Željko Debanić, predsjednik Vijeća za telekomunikacije, u ponedjeljak, 16. kolovoza 2004., otkrio je da je natječajnu dokumentaciju kupilo 15 kandidataOKVIR:

S ulaskom trećeg GSM operatera u Hrvatsku pojačat će se i borba između dobavljača tehničke opreme. Naime, da bi mobilna mreža u potpunosti funkcionirala, potrebna su ulaganja od nekoliko milijuna eura u opremu poput servera i antena. Tri najjače tvrtke koje će se u Hrvatskoj natjecati za taj posao jesu Ericsson, Siemens i Alcatel. Švedska tvrtka Ericsson jedan je od najvećih svjetskih dobavljača mobitela i prateće opreme. Oko 40 posto svjetskih poziva preko mobilnih aparata napravljeno je upravo preko Ericssonovih mobilnih uređaja. Tvrtka djeluje od 1876. i danas je zastupljena u 140 zemalja svijeta. Njemačka tvrtka Siemens AG, osim što izrađuje mobilne aparate i prateću opremu, proizvodi uređaje koji se koriste u rudarstvu, metalurgiji, medicini, elektrotehnici, gradnji cesta i drugdje. U svijetu Siemens AG zapošljava oko 450.000 osoba, a tvrtka posluje u 190 zemalja. Poslujući u 130 zemalja, francuski je Alcatel u 2003. ostvario dobit od 12,5 milijardi eura. Najveći dio zarade ostvaren je na području mobilne i fiksne telefonije, a preostali dio odnosi se na proizvode u naftnom i transportnom sektoru. U posljednje tri godine Alcatel se učvrstio na svjetskom tržištu mobilne telefonije i danas drži oko 11 posto.

Koncem prošlog tjedna Nacional je doznao da će u utrci za treću GSM koncesiju najžešću bitku, po svemu sudeći, voditi Telecom Italia i Tele2. Te su tri tvrtke zasad najjači poznati kandidati za ulazak na hrvatsko telekomunikacijsko tržište, među ukupno 15 kandidata koji pretendiraju na treću GSM koncesiju.

Podatak da se na natječaj javilo čak 15 kandidata posve demantira sve one koji su mjesecima tvrdili da natječaj ne bi trebalo raspisati jer je tržište u Hrvatskoj odveć zasićeno i na njemu nema prostora za novog koncesionara. Velik odaziv kandidata, a ponajviše ugledni inozemnih telekomunikacijskih tvrtki, najbolje pokazuje da su te priče plasirali oni koji su s različitih pozicija htjeli zaštititi postojeće tržišne koncesionare.

Željko Debanić, predsjednik Vijeća za telekomunikacije, u ponedjeljak, 16. kolovoza 2004., otkrio je da je natječajnu dokumentaciju kupilo 15 kandidata, ali nije htio govoriti o njihovim imenima. Potvrdio je da se među kandidatima nalaze postojeći GSM koncesionari HT i VIP, jer su oni to i sami javno priznali.

Formalne ponude za taj natječaj kandidati će predati 15. rujna, kada će one biti i javno otvorene. Iako će se tek tada moći sa sigurnošću reći tko će sudjelovati na natječaju, već se sada čini da će natječaj uspjeti iako bi u natjecanju mnogi kandidati mogli imati brojne teškoće.

Uspjeh natječaja izvjestan je prije svega zbog snage zasad najjačih poznatih kandidata. Telecom Italia Mobile Group odnosno TIM, osnovan je 1995. Ima veći broj GSM linija na istoj mreži od bilo koje druge europske tvrtke u matičnoj zemlji koja nudi iste usluge. TIM je najveći GSM operater na talijanskom tržištu sa 26.1 milijuna korisnika. Zajedno s Telefonica Moviles, T-mobileom i Orangeom stvorio je najjaču grupaciju telekomunikacijskih tvrtki u Europi, sa čak 170 milijuna korisnika u 15 europskih zemalja. Sami su prisutni u osam zemalja svijeta.

Švedska telekomunikacijska tvrtka Tele2 AB osnovana je 1993., a u Europi ima oko 25 milijuna korisnika. Da su ozbiljno zainteresirani za ulazak na hrvatsko tržište, govore i podaci da su u Hrvatskoj aktivni već oko šest mjeseci, da su zajedno sa švedskim veleposlanikom u Hrvatskoj već bili na razgovorima u Vijeću za telekomunikacije, ali i da su Hrvatska i Švedska u lipnju ove godine formirale Ugovor o općim uvjetima za razvojnu suradnju. Taj ugovor uvelike ubrzava odobravanje i izdavanje besplatnih viza za više ulazaka i izlazaka iz zemlje, izdavanje svih potrebnih dozvola i dopuštenja, kao što su dozvole boravka, radne dozvole i službene dozvole, kao i izuzeće od svih ograničenja useljenja i registracije stranaca dok je Ugovor na snazi i sl.

Osim Telekoma Italia i Tele2, natječajnu dokumentaciju kupili su i neki odvjetnički uredi. Među njima su i odvjetnici Boris i Marko Porobija. Boris Porobija najvjerojatnije je preuzeo natječajnu dokumentaciju za VIPnet, dok je Marko Porobija dobio mandat da sastavlja ponudu za jedan strani konzorcij, koji je još u stvaranju. U njemu bi trebala sudjelovati jedna engleska konzultantska kuća, investicijski fond iz Dubaija, ali i jaka domaća tvrtka koju još traže, pa zato još nije izvjesno ni da će predati ponudu. Jedan konzorcij pokušava oformiti i zagrebački poduzetnik Mislav Šutalo, a Nacional je doznao da se za natječaj ozbiljno priprema i dio menedžmenta i stručnjaka trenutačno zaposlenih unutar HT-a i VIP-a. Oni međusobno intenzivno tajno pregovaraju i spremni su svoje usluge staviti na raspolaganje zainteresiranim stranim ulagačima jer nisu zadovoljni statusom unutar svojih postojećih tvrtki. Pregovore im otežava želja da unutar konzorcija koji žele formirati preuzmu i dio vlasničke strukture.

Prema Nacionalu dostupnim informacijama, oba postojeća koncesionara strahuju od dijela svojih uposlenika na srednjim razinama unutar tvrtki, koji su jako dobro upoznati s poslovanjem, strategijom formiranja cijena i marketinškim strategijama, a koji nemaju potpisane ugovore o zabrani otkrivanja poslovnih informacija tvrtke u kojoj su zaposleni.

U javnosti su se plasirale teze i da su kandidati za treću GSM koncesiju još i HEP, Delekovod, Monaco Telekom, Telenor i Zagrebačka banka, koju su neki spominjali u mogućem zajedničkom konzorciju s britanskim Orangeom. Željko Debanić je u ponedjeljak demantirao da je natječajnu dokumentaciju kupio Monaco Telekom. Nacional je doznao da ta tvrtka najvjerojatnije još od prošle godine uopće nije zainteresirana za taj natječaj. Dio domaćih lobista koji preko odvjetničkih tvrtki želi formirati konzorcij za natjecanje već je kontaktirao HEP, ali oni su odbili suradnju, navodno zato što je premijer Sanader izričito zabranio svim tvrtkama u većinskom državnom vlasništvu da se uključuju na taj natječaj jer bi to netko mogao protumačiti kao signal da Vlada favorizira određeni konzorcij. Zato HEP dijelu domaćih lobista čak nije pristao potpisati ni da će im, ako njihov konzorcij dobije koncesiju, iznajmiti svoju infrastrukturu za razvoj mreže. Iz istih razloga na natječaju se vjerojatno neće pojaviti ni Ina, koja se zajedno s DT-om već natjecala za GSM koncesiju, ili Croatia osiguranje, koje bi poput Ine moglo osigurati znatno ulaganje ili dobru mogućnost prodaje dijela usluga novog koncesionara.

Zbog svog temeljnog posla, tzv. core businessa, Dalekovod je naročito zainteresiran biti dio nekog konzorcija jer bi mu to omogućilo unosne poslove u budućnosti. Nije isključeno da neki od kandidata za koncesiju pokušaju unaprijed potpisati i ugovor sa ZET-om, koji u Zagrebu ima svoju infrastrukturu, o korištenju njihovih žica i stupova za postavljanje vlastite mreže.

Iz istih razloga kao i Dalekovod, za uspjeh natječaja naročito su zainteresirani i dobavljači tehničke opreme poput Siemensa, Ericssona ili Alcatela koji bi zajedno s nekim kandidatima mogli sudjelovati u konzorciju kako bi u razvoju mreže koncesionar posve koristio njihove usluge.

Interes velikih stranih kompanija povećava mogućnost za uspješno okončanje natječaja jer će se uz njih, ako oni to ocijene potrebnim, lakše vezati jaki lokalni partneri.

Telecomu Italiji i Tele2 legitimne lokalne mete za formiranje zajedničkih konzorcija prije svega su jake banke na domaćem tržištu, poput ZABA-e i PBZ-a. One su dovoljno jake za osiguranje značajnih ulaganja, ali su i sposobne oduprijeti se pritiscima postojećih koncesionara.

Velik interes za treću GSM koncesiju pospješuje i postojeća pretplatnička struktura u Hrvatskoj. Iako u Hrvatskoj mobitele koristi oko 60 posto stanovništva, samo 20-ak posto su pretplatnici, dok se ostatak koristi pre-paid uslugama. Oni telefoniraju malo i plaćaju najskuplje impulse. Padnu li dolaskom trećeg operatera cijene razgovora, velik broj postojećih pre-paid korisnika mogao bi se odlučiti na pretplatnički odnos i ponovno birati operatera.

Dodatna pogodnost za natječaj je i otvoreno pitanje budućnosti srbijanskog GSM operatera Mobtela, koji trenutačno kontroliraju braća Karić i žele ga prodati. To će se dogoditi čim se oni dogovore s tamošnjom vladom o visini njezina vlasničkog udjela u tvrtki. Utoliko bi mogući novi koncesionar u Hrvatskoj imao mogućnost skorog ulaska i na srbijansko tržište.

Nacional je iz krugova bliskih Vijeću za telekomunikacije doznao da će to tijelo posebno voditi računa da ne izaberu nekoga tko bi se na natječaj javio samo zato da drži koncesiju i ne razvija mrežu, što bi sugeriralo da je u tajnim odnosima s nekim ili obojicom postojećih koncesionara. Taj epilog postojećeg natječaja teško je moguć jer bi gubici tog koncesionara bili veliki, a kako su postojeći koncesionari velike i transparentne tvrtke, oni bi jako teško, čak i da to žele, mogli tajno sufinancirati taj gubitak na štetu dijela vlastitog profita iz budućnosti.

Postojeći koncesionari relativno uspješno mogu suzbijati interes dobrog dijela domaćih tvrtki za sudjelovanje u natječaju. To se dijelom odnosi na banke u kojima drže stotine milijuna kuna svog novca. Ako bi se neka od tih banaka javila na natječaj, oni bi je mogli smatrati za poslovnog konkurenta i iz njih povući svoja sredstva. Primjerice, HT na računima u nekoliko domaćih banaka drži stotine milijuna kuna na kojima i one zarađuju.

Na sličan način postojeći koncesionari mogu stvoriti poslovne probleme tvrtkama koje distribuiraju ili prodaju njihove proizvode.

Kako bilo, pravi rat za treću GSM koncesiju počet će tek sredinom rujna, kad javno budu otvorene ponude kandidata. Potom će Vijeće ili Agencija za telekomunikacije mjesec dana odlučivati čija je ponuda doista najpovoljnija. Kao i prije u sličnim situacijama, ne treba sumnjati da će svi kandidati svojim konkurentima nalaziti mane ili nepravilnosti te da će napisi o tome preplaviti većinu hrvatskih medija.