"Podnijet ću zahtjev za privremenom mjerom zabrane raspolaganja imenom, te tužbu za povrat prava uporabe imena, čime će se u cijelosti poništiti prodaja branda. Nadalje, poduzet ćemo sve pravne mjere kako bismo dokazali da postoji sumnja na očito kU srijedu, 14. srpnja, Nacional je iz dobro obaviještenih izvora bliskih cijelom slučaju doznao da brand, odnosno prepoznatljivo ime Maraska više nije u vlasništvu istoimene zadarske tvrtke. Prema tim informacijama, bivši je vlasnik Walter Wolf uporabu toga imena, dok je bio vlasnik i direktor Maraske, prenio na austrijsku tvrtku Maraska Handels und Vertriebs GmbH, koja je u vlasništvu austrijskog odvjetnika i lihtenštajnske zaklade Bordium, koja je prema Nacionalovim saznanjima poslovno bliska Walteru Wolfu. Cijeli posao Wolf je napravio na vrlo upitan način, brand nije prodao u punom smislu riječi, nego ga je predao bez ikakve naknade, besplatno, čime je svjesno naštetio poduzeću Maraska, te potvrdio sumnje u svoju povezanost s navedenom austrijsko-lihtenštajnskom tvrtkom. Kako doznaje Nacional saznaje Wolf je ovaj potez učinio na samom kraju svog upravljanja Maraskom, nakon što je doznao kako će mu je Hypo banka preuzeti radi neplaćanja kamata. Upitna je i zakonitost toga pravnog posla s obzirom na to da je izveden svjesno na štetu poduzeća, premda ga je proveo sam vlasnik. Takvom je prodajom imena nanesena velika šteta prije svega budućnosti poduzeća. Vrijednost nekretnina s brandom ili bez njega uglavnom ostaje ista, kao i vrijednost proizvodnih pogona. No budućnost proizvodnje apsolutno je ugrožena. Nije teško zamisliti koliko bi ljudi prestalo kupovati Maraskina pića kad na njima više ne bi prepoznatljivim stilom pisalo Maraska. Takav pad prodaje i proizvodnje svakako će se dogoditi ako prodaja branda bude konačna, a budućnost zadarske tvrtke biti će uvelike upitna.

Sadašnji vlasnik Maraske Hypo Consultants podnosi tužbu za povratom prava korištenja imena Nacionalov izvor blizak Maraski uvjerava kako prodaja branda neće zaživjeti jer će nadležan austrijski sud svakako poništiti odluku Waltera Wolfa. Otimačina, kako cijelu stvar naziva isti izvor, imala je za cilj uništiti tvrtku koja nikada nije niti interesirala Wolfa. “Njega je interesiralo samo preuzeti prava na proizvodnju Maraschina i Pelinkovca, a ostalo mu nije bilo bitno, nekretnine je ionako namjeravao rasprodati. Takvi su uostalom bili i svi drugi njegovi poslovi u Hrvatskoj pa i Puris i brodogradilište Lamjan. Skupština Maraske nikada nije donijela odluku o prodaji imena, tako da će domicilni sud u Austriji zasigurno Wolfovu otimačinu poništiti”, govori Nacionalov izvor. Što se tiče Hypo banke i upravljanja Maraskom, isti izvor tvrdi kako se Hypo banka sigurno neće baviti proizvodnjom pića, ali da je za razliku od hrvatskih banaka prepoznala Marasku kao potencijalno uspješnu tvrtku kojoj namjerava pomoći da ponovno u cijelosti profunkcionira, za razliku od plana Waltera Wolfa kojemu to nikada nije bio cilj.

Maraska je danas u vlasništvu Dalmatien Beteiligungsgesellschafta, regionalne tvrtke-kćeri Hypo Alpe-Adria-Banke, koja u Maraski ima 91,79 posto udjela. Nakon što je Nacional dobivene informacije prezentirao Hypo banci i postavio pitanje što se događa s Maraskom koja je u njihovu vlasništvu, Uprava tvrtke nakon nekog je vremena ipak popustila i potvrdila vjerodostojnost Nacionalovih informacija, dogovorno odlučivši javnost pružiti informacije. Gerhard Suss, predsjednik Uprave Hypo Alpe-Adria Consultants Holdinga, za Nacional je rekao: “Podnijet ću zahtjev za privremenom mjerom zabrane raspolaganja imenom, te tužbu za povrat prava uporabe imena, čime će se u cijelosti poništiti prodaja branda. Nadalje, poduzet ćemo sve pravne mjere kako bismo dokazali da postoji sumnja na očito kaznenopravno ponašanje Waltera Wolfa.” Suss dodaje da je za njega bitno da postupak Waltera Wolfa ne nanese štetu Maraski i nastavlja: “Mislim da je Walter Wolf još jednom pokazao kako je gospodario Maraskom. Nakon što kao tadašnji većinski vlasnik i direktor Maraske nije izvršavao kreditne obveze niti značajno ulagao u tvrtku, kao njegov posljednji potez prije odstupanja s mjesta direktora bit će zabilježeno prisvajanje uglednog imena poduzeća. Znakovito je da je brand Maraska ustupio jednoj austrijsko-lihtenštajnskoj tvrtki bez naknade. Maraska je svoje ime i svoj brand, koji simbolizira kvalitetu, stvarala više od 500 godina, a Walter Wolf ga želi prepustiti nekoj stranoj tvrtki na ovakav način. Svi ovi problemi rješavat će se u pravnoj sferi i neće utjecati na poslove Maraske”, završava Gerhard Suss.

Taj je slučaj ipak znatno utjecao i utjecat će na poslovanje Maraske. Nacional neslužbeno doznaje da je već bilo interesenata za kupnju. Prema istom izvoru, za tu je kupnju bila zainteresirana tvrtka Klariko Voće d.o.o. u vlasništvu Jure Klarića, koju vodi njegov sin Andrija. Klariko je pak od tog posla odustao doznavši da Maraska više nije vlasnik svog branda, čime je vrijednost tvrtke znatno umanjena. Sin vlasnika Klarika, Andrija Klarić, za Nacional demantirao je tu informaciju, uz riječi da nema toliko novca da kupi Marasku, a i kad bi imao, razmislio bi da li bi kupio Marasku ili koju drugu tvrtku. Očito, prodaja branda Maraska za sobom već povlači teške posljedice za samu tvrtku, poslovanje i, prije svega, njene radnike.

Tvrtku Maraska u proljeće 2001. kupio je kanadsko-austrijski poduzetnik Walter Wolf. Preuzeo ju je pomoću kredita Hypo banke vrijednog 5 milijuna eura. Kako sam Wolf tvrdi, u sljedeće je dvije godine vodio tvrtku vrlo uspješno. Poduzeće je zatekao u vrlo teškoj situaciji, ali ju je za dvije godine doveo od 14 milijuna kuna gubitka u poslovanju 2001. do pozitivnog poslovanja u 2003. godini. Tada je Wolf najavio da će prodati zgradu tvrtke u središtu Zadra i preseliti cjelokupnu proizvodnju izvan grada u naselje Gaženica, čemu se izričito protivio tadašnji zadarski gradonačelnik, današnji ministar Božidar Kalmeta, koji je čak planirao da zadarsko gospodarstvo preuzme tvrtku od Wolfa, i to tako što bi nekoliko zadarskih poduzeća zajedno otkupilo većinski paket Maraskinih dionica od Waltera Wolfa. No to se nije dogodilo te se ideja o prodaji zgrade i preseljenju proizvodnih pogona izvan grada nastavila. Prema planu, koji su zajednički trebali realizirati Walter Wolf, Hypo banka i još nekoliko inozemnih investitora, staru Maraskinu zgradu trebalo je obnoviti i povoljnije ju prodati. Prema istom planu trebali su zajednički urediti zemljište od 15.000 kvadrata iza zgrade, i na njemu izgraditi poslovno-sportski i stambeni prostor, koji bi također unosno prodali. Novcem zarađenim na tim prodajama trebala je biti obnovljena proizvodnja Maraske izvan grada. No u listopadu 2003. Hypo banka je najavila da će od Wolfa preuzeti Marasku jer nije uredno plaćao ratu podignutog kredita. Hypo banka 3. listopada 2003. preuzela je Marasku i stekla udjel od 84 posto. Početkom prosinca 2003. Walter Wolf najavio je tužbu protiv Hypo banke kojom će pred austrijskim sudom tražiti najmanje 10 milijuna eura odštete.

U intervjuu koji je dao Nacionalu 16. prosinca 2003. Walter Wolf optužio je Hypo banku kako je ukrala njegovu ideju prodaje stare zgrade Maraske i kako je namjerava realizirati s drugim partnerom, a Hypo banka od njega je nezakonito preuzela Marasku. Navodno, Hypo banka nikad nije Wolfu poslala opomenu kojom bi ga upozorila da nije na vrijeme plaćao dospjele kreditne obveze. “Da su mi je poslali, morali bi mi ostaviti rok od 90 dana da ih podmirim. Posve je apsurdno da su mi prvu opomenu za plaćanje dospjelih obveza poslali mjesec dana nakon što su nasilno ušli u tvrtku”, u tom je intervjuu izjavio Walter Wolf. Direktor Hypo-Alpe-Adria Banke, Gunter Striedinger, tada je na Wolfove optužbe za Nacional odgovorio da nisu točne i da mu je banka slala opomene o neplaćenim dospjelim obvezama. Walter Wolf također je rekao da Hypo banka namjerno loše vodi Marasku, ne razvija proizvodnju jer ih to i ne zanima, te tako gura tvrtku u propast kako bi preuzela nekretnine.

Jasno je kako će ovaj potez Waltera Wolfa vrlo negativno utjecati na poslovanje Maraske i 170 zaposlenika tog poduzeća, a odrazit će se i na ukupno gospodarsko stanje Zadra tako i cijele županije. Imenom koje je stvarano desetljećima i koje je prepoznatljivo i izvan Hrvatske, sada će se koristiti trećerazredna tvrtka iz Austrije, koje će brand “Maraska” i dizajn zacijelo prilijepiti na svoje proizvode, ako se situacija ne promijeni odlukom suda. S druge strane, zadarska bi tvrtka morala promijeniti brand, čime bi izgubila prepoznatljivost, ugled, potrošače, a time svakako i zaradu. Koliko bi vremena trebalo proći da Maraska ponovno proizvede prepoznatljiv brand, ako je to uopće moguće, teško je prognozirati. Po svemu sudeći, još jedna hrvatska tvrtka i jedan regionalno jak proizvod na pragu su propasti ako nadležni sud cijeli slučaj ne vrati u prvobitno stanje, odnosno ako prodaja imena Maraska ne bude poništena.