Pritiskom iz inozemstva želi se ishoditi da se Petraču blokiraju sva imovina i svi bankovni računi. Time hrvatska Vlada i pravosuđe jednim potezom namjeravaju "ubiti dvije muhe".Djelomice i pod međunarodnim pritiskom, u prvom redu iz Britanije i Nizozemske, hrvatska se vlast odlučila dokraja razračunati s odbjeglim Hrvojem Petračem. Pritom, kako doznaje Nacional, neće birati ni sredstva ni metode da ga uništi. U samo nekoliko mjeseci on je optužen za dva zlodjela: za sudjelovanje u otmici sina generala Zagorca te u aferi podmićenih policajaca PU zagrebačke. Te informacije, koje je Nacional doznao iz triju izvora, diplomatskog, pravosudnog i izvora iz vrha Sanaderove vlade, počele su se potvrđivati i u praksi prošloga tjedna, pri pretresu kuća i ispitivanju Željka Dilbera, Žonija Maksana, Zdenka Rinčića i Željka Matazona. Krajnji je cilj toga razračunavanja pritisak kojim se kani postići predaja generala Gotovine, čijim glavnim financijerom u inozemstvu smatraju upravo Hrvoja Petrača.

Hrvatska Vlada i pravosuđe blokirat će imovinu i bankovne račune Hrvoja Petrača jer misle da će tako Gotovina ostati bez financiranjaPritiskom iz inozemstva želi se ishoditi da se Petraču blokiraju sva imovina i svi bankovni računi. Time hrvatska Vlada i pravosuđe jednim potezom namjeravaju “ubiti dvije muhe”. Prvo, riješiti se Petrača, kojega su mediji već toliko kriminalizirali da su ga proglasili mafijaškim bossom gotovo cijelog jugoistoka Europe, i drugo, prisiliti Gotovinu da se preda. Sanaderova jednadžba vrlo je jednostavna: ako Petrača financijski uništi, presahnut će i pomoć Gotovini i on će, lišen novca, sam dolijati policiji negdje u inozemstvu, ili će se pak pod bremenom financijskih teškoća pojaviti u Hrvatskoj i dobrovoljno predati Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu. Drži li ta inozemna konstrukcija vodu, to se hrvatsku Vladu uopće ne tiče, jer Petrač je iz više razloga idealna žrtva.

Prvo, u bijegu je i ne može se braniti. Drugo, takvu Vladinu akciju podržat će svi mediji Ninoslava Pavića i njegova Europapress holdinga s kojim je Petrač već dugo u vrlo lošim odnosima te je podnio nekoliko kaznenih prijava protiv njegove izdavačke kuće i pojedinih novinara. Zbog neprestanog kriminaliziranja u medijima, javnost je također protiv Petrača te ni tu neće biti apsolutno nikakvih problema ako se nad njim provede maksimalna represija. Sljedeća za njega otežavajuća okolnost jest to što unutar političkih struktura nema nikakva zaštitnika, a da kojim slučajem i ima, nitko se u sadašnjim okolnostima ne bi za njega usudio zauzeti. Jednako je i u pravosuđu, tajnim službama i policiji, koje su uz pomoć medija i okrenule strance protiv njega. Sve u svemu, Petrač je idealni krivac, kakva su svi u hrvatskoj vlasti samo mogli poželjeti.

Iz takve situacije Petrač ima samo jedan izlaz – sud. A da bi se poslužio tim izlazom, moraju postojati dva bitna elementa. Prvi je element taj da mora biti čist u svim tim optužbama koje su mu natrpane na leđa, a drugi da sud ne potpadne pod političke utjecaje ni iz domaće ni iz inozemne “kuhinje”, utjecaje koji se opravdavaju tobožnjim visokim državnim interesima. Prvi element, koji mu omogućuje izlaz iz ovako teške situacije, ovisi jedino o samom Petraču. A na drugome prolazi ili pada čast hrvatskoga pravosuđa. Ako se uvidi da je čovjek nevin, a ipak ga osude zbog politike, zbog delikatnosti situacije i javnosti senzibilizirane zbog slučaja Gotovina, hrvatsko bi se pravosuđe moglo dokraja srozati i izgubiti kredibilitet. Ako je Petrač kriv, neka bude osuđen, ali ako mu se ne dokaže krivnja, neka mu se zbog politike ne podmeće.

Policija je prošlog četvrtka naumila provesti premetačine kod četvorice Gotovininih prijatelja u isto vrijeme. U tome bi i uspjela da je Željko Matozan, Gotovinin suborac u cijelom ratu, bio u svom stanu u Velikoj Gorici. Ali umirovljeni, u automobilskoj nesreći teško nastradali pripadnik HV-a, bio je toga dana kod svojih roditelja u Drnišu. Susjedi iz Velike Gorice javili su mu da je policija okružila zgradu radi premetačine. On se tada javio policiji i rekao da dolazi kako ne bi uništavali ulazna vrata. Tako je i bilo. Matozan je sjeo u auto i dovezao se za nekoliko sati u Veliku Goricu, otključao policiji vrata i obavljena je premetačina. Zbog toga je cijelo vrijeme u vijestima i bila emitirana informacija da se premetačina obavlja kod trojice mogućih Gotovininih jataka, a četvrti se nije spominjao. Matozan i Gotovina povezani su od prvih ratnih dana, kad je sadašnji general HV-a počeo kao vodnik, malo prije toga pristigavši iz Legije stranaca. Njih su dvojica na samom početku rata kao dobrovoljci u Novskoj odlazili u izviđanje s bosanske strane Save. Ondje su upali u stupicu i Srbi su ih umalo zarobili. Spasili su se preplivavši rijeku, pri čemu je Matazon uspio sačuvati svoj pištolj, a Gotovina ga je izgubio u ledenoj Savi.

Policija kod Matazona, kao ni kod jednoga od ostale trojice privedenih, nije našla apsolutno nikakav trag, niti dobila informaciju koja bi ih povezivala s odbjeglim generalom Gotovinom. Samo je jedan od njih zabrinut zbog toga što mu je oduzeto računalo, ne iz straha da će policija otkriti skrivene podatke koji bi vodili prema Gotovini, nego zbog nekoliko pohranjenih sočnih pornića, pa nije zgodno da se za to dozna. Osim pitanja otkad poznaje Gotovinu, tko ih je i gdje upoznao, glavni niz pitanja odnosio se na Hrvoja Petrača. Policajci su se razočarali kad im je Matozan rekao da Petrača u životu nije vidio, a kamoli s njim razgovarao, te da nije siguran je li upamtio i njegov lik koji se često pojavljuje u novinama.

Maksanu, Dilberu i Rinčiću, osim domova, pretresli su i urede, gdje također nisu ništa našli. Odnijeli su im sve mobitele, čak i one njihovih supruga, te kompjutere. Dilber nije imao svoje računalo u kući, nego sinovo, koje je policija također odnijela. Kod Dilbera je nađen trofejni ruski revolver parabelum iz II. svjetskog rta. Dilber ima dozvolu za pet komada oružja, a taj jedan nije prijavio, držeći ga u kući kao suvenir.

Svu trojicu ispitala je policija, došavši s nalogom za pretres iz Zagreba. Iz pitanja policajaca bilo je posve jasno da ih kudikamo više od Gotovine zanimaju Petrač i financiranje generalove obrane. Prema informacijama kojima je baratala policija, Gotovinina obrana stoji 20.000 eura. Prema pouzdanim Nacionalovim informacijama, policija raspolaže posve pogrešnom informacijom. Jer obrana je besplatna budući da svi odvjetnici rade volonterski. Kad jednoga dana sve završi, nadaju se, pokrit će im se barem dio troškova. Dilbera su pitali kad je upoznao Petrača i kad ga je Petrač zaposlio u osiguravajućem društvu Atlas, ali su se neugodno iznenadili kad im je odgovorio da je Petrača upoznao tek 2003. te da ga nije on zaposlio u Atlas osiguranju nego je to učinio Zdenko Rinčić, koga poznaje dugi niz godina. Rekao im je da je Petrača vidio jedva nekoliko puta u životu i da ga je jednom posjetio u vikendici na Krku. Na pitanje o odnosu Petrača i Gotovine odgovorio je da nije siguran poznaju li se njih dvojica uopće, a ako se i poznaju, da su se vidjeli možda samo jednom u životu. Na pitanje je li dijelom novca od prodaje Atlas osiguranja finaciran Gotovina, Dilber je odgovorio da nije ni znao da se prodaje osiguranje, nego je to doznao iz novina već kad je prodano Eurohercu.

Glavni niz pitanja odnosio se na pomno ispitivanje o eventualnom Petračevu financiranju Gotovine. Kad je Dilber odgovorio da nema pojma financira li Petrač Gotovinu, pitali su ga zna li da je dio novca od svih poslova Petrač slao Gotovini u bijegu i za financiranje odvjetnika. Postavljeno je i pitanje zna li Dilber išta o prodaji kuće i zemljišta u Opatiji. Dilber je odgovorio kakoa nema pojma da Petrač ima kuću u Opatiji s još troje suvlasnika, no kuća je u katastrofalnom stanju jer ju je prije dvije-tri godine zahvatio požar. Zbog nesređenih vlasničkih odnosa propada bez krova na kiši.

Iako je u svim vijestima objavljeno da su sva četvorica uhićeni i sprovedeni na ispitivanje, to nije istina. Po zakonu, policija može zadržati na obavijesnom razgovoru svakoga najduže 24 sata, i to bez prisutnosti odvjetnika. Pri ispitivanju nakon uhićenja, obvezna je prisutnost odvjetnika, jer se jedino takav iskaz priznaje na sudu. Kako uz spomenutu četvoricu nije bilo odvjetnika, sasvim je jasno da posrijedi nije bilo o uhićenje, nego jedino obavijesni razgovor. Da je policija pronašla išta što bi vodilo prema Gotovini, bili bi uhićeni i pritvor bi im bio određen barem na 48 sati, ako ne i više.

Maksanu je bio postavljen sličan niz pitanja: kad je upoznao Gotovinu, u kojim okolnostima, kad ga je zadnji put vidio, tko financira generalovu obranu. Sljedeća su se pitanja odnosila na njegov posao sa zaštitarskom tvrtkom, kojom se zadnjih dana pohvalio u novinama. Kako Maksan ima joint venture s Izraelcima, bivšim pripadnicima Mosada, koji obučavaju polaznike škole za tjelesne čuvare, pitali su ga tko ga je spojio s njima. Je li osiguravao Casino Vega, u kojem je Petrač svojedobno bio jedan od suvlasnika. Zatim ga je policija pitala s kim kontaktira od odvjetnika te je li za svoje javne istupe u medijima tražio odobrenje odvjetnika. Nakon što je na sve odgovorio niječno, kao što pokazuje zapisnik ispitivanja, pitali su ga tko koordinira sve Gotovinine prijatelje i suborce, odnosno tko je zamijenio Gotovinu otkad je u bijegu. Ni na to pitanje, za koje je Maksan mislio da je poprilično glupo, nije odgovorio. Rinčiću, koji je ostao direktor u Atlas osiguranju i nakon prodaje Eurohercu, postavljena su slična pitanja. Poput ostalih, ni on nije ništa znao o Gotovininu bijegu i financiranju, tako da su se policajci u Zagreb vratili s nekolik oduzetih mobitela i računala, od kojih jedno ima, za normalne muškarce, zanimljiv sadržaj.

Na kraju se nameće pitanje: u čemu je uopće bila svrha cijele te predstave? Da svi ti ljudi i imaju ili su imali ikakve veze s Gotovininim bijegom, valjda ne bi dokaze o tome držali kod kuće. To se osobito odnosi na Dilbera i Maksana, koji su već o mjesecima na listi nepoželjnih za ulazak u Europsku uniju. Zbog velikih pritisaka na Sanaderovu vladu, poduzete su sve te premetačine ne bi li se i tako pokazalo da savjesno surađuje s Haaškim sudom. Takav je pritisak i očekivan, jer glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte mora predati svoje periodično izvješće Vijeću sigurnosti UN-a, u kojem mora napisati što je poduzela radi uhićenja haaških osumnjičenika koji su u bijegua. Kako radi Gotovine nema koga stiskati osim Sanadera i njegove vlade, kako je Sanader čak i engleskim špijunima dopustio da svojim prislušnim kombijima vršljaju Hrvatskom, kako su smijenjeni Željko Bagić i Franjo Turek, koje su optuživali da ometaju Gotovinino uhićenje, a Carla Del Ponte nakon toga ponosno izjavila da će Gotovina biti uhićen do 30. lipnja ove godine, potpuno je jasno da je frustracija sve veća. Ništa od svega toga nije urodilo plodom, a sada su se i nedavni pretresi pokazali posve promašenima, jedino je zadovoljena forma kooperativnosti s ICTY-jem iz Haaga i međunarodnom zajednicom, ili, točnije rečeno, s Britanijom.

Što dalje? Izvještaj POA-e i Državnog odvjetništva o postupcima koji su poduzeti da se Gotovina pronađe i uhiti bit će ovog tjedna predan Carli Del Ponte. Na njegovu završetku bit će pribilježeni uzaludni pretresi. Uskoro će se morati pisati i novi izvještaj, pa logično slijedi daljnje produbljivanje represije. Sada su na redu Hrvoje Petrač i zamrzavanje njegove imovine. Tko će nastradati sljedeći put, kad se bude pisao novi izvještaj? Možda oni koji su zaista financirali Gotovinu i oni koji su zaista s njim kontaktirali. Ako se to dogodi, mnoge će u visokim krugovima zaboljeti glava.