Objavljeno u Nacionalu br. 814, 2011-06-20

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Hrvatska isplaćuje 'zaostatke' Sanaderu (kao i Srbija Mladiću)

Obojica od države traže i dobivaju “zaostatke”, ili vrlo solidnu financijsku kompenzaciju za vrijeme provedeno u pritvoru zbog osumnjičenosti za teški financijski kriminal, ili u bijegu pred zakonom zbog osumnjičenosti za teške ratne zločine. Može se ukratko zaključiti kako se u spomenutim susjednim zemljama primjenjuje identičan princip isplaćivanja državnoga honorara za kažnjiva djela

Srećko JurdanaSrećko JurdanaMeđu brojnim čestitkama što Hrvatskoj nesumnjivo stižu za seriju raznih praznika koja je u tijeku, vrlo zapažen medijski odjek osvojila je topla poruka od velikog varana iz Salzburga, koji je od Sabora zatražio isplatu zastupničke plaće i zaostataka, s pripadajućim kamatama vjerojatno. Nema problema, izjavili su u saborskoj blagajničkoj komori. Nije beg cicija. Ako je Branimir Glavaš mogao od Hrvatske mjesečno ubirati dvadeset šest tisuća kuna dok je egzistirao kao bjegunac u Bosni s međunarodnom tjeralicom na vratu, može i Sanader inkasirati svoje prinadležnosti u austrijskome pritvoru (kamo je također stigao kao bjegunac od hrvatskoga pravosuđa). U sustavu u kojem živimo, lopov s političkim statusom doista je unosno zanimanje, ne samo u tijeku aktivnoga mandata, nego i u fazama kad se vode procesi. Pravilo službe je “humano” kao da su ga pisali njegovi budući aktivni korisnici. Precizno je smišljeno tako da optuženi ne budu drastično “oštećeni” ni u razdoblju kad su njihovi koruptivni izvori većim dijelom presušili.


CAGLIOSTROVA KARIKATURA

Uglavnom, Sanaderu stiže Sanaderovo, i može se u tom kontekstu primijetiti da je ljupki varan o kojem je riječ - vjerojatno primjerak za enciklopediju - oličenje dosljednosti bez premca. “Lažljivac” je za njega preslaba atribucija. Od države danas traži novac kojeg se - kad je odlazio iz politike - s velikom gestom odrekao, poručujući publici da “ima svoje izvore prihoda” (prevedeno: imaginativne firme koje su egzistirale na njegovu utjecaju i vezama, i otišle u vražju mater čim se taj utjecaj istopio). Napuštajući dužnost premijera, formalno je prihvatio položaj “počasnoga predsjednika HDZ-a” i tvrdo izjavio kako se nikada više ne će vratiti u aktivnu politiku. Kad je shvatio da se nezaustavljivo otkrivaju dimenzije njegove koruptivne mreže, najavio je kako svoj “počasni položaj” opet pretvara u operativni. Nakon propasti te humorističke ambicije aktivirao je svoj mandat u Saboru i iznova postao profesionalni političar, tj. ono što je definitivno prestao biti. Dobivši (vjerojatno iz policije) informaciju da mu se sprema uhićenje, iz Hrvatske je pobjegao glavom bez obzira, i tvrdio da se zapravo vraća u Hrvatsku kad su ga uhvatili na austrijskoj autocesti. Žalio se na odluku austrijskog suda o izručenju i manevrirao na sve moguće načine kako bi ostao u Austriji, i ritualno-”domoljubno” zatražio “što brže izručenje Hrvatskoj” kad je shvatio da ga ne može izbjeći. DSK iz IMF-a nastradao je kao karikatura Don Juana, Sanader ima izgleda da u povijest uđe kao karikatura Cagliostra. Promatrač osjetljiv na socijalno-pravne nijanse primijetit će - u povodu aktualnoga razvoja sage oko Sanadera - određene metodološke sličnosti između Hrvatske i Srbije, što se tretiranja suvremenih historijskih likova tiče. Nije nam ovdje ni nakraj pameti bilo kako uspoređivati Ivu Sanadera i Ratka Mladića, osim u kontekstu činjenice da obojica od države traže i dobivaju “zaostatke”, ili vrlo solidnu financijsku kompenzaciju za vrijeme provedeno u pritvoru zbog osumnjičenosti za teški financijski kriminal, ili u bijegu pred zakonom zbog osumnjičenosti za teške ratne zločine. Kod Mladića je tu navodno riječ o šezdeset-sedamdeset tisuća eura, Sanaderovim naknadama upravo se bave saborski kompjuteri. Može se ukratko zaključiti kako se u spomenutim susjednim zemljama - povremeno neprijateljskim, povremeno prijateljskim, povremeno “bratskim”, povremeno antagonističkim do bezumlja, ovisno o tijekovima povijesne tragikomediografije - primjenjuje identičan princip isplaćivanja državnoga honorara za kažnjiva djela, što bi se, kod pravno ne suviše potkovanih satiričara, moglo tretirati kao osebujan oblik iskazivanja državne solidarnosti s elementarno ugroženima, ili kao originalan balkanski doprinos razvoju pojma “pravne države”. Nema tu - ponavljamo - mjesta za bilo kakve personalne usporedbe, ali može se na općem planu registrirati kako se Sanader iinozemnoga zatvora planira vratiti u Hrvatsku kako bi otvorio nove dramaturške probleme za vlast, odnosno za svoju bivšu stranku, dok se Srbija - ekspediranjem Mladića u Haag - vjerojatno definitivno riješila izvora sociopsihološkog otrova koji je iz podzemlja razarao njezino političko tkivo. Kad je o Mladiću riječ, i Hrvatska - međutim - ima razloga za nelagodu. “Eksterminatora Škabrnje i Nadina” (1991.) Tuđmanov režim tretirao je sredinom devedesetih kao saveznika, što se filistarski prešutjelo u aktualnim najavama vlasti gđe Kosor kako će energično zatražiti da Haag proširi njegovu optužnicu i na zločine počinjene u Hrvatskoj. Od 1992. godine nadalje Mladić se potajno sastajao s raznim hrvatskim generalima, dogovarajući zajednički rat protiv Bošnjaka. Haaško tužiteljstvo objavilo je izvatke iz njegovih dnevnika kao dokazni materijal u procesu optuženim aktivistima Herceg-Bosne. Od Hrvatske je dobivao gorivo, oružje i novac (devet milijuna maraka navodno samo u srpnju 1993. godine). I “kultni” Janko Bobetko razvijao je s njim osobnu suradnju, po Tuđmanovom nalogu, dakako.

HRVATSKA SURADNJA S MLADIĆEM

Spominjemo te detalje u svrhu razbijanja mitologije o apsolutnoj nedužnosti tadašnjeg hrvatskog režima na pitanju operativne suradnje s Mladićem. Haaško tužiteljstvo imalo je specijalne razloge za isključivanje njegovih zločina u Hrvatskoj iz optužnice; drugo je pitanje koliko je ono moralno opravdano, jer činjenica da je Tuđmanov poredak surađivao s Mladićem ne abolira tog Mladića od zvjerstava što ih je počinio na hrvatskom tlu. Ako se - metodom dramskoga isprepletanja različitih motiva - ponovno prebacimo na Sanaderov teren, činjenica da će on u svoj slučaj uvući i većinu imena koja su s njim činila državni politički vrh ne će ga osloboditi odgovornosti, no mogla bi mu olakšati ukupni položaj. Ovdje se raskošno otvara prostor za spekulacije. Započne li proces (izručenome) Sanaderu u tijeku mandata gđe Kosor, mogao bi i brzo završiti nekakvom razmjerno komfornom presudom kao proizvodom pozadinske nagodbe o izbjegavanju prevelikog uzajamnog napadanja, kako bi se izbjeglo daljnje slabljenje HDZ-a u odnosu prema SDP-u. No bude li se proces odigravao pod okriljem neke druge vlasti - možda Milanovićeve - publika bi se mogla suočiti s novom, iznenađujućom i radikalno proširenom slikom svijeta.

Uvredljivo blage presude ubojicama - vjerodostojna slika hrvatskoga pravosuđa

Dvadesetdvogodišnji pripadnik IFOR-a Simon Lee Terence Jeans ubijen je 1996. godine u Kaštelima pokraj Splita udarcem kamenom u sljepoočnicu, “iz obijesti”, kao slučajni promatrač divljanja lokalnih huligana. Petnaest godina kasnije (lipanj 2011.), ubojica Dejan Škaro, registrirani nasilnik kojeg je sud već u dva navrata oslobađao “zbog zastare”, osuđen je na uvjetnu kaznu od jedanaest mjeseci - uvjetnu kaznu ! - i to nakon što se otac ubijenog na sudu u Strasbourgu žalio zbog sporosti hrvatskoga pravosuđa. Drugi sudionici divljanja oslobođeni su. Idemo dalje. Dvojica huligana koji su 2010. godine pokraj Županje bez razloga, “iz obijesti”, do smrti pretukli sedamnaestgodišnjeg Miroslava Tunjića - naletio je na njega automobil dok je nakon premlaćivanja u nesvijesti ležao na cesti - dobili su okruglo po pet i pol godina. Tunjiću su oduzeli sve što je ikada mogao imati, a sami će iz zatvora izići kao mladi ljudi, s otvorenom perspektivom da nastave s divljačkim pohodima. Prisjetimo li se u datome kontekstu sramotno blagih presuda za ubojice Luke Ritza, dobit ćemo cjelovitu i vjerodostojnu sliku hrvatskoga pravosuđa, lišenu svake euro-kooperativne mitologije.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

registracija
12/12/10

Klarens, 20.06.11. 05:21

Kad ti LOPOV
Sudbu kroji
I u BUSI
I dalje
NASHU lovu broji !!!


registracija
12/12/10

Klarens, 20.06.11. 05:22

Kad ti LOPOV
Sudbu kroji
I u BUKSI
I dalje
NASHU lovu broji !!!

Pardonchek , prosim lepo , kaj ne


registracija
12/1/11

siziff, 20.06.11. 16:14

Varan Varanu, (u zemlji Varana), ne vadi oči

Jebala vas Evropa, kada vas želi; ovakve turbo cigane, (sa par časnih izuzetaka) !


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika