Objavljeno u Nacionalu br. 462, 2004-09-21

Autor: Robert Bajruši

POLITICAL REPORT

Bush će ignorirati Sanaderov posjet

Upravo započeta devetodnevna premijerova američka turneja osuđena je na neuspjeh: Busheva administracija za Sanadera ne želi čuti jer je prekršio obećanja koja je dao prije izbora, pa mu preostaje samo da posjećuje tamburaške koncerte i prima počasti od egzotičnih sveučilišta

Sanadera ne namjerava primiti ni jedan važniji američki dužnosnik, diplomacija nije organizirala susrete s predstavnicima afričkih zemalja pri UN-u čiji su glasovi potrebni želi li se 2008. ući u sastav Vijeća sigurnosti, a Philadelphia UniversitySanadera ne namjerava primiti ni jedan važniji američki dužnosnik, diplomacija nije organizirala susrete s predstavnicima afričkih zemalja pri UN-u čiji su glasovi potrebni želi li se 2008. ući u sastav Vijeća sigurnosti, a Philadelphia UniversityUpravo započeta devetodnevna američka turneja Ive Sanadera, zbog, u najmanju ruku, suzdržanosti koju iskazuje vlada Georgea W. Busha, prema svemu sudeći osuđena je na neuspjeh. Sanadera ne namjerava primiti ni jedan važniji američki dužnosnik, diplomacija nije organizirala susrete s predstavnicima afričkih zemalja pri UN-u čiji su glasovi potrebni želi li se 2008. ući u sastav Vijeća sigurnosti, a Philadelphia University, na kojemu će hrvatskom premijeru uručiti počasni doktorat, je drugorazredno poluanonimno sveučilište koje bi trebalo popraviti dojam o neuspješnoj misiji državnog vodstva u Sjedinjenim Američkim Državama, doznao je Nacional iz nekoliko visokih diplomatskih i političkih izvora.

Američka administracija izrazito je razočarana Sanaderom i njegovim suradnicima jednostavno zato jer smatraju da ih je aktualna hrvatska Vlada prevarila. Amerikanci to službeno ni slučajno neće priznati, međutim neslužbene informacije i postupci potvrđuju snažan odmak od HDZ-ove vlasti. Podsjetimo, u vrijeme američko-britanske intervencije u Iraku, tada oporbeni HDZ jedini je od relevantnih stranaka podržao rat koji nije imao dopuštenje Ujedinjenih naroda, a Ivo Sanader i Miomir Žužul implicitnim izjavama nisu odbacivali mogućnost slanja pripadnika HV-a u Irak. Tijekom siječanjske posjete Washingtonu, Žužul je obećavao i slanje vojske u Irak, ali i potpisivanje članka 98 o neizručenju američkih vojnika Međunarodnom kaznenom sudu. Poslije samo nekoliko mjeseci, njihovo ponašanje potpuno je promijenjeno i danas više nitko ozbiljan ne razmatra čak ni slanje sanitetske postrojbe u zemlju u kojoj svakodnevno ginu deseci civila i vojnika.

Službena Amerika ne trpi takve prevare i odlučila je ignorirati hrvatskog premijera. Žužulovi suradnici još pokušavaju upriličiti barem formalni sastanak s Colinom Powellom, i to je maksimum bilateralnih susreta koji se mogu očekivati s američkom stranom. Sanader će se u dva navrata ipak formalno susresti s Bushom, ali uvjeti u kojima će se to događati izazvali su ovih dana podsmijehe među iskusnim diplomatima u Zagrebu.

Američki predsjednik organizirat će i ove godine u New Yorku primanje za strane delegacije, što konkretno znači da šefovi 195 država stoje jedan iza drugoga i čekaju približno 90 minuta da bi se na ulazu rukovali s čelnikom jedine svjetske supersile. Predstavnici važnijih država u takvim okolnostima dobiju oko minutu u društvu predsjednika SAD-a, dok manje važni, kao što je Sanader, za rukovanje na raspolaganju imaju između 20 i 30 sekundi. Drugi susret upriličit će se u UN-u na svečanom objedu za predsjednike i premijere zemalja-članica te organizacije. I tu je protokol neumoljiv, a hijerarhija stroga i neugodna za većinu okupljenih. Postoji tzv. Stol 1 gdje sjede američki predsjednik i njegovi kolege iz vodećih svjetskih zemalja, dok su za Stolom 2 ostale delegacije, među njima i hrvatsko izaslanstvo. I ovdje će Sanader moći doći do Busha, slikati se kako priliči takvim prigodama, ali to neće biti nikakav bilateralni sastanak.

Uostalom, otkako je prije 10 mjeseci na vlast došao HDZ, na najvišoj razini održano je samo nekoliko sporadičnih susreta. Ovog proljeća u Washingtonu je sedam bivših komunističkih zemalja pristupilo NATO-u i tada se George W. Bush kurtoazno rukovao i fotografirao s premijerima Makedonije, Hrvatske i Albanije, ali na visokoj razini nisu održali nikakav službeni razgovor. Nekoliko mjeseci prije u Washingtonu se dogodio 15-minutni susret Colina Powella i Miomira Žužula, na kojem je, prema informacijama jednog od sudionika, šef američke diplomacije svom hrvatskom kolegi vrlo hladno iznio popis zahtjeva: od potpisivanja članka 98 do suradnje s Haagom. Zagreb je na proputovanju posjetio i Donald Rumsfeld, no ni tom prilikom nije postignut nikakav napredak u međudržavnim odnosima.

Dobri poznavatelji američko-hrvatskih odnosa u razgovoru za Nacional potvrđuju da je u ovom trenutku Washingtonu najvažnije pitanje hrvatsko potpisivanje članka 98 o neizručenju Amerikanaca međunarodnom sudu. Sanader i Žužul su davali pozitivne signale uime hrvatskih vlasti, ali naišli su na snažan otpor javnosti, ostalih stranaka i predsjednika Stipe Mesića. Svi su oni tvrdili da je nedopustivo dozvoliti američkim vojnicima da izbjegnu suđenja ako počine ratni zločin, dok za istu stvar u Haagu sjede vodeći hrvatski časnici. HDZ-ovoj Vladi položaj je otežalo i to što je na poziv SAD-a pozitivno odgovorilo samo nekoliko europskih država, a istodobno su iz EU stigli nedvosmisleni signali kako bi hrvatska potpora članku 98 značila i vjerojatno zatvaranje vrata u Bruxellesu. Ali kako je odbacivanje danog obećanja primljeno u američkoj administraciji, vidi se i na primjeru sadašnjeg Sanaderova posjeta SAD-u, kao i izjave koju je George W. Bush dao tijekom prošlotjednog primanja vjerodajnica novog hrvatskog veleposlanika u Washingtonu.

Predsjednik SAD-a još jednom je pozvao Hrvatsku da se vojno angažira u Iraku, koji napuštaju postrojbe mnogih zemalja koje su se prvotno priključile Amerikancima. Dio diplomata ovako eksplicitno postavljen Bushov zahtjev ocjenjuje kao jasno izrečen pritisak, budući da u normalnim okolnostima slične izjave daju niže rangirani članovi administracije. Pritom je zanimljivo da su Amerikanci svjesni da HV gotovo sigurno neće otići u Irak jer oko tog pitanja u Hrvatskoj postoji široki konsenzus. Najvažniji predstavnik takvog razmišljanja je predsjednik Mesić, koji od samog početka rata u Iraku tvrdi da je vojni angažman prihvatljiv samo pod okriljem UN-a.

Glavni autori koncepcije protivljenja odlaska u Irak danas više ne rade u predsjedničkim dvorima. Bili su to Tomislav Jakić, tadašnji Mesićev savjetnik za vanjsku politiku, i Željko Bagić, u to vrijeme šef predsjedničkog ureda. Njih dvojica autori su dokumenta u kojem se tvrdi da bez UN-a Hrvatska vojska ne smije ići u Irak, i to manje zbog opasnosti od gubitaka na terenu, a puno više jer bi u tom slučaju Hrvatska bila izložena opasnosti od terorističkih napada. Iako je u tom trenutku bilo i zagovornika upućivanja HV na ratište, danas Mesiću čak i protivnici priznaju odličnu procjenu u tom pitanju. Pritom se zaboravlja dvojac koji je presudno utjecao na Predsjednika, premda je na Stipu Mesića povremeno vršen snažan pritisak da ih se odrekne. Jedan svjedok se prošli tjedan prisjetio za Nacional kako je vanjskopolitički savjetnik toliko iritirao tadašnjeg premijera Ivicu Račana da je jednom prilikom izravno rekao Mesiću: “Riješi se Jakića i podržat ću te na predsjedničkim izborima.”
Glavni pokazatelj da je Mesić bio u pravu je sigurnosna situacija u Hrvatskoj. Strani obavještajci – ponajprije američki i njemački – u posljednjih godinu dana više puta su govorili o vlastitom iznenađenju dobrim praćenjem potencijalnih terorista. Olakšavajuća okolnost je to što je Hrvatska malena zemlja, ali unatoč tomu protuobavještajni rad je iznimno težak. Pokriveni su svi granični prijelazi i zračne luke, a svaki dan točno u 12 sati u sjedište POA-e dolazi disketa s imenima svih stranih državljana prijavljenih u ovdašnjim hotelima. Njihova provjera obavlja se u najkraćem roku i dosad nije zabilježen ni jedan propust, tvrdi dobro obaviješten izvor.

Unatoč tim snažnim argumentima, Amerikanci su odlučili nastaviti pritisak na hrvatsku Vladu. U Washingtonu dobro znaju Mesićev stav, ali koliko god im nije pretjerano simpatičan, priznaju mu dosljednost. Ivo Sanader nije te sreće jer najprije je davao neostvariva obećanja, a onda ih povlačio, računajući da cijelu stvar može izvući diplomatskim ekvilibriranjem. Kad je riječ o administraciji najjače države svijeta, takvo što nije moguće. Zato će tijekom devet dana u SAD-u, umjesto prijema kod najviših američkih dužnosnika i konkretnih razgovora o strateškim i gospodarskim temama, hrvatsko izaslanstvo i njegov čelni čovjek primati počasne doktorate marginalnih sveučilišta, susretati se s premijerima Srbije i Crne Gore, Albanije i Portugala, predstavnicima hrvatskih iseljenika, a naposljetku otići na još jedno sveučilište: Duquesne University i ondje slušati nastup lokalnog tamburaškog orkestra.

Iako se očekuje da će oko doktorata, koji će Ivo Sanader primiti na Philadelphia Universityju, hrvatsko izaslanstvo napraviti predstavu, Nacionalov izvor blizak Ministarstvu vanjskih poslova rekao je da je riječ samo o još jednom nespretno odrađenom lobističkom poslu ministra vanjskih poslova Miomira Žužula. Philadelphia University neugledan je američki fakultet, koji je izrastao iz obične tekstilne škole. Prema riječima Nacionalova sugovornika, nije prvi put da ministar Žužul prodaje maglu predstavljajući to velikim djelom. Svojedobno se, putujući po zemljama regije te usput obilazeći hrvatska veleposlanstva, lažno predstavljao i kao savjetnik NATO-a.

Kako NATO nema zaštićen znak, pod imenom “NATO summit” u Washingotnu je uoči Praškog summita bila osnovana nevladina organizacija za tehničku pomoć velikom zasjedanju NATO-a u Pragu. Ona se, kad je taj skup završio, i ugasila, a njezin je smisao bio prikupiti novac za skupe popratne kulturne manifestacije, koje su pratile Praško zasjedanje. Bilo je tu svega pomalo – od gala večera do niza koncerata, koji su održani u tom povodu. A ministar Žužul bio je lobist uključen u taj projekt.

Jedan visoki dužnosnik u bivšoj Vladi u jesen 2003. godine osobno je želio provjeriti utjecaj ministra Žužula u krugovima NATO-a. Bilo je to vrijeme kad je ustrajavao u priči o ulozi političkog savjetnika u NATO-u. Pitao je tada na jednom skupu bivšeg glavnog tajnika NATO-a Georgea Robertsona i njegova pomoćnika za politička pitanja Guntera Altenburga poznaju li dotičnog gospodina pokazujući na Žužula. Odgovorili su da nikad nisu čuli za njega.

Vezane vijesti

SAD čestitao Hrvatskoj Dan državnosti

SAD čestitao Hrvatskoj Dan državnosti

Sjedinjene Države uputile su Hrvatskoj čestitku u povodu Dana državnosti 25. lipnja. "U ime predsjednika Baracka Obame i naroda Sjedinjenih Država,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika