Umjesto da kazni Karduma, Mesić traži krtice iz VSA Predsjednik je napravio veliku pogrešku jer nije naredio istragu o Kardumu već o ljudima koji su ukazali na problem u HRM.“Plovila Hrvatske ratne mornarice u katastrofalnom su stanju, a Hrvatska je, premda pomorska, vjerojatno i jedina zemlja u Europi koja nema specijalizirano vojno brodogradilište za održavanje vojnih plovila. Tvrdnje i najave državnog vrha kako će Hrvatska već iduće godine dobiti respektabilnu obalnu stražu u koju će biti uključena HRM smatram potpuno neozbiljnima, jer u njezinom sastavu neće biti ni jednog potpuno ispravnog plovila, a da ne govorimo o helikopterima čiji je vijek trajanja i održavanja davno istekao. Hrvatska je potpuno nespremno dočekala proširenje ribolovne zone, odnosno proširenje njezina suvereniteta, jer u proteklih godinu dana ništa se nije učinilo da plovila dovedemo u tehničko ispravno stanje, što je prvenstveno problem dugogodišnjeg nenamjenskog rasipanja sredstava za održavanje plovila”, ovih dana je Nacionalu izjavio visoki izvor Ministarstva obrane osvrnuvši se na najave ministra prometa i veza Božidara Kalmete kako će Hrvatska već iduće godine dobiti obalnu stražu.

JADNO STANJE NAJBOLJEG BRODA Raketna topovnjača 'Petar Krešimir IV.' ima onesposobljen jedan od tri motora i raketni sustav brod-brod SUDBINA SLAVNE PODMORNICE Mini podmornica P-01 'Velebit' već je dulje vrijeme izvan operativne upotrebe i ne postoje naznake da će se to promijeniti STRAH POSADA OD LOŠIH OCJENA Posade se boje javno reći da privatne tvrtke onesposobljuju brodove da ne budu proglašene 'neperspektivnima' ZAPREKA ULASKU U NATO Tehnološka modernizacija oružanih snaga neizvediva je ako plovila ostanu bez remontne baze u ŠibenikuPremda je Nacional u prošlim brojevima samo djelomično dotaknuo tehničku neispravnost nekih plovila HRM-a i to reprezentativnog plovila “Jadranka”, predsjednik Stjepan Mesić ocijenio je takvo pisanje teorijom zavjere i nečijim “maslom” protiv sadašnjeg zapovjednika HRM-a, kontradmirala Zdravka Karduma. Pritom se predsjednik ni jednom riječju nije osvrnuo na potpuni tehnički slom brodovlja HRM-a, nerazumno i posve besmisleno trošenje financijskih sredstava na “kozmetičko” održavanje brodovlja, neupotrebljivost raketnih i drugih oružanih sustava na brodovima sustava, te na odgovornost visokih časnika oružanih snaga za takvo stanje, prvenstveno prvog čovjeka ratne mornarice, kontraadmirala Karduma. Nacional je ovih dana doznao stvarne razmjere tehničke neispravnosti najvažnijih plovila HRM-a, odnosno raketnih topovnjača i patrolnih čamaca, neposredno pred najavu osnivanja obalne straže.

Raketna topovnjača RTOP 11 “Petar Krešimir IV” već je duže vremena u neispravnom stanju, jer je od tri pogonska stroja ruske proizvodnje tipa M-503 jedan motor neispravan, a druga dva očekuje veliki remont zbog isteka režima radnih sati. Od osamostaljenja Hrvatske taj brod nikad nije kroz duži vremenski period radio s potpuno ispravna sva tri motora. Elektronički sustav za navođenje raketa brod-brod RBS 15-SAM švedske proizvodnje već duže vrijeme nije ispravan i kao takav je borbeno neupotrebljiv. RTOP-12 “Dmitar Zvonimir” porinut je 2001. godine s istim ruskim motorima koji su inkompatibilni s NATO standardima kako zbog malog radnog ciklusa, tako i zbog specijalnog pogonskog goriva. Brod nije završen i nije izvršena homologacija, glavni krmeni oružni sustav, a 6-cijevni ruski top AK 630 nije naručen niti montiran na brod i na njegovom mjestu stoji prazna kupola.

RTOP-21 s njemačkim MTU motorima i Rolls Royce plinskim turbinama nije u potpunoj borbenoj upotrebi još od 1991. zbog neispravnosti tih turbina. Brod je sposoban za plovidbu samo pomoću dizelskih motora i kao takav ima pogonske performanse lošije za 45-50 posto. Remont Rolls Royce plinskih turbina nije obavljen od 1991. zbog nedostatka sredstava. Značajnija sredstva nisu uložena ni u održavanje MTU motora, ali su oni još uvijek operativno upotrebljivi zahvaljujući tradicionalnoj kvaliteti njemačkih motora, iako prema broju pogonskih sati zahtijevaju ozbiljnije zahvate. Od četiri patrolna broda OB-61 “Novigrad”, OB -62 ”Šolta”, OB-63 “Cavtat” i OB-64 “Hrvatska Kostajnica” djelomično su ispravna samo dva. OB-61, koji je najstariji, već se počeo koristiti kao izvor pričuvnih dijelova za ostale brodove, a OB-64 je neispravan zbog problema oko zaštite i nadzora glavnih pogonskih strojeva.

Dva pramčana topa švedske proizvodnje BOFORS 40 mm s patrolnih bodova su potpuno neispravna, a druga dva očekuje ozbiljan remont već duži period. Zbog angažmana različitih brodogradilišta i privatnih tvrtki na patrolne brodove je ugrađivana oprema različitih proizvođača, često upitne kvalitete, tako da su brodovi postali međusobno nekompatibilni i otežana je mogućnost međusobne zamjene dijelova, što je jedna od temeljnih pretpostavki u planiranju održavanja vojne opreme. Mini podmornica P-01 “Velebit” je već duže vrijeme izvan operative upotrebe i ne postoje naznake da će se takvo stanje promijeniti. Ukratko, sve ove godine brodovi HRM-a se održavaju tek toliko da mogu doploviti sa 50 posto kapaciteta od točke A do točke B, eventualno izvršiti nekakvo “spektakularno” gađanje za novinare kako bi se mogla opravdati brojna radna mjesta i plaće djelatnika HRM-a kojih je i u ovom razdoblju preustroja HV-a sve više.

Premda Hrvatska želi ući u NATO što prije, po mnogočemu, barem kada je riječ o ratnoj mornarici i njezinom održavanju, Hrvatska se ne može svrstati ni uz jednu članicu Saveza. Za razliku od Hrvatske, koja nema ni jedno vojno brodogradilište, sve druge članice imaju više njih. Francuska ima tri vojna brodogradilišta pod upravom Directorate for Naval Construction : Toulon (Mediteranska flota), Saint Tropez (mornarički oružni sustavi), Brest (Atlanska flota). Italija ima dva vojna brodogradilišta, Riva Trigoso (Genoa), Muggiano (La Spezia). Grčka posjeduje jedno vojno brodogradilište Hellenic Shipyards Co u Skaramangi, a brodogradilište je u vlasništvu njemačkog vojnog koncerna HDW – Hovaldtswerke Deutsche Werft AG, dok Turska raspolaže s tri vojna brodogradilišta u Istanbulu, Taskizak shipyard, Pendik i Alabey. Kada je riječ o SAD-u kao globalnoj velesili, imaju četiri velika vojna brodogradilišta pod direktnim sastavom DOD-a (Department of Defence): Pearl Harbour Naval shipyard, Norfolk Naval shipyard, Portsmouth Naval shipyard, Puget Sound Naval shipyard i veću skupinu “manjih” brodogradilišta sa značajnim vojnim programom i državnom kontrolom, tipa Long Beach Naval shipyard i Philadelphia Naval shipyard.

Sva navedena brodogradilišta su u većinskom državnom vlasništvu i pod upravom ministarstava obrane navedenih zemalja. Brodograđevni kapaciteti Hrvatske nisu takvi da bi dugoročno mogao funkcionirati sadašnji model održavanja vojnih plovila u kojem se brodovi HRM-a održavaju na osnovi javnog natječaja i odabiranja najpovoljnije ponude, što rezultira nedovoljnom kvalitetom izvedenih radova i smanjenjem operativne upotrebljivosti vojnih plovila. Međutim, ustroj održavanja HRM-a je već duže vremena takav da mu je isključivi cilj zadovoljiti privatne interese pojedinaca unutar HRM-a. I ona minimalna sredstva za održavanje brodova troše se neracionalno i nenamjenski, protežirajući neodgovarajuća brodogradilišta i nekompetentne privatne tvrtke.

Jedan od zanimljivijih događaja vezan za remont plovila HRM-a odigrao se sredinom prošle godine. Brigadir Branko Žirović, zadužen ispred HRM-a i MORH-a za poslove održavanja plovila HRM-a, zatražio je 17. srpnja 2003. od stečajnog upravitelja Remontnog brodogradilišta Šibenik Draška Lambaše da jednostrano raskine tekući ugovor za remont motora M-504, na što stečajni upravitelj nije pristao. Svoje traženje raskida ugovora brigadir Žirović tumačio je neperspektivnosti ruskih M-504 motora i planiranju prelaska na njemačke MTU motore. U pravno uređenoj državi jedan takav zahtjev brodogradilištu može uputiti pismenim putem jedino MORH pa namjere brigadira Žirovića nisu posve jasne. Ako je poznato da radionica specijalizirana za remont ruskih motora M-504, koji su ugrađeni na dva najnovija i najveća broda HRM-a, RTOP-11 “Petar Krešimir IV” i RTOP-12 “Dmitar Zvonimir”, predstavlja uz artiljerijsku radionicu jedan od najjačih razloga zbog kojih bi MORH trebao zadržati određene kapacitete Remontnog brodogradilišta Šibenik, moglo bi se zaključiti kako je očita namjera pojedinaca u oružanim snagama ugasiti RBŠ i posao dodijeliti nekom drugom hrvatskom brodogradilištu iz posve nepoznatih razloga.

Da je tome tako potvrđuje i informacija kako je brigadir Žirović donio odluku da se spojka motora i propelerske osovine motora M-504, koja je dovezena u Šibenik radi remonta i za čije održavanje RBŠ ima specijaliziranu radionicu i odgovarajući kadar, transportira brodom HRM-a na montažu u brodogradilište “Kraljevica”, iako samo troškovi takvog transporta u gorivu i mazivu za raketnu topovnjaču RTOP-11 iznose gotovo polovicu iznosa ponude RBŠ-a za iste radove. S obzirom na ulogu brigadira Žirovića ovom slučaju i u slučaju remonta reprezentativne jahte “Učka” koji je napravljen u brodogradilištu “Punat” na Krku, gdje su uzalud potrošena milijunska sredstva da bi nakon toga jahta HRM-a ostala nesposobna za plovidbu, teško se oteti dojmu da je sudbina plovila u rukama nekolicine iz oružanih snaga.

Reprezentativno plovilo “Učka” bivša je jahta Josipa Broza Tita koja je tada imala ime “Podgorka”. Jahta je drvene građe i nakon osamostaljena Hrvatske u nju su uložena značajna sredstva koja su potrošena uglavnom na zamjenu glavnih pogonskih strojeva, odnosno na ugradnju njemačkih MTU motora u brodogradilištu “Punat”. Međutim, tada nije izvršena značajnija obnova trupa broda tako da je drvo trupa propalo, brod višestruko propušta vodu i trenutno nije moguća ozbiljnija plovidba. Na ugradnju novih motora potrošeno je vrlo mnogo novca, a sanacija trupa nije izvršena zbog nepoznatih razloga. Jahta je potencijalno puno reprezentativnija od “Jadranke” koja je početkom devedesetih bila potopljena i koju je poduzeće Brodospas izvadilo s dubine od 60 metara te poklonilo tadašnjem predsjedniku Franji Tuđmanu.

Jahta “Jadranka” izrađena je od vodootporne šperploče čija trajnost u najboljim uvjetima održavanja iznosi približno 20 godina. Na posljednjem remontu u RBŠ-u predstavnici peteročlane komisije HRM-a na čelu s pukovnikom Marincem su bili upozoreni na loše stanje trupa kad je brod bio izvučen iz mora. Tada je odlučeno da oko 600.000 kuna za remont ne može pokriti ozbiljnije zahvate na trupu pa su napravljeni samo nužni, većinom estetski zahvati. No ni tada remont motora i bojenje broda nije provedeno u specijaliziranom središtu u Šibeniku već su za takve radove angažirani kooperanti, a kooperanta za remont motora je odredila HRM. Pri pregledu broda od strane predstavnika Hrvatskog registra brodova nisu bile prisutne nadležne osobe RBŠ-a već je angažman i pregled broda dogovoren izravno između predstavnika Hrvatskog registra brodova i predstavnika HRM-a.

Prema navodima posada brodova, za intervencije na vojnim brodovima angažiraju se razne privatne tvrtke koje se često prvi put sreću s vojnim plovilom i koje u pravilu ugrađuju nekvalitetne i nekompatibilne dijelove što rezultira nekompatibilnošću brodova iste klase i nepouzdanošću u eksploataciji. Međutim, nitko od posade brodova ne usuđuje se takvo što javno reći jer pripadaju kategoriji “neperspektivnog kadra”. Ako dođe do gašenja RBŠ-a, vjerojatno će se ugasiti i HRM jer će se oružane snage odreći specijalizirane motorne radionice za remont ruskih motora i kopči M-504 ugrađenih na RTOP-11 i RTOP-12. Naime, radni ciklus ovih motora je samo 2000 radnih sati i zbog toga zahtijevaju česte remontne intervencije. Nestat će i specijalizirane motorne radionice za remont MTU motora, Rolls Royce turbina ugrađenih na RTOP-21, mehaničke radionice za remont sustava hidraulike KaMeWa, propelerskih osovina i propelera, pa specijalizirane artiljerijske radionice za sve brodske i većinu kopnenih oružnih sustava – za 6-cijevni automatski top AK-630 ugrađen na RTOP-11 i RTOP-21 i pripreme za ugradnju na RTOP-12, topove AK-320 ugrađene na DBM-81, topove Bofors ugrađene na OB-61, OB-62, OB-63 i OB-64 i DBM-80 – te elektroradionice za remont brodskih elektroenergetskih sustava i elektronike nadzora propulzije.

Iz dosadašnjih postupaka odgovornih za održavanje ratnih plovila moglo bi se zaključiti da im nije važna operativnost plovila, jer u Hrvatskoj ne postoje drugi kapaciteti koji bi mogli zadovoljiti minimalne zahtjeve za remont brodova HRM-a. HRM trenutno ne može državi garantirati bilo kakav suverenitet na Jadranskom moru. Premda se na održavanje brodova troše znatna sredstva, brodovi su zbog netransparentnog i nestručnog izvođenja radova u sve lošijem stanju, a bez obzira na najave brojčano stanje ljudstva HRM-a nije reducirano. Zbog toga se veći dio novca namijenjenog HRM-u koristi za plaće djelatnika, a preostala sredstava za brodove uglavnom se iskoriste neracionalno. Zbog svega toga vrlo je teško zamisliti tehnološku modernizaciju oružanih snaga, a ona je zasigurno neprovediva ako borbena plovila ostanu bez remontne baze u Šibeniku.

Umjesto da kazni Karduma, Mesić traži krtice iz VSA
Predsjednik je napravio veliku pogrešku jer nije naredio istragu o Kardumu već o ljudima koji su ukazali na problem u HRM
Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik oružanih snaga Stjepan Mesić oštro je reagirao na nedavno objavljeni tekst u Nacionalu od 17. kolovoza 2004. godine u kojem je Nacional objavio tajno izvješće Vojno-sigurnosne agencije koja je ustvrdila kako je zapovjednik HRM-a kontraadmiral Zdravko Kardum odgovoran što se vrhovni zapovjednik vozi na derutnom i nesigurnom plovilu “Jadranka”. Mesić je u tjedniku Feral Tribune najavio opsežnu istragu o curenju dokumenata iz Vojno-sigurnosne agencije i kažnjavanje osoba koje su podatke dostavile Nacionalu. Pritom je potpuno stao u zaštitu kontraadmirala Karduma i umjesto njegove odgovornosti zatražio odgovornost ljudi koji su ukazali na problem. Da je Mesić sklon Kardumu pokazao je već u rujnu 2001. kada ga je unaprijedio u čin komodora, a za manje od dvije godine, u svibnju 2003., u čin kontraadmirala, premda nije posve jasno koje su Kardumove zasluge za takav munjevit uspon. Mesić je mnogima u HRM-u ostao u sjećanju kada je u rujnu 2001. izjavio kako je uza sve nedaće HRM bogatija za nekoliko novih tehnološki najsuvremenijih brodova. Nikome baš nije bilo jasno što je to Mesić htio reći. Koliko su tehnološki suvremeni najbolje pokazuje njihovo današnje stanje derutnosti u kojem se nalaze, a Kardum je zasigurno jedan od glavnih krivaca i objektivno odgovoran za takvo stanje. Osim toga, Mesić je tada rekao da je Hrvatska odgovorna za polovicu Jadranskog mora i da ga mora biti sposobna obraniti od svih opasnosti i da HRM mora postići tehnološki sklad s mornaricama drugih zemalja. Tada kao i danas na čelu HRM-a je Zdravko Kardum, a stanje je takvo da se može vrlo brzo dogoditi raspad hrvatske ratne flote.