Objavljeno u Nacionalu br. 814, 2011-06-20

Autor: Dean Sinovčić

MAJSTOR GLUMAČKE PREOBRAZBE

Zbog sinova glumim u hitu 'Transformeri'

Američka filmska zvijezda John Turturro, omiljeni je glumac braće Coen i Spikea Leeja, ekskluzivno govori o svojim ulogama, talijanskom podrijetlu i nezavisnim filmovima

KARAKTERNI GLUMAC
okušao se i kao redatelj a nedavno je snimio četvrti film
'Passione' o Napulju i povijesti napuljske glazbe; 30. lipnja u
hrvatskim kinima počet će se prikazivati 'Transformeri 3',
gdje glumi agenta SimmonsaKARAKTERNI GLUMAC okušao se i kao redatelj a nedavno je snimio četvrti film 'Passione' o Napulju i povijesti napuljske glazbe; 30. lipnja u hrvatskim kinima počet će se prikazivati 'Transformeri 3', gdje glumi agenta SimmonsaBiti omiljeni glumac braće Coen i Spikea Leeja, a istovremeno glumiti u najvećim filmskim hitovima kao što su trilogija “Transformeri” luksuz je koji si može priuštiti jedino John Turturro, 54-godišnji američki glumac talijanskog podrijetla. Glumio je u čak devet filmova redatelja Spikea Leeja i u četiri filma braće Coen: “Millerovo raskrižje”, “Barton Fink”, “Veliki Lebowski” i “Tko je ovdje lud”, a nakon tih uspjeha u devedesetim godinama, u proteklom desetljeću glumio je u visokobudžetnim hitovima kao što su “Transformeri”, “Otmica metroa 123” i “Zohan je zakon”. Taj Turturrov filmski raspon ovih se dana može vidjeti i u hrvatskim kinima. Prošlog tjedna je u Splitu, na Festivalu mediteranskog filma, prikazan film “Passione” koji je Turturro režirao i koji se bavi Napuljem i povijesti napuljske glazbe, a 30. lipnja, istovremeno kada i u Americi, počet će se prikazivati film “Transformeri 3”. O svemu tome razgovarali smo s Turturrom ekskluzivno za Nacional i podsjetili se njegovih najboljih uloga - ludog Jesusa Quintana koji sjajno kugla u filmu “Veliki Lebowski”, mladog uspješnog pisca Bartona Finka u istoimenom filmu i drugih.


NACIONAL: U posljednje dvije godine prvo ste glumili u filmu “Prove per una tragedia siciliana” a zatim ste režirali film “Passione”. Oba se bave Italijom i vašim obiteljskim korijenima, znači li to da ste odlučili istražiti i na filmu prikazati svoje podrijetlo?

- Iako su to dva odvojena filma, oba su mi bila vrlo zanimljiva, oba imaju direktne veze sa mnom, i zato sam ih i prihvatio. Godine 2005. režirao sam film “Romance & Cigarettes” i od tada sam radio na filmu “Passione” koji se bavi napolitanskom glazbom koju nisam najbolje poznavao, ali sam je s vremenom i te kako upoznao. Nije bilo teško jer volim glazbu, posjećivao sam Napulj i prije, a kao rezultat imam publiku koja doista voli taj film. Za mene je to neka vrsta glazbeno-avanturističkog filma. Što se tiče mog podrijetla, moj otac je rođen u Italiji, a majka u Americi, ali je odrasla uz irske časne sestre. Moj otac je bio prva generacija Turturra u Americi, gdje je upoznao moju majku i vjenčao se s njom. Uvijek sam bio povezan s Italijom, osobito kroz filmove i glazbu. Federico Fellini, Vittorio de Sica, Roberto Rosselini, njihove filmove obožavam, a kada sam ih gledao kao tinejdžer, shvatio sam raznolikosti Italije. To do tada nisam shvaćao jer Talijani s kojima sam se tada družio u New Yorku dolazili su iz radničkih obitelji.

NACIONAL: Jeste li u kući govorili talijanski?

- Ne baš, jako malo. Moj otac nije želio govoriti talijanski tako da sam kasnije učio talijanski u školi. Bolje čitam talijanski nego što ga govorim. Kada bih se na godinu dana preselio u Italiju, sigurno bih odlično govorio talijanski, ovako obnovim znanje tu i tamo, kroz kratke posjete Italiji.

NACIONAL: Kako je izgledalo vaše odrastanje u talijanskom kvartu u New Yorku?

- Isprva sam odrastao u crnačkom kvartu, tek kasnije preselio sam se u kvart u kojem su dominirali Talijani i Irci. Međutim, nakon toga sam se ponovo preselio u crnački kvart tako da sam stalno bio pod utjecajem različitih kultura jer su se tu i tamo u susjedstvu pojavljivali i Nijemci i Englezi. Zbog toga je dolazilo do kulturoloških razmjena. New York iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća me, na neki način, podsjeća na Napulj. Nije bilo straha preuzimati tuđe kulturološke elemente, barem sam ja tako osjećao.

NACIONAL: Kada ste prvi put posjetili Italiju?

- Bilo je to 1986., imao sam 29 godina, kada sam snimao film “Sicilijanac” redatelja Michaela JOHN TURTURRO omiljen je kod fotografa i novinara zbog svog ležernog i neformalnog ponašanjaJOHN TURTURRO omiljen je kod fotografa i novinara zbog svog ležernog i neformalnog ponašanjaCimina. Prije toga nisam previše putovao, čak nisam bio u Europi. Putovati sam počeo tek kad sam postao filmski glumac, a to je bilo nekoliko godina prije. Kada sam te godine došao u Italiju, osjetio sam povezanost, pripadnost Italiji. Kulturološki, prepoznao sam mnogo toga, glazba, ponašanje ljudi, hrana, neke stvari koje se u Americi smatraju ekstremnima, u Italiji su mi bile normalne. Čak sam naučio jahati konja za vrijeme snimanja “Sicilijanca”, jahao sam preko planina gdje sam upoznao pastire s ovcama. Ali snimanje filma bilo je jedno, a provesti vrijeme na Siciliji nešto sasvim drugo, k tome “Sicilijanac” nije uspio ni kod publike ni kod kritike. Iako u Italiji postoje različite grupe ljudi, zajedničko im je to što su svi vrlo emotivni i ne boje se to pokazati, ujedno su i vrlo ironični, i to je ono što sam želio prikazati u filmu “Passione”.

NACIONAL: Vaša majka bila je pjevačica, njezina dva brata bili su jazz glazbenici. Kako to da ste odabrali glumačku, a ne glazbenu karijeru?

- Uvijek sam volio glazbu i često kažem da dobar glumac mora razumjeti glazbu. Mogu ja i pjevati, kao što mogu i zaplesati, ali prekasno sam se počeo baviti plesom. Kada je došlo vrijeme za odluku, odabrao sam glumu, ali volim društvo glazbenika. Uostalom, prošle godine sam glumio u mjuziklu, u 3D filmskoj verziji “Orašara”, koji je režirao Andrej Končalovski, gdje me možete vidjeti kako plešem i pjevam. Končalovski je težak za suradnju, ali vrlo talentiran, tako da sam uživao.

NACIONAL: Nastojite li usaditi talijansku obiteljsku povijest i u svoju djecu?

- Nastojim, ali to nije lako. Moj stariji sin, 20-godišnji Amadeo, umjetnički je nastrojen, stvorio je svoj svijet u glavi, a za razliku od njega, mlađi sin Diego, koji ima 10 godina, pravi je Talijan. Ne govore talijanski, Diego govori španjolski jer mu je dadilja iz Kolumbije. Ali po svemu drugom on je Talijan, jako me podsjeća na mog oca, vidi se ta genetika.

NACIONAL: Kada govorimo o gradovima, vi ste vezani za New York i krug ljudi koje je taj grad odredio u svijetu filma, poput Spikea Leeja i Woodyja Allena.

- Woody Allen mi je dao ulogu na početku moje karijere, i to u filmu “Hannah i njezine sestre”. Naravno da bih volio ponovo raditi s njim, sada planiramo raditi zajedno na Broadwayu. Dok sam odrastao, New York je bio opak grad, ali na neki način i mnogo uzbudljiviji. Nekada su opasnost i problemi donosili drugačiju energiju. Možda nije bilo najbolje stalno živjeti u New Yorku u to vrijeme. Danas se taj grad komercijalizirao, ne možete snimiti suvremeni film o New Yorku kao središtu mafije.

NACIONAL: Čak su i filmovi Spikea Leeja postali manje socijalno angažirani, sada snima “laganije” filmove.

- Spike Lee se bori da bi uopće snimio film, kao i mnogi poznati redatelji poput braće Coen, iznimnih filmskih autora. Danas se svaki film uspoređuje s visokobudžetnim hitovima, pravi je izazov snimiti film koji nije visokobudžetni. Možete snimiti film za manje od 20 milijuna dolara, kakve rade Spike Lee i braća Coen, ali će se njihov uspjeh uspoređivati s uspjehom onih koji su stajali 100 milijuna dolara. Osobno volim filmove čija tema korespondira sa mnom kao osobom, a s mnogim temama današnjih filmova ne osjećam nikakvu povezanost. Ne želim cijeli život gledati kumpjuterski generirane filmove, a većina današnjih je takva. U redu, kompanija Pixar radi sjajne crtane filmove, nju ću izdvojiti.

NACIONAL: Kako se vi kao glumac snalazite u svijetu visokobudžetnih hit filmova?

- Teško je glumiti u različitim vrstama filmova. Nekada sam pretežno glumio u filmovima srednjeg budžeta i srednje veličine, a danas glumim u visokobudžetnim kao što je trilogija “Transformeri”. Danas filmovi srednje veličine više ne postoje. Zato moram pronaći način kako da pobjegnem i napravim film po svojoj želji, a “Passione” je takav film, pravo čudo, napravljen za tako malo novca da je bolje da vam i ne spominjem. Zato i glumim u filmovima kao što je “Transformeri”, gdje potrošim mjesec ili dva, da bih se onda mogao posvetiti vlastitim projektima na nekoliko godina. Mali filmovi mi služe kao oporavak od snimanja tako velikog i skupog filma. Naravno da bih volio raditi samo ono što mi se sviđa, ali to nije lako. No nije loše ni balansirati i raditi na nekim drugim filmovima jer to može biti zabavno. Kada glumim u takvim filmovima, ponekad je zabavno, ali ponekad mi je vraški teško. Recimo, u drugom dijelu “Transformera” bilo mi je zabavno penjati se po piramidama, a i puštali su me da radim što hoću i glumim na način na koji se meni sviđa.

NACIONAL: Koga kriviti za situaciju u kojoj se snimaju ili visokobudžetni filmovi ili krajnje niskobudžetni, bez nekakve sredine?

JOHN TURTURRO
glumio je u nekoliko
filmova braće Coen,
među njima i u fimu
'Tko je ovdje lud' iz
1999. godine gdje mu
je partner bio George
ClooneyJOHN TURTURRO glumio je u nekoliko filmova braće Coen, među njima i u fimu 'Tko je ovdje lud' iz 1999. godine gdje mu je partner bio George Clooney- Ne mogu nikoga kriviti, ali mislim da je potrebno odgajati publiku kako bi klinci uživali i u drugačijim filmovima, ne samo u skupim hitovima. Takve filmove im treba predstaviti i omogućiti im da ih vide. Potrebno je naporno raditi na tome, ne može se dopustiti mladoj publici da gleda samo ono što ona želi. Treba joj objasniti što se nekada snimalo, kakvi filmovi su se nekada gledali, te da se i danas snimaju drugačiji filmovi. Problem je što u filmskom svijetu ima sve manje filmskih autora i sve manje financijera koji su spremni uložiti novac u kvalitetne umjetničke filmove zato što su ili izgubili novac na prijašnjim filmovima slične tematike ili ih pogađa recesija. Kad sam bio mlađi, nikada nisam glumio u velikim i skupim filmovima, a oni su danas postali standard. Moram priznati, moji sinovi su me nagovorili da nakon prvog filma “Transformeri” glumim i u nastavcima. Da sam danas mlad glumac, ne znam koliko bih bio zainteresiran za uloge u današnjim filmovima. Oni me ne uzbuđuju, ne tjeraju me da kažem “pogledaj ovo, ovo je ludilo”. Tu i tamo vidim dobar film, ali u potrazi za uzbuđenjem gledam stare filmove. Treba pronaći način za financiranje dobrih filmova. Prije dvije godine, primjerice, trebao sam glumiti u dva filma koji su u posljednji trenutak otkazani zbog recesije. Na sreću, postoje druge zemlje u kojima se snimaju vrlo zanimljivi filmovi.

NACIONAL: Prije dvije godine rekli ste da želite nastavak filma “Veliki Lebowski”, čak ste ga spremni režirati ako će braća Coen napisati scenarij. U međuvremenu sam razgovarao s njima, nisu presretni zbog vaše ideje.

- Razgovarao sam s braćom Coen o tome. Jedno je sigurno, oni ne žele režirati nastavak toga filma, ali bi jednom mogli napisati scenarij. Ja želim da u nastavku filma glavni lik postane Jesus Quintana, lik kojeg ja glumim. Jesus izlazi iz zatvora i vraća se, to je bila moja ideja. Ljudi su opsjednuti tim filmom, stalno dobivam pisma obožavatelja, i od muškaraca i od žena. Vidjet ćemo što će se dogoditi. Braća Coen žele režirati nastavak “Bartona Finka”, ali su mi rekli da će pričekati jer žele da ostarim; ne znam koliko star trebam biti da bi oni režirali nastavak.

NACIONAL: “Big Lebowski 2” bio bi veći hit od “Transformers 3”.

- Pa to ja stalno govorim. Možemo konkurirati i filmu “Transformers”. Ne trebaju nam ni specijalni efekti, samo nekoliko kugla za kuglanje. To bi bili naši specijalni efekti.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika