Taj ugledni bankar i dobitnik je mnogih stručnih nagrada, progovorio je i o regionalnoj strategiji bankarske grupe koju u Hrvatskoj vodi, o industrijskom portfelju PBZ-a, te o radu Sanaderove vlade.Ovih dana Nacional je došao u posijed zanimljivog internog dokumenta Privredna banke Zagreb (PBZ) od 21. prosinca 2001., koji sugerira da je ova banka prebacila 84,7 milijuna kuna državnog novca u svoj fond rezervi za sudske sporove i ostale nepredviđene obaveze. Riječ je o novcu koji je početkom 90-ih država uplatila banci da podmiri obaveze Jadrala, tvornice glinice iz Obrovca, koja je propala početkom 80-ih. S obzirom na to da je novac uplaćen već po raspadu Jugoslavije u novoj hrvatskoj državi, čudno je da je država u ratnom razdoblju platila banci da podmiri obaveze prema propaloj tvrtki iz bivše države. U knjigovodstvu PBZ-a vidi se da je nominalno taj novac u banci stajao sve do kraja 2001., te da ga je banka poslije prebacila na svoj račun pet godina pošto je država na sebe preuzela plaćanje obaveze prema toj tvrtki u procesu sukcesije bivše Jugoslavije.
Kada bi to doista bilo točno, moglo bi se govoriti o čudnoj, pa čak i nezakonitoj odluci PBZ-a, što sugerira “objašnjenje” koje je Nacional dobio zajedno sa spornom odlukom. Devizni inspektorat pri Ministarstvu financija Nacionalu je potvrdio da je nedavno također dobio taj dokument, te da će ispitati ima li u transakciji nezakonitih postupanja.
Za objašnjenje smo se obratitli predsjedniku Uprave PBZ-a Boži Prki, koji je za Nacional detaljno objasnio zašto misli da taj slučaj neće imati negativne posljedice za PBZ. Nepunih pola sata nakon što smo ga zamolili da objasni tu navodno spornu odluku, Prka nas je primio u svom uredu i nakon kratkog razgovora pristao ju je javno prokomentirati. U intervjuu Nacionalu, prvom koji je dao nekom mediju u posljednje tri godine, neizravno je potvrdio da je tom transakcijom PBZ formalno prikrila kupnju oružja za obranu Hrvatske, da Hrvatsku tada ne bi optužili za kršenje embarga na uvoz oružja. Prka je prvi visoki dužnosnik bivše HDZ-ove vlasti koji je javno progovorio o ulozi hrvatskih banaka u financiranju nabave oružja u Hrvatskoj.
Taj ugledni bankar i dobitnik je mnogih stručnih nagrada, progovorio je i o regionalnoj strategiji bankarske grupe koju u Hrvatskoj vodi, o industrijskom portfelju PBZ-a, te o radu Sanaderove vlade. Osim toga, prvi put je progovorio i o napadu u kojem su ga prije dvije godine pretukle nepoznate osobe.
NACIONAL: Je li i zašto Privredna banka po nalogu uprave kojoj ste na čelu prije tri godine na svoj konto prebacila oko 11 milijuna eura koje je Ministarstvo financija uplatilo banci radi podmirenja troškova tvrtke Jadral u stečaju? O kakvoj je transakciji zapravo riječ? – Spomenuti se novac cijelo vrijeme nalazio na jednom prijelaznom računu, a naša ga je uprava odlukom iz 2001. prebacila na konto na kojem držimo novac za posebne rezerve i ostale obveze i sudske sporove, jer vlasnik tog novca nije deklariran. Više od 10 godina novac nitko nije tražio, a banka ga nije dužna uplatiti za podmirenje obaveza prema Jadralu. Taj novac je uplaćen u vrijeme kada je ministar financija bio pokojni Jozo Martinović, a direktor Privredne banke Martin Katičić. Nominalno je uplaćen za otplatu inozemnih obveza tvornice glinice u Obrovcu, koja je bankrotirala početkom 80-ih. Dužnik po obavezama te tvrtke bio je PBZ. Ministarstvo financija tada je uplatilo novac za nešto što nije bilo dužno platiti, nego je pokrivalo obavezu Privredne banke. Ta je obaveza postojala sve do 1996., kada je banka rehabilitirana. Odlukom o sanaciji banke ta je obaveza prenesena na javni dug. Uzmemo li u obzir političku i sigurnosnu situaciju u Hrvatskoj s početka 90-ih, kada je novac uplaćen, logično je da je novac uplaćen banci za druge namjene.
NACIONAL: Je li taj novac zapravo uplaćen za nabavu oružja za obranu Hrvatske, a ta je transakcija bila samo pokriće kako se Hrvatsku ne bi moglo izravno optužiti za kršenje embarga? – Budući da tada nisam bio ni u Ministarstvu financija niti u Privrednoj banci, o tomu ne mogu egzaktno govoriti. Ministar financija postao sam 1. srpnja 1994. u prilično delikatnoj situaciji za vanjsku i unutarnju sigurnost zemlje. PBZ je tada bio državna banka koja je obavljala velik dio raznih transakcija koje su bile uvjetovane tadašnjom vojnom i sigurnosnom situacijom. Odnosi između države i PBZ-a tada su bili vrlo složeni. PBZ je najvećim dijelom korišten za provođenje transakcija koje su omogućavale obranu Hrvatske. Usto je desetljećima bio generator razvoja i financijer velikih infrastrukturnih projekata, poput izgradnje cesta, željeznica, naftovoda. Nažalost, PBZ je financirao i neke propale projekte poput Jadrala iz Obrovca. Prema našim dokumentima i zakonu PBZ je do 1996. nominalno bio obavezan platiti i dugove prema Jadralu. Taj je transfer tada napravljen zbog drugih razloga, koji nisu dokumentirani. Među njima je bilo i financiranje aktivnosti koje sam spomenuo. Međutim, o pravoj prirodi tog i sličnih transfera državnog novca puno bi bolje mogli govoriti ljudi koji su tada vodili banku. Nova uprava zajedno sa mnom banku je preuzela tek 1998. No sve prijašnje transakcije kontrolirala je Narodna banka, te je poslije sanacije PBZ posve transparentno privatiziran 2000.
NACIONAL: Zašto bi se danas bilo koji hrvatski bankar trebao ustručavati otvoreno reći da se Hrvatska imala pravo braniti i koristiti svoje banke za financiranje kupnje naoružanja radi obrane, pa makar pri tomu kršila međunarodni embargo? – PBZ je uspješno izišao iz nekoliko delikatnih sudskih procesa. U jednom od njih netko je pokušao naplatiti jednu mjenicu koju je izdalo Ministarstvo financija i vuklo na PBZ za plaćanje različite opreme i naoružanja. Taj se proces vodio u Švicarskoj, branili smo se bez pomoći države i uspjeli obraniti kada smo prizivnom sudu u ciriškom kantonu rekli da smo kršili embargo radi kupnje oružja za obranu Hrvatske. Spor je bio kompliciran, ali uspjeli smo ga dobiti i spriječiti plaćanje 50-ak milijuna eura odštete, koju bi nam država na kraju morala vratiti. Riječ je o oružju koje je plaćeno, ali nikada nije bilo posve isporučeno Hrvatskoj. Spor je okončan 2002., iako nam država nije htjela pomoći. Mi smo praktično za račun države angažirali velike ljudske i financijske resurse. Utoliko PBZ i danas ima pozitivnu ulogu u zaštiti nacionalnih interesa.
NACIONAL: Kako komentirate mjere Narodne banke kojima želi obuzdati plasman bankovnih kredita u Hrvatskoj? – Postoje dva problema. Prvi je eksterna nestabilnost u koju je Hrvatska uvučena naglom ekspanzijom inozemnog duga, čime je financirana izgradnja gotovo cijele infrastrukture. Taj nagli porast vanjske zaduženosti mogao se izbjeći umjerenijim razvojem cestovne infrastrukture. Nije normalno da zemlja koja je godišnje gradila do 50, odjednom počne graditi čak i do 170 kilometara cesta. To je prouzročilo veću stopu ekonomskog rasta, ali se on bazirao na porastu domaće potražnje, ali prije svega preko javnog sektora. PBZ smatra da razvoj gospodarstva treba temeljiti više na privatnim, a manje na javnim inicijativama i investicijama. Javne su investicije poželjne, ali u okvirima striktne kontrole državnog deficita. Mjere Narodne banke upozoravaju na potrebu reduciranja fiskalnog deficita i inozemnog zaduženja, te na potrebu da se više zadužujemo na domaćem tržištu. PBZ je zato sa Zagrebačkom bankom nedavno organizirao izdavanje 400 milijuna eura obveznica za potrebe države. Snagom domaćeg bankarskog sustava tako smo uspjeli smanjiti inozemno zaduženje i refinancirati dio potreba države na domaćem tržištu.
NACIONAL: Prijeti li Hrvatskoj, s obzirom na razinu zaduženosti, argentinski sindrom? – Ne prijeti, jer je hrvatska ekonomija vrlo specifična, sa znatno podcijenjenim bruto domaćim proizvodom i velikim udjelom sive ekonomije. Kada bi Vlada uspjela riješiti problem sive ekonomije, utaja poreza, te nacionalne valute koja nije dovoljno afirmirana jer mnogi svoj novac još uvijek drže deponiran u stranim valutama, tada ne bismo imali značajnijih ekonomskih problema. Tada bi se brzo pokazalo da je hrvatski BDP puno viši nego što to statistike trenutačno prikazuju, te da je ekonomija znatno vitalnija.
NACIONAL: Koliko je za Hrvatsku dobro da ima više od 90 posto banaka u stranom vlasništvu? – Pravo je pitanje što je to hrvatski proizvod. Zašto vozimo strane aute, nosimo uglavnom stranu odjeću, cipele i slično? Pa mi uvozimo i čačkalice! Na to se pitanje može odgovoriti tek kada se točno definira što je to hrvatski proizvod i što možemo konkurentno proizvoditi. Susjedne zemlje, sada u sastavu EU, gotovo sve redom imaju velike međunarodne bankarske grupacije. To je posljedica globalizacije, a spriječiti bi je moglo jedino potpuno zatvaranje hrvatskoga gospodarstva inozemnom kapitalu, što je neprihvatljivo. Jedina iznimka među tim zemljama je Mađarska, koja ima dominantnu OTP banku, koja se smatra domaćom.
NACIONAL: Što ćete kao predsjednik Nadzornog odbora Podravke učiniti da joj značajnije poboljšate poslovne rezultate i spriječite relativno česte nepodopštine lokalnog menadžmenta? – Podravka je strateški važna hrvatska prehrambena i djelomično farmaceutska tvrtka, koja ima izrazito jak potencijal na tržištima srednje i istočne Europe. Njeni se proizvodi prodaju u više od 30 zemalja, a imena Vegete i Podravke jako su poznata. Ove je godine njeno poslovanje mnogo bolje, jer je za šest mjeseci ostvarila 52 milijuna kuna dobiti. Napravila je važne pomake u kontroli troškova i ustroju unutarnje strukture. Nakon postavljanja nove uprave Podravka je uspjela konsolidirati poslovanje i očekujemo da će napraviti 130-150 milijuna kuna dobiti. Njeni su problemi lani bili vezani za poljsko tržište, gdje je propustom mjesnog menadžmenta stvoren veliki gubitak, koji su morale pokriti druge matične tvrtke. Na ovu i iduće godine za Podravku gledam s optimizmom. Tu je i privatizacija 28 posto državnog portfelja Podravke, koju je Vlada već najavila. Moguće je da će Podravka dobiti i dugoročnog strateškog partnera. Njen je razvoj održiv, ima dobro strukturiran portfelj i svoju će snagu tek pokazati.
NACIONAL: Hoće li PBZ sudjelovati u još nekom projektu poput onoga u tvrtki Belišće, gdje je znatno pomogao razvoj i profiliranje tog poduzeća? – Ondje smo kao jedan od strateških dioničara pomogli da se u poduzeće dovedu drugi inozemni strateški partneri, prije svega IFC. Tvrtki smo u ključnom trenutku omogućili modernizaciju i smanjenje operativnih troškova, što joj je povećalo učinkovitost. Zato je Belišće uspjelo iskoračiti u regiju i kupiti slovenski Valkarton, a nedavno i Bilokalnik. Belišće pokazuje koliko je vitalnost lokalnog menadžmenta važna za razvoj i uspjeh na regionalnom tržištu. Belišće izvozi širom svijeta i zaslužuje ne samo respekt partnera, nego i države.
NACIONAL: Koliko ste aktivni u HDZ-u? – Nisam sumnjao da će HDZ postići dobre rezultate pod Sanaderovim vodstvom, jer s rigidnim stavom koji je bio potreban u procesu stvaranja države HDZ nije mogao opstati. Malo je poznato da sam 1997. dao ostavku na funkciju ministra financija, najvećim dijelom zbog neslaganja s određenim dijelom stranačke politike. Zahvaljujući Sanaderu HDZ je zapravo politički stabilizirao zemlju i vodi je putem europskih integracija.
NACIONAL: Imate li ambicija za povratak u politiku? Jeste li o tomu pričali sa Sanaderom? – Nemam za to osobitih ambicija. S premijerom i ministrima uglavnom se srećem po profesionalnom ključu. PBZ jako podržava Vladine reforme, kao što smo podržavali i dobre poteze bivše vlade. PBZ nije politička institucija. Vodimo se ekonomskim interesom Hrvatske, te interesom svojih vlasnika. No 90 posto naših resursa u funkciji je razvoja Hrvatske.

'Vlada je PBZ početkom 90-tih koristila za transakcije koje su omogućile obranu Hrvatske' 'Nemam naročitih ambicija za povratak u politiku, a s premijerom Sanaderom uglavnom se srećem iz profesionalnih razloga' Pretpostavljam tko me je pretukao, prema njima osjećam žaljenje i ako bi zatražili oprost, u što sumnjam, od srca bih im oprostio Mislim da će rezultati rada Vlade tek doći na površinu i ne bih se priključio onima koji ju napadaju zbog neispunjenih obećanja NACIONAL: Što je dovelo banku na rub propasti i do sanacije sredinom 90-ih? Koliko su tomu pridonijele i transakcije tajne kupnje oružja? – PBZ je bio sredstvo za velike projekte, poput Janafa, autocesta, Petrokemije iz Kutine, kupovao je naftu za Inu i gubio golem novac na nepovoljnim tečajnim razlikama za vrijeme jugoslavenske hiperinflacije. Sve je to dovelo do gubitka kapitala PBZ-a, pa je sredinom 90-ih bilo potrebno sanirati banku. Drugi razlozi leže u obrambenom ratu, gdje su se prestale financirati inozemne obaveze i počele su dospijevati velike kamate. Velik dio gospodarskih subjekata je propao, ali bilo je i mnogo subjektivnih problema. Na sreću to je iza nas. PBZ je danas oslonac hrvatskoga gospodarstva koji ima 21-postotni udio na domaćem bankarskom tržištu. Sudjelujemo u svim značajnijim gospodarskim procesima.
NACIONAL: Kakve su ambicije vašeg strateškog partnera u regiji Bance Intese? Nije li malo zaostao za drugim stranim bankama u regionalnom širenju, pa se čak počelo pričati i da bi mogao prodati svoje udjele u Hrvatskoj? – Banca Intesa je najveća talijanska bankarska grupacija s ukupnom imovinom od oko 300 milijardi eura i, uz jednu njemačku, najveća strana banka koja posluje u Hrvatskoj. Prisutni smo u Mađarskoj, Slovačkoj i Hrvatskoj sa 20 milijardi eura aktive u tri banke, na temelju čega ostvarujemo oko 200 milijuna eura godišnje dobiti. U Slovačkoj imamo udio oko 20, u Mađarskoj oko 10, a u Hrvatskoj preko PBZ-a oko 21 posto na bankarskom tržištu. Proces konsolidacije bankarskog sustava u regiji nije dovršen. Trenutačno promatramo potencijalne akvizicije u Srbiji, BiH, Rumunjskoj i drugim zemljama. Banca Intesa želi biti prisutna u zemljama koje su glavni trgovački partneri Italije. Prvi vanjskotrgovački partner Hrvatske je Italija, a drugi Njemačka. Ukupan opseg ekonomske suradnje raste, a uloga PBZ-a je jako važna. Imamo nedvojbenu reputaciju na međunarodnim financijskim tržištima, a ovih smo dana po nekim klasifikacijama svrstani među prvih 100 aranžera državnih obveznica u Europi. Dakle, ne samo da Intesa u svojoj strategiji nije deklarirala smanjivanje posla u ovom dijelu Europe, nego ga namjerava bitno povećati, i to s PBZ-om kao logističkim centrom.
NACIONAL: Kako komentirate gospodarsku politiku Vlade i relativno brzo odustajanje od većine predizbornih obećanja? Kako kao bivši ministar financija komentirate rad aktualnog ministra Šukera? – I Vlada i poduzetnici priznali su da je Hrvatska nekonkurentna u odnosu na zemlje s kojima se volimo uspoređivati. Obje strane dobro surađuju kako bi tu situaciju popravile. Država koja uzima više od 50 posto BDP-a kroz poreze i razne doprinose sigurno nije konkurentna. Hrvatske tvrtke nisu produktivne zbog jako skupe države, slabije infrastrukture, lošeg obrazovnog sustava i tretmana znanosti, regionalno raznolike gospodarske strukture, ali i zbog problema umjetno snažne domaće valute. Mislim da Vlada ima kvalitetne inicijative čiji će se rezultati tek vidjeti, te se ne bih priključio onima koji napadaju Vladu zbog neispunjenih obećanja.
NACIONAL: Ako ste 1997. dali ostavku zbog neslaganja s većim dijelom stranačke politike, zašto je PBZ oprostio milijunske dugove obitelji Pašalić, o čemu je Nacional opsežno i dokumentirano pisao? – To nije učinila ova, a niti bivša uprava banke, nego je to, ako jest, učinjeno za vrijeme privremenog upravitelja banke. PBZ od 1998. posluje transparentno i svima je uvijek spreman položiti sve račune. Upravo zbog transparentnosti naša se ukupna imovina sa 2, u samo četiri godine, danas popela na 6 milijardi eura. PBZ je ove godine za kvalitetu poslovanja dobio gotovo sve relevantne domaće i međunarodne nagrade za najbolju banku u zemlji. Određeni teret naslijeđenih odnosa postoji, a oni su se sedimentirali u razdoblju rata i procesu privatizacije hrvatskoga gospodarstva. No to više gledam kao institucijsku katarzu kroz koju svi prolazimo.
NACIONAL: Jeste li zadovoljni onim što je policija učinila kako bi otkrila tko vas je prije otprilike dvije godine brutalno pretukao? – To sam pitanje stavio ad acta. Ne vjerujem da će policija pronaći počinitelje, niti da ih pretjerano traži. Ona mora riješiti svoje probleme. Ako se temeljito ne reformira, u ovakvom stanju policija ne može garantirati europske sigurnosne standarde i zaštitu građana. Iz tog brutalnog i kukavičkog napada sleđa izvukao sam ono najbolje što sam mogao. Postao sam čvršći, nisam pokleknuo i imam više samopouzdanja. Takvih se tipova ne bojim. Prema njima osjećam žaljenje i ako bi me zatražili oprost, u što ne vjerujem, od srca bih im oprostio. Javno poručujem ministru policije i Vladi da policiju tehnološki moderniziraju. U Hrvatskoj ne postoji ni središnji kompjutorski registar otisaka prstiju, nemamo objedinjenu datoteku počinitelja kaznenih djela.
NACIONAL: Naslućujete li tko vas je i zašto napao? – Pretpostavljam tko me napao. Nisam bez poznanstava. Od informacija koje su mi donosili ljudi s tog rubnog područja složio sam gotovo jasnu sliku o počiniteljima. Njihova imena su mi posve nebitna.
NACIONAL: Znaju li oni da vi znate tko vas je napao? – Vjerojatno znaju, ali važnije od toga je da im se ne želim osvetiti. Imam i urođenu žilavost, te želju da činim dobro. Ljudi koji su me napali, ako se ne promijene, nemaju budućnosti i to vjerojatno znaju. Osobno im želim da iz podzemlja iziđu na svjetlo i život gledaju s vedrije strane, te da se suoče sa svakodnevnim životnim nedaćama kao i svi drugi, te da pokušaju pridonositi sebi, svojim obiteljima i društvu u cjelini na neki sasvim drugi način.