većih poteškoća.

Kad nije u EU, Žoni Maksan sa suprugom i troje djece živi u Pakoštanima i bavi se turizmom, uzgojem ribe, a odnedavno i zaštitarskim poslovima.

NACIONAL: Zašto ste stavljeni na listu petorice hrvatskih državljana kojima je zabranjen ulazak u Europsku uniju? – Ne znam, jer nisam kriminalac i ne znam zašto ne bih smio u EU. S druge strane, još me više iznenadilo ponašanje hrvatske Vlade, koja o zabrani nije rekla ni riječ. Netko nam iz Europe bez obrazloženja zabrani pristup, a Vlada samo šuti, iako su na popisu trojica visokih časnika Hrvatske vojske, od kojih sam ja pukovnik HV-a i brigadir HVO-a. Ne razumijem kako netko može prešutjeti takav postupak.

NACIONAL: Znate li kako ste dospjeli na listu? – Prema informacijama od nekih prijatelja koji su u to vrijeme bili u Bruxellesu radilo se o sastanku ministara zaštite okoliša članica EU. Englezi su prezentirali listu nepoželjnih osoba. To me strašno iznenadilo jer ne vidim razlog. Ako se radi o tome da smo pomagali generalu Anti Gotovini, valjda su u vezi s tim trebali biti predočeni i nekakvi dokazi.

NACIONAL: Ali vi ste prije nekoliko godina izjavili da general Gotovina slavi Božić sa svojom obitelji, što znači da ste znali gdje je? – To je bilo prije nekoliko godina. U Pakoštanima će vam svatko reći da zna gdje je Ante Gotovina, pa i ja tako kažem.

NACIONAL: Jeste li ga vidjeli tog Božića? – Ne, nisam ga vidio.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s Gotovinom? – Obojica smo iz Pakoštana, ali Ante je stariji od mene i davno je otišao u inozemstvo tako da smo se dobro upoznali tek na početku rata u Hrvatskoj. Zbližili smo se 1992. dok smo na Sljemenu pohađali obuku za pripadnike specijalnih postrojbi i ostali u dobrim odnosima cijeli rat. Prijateljstvo nas nije sputavalo u profesionalnom obavljanju vojnih zadaća, uvijek se znalo tko što radi i nije bilo nikakva popusta. Isprva sam bio zapovjednik voda u IV. gardijskoj brigadi, potom sam napredovao do zapovjednika satnije i bojne, da bih za vrijeme operacije Maslenica vodio operativnu grupu 112. brigade iz Zadra. Nakon toga postao sam zapovjednikom bojne specijalne namjene “Matija Vlačić” i bio pod zapovjedništvom generala Ante Rose s kojim sam nakon potpisivanja Washingtonskih sporazuma otišao u Sarajevo, gdje smo radili na uspostavi Federacije BiH i smirivanju odnosa Muslimana i Hrvata. Bili smo specijalci i obavljali najteže zadatke, u pravilu uspješno. Sudjelovao sam i u Oluji i na vlastiti zahtjev napustio HV 1997. U tih pet godina u uniformi za ratne zasluge dobio sam najveća odličja, tri sam puta bio ranjen, ali nisam htio tražiti status invalida Domovinskog rata. Posvetio sam se obitelji i poslovima.

NACIONAL: Kakva je bila suradnja s Gotovinom za vrijeme rata? – On je bio moj zapovjednik na ratištu. Odlučan je i sposoban zapovjednik, vrhunski. Kod zapovjednika je jako važan autoritet, a to je posebno bilo važno kad se stvarala Hrvatska vojska. Nemojte zaboraviti da su nju sačinjavali potpuno različiti ljudi, ja sam završio podoficirsku školu JNA u Rajlovcu, neki su došli iz Legije stranaca i drugih stranih vojski, ali najveći dio gardista bili su obični momci koji vjerojatno nikada nisu pretpostavljali da će ratovati. Gotovina je sve nas okupio i uspio uskladiti. Poštujem ga kao zapovjednika, ali i kao čovjeka koji se nakon akcija znao opustiti i dobro zabaviti.

NACIONAL: Dio optužnice odnosi se upravo na njegove postrojbe i ratne zločine koji su počinjeni? – Kao jedan od zapovjednika mogu reći da Hrvatska vojska nije počinila ratni zločin. Ako je i bilo ratnih zločina, to nisu počinile hrvatske oružane snage, nego pojedinci koji za to moraju odgovarati. Gotovina je izričito zabranio bilo kakvo nasilje i kršenje ratnog prava u Oluji i ostalim operacijama koje je vodio. On je od nas tražio da poštujemo pravila ratovanja i mi smo ga slušali. Hrvatska vojska nije bila okupatorska jer je njen cilj bila uspostava civilne vlasti na okupiranim područjima.

NACIONAL: Je li istina da je Gotovina bio nezadovoljan vašim radom i da vas je nakon Maslenice smijenio s položaja zapovjednika operativne grupe 112. brigade? – To je netočna informacija. Baš suprotno, u to sam vrijeme bio promaknut na funkciju jednoga od zapovjednika bojne “Matija Vlačić” u Šepurinama zbog dobrog poznavanja tamošnjeg prostora i ratnog iskustva. Nakon akcije Maslenica 1993. osobno sam predložio da me u mojoj operativnoj grupi naslijedi brigadir Mladen Fuzul, a ja sam preuzeo bojnu “Matija Vlačić”.

NACIONAL: Je li istina da ste, nakon što je nestao iz javnosti, bili na jahti s Antom Gotovinom? – Više smo puta bili na jedrilici, ali ne nakon što je za njim raspisana potjernica. Jedrili smo sa zajedničkim prijateljima, a Ante se pokazao odličnim skiperom 18-metarske jedrilice.

NACIONAL: Kada ste se vidjeli posljednji put? – Prije nekoliko godina.

NACIONAL: Prije nego što je pobjegao? – Nije on pobjegao. Ante Gotovina odmaknuo se iz vidokruga javnosti i vidio sam ga prije nego što je to učinio. Odluka kojom mi se zabranjuje ulazak u EU, koju je potpisao Paddy Ashdown, motivirana je mojim navodnim kontaktima s generalom Gotovinom, iako je poznato da ne kontaktiramo već godinama.

NACIONAL: Jeste li i dalje pod policijskom prismotrom? – Vjerojatno, čim sam se našao na listi EU. To me uopće ne zanima, ako misle da je to važno, mogu prisluškivati moje telefonske razgovore. Ponovit ću nešto što sam rekao prije dvije godine: jednoga dana lovci će postati lovinom. Sudit će im Božji sud.

NACIONAL: Nije li odluka EU logična zna li se da ste organizirali postavljanje velikih Gotovininih plakata na ulazu u Zadar? – Apsolutno, postavljao sam te plakate i stojim iza svog postupka. Ljudi vole Antu Gotovinu i ako odete u Pakoštane, vidjet ćete gomilu ljudi različite dobi kako nose majice s njegovim likom. Zašto bismo se sramili čovjeka koji je naš prijatelj, general i ratni zapovjednik.

NACIONAL: Nije li Stožer za zaštitu digniteta Domovinskog rata djelovao kao pučistička organizacija kojoj je cilj bilo ulično rušenje Mesića i Račana? – Nismo bili nikakvi pučisti, nego smo tražili da nam se objasni zašto netko poput Gotovine na temelju nejasne optužnice mora u Den Haag. Smatrali smo da je optužnica politički motivirana i bez utvrđenih činjenica te tražili da vlast odlučno reagira. Račan je napisao šturo pismo haaškom tužiteljstvu, što smo smatrali nedovoljnim, a u tome nas je podržala i tadašnja oporba, sadašnja vlast. A danas oni čine još gore stvari od lijeve koalicije.

NACIONAL: Kako gledate na promjenu vlada Ive Sanadera koji je u prošlosti tvrdio da Gotovina ne smije u Haag? – Bio sam jedan od žestokih kritičara prošle vlasti zbog njezina odnosa prema Domovinskom ratu, ali slično se ponaša i sadašnja, koja šuti makar EU optužuje trojicu visokih časnika Hrvatske vojske. Očito vlast mijenja ljude, pa i neke najviše članove HDZ-ove vlade. Sjećam ih se u potpuno drukčijem svjetlu još iz 2001. kad smo organizirali skupove potpore Mirku Norcu, iskorištavali su Stožer za obranu digniteta Domovinskog rata, javno se busali u prsa svašta obećavajući. Tada su govorili: “Kakav Haag, kakvo suđenje našim generalima?” A danas bi ti isti ljudi poslali Gotovinu u Den Haag bez dokaza o krivnji. Zbog takvog ponašanja lani sam iz HDZ-a prešao u HB, gdje sam nakon izbora zamrznuo članstvo.

NACIONAL: Biste li organizirali demonstracije da sadašnja vlada uhiti Gotovinu? – Vjerujem da ga nikad neće uspjeti uhititi. Ne volim pričati što bi bilo kad bi bilo.

NACIONAL: Jeste li bili u EU nakon što ste stavljeni na “crnu listu”? – Vijest o zabrani ulaska zatekla me dok sam se vozio kroz Sloveniju. Formalno sam bio u Europskoj uniji, a kako sam išao na poslovni sastanak u Švicarsku, morao sam proći i kroz Italiju. U Švicarskoj sam se zadržao tri dana, sastao se s izraelskim parterima s kojima uskoro otvaram vrhunsku tvrtku za zaštitu ljudi i objekata. Tih dana obuku su završila prva trojica naših VIP-operativaca, a kanimo otvoriti i akademiju za obuku najboljih zaštitara. Iz Švicarske sam se preko Italije i Slovenije vratio u Hrvatsku i povratak je također protekao bez problema.

NACIONAL: Namjeravate li i ubuduće odlaziti u EU? – Svakako, uostalom, imam potporu izraelskih partnera. U Švicarskoj sam im rekao da mi je zabranjen ulazak u zemlje EU, na što su mi odgovorili da to neće utjecati na naše poslovne odnose. Zbog poslova kojima se bavim moram odlaziti u EU, a budući da mi nitko nije dao dokument na kojem piše da mi je zabranjen pristup, i dalje ću odlaziti kad god je to potrebno.