Objavljeno u Nacionalu br. 456, 2004-08-10

Autor: Nikola Plančić

ZAKULISNE IGRE NIZOZEMSKIH DIPLOMATA

OESS-ova spletka protiv Hrvatske

OESS se početkom 2003. uključio u spor o povratku stanarskog prava Kristini Blečić, koji se u Strasbourgu pred Sudom za ljudska prava vodio protiv RH: Nacional doznaje da se ta organizacija uplela u postupak na zahtjev Nizozemske i protiv volje njenog glavnog tajnika

Šef misije OESS-a u BiH Robert M. Beecroft iza leđa hrvatske Vlade podnio je zahtjev Europskom sudu za ljudska prava da se misija OESS-a BiH pojavi u postupku Blečić protiv Hrvatske kao treća strana, famozni amicus curiae.Šef misije OESS-a u BiH Robert M. Beecroft iza leđa hrvatske Vlade podnio je zahtjev Europskom sudu za ljudska prava da se misija OESS-a BiH pojavi u postupku Blečić protiv Hrvatske kao treća strana, famozni amicus curiae.Nacional iz dobro obaviještenih izvora doznaje kako se prošle i početkom ove godine Hrvatska našla u paradoksalnoj situaciji da o procjeni misije OESS-a BiH i njenog tadašnjeg šefa Roberta M. Beecrofta djelomice ovisi buduća politika Vlade prema pravima srpske manjine te u širem smislu kvalifikacija hrvatskog sudstva, pa i hrvatske politike prema srpskoj manjini tijekom Domovinskog rata. OESS se početkom 2003. uključio u postupak o povratu stanarskog prava Kristini Blečić, koji se vodio pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu protiv Republike Hrvatske.

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu prije desetak je dana odbacio zahtjev Kristine Blečić u kojemu je tužila Republiku Hrvatsku jer je, prema njezinu mišljenju, prekršila pravo posjeda kad joj je nadležni sud u Zadru 9. listopada 1992. oduzeo stanarsko pravo čineći presedan prema kojemu će se ubuduće rješavati slični postupci. Problem stanarskih prava u Hrvatskoj pojavio se 1990., kad su mnogi hrvatski građani srpske nacionalnosti napustili stanove nad kojima su imali stanarsko pravo. Stanarsko pravo, koje nije pravo vlasništva nego zaštićeno pravo korištenja, još se prema starom jugoslavenskom zakonu stanaru oduzimalo ako bi nenajavljeno i neopravdano izbivao iz stana dulje od šest mjeseci i ako ne bi plaćao stanarinu. Kad je početkom 90-ih Hrvatska napadnuta, velik broj pripadnika srpske manjine napustio je stanove i oni su im sudskim odlukama oduzeti. Opravdavajući odlazak ratnim stanjem ti su Srbi naknadno zatražili povrat stanarskih prava, no dosad su svi takvi zahtjevi odbijeni, uključujući i ovaj posljednji koji je proveden pred Europskim sudom za ljudska prava.

Svi su nadležni hrvatski sudovi, prije nego što je Kristina Blečić pokrenula postupak pred Europskim sudom, presudili u korist Hrvatske – Općinski sud u Zadru, zadarski Županijski sud, Vrhovni sud RH 1996., a i Ustavni je sud 8. studenoga 1999. donio zaključak da je Vrhovni sud donio ispravnu presudu. O tom slučaju, koji ima i svoju dublju pozadinu, u hrvatskom tisku pisalo se šturo. Proučivši presudu Nacional je zainteresirala treća strana u postupku Blečić protiv Hrvatske – OESS, koji se uključio u svojstvu “prijatelja suda”, i to prije svega preko misije OESS-a u BiH, a poslije i preko misije u Zagrebu. Nadalje, Nacional je iz svojih visokopozicioniranih izvora doznao i to kako je do tog uplitanja došlo na inicijativu Nizozemske, koja je u to vrijeme predsjedala Stalnim vijećem OESS-a, mimo regularnog postupka odlučivanja konsenzusom svih članica, kakav se redovito provodi u toj organizaciji. Naravno, prije svega postavlja se pitanje o čemu se tu radi, kakve uopće veze ima OESS susjedne države s tim postupkom i čije interese zastupaju misije OESS-a, interese organizacije ili interese trenutačno predsjedavajućih zemalja.

Iz nekoliko svojih dobro obaviještenih izvora Nacional je doznao cijelu priču koja je počela u siječnju 2003. Tada je šef misije OESS-a u BiH Robert M. Beecroft iza leđa hrvatske Vlade podnio zahtjev Europskom sudu za ljudska prava da se misija OESS-a BiH pojavi u postupku Blečić protiv Hrvatske kao treća strana, famozni amicus curiae odnosno “prijatelj suda”. Europski je sud taj zahtjev prihvatio 25. ožujka 2003. Nakon što su nadležna tijela u Hrvatskoj saznala što se dešava probala su, prvo neformalno, istražiti pozadinu cijele stvari. Prvi odgovor iz Beča, gdje je smješteno sjedište OESS-a, bio je kako sve to nije istina. Nakon nekog vremena i dokazivanja od strane Hrvatske, u Beču su promijenili odgovor i neformalno rekli kako “Beecroft nešto mulja”. Nedugo zatim nadležna tijela u Hrvatskoj saznala su kako i Peter Semneby, šef misije OESS-a u Zagrebu, također kao i OESS BiH, priprema referat na deset strana preko kojeg će se uključiti u postupak, opet po instrukcijama iz Nizozemske, kako navodi Nacionalov izvor. Tada je Ministarstvo vanjskih poslova poslalo diplomatsku notu OESS-u u kojoj je postavljeno pitanje koga predstavljaju Beecroft i Semneby i čije je mišljenje sadržano u njihovim referatima, Vijeća ministara, stalnog Vijeća ili neke članice. Također su zatražili i sastanak s glavnim tajnikom organizacije, slovačkim diplomatom Janom Kubišem.

Odgovor na notu stigao je u Zagreb nakon puna dva mjeseca i u njemu je službeno objašnjeno kako je zahtjev za uključenjem u sudski postupak legitiman i pokriven mandatom OESS-a, te kako je sve napravljeno po nalogu predsjedavajućeg. Neslužbeno, kako saznaje Nacional, glavni tajnik organizacije izjavio je da je njemu jako žao radi svega ali kako je izvršen jak pritisak i na njega i na šefove misija. Valja napomenuti kako glavni tajnik OESS-a nije kreator politike organizacije, kao što je primjerice glavni tajnik UN-a ili NATO-a, nego samo glavni administrativac, tako da realno nema veliku moć u odlučivanju.

U tom je trenutku Hrvatska imala dvije varijante, formalno pokrenuti pitanje opravdanosti takvog postupanja i mišljenja sadržanog u referatima OESS-a pred Stalnim vijećem organizacije, koje sačinjava 55 država članica među kojima je i Hrvatska, a koje odluke donosi konsenzusom, ili prijeći preko svega i nadati se povoljnom završetku postupka. Odluka da se prijeđe preko svega, koja je tada donesena, prije svega je posljedica političke situacije u kojoj se nalazila Hrvatska. Formalno otvaranje pitanja, kako je procijenila hrvatska Vlada, dovelo bi do raskola u Stalnom vijeću OESS-a, a Hrvatska bi time stvorila neprijatelje u organizaciji. Tijekom drugog dijela 2003. i početkom 2004., u vrijeme kada se odvijao cijeli slučaj, Hrvatska je bila u osjetljivoj političkoj, kako domaćoj- radi približavanja parlamentarnih izbora, tako i međunarodnoj situaciji. Pogotovo je kulminacija slučaja pala u osjetljivo vrijeme u kojem je nova HDZ-ova Vlada preuzimala vlast i sebe nastojala prezentirati maksimalno proeuropski i demokratski. U tom bi trenutku krajnje loše odjeknula svađa s Nizozemskom i nekim članicama OESS-a, osobito u vremenu traženja i očekivanja pozitivnog mišljenja, odnosno avisa, Europske komisije o zahtjevu Hrvatske za članstvom u Europskoj uniji. Treba napomenuti kako se slučaj Blečić protiv Hrvatske izrijekom spominje na stranici 29 famoznog avisa.

Hrvatska si Vlada, također, očito nije mogla dopustiti ni sukob s Peterom Semnebyjem i misijom OESS-a u Zagrebu pa je taj i sukob izbjegla. Ne treba zaboraviti da je u nadležnosti Semnebyja i davanje procjena hrvatskog pravosuđa i zakonodavstva, o čemu periodično obavještava Stalno vijeće OESS-a. Koliko su njegova izvješća važna, dokazuje i govor Theodora Merona, predsjednika Haaškog suda, pred Vijećem sigurnosti UN-a u kojem se nedavno pozvao na OESS-ovu procjenu stanja pravosuđa u Hrvatskoj, u kontekstu prepuštanja pojedinih slučajeva Hrvatskoj. S te se strane može promatrati i postoji li eventualno sukob interesa misije OESS-a u Hrvatskoj, koja s jedne strane sudjeluje u postupku pred međunarodnim sudom protiv Hrvatske i argumentira svoje stavove “lošim zakonima i presudama hrvatskih sudova zbog kojih nije došlo do povratka izbjeglih pripadnika nacionalnih manjina”, a s druge strane ima realnu moć nanijeti hrvatskom pravosuđu veliku štetu.

Hrvatska je Vlada odlučila pravno pobijati argumentaciju treće, navodno neutralne, strane i zadržati situaciju isključivo u okvirima postupka koji Kristina Blečić vodi protiv Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Dakle isključiti širu političku sliku stanja u Hrvatskoj koju su misije OESS-a u BiH i Hrvatskoj na po deset stranica referata proslijedile u Strasbourg. U referatu zagrebačkog OESS-a stoje i ocjene stanja u Hrvatskoj koje nemaju nikakve veze sa slučajem Blečić, tako se na trećoj strani argumentira stav OESS-a o stanarskim pravima i navodi odredba Zakona o stambenih odnosa iz 1992. po kojoj je “sudjelovanje u neprijateljskom djelovanju temelj gubitku stanarskog prava, što je uzrokovalo i gubitak stanarskog prava supruga i djece osoba koje su radi toga bile odsutne iz stanova a stanarsko je pravo glasilo na njih”». To je samo jedna od opaski OESS-a koje nemaju nikakve veze s konkretnim slučajem nego prikazuju stav organizacije. Također se cijela jedna glava referata (glava 4) odnosi na hrvatsko Podunavlje, dok je slučaj Blečić vezan isključivo za grad Zadar.

Sud je 29. srpnja 2004. presudio u korist Hrvatske, a u obrazloženju presude odbacio argumentaciju OESS-a prema kojem su kao i “cjelokupno stanovništvo područja zahvaćenog sukobom trpjeli slične probleme, kao što su granatiranje, nedostatak vode i struje, pripadnici manjina dodatno bili izloženi zlostavljanju, prijetnjama te u mnogim slučajevima nasilnom istjerivanju iz svojih domova”. Ovom je presudom stvoren presedan na temelju kojeg bi se trebali rješavati svi slični slučajevi koji dođu pred Europski sud za ljudska prava. Još se 860 postupaka za povratom stanarskog prava vodi u Hrvatskoj, a neki od njih mogu stići do Strasbourga.

Na pitanje Nacionala na čiju se inicijativu OESS uključio u postupak, Peter Semneby odgovorio je u pisnoj formi – “OESS je djelovao kao amicus curiae, do čega je došlo nakon ocjene Nizozemske kao tadašnjeg predsjedatelja OESS-a kako bi izvješćivanje Misije OESS-a u Republici Hrvatskoj i Misije OESS-a u Bosni i Hercegovini bilo korisno u tom predmetu. Zahtjev za intervencijom u ulozi treće strane bio je u skladu s mandatima obje misije koji obuhvaćaju široko područje ljudskih prava. U podnesenom izvješću, Misija OESS-a u Republici Hrvatskoj izrazila je zabrinutost kako postoji element diskriminacije u ukidanju stanarskih prava u Hrvatskoj, koji je nerazmjerno utjecao na nositelje stanarskog prava srpske nacionalnosti. Presuda Europskog suda za ljudska prava nije se izričito odnosila na to pitanje.”

Vezane vijesti

'Alarmantna praksa HRT-ovog drakonskog ušutkivanja novinara'

'Alarmantna praksa HRT-ovog drakonskog ušutkivanja novinara'

Predstavnica OESS-a za slobodu medija Dunja Mijatović rekla je danas da je vrlo zabrinuta zbog toga što HRT, kao javni servis, želi otpustiti… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika