Objavljeno u Nacionalu br. 453, 2004-07-20

Autor: Berislav Jelinić

VLASNIK EPH PRED POREZNOM AFEROM

Suđenje WAZ-ovoj posrednici u kupnji EPH ukazalo da je Pavić utajio porez

Nedavno završeni sudski proces u Salzburgu u kojem je jedan od posrednika u povezivanju EPH i njemačkog WAZ-a tužio partnericu zbog neisplaćivanja provizije, otkrio je dosad nepoznate okolnosti tog posla što bi moglo imati neugodne posljedice po Ninoslava Pavića

Postupak je u Austriji bio javan, a u njemu se kao svjedok pojavio i Ninoslav Pavić, koji je zajedno s još nekim protagonistima strateškog povezivanja EPH i WAZ-a svjedočio kako se taj proces odvijao.Postupak je u Austriji bio javan, a u njemu se kao svjedok pojavio i Ninoslav Pavić, koji je zajedno s još nekim protagonistima strateškog povezivanja EPH i WAZ-a svjedočio kako se taj proces odvijao.U austrijskom gradu Salzburgu prije tri tjedna okončan je prvi stupanj sudskog postupka koji je u jednom svom dijelu izuzetno zanimljiv i za hrvatsku javnost jer otkriva neke dosad nepoznate okolnosti strateškog povezivanja Europapress Holdinga, najveće hrvatske izdavačke firme, i njemačkog medijskog koncerna WAZ. Postupak je pokrenuo Karl Heinz Fellhofer, jedan od posrednika u pregovorima o tom strateškom povezivanju, kojem njegova partnerica nije htjela isplatiti polovicu provizije, pa ju je on tužio sudu. Postupak je u Austriji bio javan, a u njemu se kao svjedok pojavio i Ninoslav Pavić, koji je zajedno s još nekim protagonistima strateškog povezivanja EPH i WAZ-a svjedočio kako se taj proces odvijao. Na temelju njegova svjedočenja, ali i na temelju opsežnih dokumenata, sud u Salzburgu je 21. lipnja 2004. godine odlučio da je Fellhofer u pravu i da mu je njegova bivša partnerica dužna isplatiti polovicu provizije za posredovanje prilikom ulaska WAZ-a u vlasničku strukturu EPH.

WAZ je u poslovnoj dokumentaciji ostavio pisani trag o tome kako je Ninoslav Pavić upozoren na moguće probleme s financijskim vlastima Presuda suda u Salzburgu potvrđuje da je WAZ za ulazak u EPH ukupno platio 40 milijuna DEM – 32 milijuna je plaćeno na račun EPH, a osam Paviću Osim što je pobijedio u sporu sa svojom bivšom partnericom, Fellhofer je neizravno doveo u prilično neugodan položaj i Pavića jer neki dokumenti koji su se pojavili u tom sporu ozbiljno sugeriraju da je on 1998. utajio porez od 8 milijuna maraka. Međutim, Pavić za moguće neugodnosti s poreznim vlastima ne bi trebao biti ljut na Fellhofera, već na Ericha Schumanna, jednog od direktora WAZ-a. Do postupka pred sudom u Salzburgu zapravo je došlo zbog toga što je Schumann, jedan od direktora u WAZ-u, tijekom kupovine udjela u EPH odlučio financijski zbrinuti svoju tadašnju ljubavnicu Hedwigu Wenzl. Schumann je iskoristio svoj utjecaj u WAZ-u pa je kompanija za posredovanje u tom poslu angažirala njenu firmu Real Finanz iz Salzburga. Ona je taj posrednički posao radila sa svojim suradnikom Fellhoferom, koji je odradio većinu posredničkog posla prilikom ulaska WAZ-a u EPH. Njih dvoje trebali su kroz firmu Real Finanz primiti 1,5 posto provizije od ukupne vrijednosti posla, odnosno od ukupne cijene koju je WAZ platio EPH-u i Paviću. Isto toliki postotak trebao je primiti i Pavićev posrednik za taj posao Matan Sentić. On je svoju posredničku proviziju od 1,5 posto primio u Bosni i Hercegovini.

Postoci provizije za posrednike usuglašeni su na sastanku koji je WAZ-ov direktor Schumann održao s Fellhoferom i svojom ljubavnicom jedne nedjelje u jesen 1997. Odmah poslije tog sastanka posrednici su zaključili da je dogovorena provizija jako mala, jer bi im po podjeli svakome pripalo tek 0,75 posto od dogovorenog posla. Zbog toga su se dogovorili da će svakako tijekom dogovaranja posla pokušati od hrvatske strane, odnosno EPH, ishoditi još 1,5 posto provizije. Nedugo poslije tog sastanka Fellhofer je počeo tražiti kontakte u inozemstvu, jer je na početnom sastanku Schumann njemu i svojoj ljubavnici rekao da WAZ želi uložiti novac u neke inozemne novine. Upravo je Fellhoferu pripao zadatak pronaći pogodne novine za WAZ-ovo ulaganje.

To mu je uspjelo na jednoj večeri gdje je Fellhofer zajedno s direktorom neke tvornice papira upoznao Sentića i franjevca Ivana Tolja. Fellhofer je sa Sentićem poslije ostvario dobru poslovnu suradnju, a pogodna okolnost bila je ta što je Tolj Pavićev bratić. EPH je u to vrijeme tek počeo izdavati Jutarnji list, danas svoju najprofitabilniju novinu. Kako ona isprva na tržištu nije bila stabilna, Pavić se uplašio za stabilnost cijelog koncerna i počeo je tražiti moguće poslovne partnere. Zahvaljujući toj večeri, WAZ i Pavić su se na koncu strateški povezali. Fellhofer je odradio većinu posredničkih sastanaka s WAZ-ove strane, dok je Pavića i EPH kao posrednik zastupao Sentić. Kako su i Pavić i Schumann u ime svojih firmi profesionalno pregovarali, Fellhofer i Schumannova ljubavnica nisu uspjeli od Pavića dobiti još 1,5 posto provizije za obavljeni posao, jer je on taj postotak isplatio Sentiću.

Strateško povezivanje WAZ-a i EPH realizirano je u prosincu 1998., a u siječnju 1999. WAZ je isplatio proviziju svojim posrednicima. Međutim, poslije obavljenog posla Schumannova ljubavnica Hedwiga Wenzl nije htjela isplatiti polovicu provizije Fellhoferu, pa ju je tužio sudu koji je nepravomoćno odlučio da je u pravu i da mu ona mora isplatiti iznos od približno 200 tisuća eura. Kako bi dokazao svoje tvrdnje, Fellhofer je pribavio i dokumentaciju o međusobnoj komunikaciji WAZ-a i EPH uoči njihova ulaska u Pavićevu firmu. Sudac je na temelju te dokumentacije uspio rekonstruirati kakva je bila njegova uloga, ali i koliko je točno WAZ platio za ulazak u EPH. Dio te dokumentacije sugerira da je Pavić utajio porez. Prvi dokument koji to pokazuje je dopis koji je Pavić u ime EPH 16. lipnja 1998. poslao Schumannu, gdje se vidi da su WAZ i EPH bili u tijeku pregovora o međusobnom povezivanju. U njemu Pavić Schumannu prenosi sljedeće: “Na temelju današnjih razgovora s gospodinom Sentićem, slobodan sam iznijeti svoje stavove koji su prihvatljivi za EPH:
1) Utvrđeno je da WAZ za ulazak u EPH mora platiti 40 milijuna maraka, te od toga 30 milijuna moraju biti uplaćeni u EPH i korišteni prema utvrđenom planu, a 10 milijuna maraka bit će uplaćeni sadašnjem vlasniku EPH na način koji on odredi.
2) Sadašnjem vlasniku EPH priznaje se status predsjednika uprave i ima prava koja se odnose na vođenje izdavačke politike u EPH.
3) WAZ se obvezuje da će 80 milijuna maraka uplatiti u EPH u obliku kredita, s kamatama od 12 posto godišnje, grace period od jedne godine, u trajanju od 10 godina, koji će EPH vratiti WAZ-u. Sredstva će se koristiti za nove projekte u Hrvatskoj i u BiH”.

Pavić je osobno potpisao taj dokument, a potom su obje strane dodatno pregovarale i WAZ se uspio izboriti za povoljnije uvjete od onih na kojima je Pavić ustrajao. To najbolje pokazuje interni dopis koji je samo dan poslije Pavićevog dopisa, 17. lipnja 1998., Schumann sastavio u Essenu i poslao svojim suradnicima Grotkampu, Fondermannu, Nackeu, Heyeru i Holscheru. U tom dopisu piše: “Gospodin Pavić je pao na koljena. Sada je suglasan sa sljedećim: s plaćanjem u iznosu od 40 milijuna maraka, od toga 32 milijuna ide za dokapitalizaciju, što znači uplatu za firmu. Osam milijuna maraka ide na njega osobno. Time je ukupan iznos koji mi moramo platiti, 1,75 milijuna maraka, manji nego što je bilo utvrđeno okvirnim ugovorom”. Ova dva dopisa pokazuju da je Pavić tražio od njemačkog WAZ-a da četvrtinu transakcije uplati na njegov privatni račun te da se WAZ tomu ne protivi. Bilo je jasno da se radi o neobičnom Pavićevu zahtjevu. Preuzimanja kompanija u pravilu se izvršava kompletnim uplatama, ili najvećim dijelom, na račune firmi, jer je to dobro za firmu u koju ulazi svježi kapital, a i prihod se može različito trošiti pa se sukladno veličini troškova može smanjiti iznos poreza koji se plaća na tu transakciju.

Pavićev zahtjev da mu se čak 25 posto ukupne transakcije isplati na privatni račun je neobičan jer novac mora prijaviti poreznim organima kao prihod i na njega platiti porez. On u Hrvatskoj iznosi 35 posto i na 8 milijuna maraka doseže 2,8 milijuna. Toliki iznos Pavić ne bi trebao platiti da je i taj novac završio na računu njegove firme. Paviću to vjerojatno nije bilo u interesu jer već tada nije bio jedini vlasnik EPH. Uz njega, tu su bili Miroslav Kutle, Ivić Pašalić i Vinko Grubišić, njegovi tajni partneri iz ganga Grupo, koji je koncem 90-ih kroz tajne ortakluke preuzeo kontrolu nad 90 posto medija u Hrvatskoj. Pavić bi novac morao dijeliti s ortacima, a na ovaj način bi 8 milijuna maraka dobio na svoj račun. Nacional je prilikom otkrića afere Grupo doznao i da je WAZ za ulaz u vlasničku strukturu EPH nominalno platio 32 milijuna maraka, te da je na Pavićev privatni račun uplatio još 8 milijuna maraka. Svojim tajnim ortacima iz ganga Grupo rekao je da je mimo transakcije primio još samo 4 milijuna maraka što je Ivi Pukaniću, u ljeto 2003., rekao Kutle: “Ja sam tek čitajući Nacional u pritvoru doznao da me je moj tajni partner prevario za 4 milijuna maraka. Naravno da sam poludio kada sam to doznao.”

Zahtjevi poput Pavićevog – da mu se kao vlasniku firme u koju ulazi strateški partner dio novca isplaćuje na privatni račun – u normalnom poslovnom svijetu u pravilu sugeriraju da osobe koje to traži žele izbjeći plaćanje poreza. Da su i u WAZ-u tako protumačili Pavićev zahtjev, pokazuje njihov interni dokument od 3. srpnja 1997. koji govori o koracima koji se još trebaju poduzeti da bi WAZ ušao u vlasničku strukturu EPH. U četvrtoj točki tog dokumenta stoji: “Gospodin Kostrenčić će sastaviti nacrt ugovora u vezi s 8 milijuna maraka koji će biti isplaćeni gospodinu Paviću. Problemi s njemačkom, odnosno austrijskom financijskom upravom u takvim slučajevima bili su mu evidentno poznati. On će pri tome uzeti u obzir: da se radi o proviziji za posredovanje, da je evidentno da je on krajnji primatelj te uplate i da je isplata prikazana u našim knjigama”. Taj interni dokument WAZ-a u Essenu je potpisao Holscher i poslao ga svojim suradnicima Fendermannu, Hezeru, Nackeu, Ribbertu te odvjetnicima Grotkampu i Schumannu. On jasno pokazuje da ga je WAZ pisao kako bi izbjegao probleme s njemačkom ili austrijskom financijskom upravom ako se ikada otkrije da su Paviću isplatili 8 milijuna maraka na privatni račun. Najvjerojatnije su zato u svojoj poslovnoj dokumentaciji namjerno ostavili pismeni trag o tomu da su Pavića upozoravali na probleme s financijskim organima u inozemstvu i da će u svojim poslovnim knjigama morati evidentirati tu isplatu koja će pokazati da je novac uplaćen izravno Paviću.

To, naravno, još ne znači da se Pavić nije u posljednji trenutak predomislio i da je kompletnih 40 milijuna maraka WAZ isplatio u EPH. Međutim, prošlogodišnja Kutlina izjava da ga je partner prevario za 4 milijuna maraka sugerira da je Pavić primio tih 8 milijuna maraka na svoj privatni račun. To dodatno sugerira i zapisnik o sastanku pregovarača WAZ-a i EPH od 10. srpnja 1998. Na tom sastanku u Zagrebu sudjelovali su Pavić, Kostrenčić, javni bilježnik Šaškor, Heyer i Holscher sa svojim odvjetnikom Pečarevićem i prevoditeljica Rogošić. Oni su raspravljali o preostalim aktivnostima koje dvije strane trebaju poduzeti da bi se pregovori okončali. Pod točkom f. stoji: “Gospodin Pavić odmah će započeti s pripremnim radnjama za preoblikovanje dioničarskog društva u društvo s ograničenom odgovornošću tako da nakon dolaska odvjetnika preoblikovanje u d.o.o. može uslijediti već u rujnu. U okviru ovog preoblikovanja također će biti izvršena dokapitalizacija u iznosu od 32 milijuna maraka”.

U toj točki stoji da će WAZ dokapitalizirati EPH sa 32 milijuna maraka. Presuda suda u Salzburgu, koja prevarenom austrijskom posredniku Fellhoferu daje pravo na polovicu njegove provizije za posredovanje u tom poslu, jasno kaže da je cijeli posao vrijedan 40 milijuna maraka. Na temelju tog iznosa sudac je odredio i visinu od 0,75 posto provizije za Fellhofera. Zbog toga svi dokumenti sugeriraju da je Pavić još prije 6 godina primio 8 milijuna maraka na privatni račun. Ako je primio taj novac na neki od svojih računa u Austriji ili Njemačkoj, on je mogao platiti porez i u tim zemljama. Kako Hrvatska s Njemačkom i Austrijom ima potpisan sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, Pavić u tom slučaju ne bi trebao opet platiti porez u Hrvatskoj. Dokumente koji sugeriraju da je Pavić propustio platiti porez posjeduje Služba za otkrivanje poreznih kaznenih djela pri Središnjem uredu Porezne uprave u Zagrebu i njeni djelatnici pokrenuti će opsežnu istragu kako bi provjerili ono što pokazuju dokumenti.

Upravo zahvaljujući toj dokumentaciji neće im biti teško provjeriti što se zapravo dogodilo. Kako bi doznali na koji je račun Pavić primio novac, zamolit će od svojih kolega u inozemstvu da od WAZ-a pribave dokumente iz kojih se vidi gdje su i kako Paviću isplatili 8 milijuna maraka, jer njihov interni dokument jasno kaže da će isplata biti evidentirana u poslovnim knjigama. Potom će pitati hrvatske službe je li Pavić 1998. prijavio 8 ili više milijuna maraka prihoda na privatne račune. Ako dobiju negativan odgovor, isto će pitanje postaviti austrijskim ili njemačkim poreznicima. Budu li i od njih dobili negativan odgovor, bit će jasno da je Pavić propustio platiti porez. Tu će istragu porezni istražitelji provesti u suradnji s državnim odvjetništvom, jer će Pavića kao fizičku osobu najvjerojatnije kazneno goniti zbog utaje poreza, što je kazneno djelo iz članka 286., za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina. Za to kazneno djelo apsolutna zastara nastupa kroz deset godina. Porezni istražitelji imaju još pune 4 godine da temeljito istraže je li i kako Pavić utajio porez, iako im interna dokumentacija EPH i WAZ-a koju posjeduju postupak istrage bitno olakšava. Pavić a onda i Kostrenčić, koji je sastavljao ugovore o isplati 8 milijuna maraka na privatni račun, mogu poreznim istražiteljima također znatno pomoći. Oni im jednostavno mogu dostaviti sve informacije o tom novcu, ali i o porezu koji je Pavić eventualno platio. Interna dokumentacija WAZ-a u kojoj se oni ograđuju od Pavićevih postupaka i ostavljaju pismeni trag da su ga upozorili na probleme s njemačkim i austrijskim financijskim organima pokazuje da je malo vjerojatno da se to dogodilo.

Vezane vijesti

Dobar posao s Matešom: Pavić nakon višegodišnjeg truda pronašao način kako da...

Dobar posao s Matešom: Pavić nakon višegodišnjeg truda pronašao način kako da uđe u TV biznis?

Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša potvrdio je u razgovoru za Poslovni dnevnik kako još uvijek nemaju potvrdu o tehničkoj,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika