Otkako je zastupnik, Jurčić relativno rijetko istupa u javnosti. Ta pasivnost povremeno ljuti neke SDP-ovce, no unatoč svemu on je jedan od naših glavnih stručnjaka za gospodarsku politiku.Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva u kabinetu Ivice Račana, jedan je od glavnih kritičara Memoranduma o suradnji s Međunarodnim monetarnim fondom koji je potpisala Vlada Ive Sanadera. Strateški dokument, koji je potpisan bez potvrde parlamenta, posljednjih je tjedana naišao na žestoke kritike oporbenih stranaka, koje upozoravaju da se njime predviđa spor gospodarski rast, a istodobno smanjuju socijalna prava mnogim grupacijama stanovništva. Ne može se reći da u kritikama nema i zloće jer MMF je definitivno natjerao HDZ na odustajanje od predizbornih obećanja o mnogobrojnim socijalnim povlasticama koje će podijeliti kad Ivo Sanader postane premijer. Sad se vidi da od svega neće biti ništa, a manje je važno da bi iste uvjete iz Monetarnog fonda postavili bilo kojoj Vladi, a ne samo ovoj.

'Hrvatskoj treba gospodarski rast od 7 posto godišnje, što nije nerealno jer 300 000 nezaposlenih predstavlja kapacitet za veću proizvodnju' 'Hrvatskoj nedostaju industrijska i regionalna politika koju je poticala Račanova vlada, dok Sanaderova to više ne radi' Otkako je zastupnik, Jurčić relativno rijetko istupa u javnosti. Ta pasivnost povremeno ljuti neke SDP-ovce, no unatoč svemu on je jedan od naših glavnih stručnjaka za gospodarsku politiku. Premda se u razgovoru suzdržava od izravnih napada na HDZ-ove ministre, nedvosmislen je u ocjeni da aktualna vlada loše vodi Hrvatsku.

NACIONAL: Što ne valja u HDZ-ovu Memorandumu o suradnji s MMF-om? – Glavni je problem taj što u njemu nedostaje gospodarska strategija. Danas imate dvije vrste ekonomista: analitičare koji na temelju podataka makroekonomskih pokazatelja traže optimalnu kombinaciju, i stratege koji traže faktore u koje treba investirati jer osiguravaju ekonomski rast koji pokriva sve troškove. Memorandum o suradnji s Međunarodnim monetarnim fondom predviđa spontani ekonomski rast od minimalnih 4 posto na godinu, a u takvim okolnostima Hrvatska će puknuti po svim šavovima jer će se povećati i zaduženost i deficit. Sve zato jer ova Vlada radi analitički, a ne strateški i Memorandum s MMF-om pokazuje da Sanaderov kabinet nema gospodarsku politiku.

NACIONAL: Prve oporbene reakcije govore da nema ni razvojnu ni socijalnu komponentu? – Još 2000., dakle dvije godine prije nego što sam došao u Vladu Ivice Račana, napisao sam da Hrvatska, ako želi izbjeći povećanje deficita i duga, mora ostvariti godišnji gospodarski rast od najmanje 7 posto. To nije nerealno i ova država ima resurse za takav rast jer imamo oko 300.000 nezaposlenih, znači kapacitete koji omogućavaju puno veću proizvodnju, kao i neiskorištenu infrastrukturu koja može podnijeti godišnji BDP od 50 milijardi dolara, umjesto današnjih 25 milijardi. Potrebna nam je strategija za iskorištavanje svih tih kapaciteta i u dogledno vrijeme možemo udvostručiti bruto društveni proizvod. Budući da Hrvatska može proizvoditi složene proizvode, imamo potencijal za nacionalni dohodak od 15.000 dolara po stanovniku. Za to treba imati jasnu ekonomsku politiku, koja uključuje definiranje postojećeg stanja, a iz njega se onda izvlače ciljevi, njihov redoslijed i očekivane prepreke. Nedostatak Memoranduma je u tome što ne uključuje sredstva potrebna za ostvarenje željenih ciljeva ni moguće prepreke, a to znači da ne rješava hrvatske gospodarske probleme.

NACIONAL: Vjerujete li da je Sanaderova Vlada uopće sposobna riješiti gospodarsku situaciju u Hrvatskoj? – Prema izjavama Ive Sanadera i članova Vlade, ne možemo biti optimistični. Sve su to stare priče poput najave promjene Zakona o poticanju stranih ulaganja, premda je već desetak godina očito da glavni uvjet za privlačenje stranih investicija nije zakon, nego stvaranje lokacijske prednosti. Hrvatska je danas punopravna članica međunarodne zajednice, pripadamo WTO-u i kandidat smo za pristup Europskoj uniji, što znači da na razini zakona nemamo prevelikih problema. Ovoj zemlji nedostaju industrijska i regionalna politika koju je poticala Račanova Vlada, dok Sanaderova to više ne radi.

NACIONAL: Kakva su vaša iskustva iz pregovora s MMF-om? – Nisam sudjelovao u njima jer su naši pregovarači bili potpredsjednik Vlade Slavko Linić i ministar financija Mato Crkvenac. Ali sporazum s MMF-om je samo potvrda da je hrvatska ekonomska politika više-manje u granicama normale i da strani kapital može investirati u našu državu. To je bilo važno 2000. godine jer tijekom prethodnog desetljeća Hrvatska nije imala potporu svijeta i bila je rizična za ulagače. Sporazum s Monetarnim fondom je poziv privatnim ulagačima. Danas imamo puno bolju ekonomsku situaciju koja je potvrđena i upitnikom Europske unije. To znači da nam sporazum s MMF-om nije potreban, i da je na vlasti Račanova Vlada, najvjerojatnije ga ne bismo sklopili.

NACIONAL: Dakle, sporazum s Monetarnim fondom je nepotreban? – HDZ je u prednosti jer vlada sam, dok smo mi morali tražiti kompromisna rješenja za sve koalicijske stranke. To bi izgledalo tako da bi prijedlog proračuna iznosio 120 milijardi kuna i onda su ga Linić i Crkvenac smanjili na 80 milijardi, tako da je zadnji argument bila izjava da to od nas traži MMF. Sadašnja Vlada je u lakšoj situaciji. Nedavno sam razgovarao s nekoliko HDZ-ovih ministara i rekao im da se u Hrvatskoj može napraviti ekonomska politika bez MMF-ovih ograničenja. Male zemlje poput Hrvatske ne mogu se razvijati bez stranih ulaganja i pritom je važno imati strategiju; ako posudite 2 milijarde dolara morate ih uložiti tako da imate profit od 5 milijardi. MMF se za to ne brine, oni kažu zadužite se 2 milijarde i to je to. Kada bi HDZ imao ekonomsku strategiju, mogli bi obavijestiti MMF da ne žele potpisati sporazum, a ministru financija Ivanu Šukeru sam rekao da mora osnovati najjaču ekipu za upravljanje javnim dugom koji nije prevelik, ali predstavlja iznimno važno ekonomsko pitanje. Problem je taj što dosad ni jedan HDZ-ov ministar nije pitao svog prethodnika iz naše Vlade o njegovim iskustvima. Brodogradnjom sam se bavio dvije godine i vjerojatno najbolje poznajem tu problematiku, ali me nitko ništa ne pita. Mojem nasljedniku također će trebati dvije godine da uđe u problem, samo što će mu to značiti dvije godine izgubljenog vremena i oko 200.000.000 dolara iz sredstava poreznih obveznika.

NACIONAL: Vas se, zajedno s ekonomistima iz okruženja predsjednika Mesića, svrstava među zagovornike industrijalizacije domaćeg gospodarstva. Koliko je ta strategija danas realna? – Pojam industrijalizacija nastao je nakon Drugog svjetskog rata, i to uglavnom u socijalističkim zemljama. Međutim, u sadašnjoj ekonomskoj praksi postoji i industrijska politika i u njoj se svaka djelatnost smatra industrijom, dakle i bankarstvo ili turizam. Moramo odrediti što želimo proizvoditi, a glavni uvjet je postojanje resursa. Kad smo pregovarali o Željezari Sisak, željeli smo da nastavi raditi još 5 ili 10 godina jer smo znali da preko noći ne možemo ljude, koji cijeli život rade sa željezom, naučiti raditi s drvom ili staklom. Kad imate radnike koji znaju raditi sa željezom, morate pronaći način kako ovu industriju učiniti profitabilnom. U Slavoniji imamo drvne resurse i ljude koji znaju raditi s drvom. Zašto onda Hrvati ipak kupuju talijanski namještaj? Zato jer nemamo dizajn i završnu obradu, naša Vlada je planirala projekte koji bi stimulirali nove tehnologije, a to bi drvnoj industriji donijelo puno veći prihod. U tekstilnoj industriji imamo više od 30.000 nezaposlenih žena, a sve samo zato jer radimo poslove u doradi koji su najjeftiniji. Naš plan je bilo osnivanje fondova iz kojih bi se financirao hrvatski trade mark i organizacija distribucije, čime bismo podigli cijenu proizvoda, a time i plaće zaposlenih. Drugim riječima, u Hrvatskoj ne treba osnivati nove industrije nego na postojećim resursima u kratkom roku uvesti još jednu fazu proizvodnje i to je uloga države. Za dugoročne mjere trebate obrazovati stanovništvo jer sve razvijene zemlje planiraju proizvodnju sa 20-30 godina unaprijed. Siguran sam da bismo pravilnim poticanjem industrije podigli BDP sa sadašnjih 5000 na 10.000 dolara u roku od 6-7 godina.

NACIONAL: Jeste li, pregovarajući s predstavnicima Mečelja o sisačkoj Željezari, pretpostavljali da će naposljetku doći do bankrota? – Jesam prema procjenama koje smo radili, iako sam se potajno nadao da će cijela stvar ipak uspjeti. Nadao sam se da će stabilna situacija potrajati pet godina, a u tom periodu Vlada bi osmislila program za 1500 radnika željezare. Već smo napravili i poticajne programe kojima bismo zaposlili oko tisuću metalaca na području Siska. Međutim, objektivno nije bilo ekonomskog rezona da Željezara Sisak uspije, pogotovo kad Rusi nisu htjeli uložiti u novu tehnologiju. Mislim da su Mečeljevci imali loše savjetnike prilikom ulaska u posao, a mislili su da je sustav poslovanja u Hrvatskoj i Europi isti kao u Rusiji. Problem je taj što su Rusi dobri metalurzi, ali su loši ekonomisti, a marketing im je nikakav.

NACIONAL: Približavanje EU prati i sve veći euroskepticizam u javnosti. Koliko su opravdani strahovi od gubitka ekonomskog suvereniteta ili smanjenja standarda nakon ulaska u Uniju? – Država sa 4,5 milijuna stanovnika mora biti otvorena, što znači da naš cilj mora biti uključenje u Europsku uniju. Pritom treba građanima jasno reći da samim ulaskom u EU neće živjeti bolje. Iskustvo govori da je u svim članicama narastao životni standard, međutim ekonomska logika govori da veću korist imaju veće zemlje što mi nismo. Trebamo slijediti primjer Slovenije koja je popravila vlastitu učinkovitost pri ulasku u EU. Prateći poteze HDZ-ove Vlade, ne vidim da se pripremaju na takav način. Čini mi se da uglavnom računaju da će, kad sjednu za stol s predstavnicima EU, iskoristiti svoje pregovaračke vještine. Problem je što 90 posto vještine pregovaranja podrazumijeva poznavanje struke o kojoj se vode pregovori, zbog čega su sve zemlje pri ulasku u EU osnovale stručne ekipe.

NACIONAL: Da vas iz HDZ-a pozovu da se uključite u pregovaračku ekipu s EU, biste li prihvatili? – Nominalno ne jer sam u Sabor došao na SDP-ovoj listi i pripadam opoziciji. Ali kad je riječ o stručnim problemima, uvijek bih dao vlastitu analizu tih pitanja i mišljenje kako ih treba riješiti. Sami pregovori su vrh sante leda i oni se odvijaju na političkom nivou, ali prije toga postoji velik stručni posao za koji bi bilo dobro osnovati i institut koji bi se bavio socijalnim, fiskalnim, monetarnim i drugim pitanjima. Neophodno je napraviti simulacije stanja u Hrvatskoj za 5 ili 10 godina i na temelju toga voditi pregovore s EU.

Kad je početkom ove godine u intervjuu za Nacional Ivica Račan izjavio da se više neće kandidirati za položaj premijera, neki su smatrali da bi u slučaju pobjede SDP-a vi bili jedan od kandidata za predsjednika Vlade. Pritom se navodio primjer Masline, gdje je premijer postao Romano Prodi, ekonomist i nestranačka osoba. – To zavisi od okolnosti. U politiku sam ušao dosta kasno i još se ne osjećam u potpunosti političarem, a sad se bavim analizom hrvatskog gospodarstva i potencijalne strategije za Hrvatsku. Kad bi taj program bio prihvaćen, mogao bih početi razmišljati o ovom što spominjete. Ali sad se ne bavim tim pitanjima.