Iako je riječ o najnovijem i bez konkurencije najboljem zrakoplovu ove vrste na svijetu, koji je u uporabu ušao prije manje od godinu dana, Nacional doznaje da je zbog nepoznavanja njegovih kvaliteta umalo došlo do otkazivanja njegove nabavke.Najava premijera Ive Sanadera da će Vlada dio ruskog klirinškog duga Hrvatskoj kompenzirati nabavkom novog protupožarnog zrakoplova Berijev Be-200 izazvao je podijeljene reakcije stručnjaka za protupožarnu borbu. Iako je riječ o najnovijem i bez konkurencije najboljem zrakoplovu ove vrste na svijetu, koji je u uporabu ušao prije manje od godinu dana, Nacional doznaje da je zbog nepoznavanja njegovih kvaliteta umalo došlo do otkazivanja njegove nabavke. Kolika bi to pogreška bila potvrđuje podatak da Rusi, ali i ugledni portal o vojnoj industriji Jane’s Information Group, očekuju da bi do 2010. moglo biti prodano oko 300 komada ovih zrakoplova u 25 zemalja svijeta. Dva zrakoplova za koje je zainteresirana Hrvatska bit će plaćeni prebijanjem dijela 185,7 milijuna dolara ruskog duga. Njihova nabavka uklapa se u strategiju korištenja zrakoplova za gašenje požara otvorenog prostora koju je još 1993. donijela radna skupina hrvatske Vlade sastavljena od zrakoplovaca, šumara, stručnjaka za financije i naravno -vatrogasaca. Zaključak je bio da treba nabaviti flotu od šest ispravnih Kanadera, što u praksi znači da bi Hrvatska morala raspolagati sa 7 zrakoplova. Danas ih ima četiri, s tim da je uvijek barem jedan pokvaren. Njih je trebao nadopunjavati manji protupožarni zrakoplov Airtractor, koji bi se koristio za izviđanje i gašenje manjih požara. Helikopteri su bili predviđeni prvenstveno za prebacivanje vatrogasnih snaga na požarište i opskrbu vodom i drugim potrepštinama. Dok je hrvatska vlada u ranim devedesetima donosila strategije, ruski dizajnerski biro Berijev već tada je intenzivno nudio svoj zrakoplov koji je razvijao za gašenje požara – Be-200P. Po nacrtima konstruktorskog biroa sa sjedištem u Taganrogu na jugu Rusije ovu je letjelicu proizvela tvornica zrakoplova Irkut iz Irkutska, koja, među ostalim, proizvodi i ruske lovce Su-30. Irkut će zahvaljujući najavi kupnje novih Berijeva i odličnoj prodaji Su-30 ove godine izaći na njujoršku i londonsku burzu. Nevjerojatan je ali istinit podatak da je prvi strani kupac ovog zrakoplova američka tvrtka Hawkins & Powers specijalizirana za gašenje šumskih požara, koja je u veljači ove godine potpisala pismo namjere o kupnji osam zrakoplova Be-200 za samo 200 milijuna USD. Usporedbe radi, jedan Kanader CL-415 košta 22-25 mil. USD, a po performansama se ne može uspoređivati s Berijevom. Ipak, cijena za pojedinačni Be-200 procijenjena je oko 28 mil. USD. Zanimljivo je da je ruski proizvođač prodor na zapadno tržište osigurao uz potporu EADS-a, (European Aeronautic Defence and Space), druge najveće svjetske aeronautičke tvrtke. Zbog toga je premijer Ivo Sanader obećanjem o nabavki “dva protupožarna zrakoplova, bolja i od Kanadera” vjerojatno nesvjesno napravio strahovito bitan tehnološki korak u razvoju vatrogasne službe, iako mu je dio suradnika sugerirao drugačije. Kako doznaje Nacional, stručnjaci, nepovjerljivi prema tehnologiji koju još nisu upoznali, tražili su od Vlade da umjesto Berijeva nabavi najveći serijski proizveden helikopter Mi 26 Halo ili dodatne Kanadere Cl-415. Potaknuti neznanjem ili lobistički nastrojeni, izmišljali su kako je zrakoplov prevelik za hrvatske potrebe te se pozivali na činjenicu da Be-200 još nema sigurnosne ateste za letenje u Europskoj uniji i SAD-u. Kako je Hrvatska od nove godine postala članica udruge Joint Authority Aviation (JAA) koja regulira sigurnosne standarde svih zrakoplova, niti jedan zrakoplov ne smije letjeti hrvatskim zračnim prostorom bez europskih certifikata. Namjerno su ‘previdjeli’ činjenicu da je Berijev zrakoplov star tek godinu dana, tako da dosad nije ni mogao dobiti te certifikate. Očekuje se da će potrebna odobrenja za EU ovaj zrakoplov dobiti kroz godinu dana, a u Americi (FAA) do 2007., kada će i biti isporučeni Hawkins & Powersu. Snažni i pouzdani, ali bučni mlazni motori ZMKB Progress D-436TP bili su najveća prepreka Be-200 u dobivanju licenci za letenje u Zapadnoj Europi i SAD. Iako su snažni i omogućavaju odlična letna svojstva zrakoplovu, po zapadnim standardima, imaju prekratko vrijeme između remonta motora. Rusi su uspjeli riješiti problem buke u kabini ugradnjom sustava za kontrolu vibracija koji im je prodala američka tvrtka Endevco iz grada San Juan Capistrano u Californiji. Ipak, pri izvozu na zapad, gdje po regulativama pripada i Hrvatska, Rusi su se okrenuli zapadnim motorima. Na zrakoplov će ugraditi Rolls-Royce BR715 turbomlazne motore, koji su ovisno o modelu čak i jači za 10-20 posto od ruskog, a imaju dulje intervale između remonta. Napajanje gorivom kapaciteta 12.260 kg za obje vrste motora proizvela je tvrtka Pall iz SAD-a. Zanimljivo je da je usis mlaznih motora opremljen uređajima za odleđivanje, što najbolje govori o svestranosti i robusnosti ovog zrakoplova. Berijev 200 jedini veliki zrakoplov čiji je razvoj u Rusiji započeo nakon perestrojke. Razvoj je započeo 1989., a deset godina kasnije, kada je prototip poletio, u njegovu se promociju uključila švicarska tvrtka ILTA Trade Finance koja je osigurala marketing, financijsku potporu i zapadnu elektroniku koja se ugrađuje u zrakoplov. Tako se potencijalnim kupcima ovaj zrakoplov reklamira kao proizvod konzorcija Betair. Od početka je bio zamišljen kao izvozni proizvod za zapadne države, pa se pri proizvodnji vodilo računa o tome da će morati zadovoljiti stroge europske (JAA) i sjevernoameričke (FAA) standarde sigurnosti. Prvi let je obavio 24. rujna 1998., a na zapadu je prvi put viđen 1999. kada je predstavljen na Paris Air Showu. U međuvremenu je dobio većinu ruskih i internacionalnih certifikata, a prva tri zrakoplova isporučena su ruskom ministarstvu za izvanredna stanja u prvom kvartalu prošle godine. Razvijen je po uzoru na Be-42 Albatross (NATO oznaka Mermaid), protupodmornički zrakoplov ruske mornarice, ujedno i najveći mlazni hidroavion ikad napravljen. Oba zrakoplova koriste slične tehnologije i neke dijelove, ali je Be-200 ukupno manjih dimenzija i prvenstveno namijenjen protupožarnim zadacima. Zanimljivo je da je već pri prvim testiranjima Be-200 oborio 21 rekord za hidrozrakoplove, ali po tome nije došao ni blizu Albatrossu koji ih je oborio 148. Motori su smješteni iznad krila kako bi se izbjeglo uvlačenje vode, a trup je ojačan aluminijskim i litijskim slitinama kakve se koriste na najmodernijim lovcima. Korištenje ovih skupih materijala bilo je nužno kako bi se spriječila korozija trupa zbog kontakta s agresivnom i slanom vodom. Berijev Be-200 je prvi mlazni amfibijski višenamjenski zrakoplov s potpuno hermetički zatvorenim kokpitom i kabinom, koju je stoga moguće koristiti i u druge svrhe. Zadržava punu operabilnost i s jednim motorom, čak i na velikim visinama prilikom gašenja planinskih požara. Kabina pod pritiskom i vodonepropustan putnički prostor te vodonepropusni odjeljci trupa omogućuju nepotopljivost u slučaju prodora vode u zrakoplov. Tankovi za vodu načinjeni su od aluminijske slitine i smješteni ispod kabine duž trupa zrakoplova. Vodu za gašenje pri naletu na površinu uzima kroz četiri otvora smještena iza pilotske kabine. U 12 tona vode što uđe u tankove ubrizgava se kemikalija što pojačava učinak na požare i guši vatru. U zrakoplovu se ukupno nalazi 1,2 m3 te kemikalije u šest odvojenih kontejnera, a nakon ubrizgavanja u vodu uključuje se centrifugalna pumpa koja je pravilno raspoređuje. Tankovi za vodu mogu biti brzo uklonjeni, tako da se zrakoplov može smjesta prenamijeniti u tipični transporter. Koliko je Berijev 200P snažno protupožarno oružje govori i pregled njegove tipične protupožarne misije. Zrakoplov s uzletišta leti 200 kilometara do rezervoara vode, jezera ili mora. Spustivši se na površinu sposoban je uzeti 12 tona vode za samo 14 sekundi. To je samo 2 sekunde duže od deklariranog vremena za Kanader CL-415, koji uzima upola manje vode. Najmanja dubina vode na kojoj može izvršiti punjenje je 2 metra, a ovu operaciju bez problema provodi i kada su valovi visoki do 1,2 metra. Dok polijeće, pilot može odlučiti želi li vodu zasititi protupožarnim kemikalijama. Poletjevši s vode, maksimalnom brzinom 710 km/h odlazi do požarišta udaljenog 10 kilometara. Tamo smanjuje brzinu na 220 km/h i izbacuje vodu. Pilot može svih 12 tona izbaciti za nevjerojatnih 0,8 sekundi ili svaki od osam tankova izbacuje posebno. Tijekom jedne takve misije Be-200P u četiri sata izvodi 25 naleta i izbaci više od 300 tona vode, a zatim se vraća na aerodrom kako bi se napunio gorivom i protupožarnim kemikalijama. U kokpitu se nalaze dva člana posade, a uređen je poput onih u putničkim zrakoplovima. Opremljen je digitalnim letno-navigacijskim sustavom ARIA-200, koji su zajednički razvili moskovski Istraživački institut za zrakoplovnu opremu i američka tvrtka Honeywell Electronic. Ovaj najmoderniji sustav navođenja zrakoplova sličan je onom koji postoji u modernim lovačkim i velikim putničkim zrakoplovima. Piloti sve podatke o statusu zrakoplova pregledavaju na šest ekrana od tekućih kristala veličine 152×203 mm. Zanimljivo je da su lovački zrakoplovi HRZ tek nedavno dobili ovakve displeje. Navigacijski sustav ARIA-200 napravljen je specijalno za protupožarne misije, pa može automatski vratiti zrakoplov točno na mjesto na kojem je posljednji put izbacio vodu. Zahvaljujući naprednoj elektronici Be-200 svoju zadaću obavlja čak i noću te u teškim vremenskim uvjetima. Jedna od najvećih prednosti Be-200 je njegova multifunkcionalnost. Iako je razvijen kao protupožarni zrakoplov (P iza naziva znači Pozharnik, odnosno vatrogasni) od početka je zamišljen tako da se lako preuređuje. Amfibijska koncepcija u protupožarnim uvjetima naprosto je nezamjenjiva, (jer vraćanja u bazu po vodu predugo traju) ali i ostale mogućnosti koje može obavljati ovaj zrakoplov pokazale su se izvrsnima. Naime, njegova je sekundarna namjena povezivanje udaljenih krajeva Rusije. Kada su shvatili da bi bilo krajnje nerentabilno graditi aerodrom u svakom zabačenom ruskom gradiću na dalekom istoku, odlučili su iskoristiti brojna jezera na koja hidrozrakoplov može sletjeti. Tako bi jedna od primjena ovog zrakoplova izvan sezone požara mogla biti dostava tereta i putnika između hrvatskih otoka. Prostor iza pilota može biti preuređen u putničku kabinu, teretni odjeljak ili njihovu kombinaciju. Putnička kabina može imati 66 sjedala ‘turističke klase’ ili do 32 sjedala ‘poslovne klase’. U teretnoj konfiguraciji zrakoplov može prevoziti 7500kg. Ako se prostor uredi višenamjenski, tipična je kombinacija 19 putnika i tri tone tereta. Zanimljivo je da otvor za teret visok 1,70m i širok 2 m pa je lako ukrcavati velike terete. Unutrašnjost je dizajnirala engleska tvrtka AIM Aviation Ltd iz Alfretona u pokrajini Derbyshire. Ako se preuredi u leteću bolnicu, prostran putnički prostor ima mjesta za 30 nosila, posebnu medicinsku opremu i 7 liječnika, što je vrlo iskoristivo pri humanitarnim ili mirovnim misijama. Tako uređen zrakoplov može se koristiti i kao pokretna bolnica u nedostupnim mjestima, tako da neće biti čudo ako ovi zrakoplovi budu obilazili zabačenije i manje hrvatske otoke kako bi lokalnom stanovništvu pružili redovnu medicinsku pomoć. Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu bit će zanimljivo da ga se može konfigurirati kao zrakoplov za nadzor otvorenog mora ili protupodmornički zrakoplov. Ipak, proizvođač na ostalim tržištima računa upravo na tržište protupožarnih amfibijskih zrakoplova, gdje Be-200 zapravo nema konkurenciju. Očekuje se da će ga uskoro kao zamjenu za Kanadere kupiti i francusko Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je još od 1996. savjetima sudjelovalo u razvoju zrakoplova. Ovaj potez ne čudi, budući da je CL-415 zasnovan na modelu Cl-215, proizvedenom davne 1967. godine. Tijekom prošle godine Michel Rosere, zapovjednik francuske zrakoplovne baze Mariniane, posjetio je sa skupinom pilota tvornicu u Irkutsku i započeo uvježbavanje korištenja ovih zrakoplova, a u međuvremenu su Rusi zrakoplove odveli na testiranje u Grčku i Italiju. Nagodinu se očekuju i prva testiranja uz obale Sjedinjenih američkih država, a veliki zagovornik nabavke Berijeva je i kalifornijski guverner Arnold Schwarzenegger.

Beriev usisava 12 tona vode za 14 sekundi, a potom se iz posebnih tankova ubrizgava kemikalija koja pojačava učinak na požare Uz pomoć navigacijskog sustava za gašenje požara, Beriev se automatski može vratiti na mjesto s kojeg je izbacio vodu Beiev je sposoban uzletjeti s vodene površine i sletjeti na nju, a najmanja dubina vode na kojoj može izvršiti punjenje u letu je dva metra Načini gašenja požara
Vodena bomba i vodeni tepih
Dva su temeljna načina gašenja požara zrakoplovom: vodena bomba i vodeni tepih. Vodena bomba je način gašenja požara koji se primjenjuje kod velikih i visokih šuma čije krošnje sežu 30-40 m visine. Osim svojstva gašenja vatre vodena bomba ima i udarno djelovanje, pa se ne smije koristiti u naseljima ili dok su ljudi u blizini. Vodenim bombama se djeluje po žarištima požara, frontalnim “jezicima” proboja požara. Vodeni tepih je ploha raspršene vode koja pokriva što veće površine otvorenog prostora. Ove količine fino raspršene vode kod otvorenih prostora imaju učinak gašenja kao “vodene bombe” na visoke šume, a može ih se pojačati kemikalijama kakve nosi Berijev. Vodeni tepisi često se primjenjuju za pravljenje prilaza požaru, prolaza kroz požar te u urbanim sredinama.