Na nedavnoj dodijeli Webby nagrada sve je vrvilo celebritijima, a crveni tepih na dodjeli nimalo se ne bi posramio usporedbe s onim oskarovskim. Istodobno, Facebook je prošlog tjedna najavio da će iduće godine izaći s inicijalnom ponudom dionica na burzi uz procjenu da će im vrijednost biti veća od 100 milijardi dolara. Niste na Fejsu? Oprostite, ali moram vam to reći: život prolazi mimo vas. Ne, nije “in” biti “off line” - život i komunikacija danas se događaju na drukčijim platformama nego prije.

Primajući nagradu za najbolji fashion website (vogue.com) megautjecajna Anna Wintour ustvrdila je da “geeks can sometimes be chic” – znači, štreberi su ponekad šik, ali ujedno je to i Annino javno priznanje da je pogriješila kad se opirala digitalnom izadnju modne Biblije, kako zovu američko izdanje Voguea koji Anna uređuje. Novi mediji, uključujući društvene mreže od kojih je Facebook najpopularniji (trenutačno se bliži brojci od 700 milijuna korisnika), ali i Twitter, Tumblr, YouTube, TechMeme, TechCrunch... sada su i definitivno proglašeni “seksi”. Nije, međutim, najbitnije, barem ne u ovom tekstu (osim ako ne priželjkujete kupiti dionice Facebooka) hoće li izlazak na burzu Fejsu donijeti procvat ili propast, bitno je ono što se u kulturalnom smislu svakako već sada intenzivno događa. Kako bi rekao Gary Vaynerchuck, gostujući nedavno na zagrebačkoj konferneciji IdejaX, te se promjene neće dogoditi – one se događaju. Dakako, ako kao osoba niste jedan od 1.400.000 korisnika Fejsa u Hrvatskoj – neće vam se dogoditi ništa osobito (samo će vas smatrati čudakom), ali ako kao kompanija ne koristite prednosti društvenih mreža i izravan, humanizirani kontakt s vašim klijentima, vi ste, suvremenim kolokvijalnim rječnikom rečeno - u banani. Neki će se protivnici svega novog, pa i digitalnih izdanja bilo čega, a osobito protivnici društvenih mreža (kojih nije malo), odmah dignuti na noge i primijetiti da već nekoliko mjeseci promet tvrtki iz Palo Alta na domaćem američkom terenu pada. No to još ni izdaleka ne znači da je vrijeme društvenih mreža prošlo. Uostalom, Mark Zuckerberg, osnivač Facebooka, pregovara o širenju u Kinu, što - ako se dogodi - jamči milijune novih korisnika. No ni to nije bitno – jer ovdje zapravo nije riječ o jednoj konkretnoj platformi, umjesto Facebooka već sutra bi glavni igrač mogao biti npr. Twitter (ili Foursquare, Digg, Redditt... nebitno), već o činjenici da smo svjedoci golemog kuturalnog pomaka, velikog zaokreta i promjene načina na koji društvo koristi internet, najveću ikad izumljenu platformu. Gary Vaynerchuck, čovjek koji je rabeći društvene mreže svoj obiteljski vinski biznis uvećao s četiri na 60 milijuna dolara, dakle impresivnih 15-ak puta, a usput napisao dvije vizionarske knjige o društvenim mrežama i promjeni pristupa životu i poslu kroz život na internetu (“Crush It!” i “Ekonomija zahvalnosti” - obje su dospjele na sam vrh književnih lista Wall Street Journala i New York Timesa), rekao je da se sve promijenilo osim – ljudi. Oni, ljudi, odnosno mi, i dalje obožavamo komunicirati i to nas usrećuje, samo što to danas radimo drukčije.

“Danas samo 10 posto kompanija u svijetu vjeruje u snagu društvenih mreža, za pet godina će ih biti 90 posto”, tvrdi Vaynerchuck. Osjećam (i znam) o kojoj vrsti nepovjerenja govori: i sama sam nedavno prisustvovala sastanku mudrih glava na kojem je visokopozicionirani menadžer polako spustio naočale na vrh nosa i zirkajući u svoje šalabahtere ozbiljno upitao okupljene kako, zapravo, namjeravaju zaraditi putem interneta... Strah od novoga, baš kao i od drukčijega, upravo je nevjerojatan. S korica Vaynerchuckove knjige u lice nam se pak smiju izjave istih takvih, nekadašnjih nevjernih Toma, koje danas zvuče naprosto ridikulozno. Meni se osobno najviše dopada izjava osnivača Amazona, Jeffa Bezosa, koji je zajedljivo rekao: “Da mi je pet centi za svaki put kad mi je neki investitor rekao da moja ideja neće upaliti...” Već ste čuli za onu “nobodies are new somebodies”? Živa istina. Društveni su mediji novo sredstvo komuniciranja – najdemokratičnije dosad, svakom dostupno i - usudila bih se reći - poziva na kreativnost, vabi za kreacijom sadržaja. Na Fejsu neki diskutiraju, pokreću grupe podrške, oponiraju, provociraju, drugi se šale, informiraju, traže partnere za izlazak, priču ili samo – odobravanje i utjehu. No neki uporno smatraju Facebook nekom “klinačkom” zanimacijom, možda i potencijalno opasnom, dok ja iskreno priznajem: obožavam suvremene komunikacijske uređaje, palim se na iPhone, Blackberryje i iPade, uživam u instantnosti e-maila i zaigranosti Fejsa, koji odreda itekako mogu pomoći i u ozbiljnom poslu. A svako malo čujem kritike: te površan, te besmislen, te trati vrijeme, te narcisoidan, te voajerski, te plitak, te kompenzacijski alat za nedostatak društvenog /seksualnog / intelektualnog života. Dehumanizira. Otuđuje. Odvlači od bitnog. Oni koji se njime zabavljaju ili su nj navučeni i zapravo nemaju vlastite živote, a medij kojim se služe narcisoidan je i površan... Vaynerchuck odrješito tvrdi (a ima to čime i posvjedočiti): društveni mediji nisu narcisoidni, oni su mjesto na kojem slušate.

A od koga ćete ponajprije poslušati savjet? Od nekog koga poznate i kome vjerujete. Vrijeme megakampanja koje vrište i “pushaju” - kupite naš proizvod! vjerujte meni! ja imam najviše novca i najviše ću vam puta ponoviti da je moj proizvod najbolji! - nepovratno odlazi u povijest. Više nas ne zanima što neki proizvod koristi neka zvijezda koja ga je ionako dobila gratis ili je za to još dobro debelo plaćena. Sada je tu Fejs, sada su tu i drugi alati i na njima ljudi koji pišu: kupio sam taj i taj auto – odličan je. Ili pio sam to i to vino, ne valja. Ili provjerite novi restoran kad prvom prilikom posjetite taj grad... (npr. megauspješni Zagat.com). Potrošači više vjeruju drugim potrošačima. Usudila bih se reći, a posve u skladu s mišljenjem gurua društvenih mreža: ne, nije Fejs uništio prava prijateljstva, njegova je prednost upravo u tome što on stvara odnose. Oni se, naime, ne moraju zaustaviti na zaslonu računala. Ako ste dovoljno dobro razvili odnose s nekim udaljenim prijateljem ili pak na relaciji kompanija-klijent, ti odnosi traju i lako se prenose u stvarnost ili na neko novo mjesto. I u tome jest njihova ljepota i snaga. Medij je uvijek samo medij, a upravo je dobar onoliko koliko smo dobri i mi sami, onakav je kakvog zaslužujemo. Osim što je internet, sa svim svojim društvenim mrežama, još mnogo potentniji i pruža goleme i nesagledive mogućnosti. Društveni su nam mediji omogućili da postanemo svjesniji nego ikad sitnih pojedinosti tuđih života, onoga što ljudi misle i rade, skreće pozornost Vaynerchuck. Na Fejsu su ljudi baš onakvi kakvi su i u tzv. normalnom životu: narcisoidni su narcisoidni i na Fejsu, a voajeri nikad ništa ne dijele s Facebook zajednicom, već samo vire iza otškrinutih vrata i čitaju tuđe statuse. Ima i onih samozatajnih, koji ne smatraju da svaku glupost moraju objaviti urbi et orbi, pa se javljaju samo povremeno.

Pa i u običnom se životu pred prijateljima želimo pokazati boljima nego što zapravo jesmo, samo što lažući na Fejsu riskiramo mnogo više, osobito kao proizvođač – jer sada je moguće da se vaša laž razotkrije pred mnogobrojnim auditorijem. Loše? Ne, baš – misli Vaynerchuck. Jer sada, kao kompanija koja brine o potrošaču, imate jedinstvenu priliku ispraviti grešku. “Svoje sam poslovno carstvo izgradio tako što sam brinuo o našim kupcima u vinoteci. Pratio njihov ukus. Nisam se obogatio TV-blogom Wine Library, nego tako što sam sa svojim potencijalnim kupcima kasnije satima bio na Fejsu i s njima stvarao odnos međusobnog povjerenja.” Iduća velika stvar? Aplikacije na mobitelu... No o tome ste već čitali u prošlom broju Nacionala. A čitat ćete, jamči vam Gary Vaynerchuck – opet.