Nova zgrada Vlade, zdanje u koje bi stao cijeli ured i sva ministarstva, mogla bi se graditi na nasipu uz Savu. Za tu je ideju, otkriva Marina Matulović-Dropulić, idejni projekt već dovršen. I dok se Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u javnosti ovog ljeta najčešće spominjalo uz vijesti o rušenju ovog ili onog bespravno sagrađenog objekta, ministrica koja mu je na čelu razmišlja o gradnji zgrade koja bi, prema njezinu uvjerenju, bitno olakšala djelovanje Vlade i ministarstava. Dvije, tek naizgled nespojive činjenice povezuje osobina što će je Marina Matulović-Dropulić, kada govori o sebi, uvijek istaknuti na prvo mjesto. Ona, naime, nije političar već stručnjak.

“Moram reći da se ne volim baviti politikom. Volim se baviti svojom strukom i mislim da to znam raditi. Nikad se ne bih prihvatila posla koji ne bih znala obaviti, uvijek sam radila poslove vezane isključivo uz struku”, kaže HDZ-ova ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, a njezina profesionalna i politička karijera ni u jednom je djelu ne demantiraju. Nekadašnja gradonačelnica Zagreba rođena je Zagrepčanka koja je, nakon što je diplomirala arhitekturu, sa suprugom preselila u Dubrovnik jer u Zagrebu nije bilo posla. Nakon dvije godine njihova rada u dubrovačkom građevinskom poduzeću, bračni par preselio je u Čakovec gdje su 15 godina radili u Građevnom kombinatu Međimurje Čakovec. Njihov projekt dječjeg vrtića u Čakovcu 1983. nagrađen je Nazorovom nagradom za arhitekturu, a iste godine Marina Matulović-Dropulić zapošljava se u Građevinskom institutu u Zagrebu kao tehnički rukovoditelj Zavoda za zgradarstvo.

Njezina, uvjetno rečeno, politička karijera počinje 1985., kad postaje predsjednicom Komiteta za graditeljstvo, stambene i komunalne poslove grada Zagreba. U zagrebačkom poglavarstvu završila je uoči Univerzijade jer trebalo je pod hitno završiti četiri zgrade. Među svojim kolegama i danas uvažavana kao izvrstan stručnjak i žena koja zna što hoće, Marina Matulović-Dropulić bila je idealno rješenje za taj problem upravo zbog svojih organizatorskih sposobnosti. Tako je vrlo brzo organizirala i svoj ured u Ministarstvu, a među njezinim prvim suradnicima žene su ipak, kako kroz šalu sama komentira, brojnije od muškaraca.

“Na njih se lakše osloniti jer će, za razliku od većine muškaraca, uvijek nastojati organizirati svoje vrijeme. Muškima je draže osloniti se na svoje iskustvo i znanje, pa tako mnoge stvari ostavljaju za posljednji čas”, objasnit će takvu, ipak nehotičnu praksu, ministrica Dropulić.

NACIONAL: Nedavno ste izjavili da uopće ne želite u javnosti spominjati broj objekata koji još čekaju na rušenje, što dobro opisuje situaciju na terenu? – U ovom razdoblju važno je zaustaviti bespravnu gradnju, a ono što se ne bude moglo uklopiti ni u kakve prostorne planove morat ćemo rušiti. Imamo nekoliko lokacija koje su upropaštene i gdje nema nikakve mogućnosti sanacije. Takve su kakve su. No, hvala bogu, imamo i velike prostore na kojima nije ništa napravljeno ili na kojima je gradnja tek započeta, što znači da se to još može planirati onako kako bi trebalo, uvažavajući zaštitu prostora. O točnim brojkama teško mi je govoriti jer ima puno bespravne gradnje. Tu nije riječ samo o kućama ili objektima već i o kojekakvim nadogradnjama, dogradnjama, stepenicama ili zidinama koje se podižu mimo svakog plana i logike. Imamo i priličan broj bespravno sagrađenih objekata, uglavnom na jadranskoj obali. Ako ništa drugo, akcijom rušenja bespravnu smo gradnju uglavnom zaustavili. Nemam iluzija da to možemo riješiti za sva vremena ili porušiti sve objekte koji su bespravno napravljeni, no sada će o prostornim planovima ovisiti mogu li se neke od tih kuća legalizirati. Mi nismo ministarstvo za rušenje, ali želimo u prostor uvesti reda. Uostalom, od 1992. do 1995. postojao je zakon po kojem se moglo legalizirati bespravno sagrađene objekte, samo što je malo ljudi bilo zainteresirano jer bi tada morali plaćati i komunalni doprinos. Taj se doprinos plaća da bi se izgradila infrastruktura koja treba stanarima, a ne nekom drugom. Prema tome, uvjereni smo da ćemo nametanjem discipline, a mislim da smo jasno pokazali kako namjeravamo uvesti reda, više ljudi pridobiti za to da legaliziraju svoje kuće jer će shvatiti da možemo doći i početi rušiti. Već sad imamo naznake kako se mnogo ljudi javlja za lokacijske i građevinske dozvole koje su i prije mogli dobiti, ali tada nisu mislili da će ih ikad vaditi.

NACIONAL: Istovjetnu akciju rušenja u slučaju vašeg prethodnika, ministra Kovačevića, pratile su novinske fotografije raskućenih obitelji, dok za vašeg mandata bespravni graditelji poput Rojsa ili Jakovčića sami ruše svoje građevine. Kako to objašnjavate? Je li rušenje kuća poznatih bio svojevrstan trik koji je javnost trebao uvjeriti da su pred zakonom svi isti? – I mi imamo određenih problema kad je u pitanju stambeni prostor jer nije isto rušiti vikendicu i rušiti stambeni objekt. Nastojat ćemo, gdje god to bude moguće, legalizirati stambene objekte u kojima ljudi žive, u kojima je njihov životni prostor. Znam da je i u vikendice uložen veliki novac i da su ljudima prirasle za srce, ali to nije isto. Možda smo tu vrstu pritiska izbjegli zato što rušimo vikendice i bespravno sagrađene apartmane, a ne stanove.

NACIONAL: Jeste li bili izloženi kakvim političkim pritiscima kad ste krenuli rušiti zdanja svojih kolega političara? – Moram priznati da, valjda zbog velike podrške Vlade i premijera, pritisaka nije bilo. Više su se ljudi javljali ne meni, nego direktno u inspekciju. Ja stvarno ne mogu reći da sam doživjela pritiske.

NACIONAL: Prozivali su vas ipak u pojedinim medijima zbog toga što je i tvrtka vašeg supruga, navodno, stajala iza jednog bespravno sagrađenog stambenog objekta. – On ima arhitektonski biro u kojem su zaposleni on i još jedan kolega. Njih dvojica rade projekte, ne bave se gradnjom. Stoti put već to demantiram, ali očito nije dovoljno. On u životu nije sagradio ni jednu kuću, nikad se nije bavio gradnjom, nikad nije organizirao gradnju. On samo riše. Na kraju krajeva, njegov biro nije čak ni projektirao ništa za grad ili za državu kao naručitelja.

NACIONAL: Reklo bi se da biro vašeg supruga trpi zbog vaše funkcije. Vi, znači, u tom birou nikad niste bili zaposleni? – Nikad nisam imala niti sam radila za bilo koju privatnu firmu.

NACIONAL: Spomenuli ste da vam je struka draža od politike, kako onda objašnjavate svoj politički angažman? Što vas je ponukalo da se uključite? – Smatrala sam da je moja dužnost prihvatiti se tog posla jer znam da ga mogu obaviti na dobrobit svih, baš zato što sam operativac a ne političar. Najgore razdoblje mog života bile su četiri godine kad sam bila saborski zastupnik, i to zato što ne mogu bez operativnih poslova. Od prvog dana naučila sam raditi operativno, od jutra do sutra po gradilištima, po svakuda, a sjediti tamo i slušati te rasprave… Nemojte me krivo shvatiti, znam da stručni ljudi u tome mogu itekako koristiti, ali to nije posao za mene. Recimo, kad sam bila gradonačelnica, neprestano sam bila na ulici. Bili smo na svakoj prometnici koja se uređivala, bilo kakva gradnja komunalne infrastrukture nije mogla proći bez naše ekipe na terenu. Nemam nikakvog afiniteta prema pisanju i brušenju zakona i zato sam rekla – sad sam u Saboru i nikad više.

NACIONAL: Biste li se, kao nekadašnja gradonačelnica Zagreba, ponovo prihvatili kandidirati za tu funkciju na ovim lokalnim izborima? Priča li se u HDZ-u tko će konkurirati Milanu Bandiću? – Kad sam bila gradonačelnica, svoj sam posao smatrala operativnim i isključivo radila na izvršenju onoga što su naši građani trebali. Zbog toga smo u tako kratkom roku napravili puno. Na primjer, napravili smo devet osnovnih škola, pet školskih dvorana, tri gimnazije, 750 km vodovoda i kanalizacije, 300 tisuća građana spojili smo na vodu. Znači to je bio moj osnovni posao. Sad sam došla u Ministarstvo. Primila sam se za glavu kad sam vidjela koliko nas čeka posla, ali napravili smo puno u ovo kratko vrijeme, a vjerujem da to i ljudi tako ocjenjuju. Naš posao nije završen i ne bih bila najsretnija kad bih ga sad prepustila nekom drugom, no ako to bude stav stanke… Iako o tome uopće nismo razgovarali. Tvrdim da ima puno kvalitetnih ljudi u našoj stranci koji bi taj posao mogli obavljati.

NACIONAL: Pa nabrojite neke? – Ne bih o imenima, ali ima ljudi koji mogu raditi taj posao, a ja sam uvijek spremna pomoći. Sigurno je da će naša stranka, predsjednik i nacionalno vijeće, zauzeti određeni stav oko izbora i kandidiranja naših ljudi.

NACIONAL: Bandić je u svojoj gradonačelničkoj kampanji obećavao legalizirati bespravnu gradnju na Kozari boku, što vi mislite o tome i kako je uopće došlo do takvog buma divlje gradnje u Zagrebu? Zar metropola nema prostorni plan? – Ne može se reći da smo bili bez planova, ali promjenom vlasništva s društvenog na privatno nastao je kaos i jasno je da sad ti prostorni planovi moraju biti drukčiji. To je jedan od osnovnih razloga zbog kojih hitno moramo napraviti zakon o zemljištu. On bi riješio problem tih razbacanih i čudno krojenih parcela i tada bismo gradove ili naselja mogli planirati onako kako bi trebali biti planirani, a ne onako kako je raspoređeno vlasništvo i kako danas izgledaju te parcele. Kao i svaki, naš Ustav kaže da država ima pravo zaštititi određeni prostor, baš kao što štitimo nacionalne parkove, parkove prirode i obalni pojas od tisuću metara. Ono što je važno za Hrvatsku, za sve njezine građane, to treba zaštititi. Ljudi moraju imati ograničenja jer to je jednostavno nemoguće izvesti drukčije. Divljanje gradnje dijelom je i greška urbanista koji su puno toga prihvaćali bez urbanističkih planova. Urbanističke planove je uvijek bio problem napraviti, ne samo zbog novca već i zbog ljudi kojih nema dovoljno. Recimo, mi smo sada u državnom proračunu osigurali sredstva za izradu prostornih planova pojedinih općina koje ne stoje tako dobro da to mogu plaćati same, ali nema urbanista. Veliki su se biroi privatizacijom pretvorili u niz malih tvrtki od kojih ni jedna ne može prihvatiti ozbiljan i velik posao, nego rade samo ono što im se u taj čas isplati. Razgovarali smo s arhitektonskim fakultetom da organiziramo zajedničke radionice za studente treće ili četvrte godine koji iskažu zainteresiranost da se u budućnosti bave urbanizmom. Počeli smo razgovarati i s nekim malo većim biroima o tome da osnuju posebne urbanističke grupe jer sad će biti jako puno posla oko toga i oko izrade tih planova. Spremni smo i financirati određene stvari. Osnovali smo i taj vladin savjet za prostorno uređenje, a pojavila se i ideja da ipak nanovo oformimo državni institut za urbanizam čija jezgra već postoji kod nas u Ministarstvu. Zavod za prostorno planiranje trebao bi prerasti u zavod kojemu ne bi bilo u interesu da napravi nekakav mali plan i zaradi, nego da se planiranje Hrvatske svede na jednu normalnu razinu, kao što je napravljeno u Europi.

NACIONAL: Jeste li time iznijeli cijelu listu želja do konca svog ministarskog mandata? Koje ste ciljeve postavili prioritetnima? – Imamo još puno posla i ne bih htjela da za nekoliko mjeseci zaključim mandat. Željela bih da zaštitimo prostor i hrvatski okoliš i, istovremeno, ljudima olakšamo dobivanje građevinskih dozvola i cijeli postupak pojednostavimo. Usto, sanirali smo već 28 odlagališta za daljnje odlaganje temeljem svih europskih propisa, što se do sada nije napravilo. Osigurali smo za to sredstava i financiramo te projekte s jedinicama lokalne samouprave, kako Ministarstvo tako i Fond za zaštitu okoliša koji je isto pod našom ingerencijom. Do kraja godine moramo dovršiti i strategiju gospodarenja otpadom, a ljudima objasniti da smeće koje stvoriš moraš pravilno zbrinuti. Do ožujka 2005. sanirat ćemo i deponiju na Biokovu jer nije normalno da u parku prirode postoji deponija. Uvjerena sam da bi nam europski fondovi izašli u susret kad bismo napravili projekte za onih devet ili deset crnih eko točaka u Hrvatskoj kao što su Rijeka, tvornica u Vranjicu, Obrovac. Ako to riješimo u ovih četiri godine, napravili smo puno i za Hrvatsku i za naše europske susjede.