Zoran Milanović postao je tijekom posljednjih nekoliko mjeseci jedan od najvažnijih osoba unutar SDP-a.Iako se u javnosti pretjerano ne eksponira, Zoran Milanović postao je tijekom posljednjih nekoliko mjeseci jedan od najvažnijih osoba unutar SDP-a. Potvrdilo se to i izborom za člana Izvršnog odbora zaduženog za međunarodne odnose, ali i za suradnju s ostalim strankama, što ga svrstava vrlo blizu Ivice Račana. Nadležnost u međunarodnim aktivnostima socijaldemokrata nije iznenađujuća jer je Milanović proteklih godina bio karijerni diplomat pomoćnik Tonina Picule, no mnoge je iznenadilo to što je zadužen i za međustranačke odnose. Po stavovima koje zastupa, spada u dio SDP-a koji je izuzetno kritičan prema politici HDZ-a.

U slučaju ugovora s Bechtelom, Vlada pokazuje prijezir prema standardima, ali i prema inteligenciji birača i političkih suparnika Ne primjećujem nikakvu aktivnost Sanaderove vlade, osim lobističke, pritom zaboravljaju da SAD nisu jedina članica NATO saveza Milanović je rođen u Zagrebu, a krajem 80-ih kao jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta sudjelovao je na međunarodnim natjecanjima u Haagu. Bio je prvi Hrvat koji je sudjelovao u nekoj inozemnoj mirovnoj operaciji, u enklavi Nagorni Karabah 1994. godine. Kasnije je radio kao diplomat pri NATO i EU u Bruxellesu, a zatim je bio jedan od vodećih diplomatskih kadrova koalicijske vlade. Kada je HDZ ponovno došao na vlast, napustio je ministarstvo vanjskih poslova i otišao u SDP gdje je promoviran u jednog od vodećih partijskih stratega.

NACIONAL: Na temelju čega HSS i SDP misle da mogu pobijediti Sanaderov HDZ? – Na temelju kvalitete i rezultata prethodne koalicijske vlasti. Kada se prašina slegne i utihnu propagandni topovi, ostaje nam pogledati bilancu upravljanja Hrvatskom i pitanje što smo preuzeli i u kakvom smo stanju ostavili. Hrvatska je napredovala i od izolirane države postala partner, od dijela problema postala je dio rješenja. To je bitno i to će se pamtiti.

NACIONAL: Nakon što su Račan i Radimir Čačić napali Vladu zbog favoriziranja Bechtela, premijer Ivo Sanader vas je optužio kao nositelje komunističkog mentaliteta, što vas je prilično naljutilo. – To je obična psovka, a psovka je znak slabosti. Vlada pokazuje prijezir prema visokim standardima, ali i prema inteligenciji birača i političkih suparnika. Ako je ustrajanje na tome da se za dodjelu poslova kao što je izgradnja autoceste raspisuju natječaji komunizam, onda je Sanader u pravu. Ako je dodjela upravljačkih prava nad Sunčanim Hvarom izravnom pogodbom, bez natječaja, partijskom drugu Škegri ispravna i poštena stvar, onda je Sanader također u pravu, ali naravno da nije u pravu. Javni natječaj dio je upravljačke kulture jednoga društva. Njime se omogućava nadzor nad trošenjem proračunskog novca. Da nema toga nadzornoga imperativa ne bi, primjerice, trebalo donositi ni proračun. Nakon razotkrivanja HDZ-ovih namjera u slučaju Bechtel, možemo im samo poručiti – možete varati sve ljude neko vrijeme; neke ljude čak možete varati i cijelo vrijeme, ali ne možete varati sve ljude cijelo vrijeme. Ovu znamenitu Lincolnovu izjavu neka uzmu u obzir posebno oni koji su iz inače inspirativne američke poslovne prakse preuzeli upravno ono najspornije.

NACIONAL: Kako tumačite Sanaderovu odluku da pravorijek na kraju dade Europska komisija? – To je za ne povjerovati jer je riječ o tome da naprosto treba utvrditi postoji li utuživa obveza Hrvatske prema Bechtelu. Ako postoji, a Vlada se ponaša kao da postoji, onda Komisija nije relevantna i Bechtel mora dobiti posao, inače će nas tužiti i izvući odštetu. Ako ne postoji, a svi znamo da ne postoji, onda nam je HDZ dužan samo jedan odgovor, a on glasi – zašto baš Bechtel? Čitatelji mogu sami naslutiti.

NACIONAL: Vladimir Šeks je odbio sazvati saborsku sjednicu zbog Bechtela? – Jasno je da je cijela akcija dobro isplanirana i lansirana u vrijeme kada Sabor ne zasjeda. Ali mi nećemo šutjeti.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima vi i Račan? – Nakon punih jedanaest godina, s navršenih 37 godina života, napustio sam službu i prešao u SDP. Ne bih to bio učinio da nemam puno povjerenje u snagu i program organizacije u koju sam došao. Ta je organizacija u suradnji s drugima puno učinila za boljitak i napredak Hrvatske. Na njenom čelu je i dalje Račan, a uz njega je cijeli niz ljudi radi kojih se isplatilo, ljudski i profesionalno, donijeti takvu odluku.

NACIONAL: Ne bojite li se relativiziranja politike gdje se stvara privid da su sve stranke iste – HDZ ima Bechtel, HNS i HSS Čačićeve i Tomčićeve poslove, a SDP Milana Bandića? – Između nas i HDZ-a postoje velike razlike i zato se ne bojim relativiziranja. Kada je riječ o našim partnerima, slažem se da je pitanje sudjelovanja tvrtki visokih državnih dužnosnika u poslovima gdje je država investitor uvijek delikatno, ali Čaćić i Tomčić su poslove dobivali na natječajima i pod jednakim uvjetima. Bandić je u usporedbi s nekim HDZ-ovim čelnicima socijalni slučaj.

NACIONAL: Očekujete li u SDP-u, nakon što ste podržali predsjedničku kandidaturu Stipe Mesića, da on zauzme protuhadezeovsko stajalište? – To neće biti potrebno. Mesić je ionako cijelo vrijeme po svom ponašanju i vrijednostima koje je zastupao bio protuteža HDZ-u. Da smatramo da do sada nije bio dobar predsjednik, ne bismo ga ni podržali. Učinio je mnogo, u okviru svojih ovlasti, za afirmaciju Hrvatske i uglavnom bio i predsjednik građanin. Želimo da ostane takav i vidimo ga kao alternativu. Zanemarimo li blijede kandidate, HDZ-a ima sljedeći problem: na kojoj programsko-vrijednosnoj platformi suprotstaviti svoga kandidata Mesiću? Oni se danas uglavnom zalažu za iste stvari kao i Mesić, što je u redu, ali donedavno su tražili njegovu glavu.

NACIONAL: Ne plašite li se poteškoća u suradnji s HSS-om koji nerijetko izražava europskepticizam? – Euroskepticizam je legitimna i uglavnom prihvatljiva opcija dok ne preraste u eurofobiju. Toga kod HSS-a nema, a HSS je tradicionalna stranka koja zastupa društvenu skupinu koja u integracije ulazi nešto ranjivija od ostalih. Tako je to u cijeloj Europi. Između zdrave, egzistencijalnim interesima motivirane skepse i fobije nalazi se cijeli ocean. Mislim da su razlike koje postoje između SDP-a i HSS-a naša prednost.

NACIONAL: Kao karijerni diplomat spadate u one političare koji bez rezervi zagovaraju ulazak u EU. – Bez rezervi zagovaram jedino nacionalne interese i neke dosegnute civilizacijske standarde. Nakon toga zagovaram i EU jer je to hrvatski san, kao autocesta Split-Zagreb. Time ulazimo u najelitnije društvo i živimo po najvišim standardima. Premda će prilagodbe biti teške i zahtjevne, vjerujem da ćemo izdržati i za dvadeset godina vidim naprednu, socijalnu i samosvjesnu Hrvatsku.

NACIONAL: Je li u cilju skidanja HDZ-a s vlasti SDP spreman koalirati s Đapićevim HSP-om? – Razlike među nama su velike i nema ih potrebe nabrajati. Ali na nižoj razini lokalne samouprave, u interesu djelovanja vlasti, postoji mogućnost suradnje. U općinama su ljudi prije svega susjedi, pripadnici zajednice, dok je na razini gradova i županija takvu suradnja SDP-a i HSP-a teško zamisliti.

NACIONAL: Kada ste ušli u diplomaciju? – Bilo je to 1993., a prije toga sam bio pravosudni pripravnik na zagrebačkom Trgovačkom sudu. Tijekom studija sam sudjelovao na međunarodnom natjecanju Telders koje se održava na Međunarodnom sudu u Haagu, gdje smo se dobro nosili s najjačim europskim pravnim školama. Moji prijatelji ostali su na fakultetu, a ja sam otišao u diplomaciju. Kasnije sam završio postdiplomski iz Europskog prava na Flamanskom sveučilištu u Bruxellesu, ali moj profesionalni život bila je diplomacija. I kao diplomat često sam službeno dolazio u Haag, na zasjedanja Pripremnog odbora Organizacije za zabranu kemijskog oružja. Pedeset metara dalje nalazi se zgrada današnjeg haaškog Tribunala. Tada nisam niti slutio kakvu će ulogu ta institucija igrati u sljedećim godinama hrvatske povijesti. Potom sam 1994. otišao u mirovnu misiju OESS-a u Nagorni Karabah. Od 1996. do 1999. bio sam savjetnik u Misiji RH pri EU i NATO u Bruxellesu, nakon čega sam se vratio u Zagreb. Nakon trećesiječanjskih izbora radio sam brojne poslove u političkoj multilaterali, bio prvi nacionalni koordinator za NAT0, potom pomoćnik ministra za multilateralu. Nakon zadnjih izbora odlučio sam otići iz diplomacije i došao sam u SDP.

NACIONAL: Je li istina da ste bili prvi izaslanik iz Hrvatske koji je sudjelovao u nekoj mirovnoj misiji? – Slučajno je tako ispalo. Govorim ruski, a tražio se upravo mladi politički savjetnik sa znanjem ruskog. Osim toga, dolazio sam iz zemlje sa sličnim problemima. Okupacija dijela teritorija ni nama nije bilo strano iskustvo, kao i nemogućnost da što prije vratiš ono što ti pripada. Nažalost, oni svoj problem još uvijek nisu riješili. Kažem nažalost, jer se radi o zemlji velikih, a neiskorištenih potencijala. Naravno, i tamo neke američke korporacije dobivaju posao izravnom pogodbom.

NACIONAL: Je li bilo opasnosti? – Tamo je život i inače bio na niskoj cijeni. Osobno se ne mogu potužiti da sam bio u izravnoj životnoj opasnosti, iako je bilo vrludanja u blizini neobilježenih minskih polja. Najveću opasnost predstavljalo je letenje neodržavanim letjelicama zaostalim iz vremena Sovjeta.

NACIONAL: Koji su bili najvažniji događaji iz vremena dok ste bili Piculin pomoćnik? Bilo je to razdoblje u kojem je Hrvatska izašla iz međunarodne izolacije. – Radeći u Bruxellesu, osobno sam se osvjedočio razmjerima te sasvim nepotrebne izolacije. Vođena je loša politika koja nam je ukrala pet prevažnih godina, tijekom kojih smo se mogli približiti Uniji. Tretirali su nas kao predstavnike države drugoga reda. Osobna poznanstva imala su ograničen domet i obično bi se zaustavila na vratima sobe nekog dužnosnika. Isto je bilo u Washingtonu. Za razliku od toga, Hrvatska je nakon 3. siječnja postala opet prihvaćena i cijenjena i drago mi je što sam sudjelovao u tim događajima. Posebno pamtim dva događaja. Primanje u Partnerstvo za mir u Firenci u svibnju 2000., što je bilo probijanje leda u međunarodnim odnosima. Drugi se desio u studenome 2003. kada je Picula u sjedištu NATO-a predavao orden glavnom tajniku. U oba slučaja glavni protagonist bio je Robertson, koji je sjajan tip. Bio je iznimno duhovit i dobronamjeran prema nama. Na predaju odlikovanja doveo je, potpuno neformalno i neuobičajeno, i svoju kćer. Sve u svemu, bilo je to lijepih 11 godina u ministarstvu vanjskih poslova gdje ima sjajnih ljudi.

NACIONAL: Kako onda gledate na otpor velikog dijela javnosti prema NATO-u? – Objašnjavam to činjenicom da nažalost debelo kasnimo. Cijela je stvar pomalo izgubila na atraktivnosti, a u međuvremenu se dogodio i Irak, što je dodatno produbilo sumnjičavost. Ipak, i dalje držim da je NATO dobro osiguranje protiv hirova povijesti i da na tome treba ustrajati. Posao Vlade je da to objašnjava i da prosvjećuje. Račanova vlada je zemlju dovela od niotkuda do samoga predvorja, iako joj se prigovaralo da je neaktivna. Ja ne vidim nikakvu aktivnost Sanaderove vlade u tom smislu, osim lobističke. Uz sve dužno poštovanje, pritom zaboravljaju da SAD nisu jedina članica NATO-a.