Njezina kandidatura sadrži i pozitivnu stranu u jačanju liberalno-demokratskih vrijednosti u Hrvatskoj jer s njom je HDZ dramatično raskinuo s dosadašnjim narodnjačko-demokršćanskim profilom.Iako je za veliki dio hrvatske javnosti Jadranka Kosor primjer uspješne političarke bez većih afera iza sebe, predsjednička kandidatkinja i glavna oponentica Stipi Mesiću za mnoge ljude ne predstavlja vjerodostojnog političara za vodeću ulogu u državi. Zapravo, može se reći da postoje dvije Jadranke Kosor: prva, kao neporočni lik državotvorne socijalne radnice i žene koja se cijelim tijelom bori za promociju tradicionalnih i obiteljskih vrijednosti, koju forsira HDZ, i druga, kudikamo realnija, osoba čiji život i nije pretjerano u skladu s pažljivo izgrađivanom medijskom slikom, od privatnog života do naglog i nadasve sumnjivog poboljšanja materijalnog statusa koji je rastao paralelno s političkom promocijom nekadašnje radijske novinarke.
Ipak, njezina kandidatura sadrži i pozitivnu stranu u jačanju liberalno-demokratskih vrijednosti u Hrvatskoj jer s njom je HDZ dramatično raskinuo s dosadašnjim narodnjačko-demokršćanskim profilom. Kao kandidatkinja vladajuće stranke Jadranka Kosor baš i nije uzorna konzervativna političarka i članica stranke koju nerijetko zagovaraju ovdašnji crkveni vrhovi ? razvedena samohrana majka, članica SK i nekadašnja polaznica Partijske škole u Kumrovcu. U nedjelju, 17. listopada, promovirana je ispred vladajuće koalicije desnog centra u kandidatkinju za položaj predsjednice Republike. Doda li se ovome i nikada definitivno razjašnjena afera s obnovom kuće u Pakracu i dobivanjem stana od Šuškova ministarstva, i to u trenucima naglog uspinjanja u HDZ-u, priča o domaćoj varijanti Majke Tereze sadrži dosta pitanja koja zahtijevaju istinite odgovore.
Prije nekoliko mjeseci Jadranka Kosor odbila je u Ministarstvu primiti čovjeka koji se predstavio kao sin njezina oca iz drugog braka Streloviti uspon Jadranke Kosor zaustavilo je prijateljstvo s Vladimirom Šeksom, kojem Tuđman nikada nije oprostio pokušaj puča iz 1991. Obitelji Jadranke Kosor kuća u Lipiku obnovljena je među prvima, iako od Kosora tamo više nitko ne živi Jadranka Kosor rodila se 1. srpnja 1953. u Pakracu, gdje je živjela do odlaska na studij prava u Zagrebu. Roditelji su joj se razveli kada je imala dvije godine i od tada nije vidjela oca, a nedavno je odbila upoznati polubrata. Prije nekoliko mjeseci u Ministarstvo branitelja došao je muškarac koji se predstavio kao sin njezina oca iz drugog braka i rekao da bi želio upoznati sestru. Živi u Međimurju i navodno je uspješan poslovni čovjek i jednostavno je želio upoznati sestru koja je u međuvremenu dogurala do položaja potpredsjednice HDZ-ove vlade. Međutim, poslije nekoliko minuta čekanja iz njezina ureda poručeno je da Jadranka Kosor nema vremena za razgovor, tvrde svjedoci.
Iako posljednjih desetak godina brižno gradi sliku o sebi kao osobi koja je u politiku ušla tek sredinom 90-ih, izgleda da to nije tako. Prema riječima visokopozicioniranih SDP-ovaca, Jadranka Kosor upoznala je Ivicu Račana prije više od dvadeset godina. U to vrijeme Račan je bio direktor partijske škole u Titovu Kumrovcu, a među novinarskim polaznicima u jednoj turi našla se i tadašnja djelatnica Dječjeg programa Radio Zagreba. Na profesionalnom planu, Jadranka Kosor popularnost je stekla tijekom rata vodeći emisiju “Dobar dan, ovdje Hrvatski radio”. Krajem 1991. bjesnio je rat, u Hrvatskoj je bilo oko pola milijuna izbjeglica i prognanika i neki od njih dolazili su u njezinu emisiju. Sve je zvučalo poput svojevrsne psihoterapije putem etera primjerene ratnom vremenu ? malo ljudskih priča o spaljenim domovima, nestaloj djeci i rođacima, gostovanja državnih dužnosnika koji nude utjehu i ohrabrenje i ponešto primjerene glazbene kulise.
Makar su mnogi mislili da ovakav jednostavan koncept uskoro mora iščeznuti iz programske sheme, nije bilo tako, trajao je rat, trajale su agonije izbjeglica, a tako je trajala i Jadranka Kosor. Iako u profesionalnim novinarskim krugovima nikada nije stvorila posebno visoku reputaciju, popularnost stečenu među stradalnicima koji su u prognaničkim naseljima redovito slušali emisiju “Dobar dan, ovdje Hrvatski radio” odlučio je iskoristiti HDZ. I tako je Jadranka Kosor postala političarka. Nekadašnja supruga radijskog novinara Ivice Škopljanca i majka Lovre, danas studenta, 1995. konačno je postala hadezeovka.
Njezin politički otac bio je Zlatko Canjuga, danas pomalo zaboravljeni lik koji je 1995. bio sve i svašta: glavni tajnik HDZ-a, jedan od najpovjerljivijih Tuđmanovih suradnika, šef Zagreba i NK Croatije. Canjuga je znao da Franjo Tuđman planira raspisati izbore čim HV oslobodi Krajinu, a kao dokaz svehrvatskog profila HDZ je trebao neku ženu za istaknutu političku funkciju. Bio je kraj ljeta i u Tuđmanovu uredu na Pantovčaku okupio se najviši državni vrh: Zlatko Canjuga, Gojko Šušak, Mate Granić i Ivić Pašalić. Sastavljale su se izborne liste i najprije su se posvađali Canjuga i Šušak jer je svaki želio što više svojih ljudi na visokim mjestima, a ubrzo zatim započela je rasprava o ženi koju valja ubaciti u partijski vrh. U još uvijek naelektriziranoj atmosferi, Canjuga se javio prvi: “Mislim da bi to mogla biti Jadranka Kosor, popularna je i dobro bi nam došla.” “Može, ona je dobar izbor”, svjedoci tvrde da su gotovo jednoglasno reagirali Pašalić, Šušak, Granić i Tuđman. Na izborima je kandidirana kao zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Branka Mikše, no kako je ovaj odlučio nastaviti raditi u metropoli, ni kriva ni dužna Jadranka Kosor u samo nekoliko mjeseci dobila je više sinekura nego neki HDZ-ovi barakaši u čitavom životu, najprije je postala zastupnica, potom i potpredsjednica Sabora, poslije članica Nacionalnog vijeća HDZ-a, a naposljetku ju je Tuđman kooptirao i za potpredsjednicu HDZ-a. Činilo se da je rođena nova politička zvijezda ? no tada se pojavio Vladimir Šeks i bajka je odgođena za nekoliko godina.
Tuđman tom stranačkom radikalu nikada nije oprostio pokušaj puča koji je u ljeto 1991. Šeks pokušao izvesti, nezadovoljan Tuđmanovim kolebljivim odnosom prema Srbima i JNA. Državni predsjednik to nije zaboravio i godinama je Šeksa pasivizirao držeći ga u Saboru, dovoljno daleko od bilo kakvog položaja na kojem su se donosile važne odluke. Jadranki Kosor, koja je bila nova u HDZ-u, unutarpartijske spletke nisu bile poznate te se ubrzo sprijateljila sa Žarkom Domljanom i, kudikamo važnije za njezinu političku budućnost, Šeksom. Vijest je uskoro stigla i do Tuđmana koji je u svojoj tradicionalnoj paranoji zaključio kako je riječ o novom komplotu s ciljem svrgavanja s vlasti. I tako je za manje od dvije godine naprasno zaustavljen politički uzlet Jadranke Kosor, kojoj je do zbližavanja sa Šeksom bio namijenjen položaj prve hadezeovke. Dok ju je Tuđman još volio, imenovana je članicom Izvršnog odbora NK Croatia i počela je s klubom putovati Europom. Kada je Tuđman saznao za Canjuginu odluku, kratko je promrsio: “Ona u nogometu, pa to je kao žena na brodu”, prisjetio se svjedok tog događaja.
Kako to obično biva u HDZ-u, i kod nje su materijalno i političko blagostanje išli usporedo. Još početkom 1995. bila je vlasnica stanarskog prava nad 38 kvadrata i vozačica škode, a već u srpnju 1996. od MORH-a je dobila stan veličine 90,26 četvornih metara koji je otkupljen za 23.072 DEM. Uz sve to bila je oslobođena plaćanja 5-postotnog poreza na promet nekretnina koji su u to vrijeme namirivali svi kupci stanova i kuća. Postojale su i računice kako joj je Šuškovo ministarstvo putem povlaštene zamjene u stvari darovalo oko 120.000 DEM, koliko je 1996. vrijedila razlika u kvadraturi. Mediji su pisali i kako je obitelj Kosor dodatno profitirala u obnovi jer je u Lipiku među prvima obnovljena njihova kuća. Učinjeno je to prije mnogih drugih slučajeva premda nitko od Kosora tamo više ne živi, dok su u isto vrijeme mnoge žrtve rata čekale obnovu kuća u kojima stanuju cijeli život. Osim toga, novosagrađena kuća veća je od 35 kvadrata, koliko je imala ona prijeratna.
Naposljetku je platila druženje sa Šeksom i na mjestu nove ženske zvijezde HDZ-a zamijenila ju je Ljerka Mintas-Hodak, kojoj je rejting kod Tuđmana dodatno pojačalo i prijateljstvo s Ivićem Pašalićem. U takvim okolnostima, tijekom posljednje dvije godine Tuđmanova režima Jadranka Kosor praktički je vegetirala; pravovjerno odrađujući stranačke zadatke, tješeći povratnike u njihova razrušena sela i gradiće i obećavajući obnovu “koju ostvariti može samo HDZ”. Dana 3. siječnja 2000. HDZ je doživio izborni fijasko, ali Jadranka Kosor ipak je uspjela ući u Sabor, što joj je osiguralo nastavak karijere. Nekoliko mjeseci poslije ? u vrijeme definitivne podjele na pašalićevce i sanaderovce ? u parlamentu je stvorena četvorka koja će odigrati presudnu ulogu u uspjesima aktualnog premijera. Bili su to Šeks, Glavaš, Luka Bebić i Jadranka Kosor, koji su odradili najveći dio posla u potpunoj Pašalićevoj političkoj diskreditaciji, a zatim i povratku HDZ-a na vlast. S obzirom na metode koje su koristili, teško se moglo zaključiti da se radi o reformskom krilu, posebno slušajući Šeksa kako na protestima u Osijeku u veljači 2001. pred 10.000 zajapurenih demonstranata predsjednika Mesića zove Stevan Mesić. Jadranka Kosor suzdržavala se od sličnih ispada, no u Saboru je tako često nastupala da je za tadašnju vladajuću većinu postala najmrskiji lik. Njezini su ih nastupi toliko iritirali da se događalo da bi sabornicu napustilo tridesetak zastupnika u trenutku kada bi dobila riječ. Bio je to bojkot s kontraefektom jer što su je manje voljeli protivnici, to je bila bliža svom novom šefu Ivi Sanaderu.
“Ustvari ona je vrlo nesigurna osoba i zato stalno traži vođu. Najprije je to bio Tuđman, a sada Sanader, čijem egu odgovara netko tko mu je bezrezervno privržen. Problem Jadranke Kosor je to što se nesigurnost manifestira kroz ružno ponašanje prema ljudima tako da je skoro nitko ne voli. Vjeruju joj samo oni koji nemaju ništa, poput ratnih stradalnika i invalida, ali i to najčešće ne traje predugo”, misli jedan političar vladajuće stranke koji je dobro poznaje. To se vidi i otkako je postala ministrica, smijenila je nekoliko tajnica smatrajući da je ne pozdravljaju s potrebnim respektom, u devet mjeseci napustili su je trojica glasnogovornika, a ostvarila je tek djelić predizbornih obećanja.
Ako bi se u najkraćem trebalo ocijeniti njezin politički profil, zaključak glasi: Jadranka Kosor je demagog. Tijekom kampanje redovito je koristila frazu o “vraćanju dostojanstva braniteljima”, a kada je došla na vlast, najprije je otvorila tri telefonske linije na koje se mogu javljati isfrustrirani ratnici, a o svemu su izvijestili svi mediji. Stvar je u tome da je ubrzo postalo jasno da se na telefone nitko ne javlja, a najveća žrtva ispao je vratar ministarstva koji je na nervozne pozive morao objašnjavati kako on nije kriv što uz telefone ne sjede i službenici. Ni Zakon o braniteljima nije u skladu s obećanjima ? samo manjina će moći uvesti auto bez carina, isto tako tek mali dio bit će oslobođen participacije, osnovica za plaću neće biti povećana ni približno onoliko koliko je obećavano, a tu su i nerealizirane beneficije glede osobnih invalidnina i dječjih doplataka, u kratkim crtama glasi taksativni rezime njezinih neispunjenih obećanja. Osobno, posebno ne voli svog prethodnika Ivicu Pančića koga je nedavno optužila da je 12. siječnja 2004., kada više nije bio ministar, potpisao ugovor za akciju Kišobran za djecu i tako prekršio zakon. Kada je objavljen dokument iz kojeg se vidi kako je Pančić ugovor potpisao dok je još bio ministar, reakcija Jadranke Kosor je glasila: “Nemam namjeru polemizirati.”
Sve to nije bez osnove. U međuvremenu je omogućila povećanje broja branitelja sa 400.000 na čak 570.000, čak protiv upozorenja MMF-a o nužnosti smanjenja socijalnih izdataka. Ali čini se da mit o hrvatskoj Majci Terezi ipak kopni. Jadranka Kosor to je osjetila na pozornici na Jelačić-placu prigodom dolaska zlatnih rukometaša iz Atene, što je bio glavni test provjere njezine popularnosti među građanima. Ispalo je malo gore od lošeg, umjesto pljeska doživjela je takve salve zvižduka da je jednostavno nestala s pozornice. Bio je to golem fijasko ? ali i upozorenje drugim političarima ? i poslije toga rijetko se pojavljivala pred kamerama. Ona sasvim sigurno zna da je Sanader gura u prvi plan jer ne želi gledati Hebranga kome skandiraju tisuće simpatizera, Jadranka Kosor je ipak njegova igračica. I to ne samo po članstvu nego kudikamo više po mrljama u brižno njegovanoj biografiji o kojima nema namjeru polemizirati.