Objavljeno u Nacionalu br. 464, 2004-10-05

Autor: Nikola Plančić

PRAVI REZULTATI POLICIJSKE PREMETAČINE

Kod Maksana je MUP Gotovinu našao samo na majicama

Tjednik Globus započeo je prošlog tjedna opasnu igru: objavio je neistinitu informaciju da se policija u pretresima kuća Gotovininih prijatelja domogla veće količine tajnih spisa čije je postojanje nakon otkrivanja odlučila zatajiti

Nacional je stekao uvid u službeno policijsko izvješće zadarskog Odjela kriminalističke policije o tome što je zaista pronađeno i privremeno oduzeto policijskom akcijom u kući, automobilu i poslovnom prostoru Ante Žonija Maksana u Pakoštanima u rNacional je stekao uvid u službeno policijsko izvješće zadarskog Odjela kriminalističke policije o tome što je zaista pronađeno i privremeno oduzeto policijskom akcijom u kući, automobilu i poslovnom prostoru Ante Žonija Maksana u Pakoštanima u rNakon višegodišnjeg podvaljivanja teze prema kojoj se general Ante Gotovina fantomski pojavljuje u Hrvatskoj, tjednik Globus počeo se poigravati podjednako opasnom i štetnom tezom koju je otvorio u posljednjem broju na naslovnici i prvih 14 stranica. Nova je teza uredništva toga lista: Gotovina, doduše, trenutačno nije u Hrvatskoj, ali hrvatska se Vlada policijskim premetačinama kuća Gotovininih prijatelja domogla velike količine tajnih spisa i dokumenata čije je postojanje nakon otkrivanja odlučila zatajiti.

Takva teza vrlo je opasna prije svega za Sanaderovu vladu koja se danas čak i pretjerano trudi ugoditi zahtjevima Haaškoga suda u svezi s jedinim neriješenim pitanjem, onim generala Gotovine. Ako Ivo Sanader odlučno ne demantira najnoviju Globusovu konstrukciju, koju će i ostala EPH-ova izdanja zacijelo potencirati, ostavit će mjesta sumnji u suradnju Hrvatske i haaškog ICTY-ja te će tako dati povoda i opravdanja novim vanjskim pritiscima. Također, ako Vlada ne reagira pravodobno, dovest će se ponovno u položaj da mora dokazivati nešto što je vrlo teško dokazivo, odnosno da zaista ne postoje dokumenti koji ne postoje. Globus je na ovaj način udario na HDZ-ovu najjaču političku kartu, suradnju s Haaškim sudom i politiku približavanja Europskoj uniji. Ako Sanader žestoko ne odgovori i EPH najnovijom obmanom uspije diskreditirati HDZ-ovu vanjsku politiku, lako bi se moglo dogoditi da zaista ne dočeka istek mandata na funkciji premijera.

Globusova bi konstrukcija dugoročno mogla loše utjecati na europsku budućnost same države, a ne samo trenutačne vlasti. Postojanje ikakve sumnje u hrvatsku nesuradnju i prikrivanje dokumenata od Tribunala usporit će ulazak u Europsku uniju, a sljedećoj će vladi ostaviti dodatni teret dokazivanja nepostojanja “tajne Gotovinine arhive” i prostor za dodatne političke ucjene Hrvatskoj manje prijateljskih zemalja.

Na nižoj razini Globus je u istom članku, pod egidom “Dossier Gotovina”, kroz istu neutemeljenu tezu provukao i priču kojom kriminalizira Gotovinine prijatelje, prije svih Antu Maksana i Željka Matozana. Time bi se trebala razviti ideja o kriminalnoj skupini Gotovininih pomagača koji generala štite na nižoj razini, no ipak povezani s državom, čime se zaokružuje velika Globusova teorija zavjere.

Nacional je stekao uvid u službeno policijsko izvješće zadarskog Odjela kriminalističke policije o tome što je zaista pronađeno i privremeno oduzeto policijskom akcijom u kući, automobilu i poslovnom prostoru Ante Žonija Maksana u Pakoštanima u ranim jutarnjim satima 23. rujna. U prostorijama Maksanove tvrtke policija je na radnom stolu u uredu pronašla i oduzela odluku o Maksanovoj zabrani ulaska u zemlje Europske unije, dopis zadarske Elektre o priključku za autokamp Kozarica Pakoštane i zamolbu Udruge civilnih stradalnika. To je sve što je pronađeno u Maksanovu poslovnom prostoru. Ni traga tajnim zapovijedima, inkriminirajućim dokumentima ili oružju.

Iz kuće Ante Maksana oduzete su 34 stvari: 13 CD-a, laptop s priključcima, dvije VIP kartice za mobitel, putovnica i osobna iskaznica, dvije posjetnice, dva rješenja Visoke škole za sigurnost na radu, kuverta HZZO-a, izvješće Hypo banke, pet raznih ugovora o kupoprodaji, tužba Županijskom sudu u Zagrebu, u kojoj je tužitelj Ante Gotovina, odgovor na tu tužbu i računalo Logic koje je, kako i piše u zapisniku, pronađeno i oduzeto u dječjoj sobi. Ponovno ni traga tajnim dokumentima i oružju. U Maksanovu automobilu policija je pronašla žutu kuvertu s ugovorom, drugu žutu kovertu s dokumentacijom na ime A. Č. te 34 bijele majice s likom Ante Gotovine i natpisom “heroj”, koje je također privremeno oduzela. Sve u svemu, tajni dokumenti nisu pronađeni, nikakvo oružje također nije pronađeno, a sve to jasno piše u policijskim potvrdama. Policijska je akcija ispala jalova, a teze Gordana Malića i uredništva Globusa o “kolateralnom policijskom ulovu velike težine” jednostavno ne stoje i podudaraju se s nazivom glazbenog CD-a Zorana Jelenkovića, pronađenog u Maksanovoj dnevnoj sobi, na kojem piše “Nasukani brod”.

“Eto što je policija zaplijenila, što je Maksanova ‘tajna arhiva’, kako ju nazivaju u Globusu, CD Zorana Jelenkovića, računalo mog starijeg sina iz dječje sobe i majice s likom Ante Gotovine”, ironično govori Maksan. “Iz policije su me obavijestili da sam i dalje pod kriminalističkom obradom, no ne bojim se nikakvih budućih pretresa. Ponavljam, nemam što skrivati, nikakvi kompromitantni dokumenti protiv generala Ante Gotovine nisu pronađeni jer ne postoje. Nikad Gotovina nije izdao zapovijed koja bi ga mogla kompromitirati, niti je učinio išta što bi ga moglo teretiti pred sudom, niti je ikad zapovjedio nešto suprotno Ženevskim konvencijama.” Maksan dodaje da je policijska akcija izvedena korektno, da su se policajci ponašali profesionalno i u skladu sa zakonom i nema nikakvih primjedaba.

“U cijelom članku točne su samo tri stvari, moje ime i prezime, kuća u kojoj živim i činjenica da poznajem Antu Gotovinu i Ferdinanda Parrellu”, prvo je što je Nacionalovu novinaru rekao Ante Žoni Maksan komentirajući članak objavljen u posljednjem broju Globusa. “Osim te tri stvari sve je ostalo Malićeva, Cigojeva i Alborghettijeva konstrukcija. No to je tipično za taj tjednik i njih trojicu, obmanjivati javnost pozivajući se na visoke izvore, neokomunističkim metodama psihološki zlostavljati ljude i njihove obitelji, nije taj članak nikakvo iznenađenje. Malić je cijeli članak konstruirao oko teze da je policija u mojoj kući pronašla tajne dokumente koji kompromitiraju generala Gotovinu, nekakve njegove navodne zapovijedi, to su obična podmetanja. Takve dokumente policija nije mogla naći u mojoj kući, ni igdje drugdje, iz jednostavnog razloga, zato što ne postoje. Ne postoje zapovijedi koje bi mogle kompromitirati generala Gotovinu jer ih nikada nije izdavao, a ako se ikad pojave takvi dokumenti, oni će sigurno biti plod bolesnih umova, poput ovih koji su pisali tekst u Globusu, krivotvoreni dokumenti na temelju kakvih je i Haaški sud optužio Gotovinu.”

Kriminalizirajući Antu Maksana, Igor Alborghetti i njegov zamjenik Mark Cigoj, pozivajući se na izvješća POA-e, proglašavaju ga tjelesnim čuvarom generala Ante Rose, ne bi li maksimalno omalovažili Maksanovu vojnu karijeru. S istim ciljem urednički dvojac Globusa opisuje Maksana kao narkodilera i navodi da je bio uhićen u Sarajevu 1994., nakon čega je nekažnjen napustio HV isključivo zbog prijateljstva s generalom Gotovinom.

“Prije svega, nikad nisam bio tjelesni čuvar generalu Anti Rosi ni bilo komu. Ja sam 1994. bio član Združenog stožera Vojske Federacije BiH s činom pukovnika HVO-a, a od srpnja te godine s činom brigadira. Tjelesni sam čuvar isključivo svojoj obitelji i prijateljima, kao što su i oni meni. Laž je i to, što su napisali, da sam bio uhićen u Sarajevu zbog preprodaje droge. Zaista bih želio vidjeti dokumente, kojima Globus očito raspolaže kad tako piše, u kojima piše kada sam, radi čega i gdje ja to bio uhićen i kad sam pušten iz zatvora. To su gluposti, ali tko zna, možda sam ja zaboravio dio svog života pa ću tražiti od njih da mi pokažu takav dokument”, govori Maksan najavljujući tužbu protiv Globusa. U nastavku istog članka implicira se i umirovljenje iz HV-a, što Maksan niječe i tvrdi da je iz HV-a časno otpušten na vlastiti zahtjev 1997., sa svim zaslugama i najvišim vojnim odličjima, s činom pukovnika Hrvatske vojske i brigadira Hrvatskog vijeća obrane. “Da su Malić i ostali prošli i najmanji dio rata onako kako smo ga prošli i general Gotovina i svi ratnici, a među njima i ja, da su suosjećajući s hrvatskim narodom, koji se napatio, proživjeli ratnu kalvariju, ne bi se usudili ovako pisati o tome, jer bi znali što je domovina i što je čast činiti nešto za vlastitu domovinu. Znali bi kako je to kad nisi strani plaćenik u svojoj Bogom danoj i krvlju stvorenoj domovini. Tu mislim i na ljude koji ih plaćaju da pišu ovakve članke po narudžbi i koji im podvaljuju informacije, kao što je i ova, o velikom otkriću ‘tajne Gotovinine arhive’ u mojoj kući, koju nisu dobili iz ‘krugova bliskih vrhu MUP-a’, kako Malić tvrdi, nego s drugih strana.”

Ante Maksan poručuje trojici novinara koji su napisali članak da “ne radi ni za koga izvan Hrvatske, nego samo za Hrvatsku, a jednom od njih da se okani droge i počne živjeti zdravim životom.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika