Erhard Busek je, govoreći u četvrtak Washingtonu, zaključio da je Hrvatska najstabilnija bivša jugoslavenska država, dakako, ne računajući Sloveniju“Za mene Europska unija predstavlja sustav vrijednosti utemeljen na iskustvima grčkih filozofa, rimskog prava, kršćansko-židovskog naslijeđa i zaštite ljudskih prava”, govori Erhard Busek opisujući svoju viziju projekta ujedinjene zajednice europskih država kojoj se do kraja desetljeća namjerava priključiti i Hrvatska. Hoće li se to ostvariti dobrim dijelom će ovisiti i o Busekovim procjenama jer je položaj posebnog koordinatora Pakta o stabilnosti važna funkcija u bruxelleskoj administraciji. Busek je odličan poznavatelj prilika na Balkanu za koji je zadužen od 1996., osobno poznaje sve ovdašnje vodeće političare od Tuđmana i Miloševića do Sanadera, Mesića i Koštunice. Prošlog utorka proveo je nekoliko sati u Zagrebu sudjelujući na konferenciji posvećenoj lokalnoj samoupravi i tom je prilikom dao intervju za Nacional. Govorio je o tome što treba napraviti kako bi se što prije završili pregovori, a osobito je želio pojasniti da nedavno stvaranje zajedničkog energetskog tržišta jugoistočne Europe nema nikakve veze s nekim novim povezivanjem balkanskih zemalja.

Dva dana poslije agencije su prenijele informaciju prema kojoj je Erhard Busek, govoreći u četvrtak Washingtonu, zaključio da je Hrvatska najstabilnija bivša jugoslavenska država, dakako, ne računajući Sloveniju. U svakom slučaju, stajališta tog bivšeg potpredsjednika austrijske vlade imat će priličan utjecaj na budući položaj Hrvatske u priključivanju EU.

NACIONAL: Postoji li politička pozadina u ideji o zajedničkom energetskom tržištu europskog jugoistoka? – U tome nema skrivene pozadine. Osobno volim usporedbu s nekadašnjom Zajednicom za čelik iz koje je nastala današnja Europska unija, budući da je jedinstveno energetsko tržište dobro za sve zemlje u ovoj regiji. Drugi je razlog nabava energije za ovo područje i njegova sigurna opskrba jer trenutačno sve te države energente većinom nabavljaju iz Rusije što ih dovodi u ovisan položaj. Uspostavom tržišta znatno će se smanjiti i sadašnji ovisnički položaj vaše i susjednih država. Uz to, više nema sukoba na ovim prostorima i potrebna je međudržavna suradnja jer su dobri odnosi među susjedima uvjet za pristupanje Europskoj uniji. Globalizacija potrošačima donosi mnoge prednosti. Prije svega imat ćete jeftiniju struju i više nećete ovisiti samo o jednoj zemlji. To nema nikakve veze s bivšom Jugoslavijom jer je riječ o puno širem prostoru u koji su uključene i Bugarska i Rumunjska.

NACIONAL: Vjerojatno vam je poznato da mnogi ovu ideju smatraju kontroverznom? – Oni koji ovaj posao promatraju kroz politiku, nisu u pravu. Nitko nikoga nije prisiljavao na suradnju među državama u regiji u oblasti energetike. Ovdje je riječ o poslu koji omogućava rast lokalnih gospodarstava, premda razumijem da dio ljudi smatra da u svemu ima i politike. To je dijelom točno, ali politika je sporedna, a na prvom mjestu su ekonomski prosperitet i prava potrošača.

NACIONAL: Kako onda komentirate nedolazak hrvatskog izaslanstva na konferenciju u Bukureštu? – Činjenica je da se ondje pojavio hrvatski veleposlanik u Rumunjskoj koji je podupro stvaranje zajedničkog energetskog tržišta. To znači da i vaša vlada razmišlja na isti način. Pritom neću reći da mi nisu poznate sumnje koje mnogobrojni ovdašnji građani imaju kada je riječ o zajedničkom tržištu i zato mogu najaviti skorašnju kampanju kojom ćemo ljudima objasniti kakav je to projekt.

NACIONAL: Od kada se bavite pitanjima u ovoj regiji? – Službeno od 1996. kada je OESS, uz suradnju Amerike i Europske unije, osnovao Inicijativu za suradnju u jugoistočnoj Europi. Potom je osnovan Pakt o stabilnosti i sve ovo vrijeme pokušavamo pomoći u jačanju demokracije u Hrvatskoj i ostalim zemljama u regiji. Mogu biti zadovoljan golemim promjenama koje su se dogodile u tom vremenu jer danas raspravljamo o temama vezanim uz hrvatski pristup EU, što je prije 7-8 godina bilo teško i zamisliti. Nesporno je da građani žive bolje, vidljiv je ekonomski napredak, ljudi mogu odlaziti kamo god žele i posvuda vlada mir.

NACIONAL: Kako biste ocijenili razvijenost hrvatskog gospodarstva? – Činjenica je da ono raste i razvija se, međutim, smatram da previše ovisite o turizmu. To je rizična strategija jer turizam u velikoj mjeri ovisi o globalnoj situaciji u svijetu i čim se pojavi neka veća ekonomska kriza, to uvjetuje manji broj putovanja u inozemstvo što izravno pogađa turistički orijentirane države. Svaka takva situacija može izazvati slabljenje domaćega gospodarstva. Zato bih preporučio više ulaganja u industriju i malo poduzetništvo jer je to sigurniji oblik napretka.

NACIONAL: Što mislite o politici sadašnje Hrvatske vlade? – Mislim da brzo napreduje i ide dobrim smjerom. Podupirem takvu politiku Sanaderove vlade, ali treba biti pošten i reći da je dobar dio teških pitanja riješila ekipa Ivice Račana. Dobro je da sadašnja vlada nastavlja raditi isto, osobito kada je riječ o ubrzanom hrvatskom približavanju Europskoj uniji.

NACIONAL: Budući da se osam godina bavite ovom regijom, vjerojatno možete usporediti sadašnju HDZ-ovu politiku i onu iz razdoblja Franje Tuđmana. – Ne bih rekao da postoji puno sličnosti. Najveća razlika je u tome što je Tuđman cijelo vrijeme tvrdio da Hrvatska nema nikakve veze sa svojim susjedima, dok danas Vlada s njima surađuje na različitim razinama. To je važno jer svaka zemlja ima susjede i dobri odnosi s njima su iznimno važna stvar.

NACIONAL: Koliki su izgledi da Hrvatska do 2009. postane članica Europske unije? – To ovisi o rezultatima pregovora. Mislim da će oni početi u proljeće 2005., a vrlo dobar znak je stabilna situacija na ovim prostorima koja ide u prilog pregovorima. Za sada je teško govoriti o konkretnim datumima, no poznato mi je da želite dostići Bugarsku i Rumunjsku koje već pregovaraju s EU. U svakom slučaju, najvažnije je ispuniti obveze koje su pred vama.

NACIONAL: Glavni problem je Ante Gotovina koji je i dalje u bijegu pred Haagom. Koliko je politički korektno to što se Hrvatsku stalno drži na distanci zbog samo jednog čovjeka, makar on bio umirovljeni general? – To ovisi o uvjetima koji vladaju u međunarodnoj zajednici, iako je suradnja s Haagom trenutačno puno veći problem za Srbiju i Crnu Goru te Bosnu i Hercegovinu. Čini mi se da Hrvatska u tom pitanju ima pozitivan pristup, a koliko znam to je rekla i Carla Del Ponte.

NACIONAL: Hoće li slučaj Gotovina usporiti pregovore s EU? – Na to vam ne mogu odgovoriti jer to ovisi o stajalištima vlada zemalja članica Europske unije. Smatram to važnim pitanjem.

NACIONAL: Javier Solana i vi ste nedavno spominjani kao potencijalni arbitri u hrvatsko-slovenskom međugraničnom sporu. Zanima li vas ta uloga? – To u velikoj mjeri ovisi o mojoj ulozi u Paktu o stabilnosti. Spreman sam prihvatiti svaku ulogu, pa i ovu, jer mislim da je rješavanje sadašnjih sporova između Hrvatske i Sloveniju u interesu cijele Europe. Mislim da je do sada Hrvatska vlada postupala sasvim ispravno, ali nemojte me pitati što bih im savjetovao. Savjete dajem samo ako me netko to traži.

NACIONAL: Usporedite Hrvatsku s ostalim državama u regiji. Ovdje mnogo ljudi smatra da smo svojevrsni taoci ostatka bivše Jugoslavije? – Neupitno je da Hrvatska ima veće izglede za priključenje EU od ostalih zemalja na jugoistoku Europe. Riješili ste više otvorenih problema i to je vaša prednost pred ostalima. Nećete morati čekati ostale države kako biste se priključili Europskoj uniji, uostalom Hrvatska je službeni kandidat i još treba dobiti datum početka pregovora, a ostali to nisu. Bosna i Hercegovina te Srbija i Crna Gora još nisu potpisale ni Sporazum o stabilizaciji i suradnji koji prethodi sadašnjem statusu u kojem je Republika Hrvatska. To znači da imate golemu prednost.

NACIONAL: Koliko su točne izjave Ive Sanadera i njegovih suradnika kako Hrvatsku na putu u EU snažnije podupiru stranke desnog centra nego ljevica i liberali? – Ne bih to mogao reći. Moje impresije govore da odnos prema Hrvatskoj varira od države do države, a ne od pripadnosti određenim strankama i političkim opcijama. Logično je da pritom veću potporu imate među zemljama koje su u prošlosti bile čvršće vezane uz Hrvatsku, ponajprije zbog zemljopisne blizine. To ne znači da vas one udaljenije države neće poduprijeti, ali razumljivo je da niste u fokusu njihovih interesa. Ono što trebate znati je da svaka zemlja koja je kandidat treba voditi kampanju za ulazak u EU. Osobno sam sudjelovao u tome kada je Austrija trebala postati dio Unije i znam da smo naporno radili kako bismo ostalima objasnili tko su Austrijanci, kako žive, kakvo je tamošnje gospodarstvo i slične svakodnevne stvari.

NACIONAL: Treba li se zabrinuti zbog slabljenja potpore ulasku u EU, koje je prije dvije godine iznosilo 75 posto, a sada je 50-55 posto? – Ne jer je to uobičajeni proces. Iskustvo različitih zemalja pokazuje da kako se njihova država približava EU, tako opada potpora građana. Ljudi počinju razmišljati kako će se integracija odraziti na njihov život, farmeri vide da gube neke dosadašnje povlastice ili trgovci shvate kako će imati veću konkurenciju i to ih plaši. Sjećam se da je i u Austriji potpora ulasku u EU stalno rasla, a zatim padala, no naposljetku je znatna većina bila za.

NACIONAL: Nedavno je objavljeno da ste se usprotivili imenovanju Spomenke Cek? – Čitao sam o tome, ali to je nonsens. Svaka vlada samostalno odlučuje tko će je predstavljati i nitko, pa ni predstavnik Pakta o stabilnosti, ne može nametati koga će postaviti na neki položaj.

NACIONAL: Niste im ništa sugerirali ni na neformalnoj razini? – Nisam. Bila je to samostalna odluka Hrvatske vlade.

Podupirete li ulazak Turske u EU?
To je teško pitanje. Turski dolazak donio bi pozitivne stvari, ali bi istodobno izazvao i neke negativnosti i trenutačno je upitno ima li EU kapacitete dovoljne za takvo proširenje. Ako primimo Tursku, to znači da će se na granicama Europske unije naći i Sirija, Irak, Iran i azijske države, što otvara niz pitanja.
NACIONAL: Riječ je o strahu od potencijalnog širenja islamskog terorizma u Europi? – I ja se plašim terorizma, ali nisam siguran da je ovdje riječ o islamskim teroristima. Radije bih rekao da su to ljudi koji vjeruju u terorizam, a ne u islam. Oni žele uništiti naš način života, ali to nema veze s islamom kao vjerom, što se može vidjeti u mnogim krajevima Europe. Ako odete u Beč ili Berlin, vidjet ćete da u tim gradovima živi puno muslimana i s tim ljudima nemamo nikakvih probl