Rezultat ispitivanja javnog mnijenja u Newsweeku mnoge je iznenadio: premoćni pobjednik u prvoj predsjedničkoj debati je John Kerry, a on je, nakon što je dugo zaostajalo za Bushom, preuzeo i minimalno vodstvo u predsjedničkoj trci.U nedjelju, 3. listopada, tri dana nakon prve predsjedničke debate između američkog predsjednika Georgea W. Busha i senatora Johna Kerryja, objavljeno je prvo nacionalno ispitivanje javnog mnijenja o tome tko je u toj debati bolje prošao i tko bolje stoji kod birača. Rezultat tog ispitivanja javnog mnijenja u Newsweeku mnoge je iznenadio: premoćni pobjednik u prvoj predsjedničkoj debati je John Kerry, a on je, nakon što je dugo zaostajalo za Bushom, preuzeo i minimalno vodstvo u predsjedničkoj trci.

I prve ankete među televizijskim gledateljima neposredno nakon debate u četvrtak navečer pokazale su da je Kerry bolji i uvjerljiviji. No poznavatelji američkih predsjedničkih utrka upozoravaju da su nakon debata dojmovi često varljivi te da će se pravi rezultat vidjeti tek nakon nekoliko dana. Pretežni je dojam i novinskih komentatora da je Kerry bio uvjerljiviji, no u nedoumici su hoće li to biti dovoljno da smanji veliku prednost koju je prethodnih tjedana, posebno odličnim nastupom na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji, stekao Bush, veću od 10 posto.

Newsweekovo ispitivanje javnog mnijenja obavljeno je između 30. rujna i 2. listopada na 1013 registriranih američkih birača. U ponedjeljak, 4. listopada, objavljeno je još jedno nacionalno ispitivanje javnog mnijenja, što ga je agencija Gallup provela za CNN i dnevni list USA Today, i ono je dalo slične rezultate. Kerry je očito preokrenuo dosadašnju predizbornu kampanju te više nije gubitnik nego u najmanju ruku ravnopravni konkurent Bushu.

Prema Newsweekovu ispitivanju javnog mnijenja čak 62 posto ispitanika koji su gledali prvu predsjedničku debatu smatra da je pobijedio Kerry, dok samo 19 posto smatra da je pobijedio Bush, a 16 posto misli da je debata završila neriješeno. To je nevjerojatno uvjerljiva pobjeda Kerryja, jer su obično razlike u ocjenama tko je pobijedio u takvim predsjedničkim debatama nekoliko postotaka, a ne više od 40 posto. Čak 56 posto ispitanika smatra da je Kerry djelovao bolje nego što se očekivalo, a samo 11 posto to kaže za Busha. Čak 36 posto smatra da je Bush ispao lošije nego što su očekivali, a to za Kerryja kaže samo 3 posto ispitanika.

Sve je to dramatično utjecalo na rezultat ispitivanja javnog mnijenja o tome za koga bi ispitanici glasovali da se sada održavaju izbori. Kad je Newsweek prije četiri tjedna radio takvo ispitivanje o preferencijama birača, Bush je dobio 52 posto, a Kerry samo 41 posto glasova. No najnovije Newsweekovo ispitivanje javnog mnijenja dalo je bitno drukčije rezultate. Kad bi u utrci uz Busha i Kerryja bio i neovisni kandidat Nader, Kerry bi dobio 47, Bush 45 a Nader 2 posto. Ako Nadera ne bi bilo, Kerry bi dobio 49 a Bush 46 posto. Gallupovo ispitivanje javnog mnijenja za CNN i USA Today dalo je slične rezultate: Kerry i Bush bili su poravnati na 49 posto, a Nader je dobivao jedan posto.

Kerry je u Newsweekovu istraživanju s minus 11 došao na plus 3 posto, što je dobitak od golemih 14 posto. Stručnjaci za ispitivanja javnog mnijenja upozoravaju da kod ovakvih ispitivanja treba očekivati statističke pogreške od nekoliko postotaka, pa su Bush i Kerry po njihovu mišljenju zapravo statistički u ovom trenutku u mrtvoj trci, što odgovara i Gallupovu istraživanju. Kerry, ako već nije u prednosti, u najmanju je ruku tom jednom debatom dokinuo dosadašnji zaostatak za Bushom te u sljedeća četiri tjedna predizborne utrke ulazi kao ravnopravan suparnik.

Sve procjene prije same debate veći teret u njoj pridavale su Kerryju, ne samo stoga što je zaostajao za Bushom, nego i stoga što u javnosti govori mnogo kompliciranije od Busha, koji se spretnije služi jednostavnim, svima razumljivim iskazima kad objašnjava složena politička pitanja. Očekivalo se i da će Bush iskoristiti ovu debatu da ponovno podsjeti javnost kako je Kerry o važnim pitanjima, posebno o ratu u Iraku, često mijenjao stavove, pokazavši se slabim vođom pacifističkih pogleda. Za Busha je jedino bilo važno da pazi da ne izlane kakvu glupost, što on u govorima zna činiti. U debatu je ušao nevoljko, jer mu debate, upravo zato što je bio u prednosti, uopće nisu trebale, ali ih nije mogao odbiti da ne ispadne kako se boji Kerryja. On je ipak predložio da se umjesto tri održe samo dvije, a pristao je na tri kad je Kerry pristao na stroga pravila kojima je zabranjeno da suparnici jedan drugom postavljaju pitanja.

Prema dogovoru, tema prve predsjedničke debate bila je vanjska politika, rat u Afganistanu i Iraku, te nacionalna sigurnost, a nijednom od njih dvojice nije se potkrao veći gaf. Nakon debate Kerryjevi suradnici bili su vrlo zadovoljni. Opća je ocjena da je bio razumljiv, da nije komplicirao u odgovorima, kao što to često čini, te da je relativno dobro objasnio zašto je u nekim situacijama mijenjao stavove o Iraku, na primjer, kad je podržao povećanje vojnog budžeta za 87 milijardi dolara, a potom glasovao protiv toga. Čak je za takvo svoje ponašanje priznao da je bilo pogrešno, ali je efektno dodao da je ipak bila veća Bushova pogreška kad je krenuo u rat protiv Iraka i tako preusmjerio američku akciju s glavnog cilja, terorističkog vođe Osame bin Ladena.

Bush je u debati uvjerljivo iznosio svoje jednostavne formulacije o tome kako on vidi američko djelovanje u svijetu, jače je gestikulirao od Kerryja, ostavljajući tako dojam veće živosti od suparnika.

Nakon debate američki novinski komentatori pokušali su objasniti što je uzrok velikom obratu u predizbornoj kampanji, zašto je demokratski predsjednički kandidat John Kerry tako dobro prošao u debati prošlog četvrtka, nadmašivši republikanskog kandidata Busha i dostigavši ga u ispitivanjima javnog mnijenja. William Safire, jedan od najuglednijih američkih novinskih komentatora, konzervativac sklon Bushu, koji piše u liberalnom New York Timesu, sklonijom Demokratskoj stranci, u svom komentaru “Kerry: novi konzervativac” u ponedjeljak tvrdi da je razlog jednostavan: Kerry je u debate o vanjskoj politici preuzeo Bushove stavove i još ih zaoštrio. Safire je na nekoliko primjera pokušao dokazati da je u nekim pitanjima Kerry i ekstremniji od Busha. Tako podsjeća da su američki desničari, “jastrebovi”, koji se zalažu da SAD u Iraku situaciju riješi vojnim sredstvima, tražili od Busha da američke vojnike pošalje u Faludžu kako bi slomili sunitsku pobunu bivših pristaša Saddama Husseina koji već mjesecima drže taj grad pod svojom kontrolom. No mekša struja u Bushovoj administraciji to je spriječila plašeći se američkih gubitaka i loših reakcija Iračana bude li brojnih žrtava među iračkim civilima. Safire podsjeća da je do prošlog tjedna Kerry iznosio pacifističke stavove prema situaciji u Iraku, tipične za “golubove”, a da je u debati naglo promijenio stav, rekavši: “Ja želim da se promijeni dinamika na bojištu u Iraku. A to se mora učiniti tako što se više nećemo libiti ući u Faludžu i druge gradove, jer se time šalje pogrešna poruka teroristima. Mi moramo pokazati da mislimo ozbiljno.”

Safire tvrdi da se izjavom da treba slomiti otpor u Faludži, makar to iziskivalo i veće žrtve, Kerry priklonio “jastrebovima”. Kerry je tu izjavu dao, podsjeća Safire, upravo kad je američka vojska zapravo i “počela mijenjati dinamiku na terenu” te je napala drugo najvažnije pobunjeničko uporište, sunitski grad Samaru.

Safire tvrdi da je Kerry bitno promijenio svoj stav i prema koncepciji očuvanja američke sigurnosti. Na pitanje voditelja debate, poznatog TV novinara Jima Lehrera, o preventivnom ratu Kerry je, premda se prije izjašnjavao protiv toga (uz napomenu “nikad ne kaži nikad”), odgovorio da je preventivan rat nužan. Safire dodaje da je Kerry čak dao izjavu koja bi odgovarala filmu “Dr. Strangelove” Stanleyja Kubricka, u kojem luđaci u američkom vodstvu započnu nuklearni rat s Rusijom. Kerry je u debati rekao: “Predsjednik uvijek mora imati pravo i uvijek je i imao pravo pokrenuti preventivni rat. Nitko se nikad nije odrekao tog prava da preventivno učini bilo što čime će zaštititi SAD. To je bila odlična doktrina tijekom hladnog rata.”

Safire je podsjetio da je Kerry pritom otišao dalje nego bilo koji američki državnik, a i mnogo dalje od povijesne stvarnosti. Kerry griješi, tvrdi Safire, tvrdeći da je u hladnom ratu na snazi bila doktrina preventivnog rata, jer tada nije bilo nikoga tko bi zagovarao nešto tako strašno kao što bi bio početak preventivnog nuklearnog rata da se uništi komunizam.

Kerryju odgovara što će se u sljedeće dvije debate razgovarati o unutarnjepolitičkim pitanjima. I to što će u sljedećoj debati u St. Louisu gledatelji moći kandidatima postavljati pitanja smatra se povoljnijim za Kerryja nego za Busha.

Kerryju će ići na ruku i to što će mu se nakon te debate, a posebno nakon povoljnih ispitivanja javnog mnijenja i novinskih komentara jako popraviti imidž, te ga birači neće otpisivati kao gubitnika. Na Kerryju je, ocjenjuju američki komentatori, da sad ovaj za sebe povoljan položaj pokuša kapitalizirati u sljedećim debatama i u javnim nastupima na zborovima diljem SAD-a, a posebno u televizijskim propagandnim oglasima, koji u ovoj fazi kampanje imaju golemu ulogu.

Bush će pak pokušati zaustaviti trend koji je počeo nakon prve predsjedničke debate. Njegovi suradnici neslužbeno tvrde da je prošlog četvrtka imao samo jedan jako loš dan te da “tako loš nastup više ne može ponoviti”. Oni i dalje vjeruju da je on favorit, već i stoga što njegove političke ideje birači bolje poznaju od Kerryjevih. No Bushov stožer mora biti zabrinut još jednom neugodnom činjenicom iz Newsweekova ispitivanja javnog mnijenja. Dosad su birači Busha u svim anketama isticali kao mnogo uvjerljivijeg vođu od Kerryja, u ovom ispitivanju oni su u tome – poravnati.