Objavljeno u Nacionalu br. 814, 2011-06-20

Autor: Iva Krtalić

DESET GODINA VOĐE NJEMAČKE METROPOLE

Pouke berlinskog gay preporoda

KLAUS WOWEREIT, gradonačelnik Berlina, spasio je grad od siromaštva i financijskog kolapsa, i pretvorio ga u jednu od najpoželjnijih svjetskih metropola za život, zabavu i investiranje

KLAUS WOWEREIT
je kao član
Socijaldemokratske
partije postao 2001.
gradonačelnik
Berlina, a poznat
je po koaliranju s
postkomunistima i
javnom priznanju da je
homoseksualacKLAUS WOWEREIT je kao član Socijaldemokratske partije postao 2001. gradonačelnik Berlina, a poznat je po koaliranju s postkomunistima i javnom priznanju da je homoseksualac“Ja sam homoseksualac i to je u redu”: većina Nijemaca i danas berlinskoga gradonačelnika Klausa Wowereita povezuje s tom rečenicom izrečenom prije deset godina. Wowereit je tada preuzeo vodstvo grada koji se gušio u teškoj financijskoj krizi i skandalu oko propale pokrajinske banke i iako grad još otplaćuje ogromne dugove, u međuvremenu se pretvorio u pulsirajuću metropolu ujedinjene Njemačke. Wowereit je kao kandidat Socijaldemokratske partije došao na čelo Berlina u vladi sa Zelenima i istočnonjemačkim postkomunistima u PDSu, stranci koja se kasnije pretvorila u Stranku ljevice. Dana 16. lipnja 2001. izabran je za nasljednika demokršćana Eberharda Diepgena, čije se ime uglavnom povezuje s bankrotom berlinske banke i milijardama duga u kojima je ostavio grad. SPD je strateški iskoristio krizu i demokršćane na cijelo desetljeće poslao u opoziciju. Kako izgleda, tamo će i ostati, budući da za rujanske izbore, na kojima se Wowereit kandidira za četvrti mandat, ankete SPDu predviđaju 30 posto glasova.


GODINU DANA NAKON izbora, Wowereit se odrekao trojne kombinacije i formirao koaliciju s postkomunistima. Mnogi su u Njemačkoj taj crveno- crveni savez doživljavali više kao crvenu krpu, no Wowereit ga je opisao kao “berlinski model za promjenu mentaliteta” u procesu ujedinjenja, pola stoljeća nakon podjele Njemačke, tvrdeći da će koalicija s tada jedinom čisto istočnonjemačkom strankom donijeti emocionalno jedinstvo gradu. Ali više od koaliranja s ljevičarima, Wowereit je u kolektivnom pamćenju ostao zahvaljujući nekoliko dojmljivih rečenica. Prva je takva bila njegov “coming-out”, izrečen na kongresu SPD-a, na kojemu je potvrđen kao kandidat za berlinsku utrku – iako ne sasvim dobrovoljan. Uoči samih izbora šuškalo se naime da će Wowereit postati žrtvom kampanje bulevarskog tiska. Javnim je istupom preduhitrio seksualnu denuncijaciju i političku ucjenu kakve je primjerice nekoliko godina kasnije žrtva bio hamburški gradonačelnik Ole von Beust. Wowereit je tada bio prvi otvoreni homoseksualac iz prve političarske garde, i time je postao poznat u cijeloj zemlji. Rečenica, izrečena iste godine kad je u Njemačkoj ozakonjena istospolna bračna zajednica, otvorila je i proces detabuizacije homoseksualnosti u području njemačke visoke politike. Za njim se poveo niz političara, među ostalim 2004. je homoseksualnost priznao i današnji ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle.

IAKO JE JEDNA OD CIJENA kojom je Wowereit platio ovaj korak i ta da ga se mjeri klišeima o homoseksualcima, pa ga dio tiska već godinama opisuje kao “party-gradonačelnika” koji se radije slika na Christopher Street Dayu nego što se bavi gradskim poslom, Wowereitove kasnije rečenice više govore o stvarnim temama njegova tri mandata. “Šparati dok ne zaškripi” bio je slogan koji je na program štednje pripremio pokrajinu i grad koji su godinama živjeli iznad svojih mogućnosti. “Berlin je siromašan, ali seksi” često je citiran opis, koji doduše nije baš svima tako drag, pogotovo ne onima među 3,4 milijuna Berlinčana koji su stvarno siromašni - njemačka metropola i dalje naime broji stotine tisuća nezaposlenih i primatelja socijalne pomoći.

KAD JE WOWEREIT stupio na vlast, grad je bio na financijskom dnu. Do ujedinjenja Njemačke istočni i zapadni Berlin dobivali su, svaki od svoje vlade, visoke subvencije, što je ukinuto nakon pada Zida 1989. godine. Posljedično je izgubljeno stotinjak tisuća radnih mjesta, deseci tisuća ljudi napustili su grad. Wowereit je 2001. naredio program štednje koji je doveo do nečega što se približava održivo konsolidiranom proračunu, a u vlastite uspjehe ubraja i turistički boom grada i tisuće novih radnih mjesta u kreativnom sektoru. Vanjski i berlinski pogled na Wowereita dosta su različiti – mnogi se njemački novinari još uvijek pitaju odakle njegov uspjeh, no kad se “Wowi” nađe na naslovnici nekog stranog izdanja, primjerice časopisa Time 2005., onda je to zahvaljujući njegovoj sposobnosti da glavni grad Njemačke u svijetu “proda” kao marku. Ni marketinški stručnjaci ne bi bolje od formule “siromašan, ali seksi” opisali mješavinu koja Berlin čini tako privlačnim: uzbudljivu povijest, niske stanarine, živu umjetničku scenu, šarm nesavršenog, nezavršenog, vječitog provizorija. U međunarodnoj konkurenciji u kakvoj se za investicije i projekte mora izboriti Berlin, šansu može imati samo onaj tko pokaže otvoreni, kozmopolitski i međunarodni duh – to je moto gradonačelnika, čija vlada ofenzivno radi na tome da Berlin postane atraktivna lokacija za međunarodni kreativni sektor. U gradu se već godinama investira u kulturne projekte i mladu scenu, onamo je dovedeno više događaja poput recimo susreta mladih modnih dizajnera Bread & Butter. Jedan je primjer te politike i prošlog tjedna otvoren veliki Wowereitov projekt “based in Berlin”, na kojemu izlaže 80-ak međunarodnih mladih umjetnika koji žive i rade u gradu. Wowereit smatra da će to “pokazati koliko je Berlin postao važan kao mjesto kreativne produkcije”, a izložba koja je stajala 1,7 milijuna eura treba poslužiti i kao temelj buduće berlinske umjetničke hale. Sam Wowereit današnji Berlin uspoređuje s Londonom osamdesetih godina, koji je u lošoj ekonomskoj situaciji također uspio razviti kreativan duh i pozitivnu atmosferu. Izraženo u brojkama: Berlin je danas jedna od najomiljenijih turističkih destinacija Europe, u posljednje četiri godine tamo je stvoreno 120.000 novih radnih mjesta u području filma, medija ili znanosti.

ZA STANOVNIKE BERLINA sav taj razvoj nije uvijek pozitivan, pa se mnogi žale na sve jače procese gentrifikacije starih gradskih četvrti, u kojima kao primjerice u istočnoberlinskom Prenzlauer Bergu, sve više cijene nekretnina izguravaju starosjedioce. U nekad jeftinom Berlinu od 2009. cijena najma po četvornome metru službeno je narasla za 8 posto, a i ostali troškovi života polako se izravnavaju s drugim velikim gradovima, premda plaće još uvijek ne dostižu zapadnonjemački nivo. Protivnici kritiziraju da se u gradu zapostavlja industrijski razvoj, te da se potiču tek turizam i uslužne djelatnosti, no Berlin je, zbog dobre infrastrukture i blizine istočne Europe, svejedno interesantan investitorima. Nedavna anketa koju je Ernst & Young proveo među 800 menadžera međunarodnih poduzeća pokazala je da je Berlin nakon Londona i Pariza najatraktivnija europska lokacija za investicije.

VALJA IPAK REĆI da se Wowereit na pravom mjestu našao u pravo vrijeme – njegov je prvi mandat počeo kratko nakon selidbe njemačke vlade iz Bonna, u fazi kad je Berlin kao metropola upravo počinjao živjeti. Posljednje desetljeće bilo je vrijeme u kojemu je Berlin i de facto, a ne samo na papiru ugovora o njemačkom ujedinjenju postao glavni grad zemlje. Koliko je velik Wowereitov doprinos u rastu popularnosti Berlina teško se može izračunati, ali nije sasvim neuvjerljiva teza koja se često čuje, da će Wowereit “ići do samoga vrha”, odnosno prije ili kasnije krenuti u kancelarsku utrku. Premda za to trenutačno nema podršku vlastite stranke, jedan je od rijetkih lokalnih političara koji su poznati u cijeloj zemlji: posljednjih godina u anketama je već dogurao do mjesta petog najpopularnijeg njemačkog političara.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika