Ni Rajić ni Perić za Nacional nisu htjeli komentirati prošlotjedna događanja u Luri.Prošlotjedni, bar za širu javnost iznenadni i tek naoko džentlmenski razilazak Željka Perića, direktora Lure, s nominalnim većinskim vlasnikom Lukom Rajićem stavio je hrvatskog mljekarskog lidera Luru pred možda ključni izazov od Rajićeva ulaska u kompaniju, a Luku Rajića prometnuo u jednog od najzagonetnijih istaknutih domaćih poduzetnika.

Dio poslovnih krugova smatra realnim mogućnost da se Rajić u budućnosti potpuno okrene konditorskoj i soft drink industriji Smatra se da je Perićeva greška bila što je nastavio provoditi Raijićevu viziju razvoja koja je uključivala širenje na konditorsku industrijuNa strateški izazov koji je pred Lurom definitivni odgovori očekuju se od Gordana Radina, Perićeva nasljednika, te Brune Filipija i Zorana Vučinića, još dvojice menadžera koji su prošli tjedan došli u Luru. Osim što će se po njihovim potezima vidjeti je li Lura napokon pronašla put do definitivnog stasanja u jaku regionalnu prehrambenu kompaniju, novi će Rajićev menadžment kroz rad u Luri najbolje pokazati može li Hrvatska bez velikih trauma prilagoditi mljekarstvo standardima EU, ali i je li hrvatska industrija pića na pomolu žestokog tržišnog rata Coca-Cole i Pepsi-Cole, koja je pod kapom Lure. Utoliko bi njihov mandat u najmanju ruku mogao imati dalekosežne posljedice za cijelo hrvatsko mljekarstvo, koje se na tranzicijskom putu u EU nalazi pred velikim izazovima što se tiče prilagodbe.

U dijelu poslovnih krugova s kojima je Nacional razgovarao tvrde kako nije isključeno da se zbog mogućih nerješivih izazova na mljekarskom tržištu Rajić u budućnosti posve okrene konditorskoj industriji i industriji pića. Na to navodi i dovođenje Brune Filipija, koji je u Luru stigao s pozicije glavnog direktora i predsjednika Uprave Coca-Cola Beverages Hrvatska, gdje je radio od 1998. Zajedno s Filipijem stigao je i Zoran Vučinić iz kompanije Egon Zehnder International iz Austrije. On je 13 godina radio u Coca-Coli na vodećim pozicijama u Italiji, Poljskoj, Švicarskoj i Austriji, te kao zamjenik predsjednika i direktor Coca-Cole za jugoistočnu Aziju u Tajlandu. Oni će većinu svojih aktivnosti posvetiti tomu da prednost na tržištu pića u Hrvatskoj preuzmu njihovi proizvodi predvođeni Pepsi-Colom, koja je dosad zaostajala za Coca-Colom.

Njihov dolazak veliki je dobitak za Luru, iako će Zoran Bogdanović, čiji dolazak na čelo Coca-Cole u toj kompaniji najavljuju kao gotovu stvar, zbog svog iskustva i stručnosti sigurno znati odgovoriti na izazove konkurencije. Može se pretpostaviti da će se Coca-Cola malo bolje zaštititi od njegova mogućeg odlaska u budućnosti, jer nije jasno kakav je Filipi menadžerski ugovor imao ako je mogao nesmetano, gotovo preko noći, prijeći k najvećem konkurentu. Ovisno o Rajićevim strateškim planovima, upravo bi borba s Coca-Colom mogla bitno usmjeriti i obilježiti razvojni ciklus njegove kompanije u budućnosti.

Željko Perić treći je čelni čovjek Lure u posljednjih osam godina koji je otišao s te funkcije jer nije došlo do strateškog povezivanja Lure s moćnim stranim ili domaćim partnerima. Vijest o njegovu odlasku iz Lure u četvrtak su objavile dnevne novine, tvrdeći da je nakon dvije godine boravka u toj kompaniji Perić odlučio otići zbog nesuglasica s Rajićem o glavnim strateškim planovima Lure. Problemi u njihovoj komunikaciji koji su prošlog tjedna doveli do njihova definitivnog poslovnog razilaženja navodno su nastali zbog najavljivanog ulaska Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u vlasničku strukturu Lure.

Perić je s Hansom Christianom Jacobsenom, direktorom poljoprivrednog sektora EBRD-a, u svibnju potpisao kreditni sporazum vrijedan 60-ak milijuna eura. Pregovori o tom aranžmanu počeli su u ljeto 2003., a nakon njegova potpisivanja kao prvi korak najavljivan je kredit Luri u iznosu od 22 milijuna eura. Tada se najavljivalo da bi Lura s tim novcem trebala krenuti u ozbiljniju regionalnu ekspanziju, a potom bi se, ovisno o uspjehu, dodatni iznos kredita EBRD-a pretvorio u vlasnički udio u Luri. Iako Lura do danas nije napravila ozbiljniji regionalni iskorak, nego se to tek očekuje, Rajić je navodno iznenada odustao od pogodbe s EBRD-om, koja je nakon smanjenja njegova vlasničkog udjela u tvrtki uključivala i izlazak Lure na burzu. To mu nije bilo prvi put.

Perić je u Luru stigao iz Plive s reputacijom jednog od najjačih financijskih menadžera u zemlji, sa znanjem i iskustvom koje je trebalo jamčiti i više nego primjerenu zamjenu njegova prethodnika Želimira Vukine, koji je Luru napustio pošto je propala njegova mjesecima pripremana akcija strateškog povezivanja Lure, TDR-a i Zagrebačke banke. Njegovi suradnici tvrde da je Rajić prvo podržavao tu transakciju, ali se potom iznenada, bez objašnjenja predomislio i postao glavna prepreka njenoj realizaciji. Vukina je potom prešao u TDR, a uskoro ga je zamijenio Perić, što se javnosti predstavilo kao menadžerski transfer godine.

Široj javnosti malo je poznato da je i Ratko Jurić, čelnik Lure, sredinom 90-ih kompaniju napustio pošto nije realizirano strateško povezivanje s jednim od najvećih svjetskih prehrambenih koncerna, o čemu se dugo pregovaralo.

Zbog tih iznenadnih predomišljanja već tada su u nekim poslovnim krugovima Rajića počeli doživljavati kao vrlo zagonetnog, jer je često vukao nepredviđene poteze, što potvrđuje i njegovo iznenadno prošlogodišnje preseljenje s obitelji u Švicarsku, gdje je kupio malu tvornicu čokolade. Osim toga, tijekom prošlog desetljeća u dijelu medija pojavile su se čak i spekulacije o mogućim tajnim suvlasnicima Lure, koji možda imaju utjecaja na strateško vođenje poduzeća.

Ni Rajić ni Perić za Nacional nisu htjeli komentirati prošlotjedna događanja u Luri. Lura je o Perićevu odlasku iz kompanije poslala šturo priopćenje za javnost koje ne otkriva da su mu prethodile ikakve nesuglasice, nego piše da je Perić otišao pošto je Luru posve restrukturirao i pretvorio u regionalnu prehrambenu kompaniju. Upravo na tomu mu je Nadzorni odbor Lure zahvalio, iako je teško povjerovati da bi Perić napustio Luru da je to i učinio.

Perić je svom nasljedniku Gordanu Radinu u Luri ostavio solidno stanje, te iste strateške izazove koje je ondje zatekao kada je i stigao. Iskustvo u Luri pokazalo je da njegovo poštenje i korektnost, te neupitna stručnost na području financija nisu dovoljni za uspješno rukovođenje Lurom, koja treba glavnog menadžera s jasnom strateškom vizijom, velikom energijom i karizmom operativnog lidera, koju Perić nije dovoljno pokazao. Perića su takvi izazovi jako iscrpljivali, bio je pod velikim pritiskom, pa čak u posljednje vrijeme nije uzvraćao ni telefonske pozive poslovnim partnerima s kojima je prije tijesno surađivao.

Dio poslovnih krugova smatra da je Perić pogriješio što odmah po dolasku u Luru nije Rajiću iznio vlastitu viziju strateškog razvoja Lure, nego je samo nastavio provoditi Rajićevu, koja je uključivala širenje na konditorsku industriju. U nekim poslovnim krugovima prevladava uvjerenje da Lura nije trebala širiti svoje osnovne djelatnosti, nego se trebala orijentirati isključivo na mljekarstvo i mliječne proizvode, te tim putem krenuti u regionalnu ekspanziju, čime bi opet privukla pozornost globalnih mliječnih igrača, poput Danonea ili sličnih tvrtki.

Perić se iscrpljivao u kupnji industrije keksa srednje veličine u Hrvatskoj, poput Slobode u Osijeku. Lura je svojedobno skupo platila i tvornicu pića Amfora u Makarskoj. Perić je i u akvizicijama koje je na kraju uspješno realizirao nailazio na nepredviđene probleme, poput onih koje mu je stvarala mala tvrtka Mepas tijekom borbe za Slobodu. U Srbiji je uspio realizirati kupnju Somboleda, ali nije uspio uzeti značajniji udio na tamošnjem tržištu i suprotstaviti se vjerojatno srbijanskom kapitalu skrivenom pod paravanom investicijskog fonda Salford, koji je preuzeo više od 50 posto tamošnjeg prehrambenog tržišta. Nije uspio kupiti ni Ljubljansku mljekaru, grčevito je, ali bezuspješno tražio značajnije akvizicije u regiji, a u Hrvatskoj nije uspio kupiti Kraš. Utoliko je Perić za svoga mandata uglavnom s malo uspjeha kapitalizirao prijašnje visoke profite Lure novim strateškim akvizicijama. Prijeđe li Perić raditi u Kraš, kako piše Večernji list, to će biti vjerojatno stoga što je ondje ostvario dobre kontakte tijekom pregovora o preuzimanju, koje će sada navodno nastaviti njegov nasljednik Radin.

Bit će posebno zanimljivo pratiti kako će Rajić i Radin s novim menadžmentom odgovoriti na izazov strukturnih problema hrvatskog mljekarstva, koji s godinama Luri uzrokuju sve veći pad profitabilnosti. Prilagodba hrvatske poljoprivrede i mljekarstva standardima EU tek počinje i pravi problemi tek će se pojaviti. Teško je povjerovati da će Hrvatska tu prilagodbu proći bezbolnije od, primjerice, Austrije, koja je u taj proces ušla sredinom 90-ih i pet godina na području mljekarstva imala gubitke od oko 150 milijuna DEM godišnje. U tom je razdoblju ondje nestalo dvije trećine malih proizvođača, koji su ili propali, ili su se ujedinili s drugima i bitno restrukturirali svoje poslovanje kako bi postali konkurentni Njemačkoj ili Nizozemskoj, čija su domaćinstva u usporedbi s njima imala u prosjeku mnogo krava, veću količinu proizvedenog mlijeka i ujedno manje troškove proizvodnje. Ti su proizvodni troškovi u Hrvatskoj u usporedbi sa zemljama EU golemi, ponajviše zato što hrvatski prosjek praktično ne iznosi ni pet krava po domaćinstvu koje se bavi proizvodnjom mlijeka. Sve to na kraju stvara i velike probleme za proizvodni proces Lure, čija profitabilnost zbog velikih proizvodnih troškova i problema u prikupljanju mlijeka opada.

Dodatni izazov za Luru nalazi se i u borbi za kvalitetnu distribuciju njenih proizvoda u moćnim trgovačkim lancima, koji su preplavili Hrvatsku zajedno s bogatom ponudom stranih proizvođača mlijeka. Kako se hrvatsko tržište na putu u EU bude otvaralo, tako će i taj izazov za Luru postajati sve izraženiji. Moguće je da se dijelom i zbog toga Rajić nedavno pomirio s Ivicom Todorićem, vlasnikom najvećeg domaćeg trgovačkog lanca Konzum, koji je godinama praktično ignorirao Lurine proizvode zbog međusobne nesnošljivosti prema Rajiću.

Zoran Bogdanović u Coca-colu, nasljednik Brune Filipija na čelu hrvatske Coca-Cole je došao prije 8 godina iz firme Arthur Andersen i sa samo 26 godina postao financijski direktor. Ključni je član tima koji je transformirao Coca-colu u Hrvatskoj u vrhunsku firmu, jednu od najbolji u sustavu matične Coca- Cola Hellenic Bottling Company. Godinama uspješno vodi i Odjel prodaje koji broji 190 ljudi i ima godišnji promet od 110 milijuna eura.