Lynn Montgomery aktivno se bavila prikupljanjem inozemnih donacija za razminiranje Hrvatske. I njoj su se često sudionici razminiranja neslužbeno žalili da je Goršeta korumpiran. Ona je o tome neslužbeno informirala Dijanu Pleštinu i zamolila je daNacional je iz dobro obaviještenih pravničkih krugova saznao da je Državno odvjetništvo pokrenulo veliku istragu o kriminalu u Hrvatskom centru za razminiranje u vrijeme dok mu je do kraja 2002. na čelu bio Damir Goršeta. Istraga se vodi jer se sumnja da je Goršeta za svog mandata tražio nezakonite provizije od privatnih tvrtki koje su se natjecale za razminiranje u Hrvatskoj, a najvažniji dio istrage odnosi se na sumnjive poslovne aranžmane između Hrvatskog centra za razminiranje i International Trust Funda (ITF). Državno odvjetništvo navodno ima svjedoke spremne detaljno opisati Goršetinu umiješanost u nezakonitosti. Neki od njih spremni su svjedočiti da su preko različitih posrednika Goršeti morali plaćati mito da bi razminirali, a neki će navodno svjedočiti i o višetjednim boravcima Goršete u inozemstvu koja su plaćale tvrtke koje su poslije dobivale poslove razminiranja.

Problemom mina Hrvatska se sustavno bavi još od veljače 1998., kada je Vlada uredbom osnovala Hrvatski centar za razminiranje, čija je glavna zadaća planirati i provoditi protuminsko djelovanje. Centrom upravlja Savjet, čije članove imenuju Vlada i Sabor. Većina novca za razminiranje dolazi iz državnog proračuna. Od 1998. do danas na razminiranje je utrošeno čak 11,4 milijardi kuna, pri čemu udio stranih donacija doseže tek oko 10 posto. Unatoč milijardama potrošenih kuna i višegodišnjem radu, nevjerojatno je da se u Hrvatskoj ni danas ne zna točno koliko mina ima i gdje se nalaze. Za namjensko i smisleno trošenje tog novca ponajviše je odgovoran upravo centar za razminiranje, kojem je od osnutka do studenoga 2002. na čelu bio Damir Goršeta.

Goršeta je sudionik Domovinskog rata, bivši zapovjednik 153. brigade HV-a iz Velike Gorice te bliski suradnik i šef kabineta pokojnog generala Janka Bobetka u vrijeme dok je on bio načelnik Glavnog stožera HV-a. Potom je bio načelnik stožera Zbornog područja Zagreb, a poslije je prešao u Hrvatsko vojno učilište, gdje je s američkim stručnjacima radio na prilagodbi HV-a međunarodnim standardima. Njegovi protivnici tvrde da je na čelo centra za razminiranje dospio ponajprije zbog dobrih veza s Jankom Bobetkom. Na toj je funkciji uspio preživjeti smjenu vlasti 2000., ali dvije godine poslije Savjet Hrvatskog centra za razminiranje, tada na čelu s Davorkom Vidovićem, ministrom rada i socijalne skrbi u vladi Ivice Račana, potiho ga je smijenio s te funkcije. Pravi razlozi Goršetine smjene ujedno određuju i glavne smjernice istrage Državnog odvjetništva.

Iako Davorko Vidović o razlozima Goršetine smjene za Nacional nije htio razgovarati, krugovi bliski SDP-u tvrde da ga je smijenio jer su se brojne tvrtke koje se bave razminiranjem sve češće počele žaliti na njega. Goršetu i suradnike optuživali su za traženje mita na gotovo svim razinama odlučivanja o statusu pojedinih tvrtki u procesu razminiranja. Pojedine tvrtke navodno su morale plaćati razne dozvole za rad, a zatim i lobiranje pri povjerenstvima koja su odlučivala od dodjelama poslova. Navodno je postojala i mogućnost da neke tvrtke uz naknadu pošalju natječajnu dokumentaciju bez upisane ponude za obavljanje posla razminiranja, koju bi poslije upisao neki potkupljeni član povjerenstva.

Tvrtke su se često žalile i na korupciju ljudi koji u ime centra za razminiranje vrše kontrolu razminiranog područja, a koji su navodno mito za pozitivne kontrolne izvještaje tražili i u ime Goršete. Slične sumnje za Nacional su potvrdili i krugovi bliski centru za razminiranje. Dugo nitko nije htio sumnjati u Goršetino poštenje. Jedan član SDP-a za Nacional je izjavio da Goršeta to može zahvaliti Dijani Pleštini, članici Savjeta za razminiranje, istaknutoj aktivistici na području protuminskog djelovanja i supruzi bivšeg premijera Ivice Račana. “Ona mu je dugo bezuvjetno vjerovala jer su joj se sviđali Goršetini načelni stavovi i njegova retorika. On je taj odnos dobro iskoristio, a Pleština je kasno uvidjela da je u toj priči ispala vrlo naivna”, rekao je istaknuti član SDP-a.

Nacional je o njenu odnosu s Goršetom htio razgovarati s Dijanom Pleštinom, ali ona je odlučila biti nedostupna. Unatoč brojnim obećanjima uglednih stranačkih kolega njena supruga, nitko Nacionalu nije suvislo objasnio gdje se ona prošli tjedan nalazila i zašto ne odgovara na telefonske pozive. U trag Dijani Pleštini prošli tjedan nisu mogli ući ni u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je još uvijek nominalno zaposlena. Prema tvrdnjama iz tog ministarstva, ona se ondje najveći dio prošlog tjedna uopće nije pojavljivala, a suradnici njenog supruga iz SDP-a odbili su reći i je li možda na godišnjem odmoru pa je zato nedostupna.

Neki službenici Centra za razminiranje za Nacional su neslužbeno potvrdili da se Goršeti posebno zamjeralo što je pri razminiranju više računa vodio o usklađivanju politike Centra s ITF-om nego o interesu Hrvatske u procesu razminiranja. Sumnjiva Goršetina suradnja s ITF-om najvjerojatnije je Vidoviću bila pravi povod da Goršeti ujesen 2002. poruči kako bi za sve bilo najbolje kad bi napustio svoju funkciju bez puno polemiziranja. ITF je neprofitna organizacija koju je u ožujku 1998. osnovala slovenska vlada uz veliku neslužbenu potporu SAD-a. Cilj ITF-a je borba protiv mina na području cijele jugoistočne Europe, a financira ga veći broj zemalja, međunarodnih institucija i tvrtaka. I Hrvatska je uplaćivala dio novca za razminiranje u ITF, jer je za svaku uplaćenu donaciju trebala dobiti istu toliku donaciju SAD-a.

U sklopu svojih aktivnosti ITF je tijekom 2002. ponudio Hrvatskoj donaciju u vidu strojeva za razminiranje, koje je u BiH proizvela tvrtka tijesno povezana s Radomirom Kojićem, bivšim šefom policije Radovana Karadžića. Hrvatska je trebala “dobiti” pet strojeva za razminiranje, od kojih je svaki imao početnu cijenu oko 240 tisuća dolara. Kako Hrvatska ima tvrtke koje i same proizvode kvalitetne strojeve za razminiranje, Vidović je zatražio da se ispita trebaju li Hrvatskoj uopće takvi strojevi i kakva im je kvaliteta. Ispostavilo se da ti strojevi nisu sigurni za onoga koji njima upravlja, jer se vozač ozlijedio već na testiranju. Osim toga, nisu postojala nikakva jamstva da će stroj uopće izdržati protutenkovsku minu. Vidović je potom najavio da Hrvatskoj takvi strojevi zapravo ne trebaju. Tada su počeli pritisci na hrvatsku stranu, a Goršeta je iz nepoznatih razloga navodno bio jedan od najžešćih zagovornika nabave tih strojeva. Početna se cijena iznenadno počela spuštati i nakon više krugova uvjeravanja spuštena je na 60-ak tisuća dolara, odnosno na 25 posto početne cijene.

Vidović je nakon toga posumnjao na postojanje organizirane interesne sprege između čelnika ITF-a Jerneja Cimperšeka i Gorana Gačnika te Damira Goršete i Radomira Kojića. Prema njegovim sumnjama, da se ostvarila ideja kupnje Kojićevih strojeva po cijeni od 240 tisuća dolara po komadu, ta četvorica sa suradnicima raspodijelila bi oko milijun dolara. Vidović je potom pozvao Goršetu i rekao mu da bi bilo najbolje da ode. Goršeta je u razgovoru za Nacional kazao: “Nemam se čega stidjeti, a mogu samo naslućivati iz kojih krugova stižu takve optužbe na moj račun. Zalagao sam se za dovršetak razminiranja do 2010., a u Hrvatskoj je mnogo onih koji bi taj posao htjeli raditi desetljećima.” On tvrdi da se razišao sa Vidovićem te da je dobrovoljno otišao iz Centra za razminiranje pošto neki njegovi koncepti nisu dobili podršku.

“Nikada me nitko ni neslužbeno nije optužio za korupciju, niti mi je Vidović rekao da moram otići radi nabave strojeva iz BiH. Uostalom, ti strojevi danas uspješno rade u Azerbejdžanu i nekim drugim zemljama”, kaže Goršeta. Jernej Cimperšek za Nacional je izjavio da Goršetu poznaje kao kvalitetnog stručnjaka za razminiranje, ali i da je čuo za sumnje da je korumpiran. “Međutim, nitko mi za to nije pokazao nikakve dokaze. Mi smo Goršetu poslije angažirali da radi za ITF. Pošto su se pojavile sumnje u njegovu korumpiranost, pitali smo hrvatske kolege što o tome misle. Zaposlili smo ga tek pošto su nam Davorko Vidović i Dijana Pleština rekli da za to nema nikakvih formalnih zapreka”, izjavio je za Nacional Cimperšek.

Zanimljivo je da će Cimperšek 16. srpnja napustiti svoju dužnost iako mu mandat traje do listopada 2004. Tvrdi da odlazi jer je našao bolji posao u Beču u OSCE-u. Puno je vjerojatnija varijanta da su ga kao i Goršetu slovenski kolege, vjerojatno na sugestiju SAD-a, zamolili da dobrovoljno potiho napusti ITF. SAD je prije nekoliko mjeseci spoznao da je dio novca koji je kroz ITF plasirao za razminiranje u BiH najvjerojatnije poslužio za financiranje skrivanja Radovana Karadžića. Osnovano se sumnja da je taj novac prema Karadžiću usmjeravao Radomir Kojić.

Neki sudionici razminiranja u regiji za Nacional su izjavili da je i Goršeta vrlo aktivan na poslovima razminiranja u Bosni i Hercegovini, kroz tvrtke čiji su stvarni vlasnici Kojić i još neki istaknuti regionalni dužnosnici s područja razminiranja u regiji. Goršeta je to za Nacional demantirao, rekavši da je prošle godine osnovao “Enigmu”, tvrtku za razminiranje, te da radi u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori i nekim drugim zemljama. Do danas je njegova tvrtka razminirala oko 700 tisuća četvornih metara, a Goršeta kaže da mu pri dobivanju poslova nije pomogla prethodna funkcija nego najbolje ponude.

Neke osobe koje sudjeluju u poslovima razminiranja te Goršetine izjave smatraju u najmanju ruku licemjernima. Pred Državnim je odvjetništvom zahtjevan posao dokazivanja ozbiljnih sumnji u Goršetino poštenje.

Uoči smjene Damira Goršete Dijana Pleština dovela je u vrlo neugodnu poziciju i Lynn Montgomery, suprugu tadašnjeg američkog ambasadora u Beogradu Billa Montgomeryja. Lynn Montgomery aktivno se bavila prikupljanjem inozemnih donacija za razminiranje Hrvatske. I njoj su se često sudionici razminiranja neslužbeno žalili da je Goršeta korumpiran. Ona je o tome neslužbeno informirala Dijanu Pleštinu i zamolila je da provjeri te sumnje bez nepotrebnog alarmiranja Goršete.
Međutim, Pleština je nakon tog razgovora otišla Damiru Goršeti i rekla mu da Lynn Montgomery sumnja da je korumpiran te ga pitala je li to istina. Potom je Goršeta navodno radio velike pritiske na Lynn Montgomery i blokirao njene napore u razminiranju. Lynn Montgomery za Nacional to nije izravno potvrdila, niti je o tome htjela razgovarati. Izjavila je samo da su posebno važni visoki etički standardi u svim aspektima sustava za razminiranje.

Glavni partner Damira Goršete u njegovoj tvrtki za razminiranje jest Zoran Gobac, javnosti najviše poznat po svom angažmanu u rukometu. Gobac zasad nije službeno registriran kao suvlasnik tvrtke, iako je i prošli tjedan s Goršetom putovao u Beograd kako bi ondje lobirao za neke poslove razminiranja. Gobac je Goršeti veoma važan jer mu je poveznica s aktualnim predsjednikom Savjeta za razminiranje Đurom Brodarcem, s kojim je Gobac godinama zakulisno surađivao u raznim transakcijama.