U Hrvatskoj će idućih godina gotovo anonimni finski diplomat biti ključni sugovornik Sanaderovoj vladi u procesu ulaska u EU, i na temelju njegovih izvješća službeni Bruxelles će donijeti odluku je li Republika Hrvatska spremna ući u savez koji tr“Izbor Ollia Rehna na položaj člana Europske komisije za proširenje EU vrlo je dobar za Hrvatsku. Podaci kojima raspolažemo govore da je ovaj Finac zagovornik daljnjeg proširenja Europske unije što znači da se imamo pravo nadati kako ćemo do 2007. završiti pregovore o priključenju. U svakom slučaju, čini se da ćemo u Rehnu imati pozitivno orijentiranog sugovornika”, komentirao je za Nacional prije nekoliko dana visoki dužnosnik diplomacije odabir Ollia Rehna na ključnu poziciju vezanu za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U Hrvatskoj će idućih godina gotovo anonimni finski diplomat biti ključni sugovornik Sanaderovoj vladi u procesu ulaska u EU, i na temelju njegovih izvješća službeni Bruxelles će donijeti odluku je li Republika Hrvatska spremna ući u savez koji trenutno okuplja 25 europskih država.

RH će za rad na usklađivanju zakonodavstva trebati 500 stručnjaka u zemlji i 150 u Bruxellesu, a toliko broj eksperata država trenutni nema DUŽNOSNIK HRVATSKE DIPLOMACIJE 'Podaci kojima raspolažemo govore da je Olli Rehn zagovornik daljnjeg proširenja EU, pa se imamo pravo nadati okončanju pregovora do 2007.' Rehn zasigurno nema karizmu svog prethodnika Gunthera Verhaugena koji je obavio posao oko prijema deset novih članica Europske unije, ali to i nije pretjerano važno. Unija se stabilizira i dovršava svoj izgled, a nekoliko država koje joj se žele priključiti, među kojima je i Hrvatska, predstavljaju tehničko, a ne strateško pitanje.
Signifikantan je optimizam koji su, govoreći o Rehnu, iznijeli neki važni političari i diplomati, premda je on – što je svojevrsni paradoks domaće scene – potpuno nepoznat ovdašnjim dužnosnicima. To pokazuje koliko je Hrvatska bila izolirana od stvarnih integracijskih procesa, budući da se radi o važnom političaru koji je kao tridesettrogodišnjak odigrao jednu od ključnih uloga u ulasku Finske u Europsku uniju. S manjim prekidima u Bruxellesu i Strasbourgu radi posljednjih deset godina, a između 1998. i 2002. bio je šef kabineta Erkkia Liikanena, europskog povjerenika za poduzetništvo i informatizaciju. Kada se Liikanen vratio u Helsinki i postao guverner Narodne banke Finske, Rehn je jedno vrijeme vodio njegov resor.

Olli Rehn je rođen 1962. u Mikeli, provincijskom središtu istočne Finske u blizini granice sa SSSR-om. Rehnov otac se bavio prodajom automobila, dok je majka predavala engleski jezik, a kasnije jedno vrijeme bila i zastupnica u nacionalnom parlamentu. Nakon završene gimnazije Rehn se preselio u Helsinki gdje je studirao političke znanosti i ekonomiju. U to vrijeme počinje često putovati u inozemstvo i jednu studijsku godinu pohađa u Sveučilištu McAllister u Minnesoti u Americi, a kasnije je doktorirao na prestižnom Oxfordu s temom “Korporativizam i industrijsko natjecanje u malim europskim državama”.

Politikom se počeo baviti kao 20-godišnjak, angažirajući se u grupama zagovornika ukidanja apartheida i legaliziranja Afričkog Nacionalnog Kongresa. Nedavno je gostovao na američkom sveučilištu Berkley i kao jedan od političkih događaja koji ga se najjače dojmio izdvojio je oslobađanje Nelsona Mandele iz južnoafričkih zatvora. Početkom 80-ih Olli Rehn je prvi put izabran za člana gradskog vijeća Helsinkija, a 1991. postao je zastupnik Stranke centra u finskom parlamentu. Tih godina Finska je započela postupak priključenja Europskoj uniji, što je imalo brojne protivnike i to prvenstveno unutar Stranke centra. Riječ je o stranci desnog centra za koju glasa većina seoskog stanovništva koji u Finskoj predstavljaju tridesetak posto biračkog tijela. Pod njihovim pritiskom Stranka centra se držala veoma suzdržano glede ulaska u EU, i u takvim okolnostima Rehn se ubrzo etablirao kao jedan od vodećih eurofila u zemlji. Tvrdio je kako i male države kakva je Finska imaju ekonomski interes pristupanja Europskoj uniji, što je nakon nekog vremena postala i službena politika Stranke centra. Kao drugi važan razlog isticao je sigurnost, aludirajući ponajprije na zaštitu koju članstvo u euroatlanskim integracijama pruža od ekspanzionističke ruske politike. S takvim stajalištima Rehn je postao jedan od prvih finskih političara koji je zagovarao raskid s politikom neutralnosti, uspostavljenom poslije II. svjetskog rata.

Unutar Stranke centra stvorile su se dvije suprotstavljene skupine: prvu su predstavljali farmeri koji su se plašili da će poljoprivrednici osiromašiti članstvom u EU, dok su u drugoj bili članovi reformskog krila koje su podržavali predstavnici menadžmenta i snažnih tvrtki kojima je odgovaralo širenje poslova po cijeloj Europi. U tom sukobu Olli Rehn je stao na stranu poduzetnika, obrazlažući kako su ga u to uvjerili brojni rođaci zaposleni u Nokiji, telekomunikacijskoj kompaniji koja je nakon ulaska Finske u EU postala jedna od najjačih tvrtki na svijetu. Paralelno s time, 1988. je postao potpredsjednik Stranke centra.
Već 1989. se uključio u raspravu o priključenju Uniji, a između 1992. i 1993. bio je savjetnik finskog premijera za eurointegracijsku politiku. Čim je Finska pristupila EU, Rehn je postao zastupnik u Europskom parlamentu, međutim uskoro je imenovan šefom kabineta Erkkia Liikanena, člana Europske komisije zaduženog za proračun, a kasnije poduzetništvo i informatizaciju. Vrativši se iz Bruxellesa, Rehn je postao ekonomski savjetnik finskog premijera Mattija Vanhanena, koji predvodi veliku koaliciju što ju čine socijaldemokrati, Stranka centra i predstavnici švedske manjine i imaju 116 od 200 mjesta u parlamentu. Oženjen je i ima kćer Solvu, a omiljen hobi mu je nogomet i u sezoni 1996./97. bio je predsjednik Finske nogometne lige.

“Rehnov izbor pokazuje da je pitanje proširenja postala drugorazredna tema unutar Europske unije. Veliko proširenje je završeno 1. svibnja, kada je dovršen pristup deset novih članica, i sada su u igri još samo četiri kandidata: Bugarska, Rumunjska, Hrvatska i Turska. Bugari i Rumunji su više-manje neupitni, pred Hrvatskom je složen tehnički dio poslova, tako da se sve vrti oko Turske. Dobrim dijelom EU je za posao proširenja izabrala Finca, koji će turske aspiracije ocijeniti bez emocija kakve karakteriziraju političare iz katolički zemalja koji nevoljko razmatraju ulazak muslimanske države u EU”, smatra jedan dobro obaviješteni diplomat. Za Tursku njegov izbor ipak nije dobar jer je u pitanjima poštivanja ljudskih prava Rehn tipični skandinavski političar za koga je to prvorazredna tema. Stoga ne iznenađuje mišljenje finskih političkih komentatora s kojima je razgovarao Nacional kako je on vrlo skeptičan oko mogućnosti ulaska Turske u Uniju, sve dok se ne transformira u istinski demokratsko društvo.

Hrvatska neće imati takvih problema jer je pred njom proces uklapanja domaćeg zakonodavstva u europski sustav. Makar većina ovdašnjih diplomata tvrdi kako će sve biti obavljeno do 2007., čini se kako je njihov optimizam prenaglašen. U listopadu će se formirati pregovarački tim s Bruxellesom koji će vjerojatno voditi Kolinda Grabar-Kitarović, a zatim slijedi koncizan proces usklađivanja zakonodavstava. Pritom je sporna i upotreba termina ‘pregovori’ jer se u stvarnosti radi o prihvaćanju zahtjeva iz EU kod kojih nema rasprave o sadržaju, već eventualno o rokovima. Dosadašnje pretpostavke govore da će Hrvatska za rad na usklađivanju zakonodavstava trebati približno 500 stručnjaka u zemlji i još oko 150 u Bruxellesu, a toliki broj eksperata sadašnja državna administracija naprosto nema. Stoga će biti izuzetno zanimljivo vidjeti hoće li stručni deficit izazvati i produljenje pregovora s ekipom predvođenom Ollijem Rehnom.

Ono na što kod svog novog sugovornika hrvatski pregovarači ne trebaju računati je popustljivost, smatraju finski novinari. Rehn nije karizmatičan političar i više voli djelovati iz pozadine, ali je osoba vrlo snažnih uvjerenja. To je potvrdio u krucijalnom razdoblju kada je Finska aplicirala za pristup Europskoj uniji. Unatoč snažnom euroskepticizmu čak i unutar Stranke centra, snažno je iznosio drugačije stavove i naposljetku izišao kao pobjednik. U pregovorima ostavlja dojam hladnokrvnog i opreznog sugovornika što može biti dobra stvar – pod uvjetom da hrvatska strana ispuni svoj dio obveza. Tada će Olli Rehn biti osoba koja će 2009. otvoriti Hrvatskoj vrata Europske unije.

JOSE MANUEL BARROSO, (r. 1956.), Portugal
Predsjednik Europske komisije
U parlamentu od 1985., ministar vanjskih poslova (1995.-1996.), premijer Portugala (2002.-2004.)

Jedan od glavnih unutarnjih zadataka Barrosovog kabineta bit će skoro potpuna trgovinska i gospodarska liberalizacija Europske unije. Ukratko, EU se amerikanizira i za najviše deset godina bit će eliminirane i zadnje protekcionističke mjere koje još uvijek provodi većina država. Na vanjskom planu, intenzivnije će se raditi na poboljšavanju odnosa sa SAD-om, čak i ako predsjednik ostane George W. Bush. Pobijedi li John Kerry, u Bruxellesu vjeruju kako će se partnerstvo još brže učvrstiti. U tom slučaju postat će vrlo izgledna opcija slanja znatnih EU vojnih postrojbi u Irak.