Žuvanić je u ime svog ministarstva potpisao kontroverznu odluku kojom se ukida odluka Vijeća za telekomunikacije i Divanu uskraćuje dozvolaNamjere bivšeg ministra prometa i veza Rolanda Žuvanića i njegove tvrtke Optima telekom da postane drugi operator u fiksnoj telefoniji nije samo mogući sukob interesa, nego prvorazredan političko-gospodarski skandal. Prošlog tjedna Žuvanić i njegov poslovni partner Matija Martić predali su zahtjev za izdavanje dozvole Hrvatskoj agenciji za telekomunikacije, a budući da za izdavanje dozvole nije potrebno raspisivanje natječaja, već samo ispunjavanje zakonskih uvjeta, čelni ljudi Optima telekoma vjeruju da će od 1. siječnja 2005. biti izravni konkurent T-HT-u. Politička oporba, predvođena HSP-om, Žuvanićeve je namjere već ocijenila očitim sukobom interesa, jer je kao bivši ministar prometa i veza Roland Žuvanić tijekom svog mandata imao uvid u, za hrvatsku javnost još uvijek tajne ugovore hrvatske vlade i Deutsche Telekoma, pa je, koristeći informacije koje su mu bile dostupne zbog političke funkcije, u apsolutno boljoj poziciji pred bilo kojom drugom tvrtkom koja bi mogla biti zainteresirana za fiksnu telefoniju.

Tvrtka Optima Rolanda Žuvanića poslovni je partner postojećeg monopolista u fiksnoj telefoniji T-HT-a Žuvanić je pred kraj ministrovanja smanjio naknadu s 40 na 8 milijuna kuna i ukinuo obvezu ulaganja od 50 milijuna kuna za novog operateraMeđutim, pravi razmjeri Žuvanićeva kontroverznog postupka sežu u 2003., u vrijeme dok je još bio koalicijski ministar pomorstva, prometa i veza, a kad je na najgrublji način onemogućio ulazak tvrtke Divan u fiksnu telefoniju, da bi za manje od godine dana pokušao učiniti upravo ono što je htio i Divan – postati drugi operator u fiksnoj telefoniji.

Nakon izmjena tadašnjeg Zakona o telekomunikacijama, u svibnju 2003. tadašnje Vijeće za telekomunikacije najavilo je mogućnost ulaska drugog fiksnog operatora u Hrvatsku. Dva mjeseca nakon toga, početkom srpnja 2003. Vijeću se zahtjevom za izdavanje dozvole javio Ante Krznarić, vlasnik tvrtke Divan. Iza ponude tvrtke Divan tada su financijski i strateški stajali američki financijski konzorcij New World Capital Corporation, telekomunikacijska tvrtka Lucent Technologies i domaća Ingra. Prema tadašnjim pravilnicima, uvjet za dobivanje dozvole bilo je plaćanje 40 milijuna kuna naknade te ulaganje 50 milijuna kuna u prve četiri godine poslovanja. Iz današnje perspektive vrlo je zanimljivo da je uoči samoga kraja svog ministarskog mandata Žuvanić bez jasnog razloga naknadu smanjio na osam milijuna kuna i ukinuo obvezu ulaganja od 50 milijuna kuna. Prethodnik današnje Agencije za telekomunikacije, ondašnje Vijeće za telekomunikacije na čelu sa Željkom Debanićem 15. listopada 2003. donijelo je odluku da se Divanu odobri zahtjev i dade dozvola obavljanje usluga u nepokretnoj telefoniji. Već sljedećeg dana u nekim je hrvatskim medijima krenula serija napada na Debanića, a predvodnik je bio ? Roland Žuvanić. Bez obzira na to, Vijeće za telekomunikacije i Željko Debanić 20. listopada 2003. Divanu su dodijelili dozvolu. Tadašnji ministar prometa i veza tih je dana naširoko objašnjavao da je odluka Vijeća za telekomunikacije donesena mimo njegova znanja, da je nezakonita, nepravilna i da je treba ukinuti.

Žuvanićeve namjere, međutim, nisu ostale samo na riječima: u samo nekoliko dana iz svog je ministarstva u Vijeće poslao inspektore koji su trebali obaviti upravni nadzor, odnosno pronaći neku neregularnost koja bi srušila izdavanje dozvole, pa je na kraju cjelokupna ponuda tvrtke Divan završila u Ministarstvu prometa i veza, odnosno ? u rukama Rolanda Žuvanića. Samo deset dana poslije, 31. listopada 2003. Žuvanić je u ime svog ministarstva potpisao kontroverznu odluku kojom se ukida odluka Vijeća za telekomunikacije i Divanu uskraćuje dozvola. U međuvremenu, Ante Krznarić je putem nekih medija bezrazložno ocrnjen i napadan, premda je, kako ističu njegovi prijatelji, u projekt drugog fiksnog operatora uložio više od dvije godine truda i nekoliko stotina tisuća eura vlastitog novca. Krznarić i Divan ubrzo su posegnuli za jedinim pravnim lijekom pokrenuvši spor na Upravnom sudu RH. Dakako, spor još nije riješen, a od studenog 2003. do danas nije održano ni jedno ročište.

Smjenom vlasti u prosincu 2003. Žuvanić je iz ministarske fotelje prešao u Optimu, tvrtku svog dugogodišnjeg prijatelja Matije Martića. Proteklih dana u medijima je priznao da je već nekoliko mjeseci zaposlen u Optimi, a onda je došlo i predstavljanje namjere da kao predsjednik uprave novostvorene tvrtke Optima telekom postane drugi operator fiksne telefonije u Hrvatskoj. Osim zanimljive činjenice da se osoba koja je obnašala funkciju ministra zaduženog za telekomunikacije nakon smjene namjerava baviti baš tim sektorom, stručni izvor iz telekomunikacijske branše za Nacional otkriva još veće razmjere skandaloznog Žuvanićeva postupka: “Ponuda koja se upućuje regulatornom tijelu mora uključivati detaljni poslovni plan, u kojem moraju stajati egzaktni podaci, od tehničkih nacrta nove mreže pa sve do marketinških planova. Telekomunikacijski stručnjaci vrlo dobro znaju da je za izradu takvog poslovnog plana potrebno otprilike godinu dana. Primjerice, šest mjeseci je premalo, a godina i pol previše, jer onda podaci nisu ažurni. Budući da je Žuvanić svoj zahtjev koji uključuje i poslovni plan predao Agenciji za telekomunikacije prije nekoliko dana, jednostavnim računanjem koje pokazuje da je Žuvanić prestao biti ministar prije točno 11 mjeseci dolazimo do samo dviju mogućnosti: prema prvoj, Žuvanić se okoristio funkcijom ministra i jednostavno prekopirao ponudu i biznis plan tvrtke Divan, te ih nepunu godinu poslije predstavio kao svoje. Druga mogućnost je još gora, jer je po njoj Žuvanić još tijekom svog ministarskog mandata planirao i počeo pripremati ovaj poslovni pothvat, pa je zbog toga na tako brutalan način onemogućio mogućeg konkurenta ? tvrtku Divan. Obje mogućnosti su podjednako skandalozne i pravi su šamar sveukupnoj hrvatskoj javnosti. U prilog prvoj mogućnosti ide i činjenica da prije nekoliko dana bivši ministar Žuvanić nije znao odgovoriti na pitanje novinarke Nove TV kakve bi cijene Optima telekom ponudio hrvatskim građanima, premda bi, ako je izrađivao svoj poslovni plan, takvim podatkom svakako morao baratati, ističe Nacionalov izvor.

Kad je riječ o razbijanju postojeće monopolističke situacije na području fiksne telefonije u Hrvatskoj, zanimljiv je i stav postojećeg monopolista. Tadašnji HT, a danas T-HT prije godinu dana vrlo se žustro opirao i javno kritizirao namjere tvrtke Divan, tvrdeći da drugi fiksni operator nema nikakve šanse na tržištu. Međutim, otprije nekoliko dana T-HT je vrlo blagonaklon prema namjerama Žuvanićeve Optime i dosadašnji monopolist već unaprijed pozdravlja dolazak konkurencije. Nacionalov izvor smatra da je riječ o vrlo umjetnoj konkurenciji: “Optima već godinama poslovno surađuje s HT-om. Prije nekoliko godina Optima je za nekoliko desetaka milijuna kuna HT-u izradila programsku podršku za pozivne centre, a još uvijek postoje i višegodišnji ugovori o održavanju. Zar nije čudno da HT-ov dugogodišnji poslovni partner namjerava postati njegov konkurent, a da HT na to reagira ‘pozdravljanjem nadolazeće konkurencije’?”

Boljim poznavateljima telekomunikacija u Hrvatskoj zanimljiv je i Žuvanićev “tajming”, odnosno postavlja se pitanje zašto se baš sad odlučio na predaju zahtjeva za drugu fiksnu mrežu. Naime, 1. siječnja 2005. prestaje odredba ugovora između hrvatske vlade i Deutsche Telekoma po kojoj T-HT mogućem konkurentu ne mora ustupiti tzv. lokalnu petlju, odnosno dio mreže do krajnjeg korisnika. Drugim riječima, od prvog dana 2005. tržište fiksne telefonije u Hrvatskoj potpuno će biti liberalizirano. U skladu s tim, od 1. siječnja bit će ukinuta i naknada od osam milijuna kuna, a plaćat će se samo administrativni troškovi. “Da je pričekao još dva mjeseca, Žuvanić bi uštedio osam milijuna kuna. Međutim, zaključio je da je sad idealna situacija da na brzinu dobije dozvolu. Budući da je Vijeće Agencije nedavno odbilo ponudu švedskog Tele2 i Borislava Škegre za treću GSM mrežu, Žuvanić smatra da će prva sljedeća odluka Vijeća biti odobravajuća, jer bi u suprotnom ispalo da Agencija redom odbija svakog ponuđača i tako koči razvoj tržišta u Hrvatskoj”, navodi Nacionalov sugovornik.

Ako Agencija za telekomunikacije Žuvaniću i Optimi ipak dade zatraženu dozvolu, o čemu mora odlučiti u roku od 60 dana, pozitivno očitovanje na Žuvanićev zahtjev bilo bi presedan koji bi se mogao upotrijebiti u upravnom sporu koji je Krznarić podnio još u studenome 2003. Tada bi Upravni sud mogao u kratkom vremenu donijeti odluku da je Krznarićeva tužba utemeljena, pa shodno tome i samostalno ukinuti tadašnje sporno Žuvanićevo rješenje ili pak naložiti sadašnjem Kalmetinu ministarstvu da to učini. A tada bi i Ante Krznarić i njegova tvrtka Divan mogli tražiti višemilijunsku odštetu za jednogodišnje sabotiranje poslovnog pothvata.

Tko je Roland Žuvanić?
Kontroverzni bivši ministar Roland Žuvanić rođen je 4. studenog 1956. u Ivanić Gradu. Nakon diplome na Fakultetu građevinskih znanosti u Zagrebu, prvo radno iskustvo bilo mu je u građevinskoj tvrtki Hidroelektra iz Zagreba. Od 1984. radio je kao zastupnik američkih tvrtki National-Oilwell, Baroid i Dreco, a od 1997. radio je u tvrtki Borić-Žuvanić graditeljstvo. U politiku je ušao 1999. postavši član HSLS-a, a nakon toga bio je jedan od članova stranke koji su se odcijepili i osnovali Libru. U tadašnjoj Račanovoj vladi prvotno je bio zamjenik ministra zaštite okoliša, a u kolovozu 2002. imenovan je ministrom pomorstva, prometa i veza te na toj funkciji bio do kraja 2003. Kako je i sam istaknuo u domaćim medijima, prije nekoliko mjeseci zaposlio se u Optima grupi, tvrtki svog prijatelja Matije Martića, koji se već godinama bavi telekomunikacijama. Budući da se Žuvanić u dosadašnjem radu okušao samo u građevinarstvu i zastupanju američkih proizvođača za bušenje nafte, Žuvanićevi i Martićevi poznanici ističu da je razlog njihove suradnje očito bila Martićeva namjera da se okoristi informacijama koje su Žuvaniću bile dostupne u vrijeme dok je sjedio u ministarskoj fotelji.