Vladimir ŠeksU HDZ-u je zavladala potpuna panika. Uzrok tome je krah tajne strategije da se Miomira Žužula predloži za predsjedničkog kandidata. Žužul je nakon afere Bechtel potrošeni kandidat. U vrhu HDZ-a sve je bilo jako dobro isplanirano: trebalo je polako povećavati njegov rejting u javnosti, što je počelo kandidaturom Hrvatske za Europsku uniju. Na krilima toga uspjeha trebalo ga je hvaliti cijelo ljeto putem medija, što njemu, iznimno vještom u komuniciranju s medijima, ne bi bilo problem osigurati. Uz to, proradio bi i HDZ-ov medijski stroj koji bi ga na početku jeseni izbacio kao logičnog HDZ-ova protukandidata Stipi Mesiću.

GLAVNA PREMIJEROVA BRIGA Sanader razbija glavu kako izbjeći katastrofu na predsjedničkim izborima koja bi bila početak velikog silaznog trenda prije lokalnih izbora Ipak i tako veliki igrači naprave katastrofalnu pogrešku, Žužul je pogriješio što nije sakrio da je u igri oko Bechtela. Umjesto da potpuno pobjegne od cijele priče, koja je za njega, kao ministra vanjskih poslova, bila opasna poput baruta, on ju je javno branio te su na vidjelo došle i njegove druge pogreške. Znalo se da je on izravno povezan s Bechtelom i da ga je upravo on, preko Charlesa Redmana, bivšeg Clintonova izaslanika za ovu regiju, doveo u Hrvatsku. Kao što je uz pomoć Zdenke Gast doveo u Hrvatsku i propalog energetskog diva Enron. Cijela priča o Žužulu kao kandidatu ne bi vjerojatno ni procurila u javnost da je sam Žužul do kraja bio discipliniran i da se nije pohvalio pred bliskim prijateljima. S druge strane previše je pametan da ikada javno prizna da je bio predodređen za predsjedničkog kandidata HDZ-a.

Iako je pravi HDZ-ov “forte” trebao biti Žužul, vrh stranke je prije njega pustio probni balon za Jadranku Kosor, no reakcija javnosti je bila ispod HDZ-ova očekivanja. Stoga je Jadranka Kosor za HDZ, kao i Žužul, definitivno “potrošeni kandidat”.

HDZ je smatrao da mu je krajnja solucija za predsjedničkog kandidata Vladimir Šeks, a on je prošloga tjedna izjavio za novine da HDZ neće imati svoga kandidata na izborima. Prevedeno – Šeks je odustao od predsjedničke kandidature iako je to već bilo dogovoreno u najužem krugu HDZ-ova vodstva. On je bio spreman za to, a onda je odustao jer je vidio da ima minimalne šanse i smatrao je kako je najbolji način da se iz svega izvuče ako sam sebe posredno diskvalificira kao kandidata putem medija. Taj njegov istup izazvao je lom u vrhu stranke.

Zbog takvog Šeksova nastupa najviše je pobjesnjelo desno krilo HDZ-a predvođeno Andrijom Hebrangom. On nije bio toliko nezadovoljan zbog toga što je Šeks odustao, nego je u tome vidio i vlastitu eliminaciju kao predsjedničkog kandidata, o čemu on potajno sanja i uvjeren je u vlastiti uspjeh u srazu s Mesićem. U tome ga podržava cjelokupna HDZ-ova desnica.

Najnesretniji je zbog Hebrangovih ambicija sam predsjednik stranke Ivo Sanader. On je kao realan političar svjestan da Hebrang nema šanse protiv Mesića te da je Hebrangov rejting među biračima vrlo slab. Razlog tome su mnogobrojne gluposti koje je napravio kao ministar zdravstva te grubi vokabular kojim se javno obračunavao s političkim protivnicima. Drugi razlog Sanaderova nezadovoljstva je to što će HDZ morati stati iza Hebranga i potpuno ga podržati u kampanji. To znači radikalno skretanje HDZ-a udesno, jer će tako diktirati sam Hebrang svojim javnim nastupima. Desničarenje Hebrangova tipa je muzika koju suvremena Europa ne voli te bi to moglo znatno otežati Sanaderov plan uvođenja Republike Hrvatske u EU. Hebrang vuče neizostavno stranku i u veliki sukob s Mesićem. Naime, potpuno je jasno da će on svoju kampanju temeljiti prije svega na vrijeđanju i kompromitaciji Stipe Mesića. A ako Hebrang izgubi, što je velika šansa, i Mesić ostane predsjednik, vrlo je teško zamisliti normalnu kohabitaciju HDZ-ove vlade i predsjednika Republike Hrvatske.

Jedan od Sanaderovih pokušaja da ispliva iz te neugodne pozicije je kandidatura potpuno neočekivanog kandidata, kao što se to pokušava učiniti s nestranačkim ministrom Draganom Primorcem. Radoholičar, mlad i strašno ambiciozan, ovaj priznati znanstvenik svjetskoga glasa očito nije dobro pokrpao neke rupe iz svoje prošlosti pa je iz toga i proistekla priča o zlostavljanju njegove bivše djevojke. U krugovima bliskim Primorcu kruži priča da iza napada na njega stoje Jadranka Kosor i Hebrang, koji su se tako htjeli riješiti svoga konkurenta koji je o svojoj eventualnoj kandidaturi već razgovarao sa Sanaderom.

Izgubivši kompas nakon Šeksove izjave da HDZ neće imati svoga kandidata, desno krilo stranke prisililo je Šeksa da javno demantira da je ikada dao takvu izjavu. No nitko od osoba koje pomnije prate politička zbivanja u Hrvatskoj nije ga ozbiljno shvatio. Kada se sve zajedno sagleda, vidi se da HDZ više nema dobro rješenje. Ako ne ide sa svojim kandidatom na predsjedničke izbore, gubi vjerodostojnost i izaziva turbulencije unutar stranke. Ako ide s nekim polovičnim rješenjem, doživjet će katastrofu na izborima, što bi moglo označiti početak velikog silaznog trenda koji je pogibeljan za predstojeće lokalne izbore. A jedini ozbiljni kandidat, Šeks, stranci je dao “košaricu”. Šeks nije odustao od kandidature samo zbog slabih izgleda, nego i zbog toga što više ne želi ratovati s Mesićem. Njih dvojica bili su najbolji prijatelji. Kada je prije devedesetih Šeks dolazio u Zagreb, svaki put bi spavao u stanu obitelji Mesić. Nakon zajedničkog napada Glavaša i njega na Mesića sredinom devedesetih, odnosi su prekinuti, a ponovo su počeli razgovarati tek početkom ove godine.

Sanader je i sam kriv za takvu situaciju zato što se u HDZ-u riješio svih koji su imali neko ime. Da nije marginalizirao Nikicu Valentića, danas bi njega mogao bez problema lansirati za predsjedničkog kandidata. On je bio uspješan premijer, umjeren je i ima karizmu, a iza sebe nema većih afera. Osoba poput Valentića HDZ je imao još, no oni pokraj Sanadera nemaju mjesta.

Priče da bi HDZ mogao podržati Dražena Budišu na izborima također su malo vjerojatne. Razlog je u tome što se Budiša više ne usudi ići na izbore nakon što je izgubio prošle i pri tome u izravnim dvobojima s Mesićem ispao smiješan. No, kako Nacional doznaje, definitivno je Budiša, koji i dalje ima utjecaj u HSLS-u, izdao naredbu da njegova stranka ne podrži Mesića.

Neki analitičari rješenje HDZ-ovih problema vide i u tome da pokušaju medijski omalovažiti ulogu predsjednika tako da njihovo odustajanje ne izgleda kao veliki gubitak. Kod takve taktike sigurno griješe. Do sada nitko nije javno konstatirao da u Europi veće ovlasti od hrvatskog predsjednika ima jedino predsjednik Francuske koja ima polupredsjednički sustav. Hrvatski predsjednik i dalje ima ogromne ovlasti: zapovijeda vojskom, usmjerava rad tajnih službi i sudjeluje u kreiranju državne vanjske politike. Mesićeva snaga će se još više povećati ako ponovo bude izabran za predsjednika, što je po svim pokazateljima gotovo sigurno. Tada će on, rasterećen, jer u Hrvatskoj predsjednik može biti izabran najviše dva mandata, postati puno odlučniji i postaviti se čvršće pred Sanadera ili nekog drugog premijera koji bi došao poslije njega. Da sve ide prema tome zorno pokazuje zadnji primjer, kada je od ministra Biškupića, odnosno hrvatske vlade, zatražio da država i dalje financira desničarski tabloid Hrvatsko slovo.