Nedugo pošto je pročitao pismo koje mu je dostavila Helena Puljiz i s njom ga u više razgovora prokomentirao, predsjednik HND-a Dragutin Lučić je o tome obavijestio Vijeće za civilni nadzor tajnih službiPočetkom prošlog tjedna POA (Protuobavještajna agencija) našla se u još jednoj neugodnoj situaciji koja bi tijekom studenoga vrlo lako mogla prerasti u jednu od najvećih obavještajnih afera od nastanka hrvatske države. Pokažu li se posljednje primjedbe na njen račun osnovanima, slučaj bi mogao biti izrazito neugodan i za vladajući HDZ.

Krugovi bliski POA-i za Nacional su otkrili da je u središte još jednog skandala POA dospjela zbog novinarke Helene Puljiz. Nju su nedavno agenti POA-e zamolili da se u jednom od zagrebačkih kafića nađu na razgovoru, jer misle da im ona može pomoći u predmetu važnom za nacionalnu sigurnost. Ono što je Helena Puljiz učinila nakon tog razgovora pokazuje da ona to ispitivanje nije shvatila kao nešto što bi trebalo biti važno za nacionalnu sigurnost.

Helena Puljiz pristala je na susret, a na sastanku su je dočekala dva agenta POA-e. Pokazali su joj svoje službene iskaznice i rekli joj da bi bilo najbolje kad bi razgovarali u Gruškoj ulici, u sjedištu Centra POA-e za Zagreb. Ondje im se pridružio Mario Frlan, načelnik tog centra.

Nedugo potom Helena Puljiz prijavila je da su je trojica agenata POA-e, predvođena Mariom Frlanom, dugo i podrobno ispitivali što im može reći o odnosima predsjednika Republike Stipe Mesića s njegovim suradnicima. Ona je na ispitivanju stekla dojam da ih je posebno zanimao odnos Mesića i donedavnog tajnika njegova ureda Željka Bagića, a prijavila je i da su joj postavljali i brojna pitanja iz kojih proizlazi da POA želi doznati bilo kakve podatke koji bi mogli kompromitirati Mesića. Razgovor agenata POA-e i Helene Puljiz, po svemu sudeći, vodio se u sobi 16 zagrebačkog centra POA-e, gdje se sadržaj razgovora snima zvučno i vizualno, skrivenim kamerama.

Nekoliko dana nakon tog razgovora agenti POA-e pokušali su je još jednom ispitati o istim temama.

POA nije slučajno za razgovor odabrala Helenu Puljiz. Ona je nedugo poslije prošlih predsjedničkih izbora počela za Jutarnji list pratiti događanja u Uredu predsjednika Republike na Pantovčaku. Zajedno sa svojim kolegama iz drugih dnevnih listova ona je pratila predsjednika Mesića i na neka njegova putovanja u inozemstvo, a često je pisala i tekstove temeljene na informacijama koje je doznavala na neslužbenim druženjima s djelatnicima Mesićeva ureda, kao i sa samim Mesićem. Jedan od preduvjeta za dobro obavljanje njenog novinarskog posla bilo je i dobro razumijevanje odnosa između Mesića i njegovih suradnika, čemu su najbolje mogla poslužiti upravo spomenuta neformalna druženja.

Međutim, u Uredu predsjednika nisu odveć voljeli Helenu Puljiz, jer su veći dio njenih tekstova doživljavali kao tendenciozne i dvosmislene. Predsjednik Mesić i njegovi suradnici često su bili u dvojbi je li ona jedina novinarka koja uopće nije razumjela sadržaj neformalnih informacija koje je dobivala, ili ih je sukladno Mesiću nesklonoj uređivačkoj politici Jutarnjeg lista javnosti morala prezentirati u pogrešnom svjetlu. Nesporazumi su Mesića toliko naljutili da je neslužbeno zabranio svojim suradnicima da Heleni Puljiz daju bilo kakve informacije. Stoga je ona nakon nešto više od godinu dana izvještavanja iz Ureda predsjednika bila prebačena na druge, manje atraktivne poslove u Jutarnjem listu. Možda joj zbog toga Mesić nije odveć simpatičan.

Na to su, po svemu sudeći, računali i u POA-i, očekujući da bi od nje mogli dobiti zanimljive podatke o Mesiću i njegovim suradnicima. Ubrzo se pokazalo da Helena Puljiz tijekom ispitivanja nije stekla dojam da je razgovor bitan za nacionalnu sigurnost zemlje. Odbila je doći na drugi razgovor u zagrebački centar POA-e i prijavila da su je agenti POA-e potom pokušali zastrašiti. U tome očito nisu imali uspjeha.

Helena Puljiz odmah potom zatražila je pomoć Hrvatskog novinarskog društva pismom u kojem je iznijela svoju verziju onoga o čemu je razgovarala s agentima POA-e. Dragutin Lučić, predsjednik HND-a, s njom je o tome više puta detaljno razgovarao, ali za Nacional nije htio iznositi pojedinosti tog slučaja.

“Helena Puljiz zamolila me da zasad ni s čim ne izlazim u javnost. Moram poštovati njenu odluku, jer je ona za mene klijent koji se društvu kojim predsjedam obratila za pomoć”, rekao je za Nacional Dragutin Lučić i tako posredno potvrdio informacije koje su do Nacionala došle iz krugova bliskih POA-i.

Hrvatsko novinarsko društvo vrlo je ozbiljno shvatilo pristiglu molbu za pomoć, ponajviše zbog načina na koji je Helena Puljiz tu molbu napisala. Iako su se u Uredu predsjednika, dok je Helena Puljiz o njima pisala, često žalili da pogrešno razumijeva kontekst važnih razgovora, u HND-u su odlučili da bi taj slučaj trebalo pomno provjeriti. Nedugo pošto je pročitao pismo koje mu je dostavila Helena Puljiz i s njom ga u više razgovora prokomentirao, Lučić je o tome obavijestio Vijeće za civilni nadzor tajnih službi, kojim predsjeda Vlatko Cvrtila.

Helena Puljiz početkom prošlog tjedna pred Vijećem iscrpno je opisala o čemu su je agenti POA-e ispitivali. Vijeće je, po svemu sudeći, već poduzelo sve što može kako bi provjerilo jesu li njeni navodi istiniti. Pokažu li se točnima, Vijeće će morati istražiti i zašto POA ispituje novinare o odnosima Stipe Mesića i njegovih suradnika.

Cvrtila do zaključenja ovog teksta nije bio dostupan za komentar te situacije, ali on i inače nema ovlasti te slučajeve javno komentirati. Čim je dala iskaz pred Vijećem, Helena Puljiz otputovala je k roditeljima u Imotski. Nije bila dostupna za komentar spornih događaja.

Nedugo pošto je Helena Puljiz poslala svoje pismo Hrvatskom novinarskom društvu, za incident je doznao i Stipe Mesić. Krugovi bliski POA-i Nacionalu potvrdili su da je Mesić izravno telefonom nazvao šefa POA-e Joška Podbevšeka i zatražio hitnu istragu o cijelom slučaju. Mesić za Nacional slučaj nije htio komentirati.

Da je za Podbevšeka to očito bio vrlo neugodan razgovor, vidi se i po tome da je o svemu POA morala pismeno izvijestiti Mesića. Njegovi suradnici Nacionalu su potvrdili da je Podbevšek Mesiću poslao dopis u kojem je među ostalim naveo da se Helena Puljiz nije žalila na tretman POA-e te da je svojevoljno pristala na prvi razgovor. Osim toga, Podbevšek je Mesiću rekao da je POA Helenu Puljiz ispitivala zbog razloga koji su bitni za nacionalnu sigurnost. Ali, pokažu li se pritužbe Helene Puljiz osnovanima, Podbevšekov odgovor Mesiću zapravo bi značio da POA smatra da su odnosi Mesića i njegovih suradnika, ali i neke pojedinosti iz predsjednikova privatnog života bitni za nacionalnu sigurnost.

Helena Puljiz nije prva osoba od koje je POA pokušala doznati razne informacije o Mesiću. Ranije je to pokušala učiniti pod krinkom lova na odbjeglog haaškog optuženika Antu Gotovinu.

Početkom srpnja u POA-u je na razgovor otišao Željko Bagić, tada još formalno zaposlenik Ureda predsjednika i potpredsjednik Savjeta za koordinaciju rada sigurnosnih službi, što je funkcija u rangu potpredsjednika Vlade. Bagić je pristao otići na razgovor nakon što su ga to zamolili i premijer Ivo Sanader i predsjednik Stipe Mesić. Bilo je to vrijeme kad se Hrvatska grčevito pred međunarodnom zajednicom, posebno pred Britancima, trudila pokazati da čini sve kako bi ulovila Gotovinu.

U sklopu tih aktivnosti POA je s državnog vrha dobila signal da bi bilo dobro ispitati i Bagića, koji je nedugo prije toga završio na crnoj listi EU kao jedan od navodnih Gotovininih pomagača. Bio je to i uvod u Bagićev odlazak iz Ureda predsjednika, iako je Mesić nedavno izjavio da Bagić nije morao otići sa svog radnog mjesta zbog svoje uloge u slučaju Gotovina nego zato što je prijatelj s Hrvojem Petračem, koga sumnjiče za financiranje Gotovinina bijega i za kojim je hrvatska policija raspisala tjeralicu zbog navodnog sudjelovanja u otmici sina umirovljenog generala Vladimira Zagorca.

Bagića su tri agenta POA-e, predvođena agentom Ferizovićem, ispitivali u sobi 16 Centra POA-e Zagreb u Gruškoj ulici. Zanimljivo je da je Ferizović promaknut u POA-i tek pošto je smijenjen Podbevšekov prethodnik Franjo Turek. Turek je Ferizovića navodno uhvatio kako dostavlja državne tajne negdašnjem dugogodišnjem djelatniku zagrebačkog centra SDS-a iz odjela koji se bavio unutarnjem neprijateljima SFRJ. U obavještajnom miljeu tu osobu i danas prepoznaju pod njenim tadašnjim nadimkom Guja, a POA je danas sumnjiči da je bila u pozadini nedavnog neuspjelog pokušaja otmice djece Ante Gotovine.

Razgovor agenata POA-e i Bagića sniman je tonski i videokamerama, bez Bagićeva znanja, što Zakon o sigurnosnim službama ne dopušta. Posebno je zanimljivo da se razgovor nije vodio samo o Gotovini. Ferizović je Bagiću postavio više pitanja o Mesiću, koja nemaju nikakve veze s Gotovinom.

Pitao ga je koga poznaje od Mesićevih prijatelja, u kakvim je odnosima s Mesićevom obitelji i slično. Posebno su agenti POA-e htjeli doznati je li i kakvu ulogu Bagić imao u protokolarnim Mesićevim posjetima pojedinim tvrtkama, raspitivali su se kako predsjednik odabire poslovne subjekte koje posjećuje, što uvjetuje te posjete. Bagić je stekao dojam da je, pod krinkom prikupljanja informacija koje bi mogle biti korisne za lociranje Gotovine, većina tih pitanja bila usmjerena na prikupljanje bilo kakvih podataka koje bi Mesića mogle kompromitirati. Posebno se zgrozio pitanjima o Mesićevim posjetima gospodarskim subjektima, jer mu se činilo da su bila intonirana kao da POA sumnja da Mesić iskorištava te posjete da bi poslije od dijela tih tvrtki mogao tražiti novčanu potporu za predizbornu kampanju.

Na drugom razgovoru u POA-i, početkom listopada, Bagića nisu ispitivali o Mesiću, nego isključivo o slučaju Gotovina, ponovo zbog viših državnih interesa. Glavnu riječ vodili su Ante Glavan i Mario Frlan, koji je nedavno ispitivao i Helenu Puljiz. Poslije tog razgovora do tjednika Globus dospjele su informacije da je Bagić cinkao Mesića te da je bivši šef POA-e Franjo Turek na sličnom razgovoru sa svojim bivšim podređenima cinkao bivšeg premijera Ivicu Račana. Obojica su te tvrdnje oštro demantirali, ali je Mesić već tada telefonom ljutito nazvao premijera Sanadera i bijesno ga upitao zašto je POA Bagića ispitivala o njemu i njegovoj ulozi u akciji Gotovina.

Ispitivanja Bagića i Helene Puljiz pokazuju da je malo vjerojatno da se POA slučajno raspitivala o Mesiću. Štoviše, ako su navodi Helene Puljiz točni, postoje najmanje dva slučaja koji ozbiljno navode na pomisao da POA pod krinkom potrage za odbjeglim Antom Gotovinom operativno obrađuje predsjednika Mesića. Ako ta obrada formalno i ne postoji pod tim imenom, to ne znači da POA ne bi mogla upotrebljavati svoju infrastrukturu u te svrhe. Mesiću je POA razloge ispitivanja Helene Puljiz podvela pod nazivnik nacionalne sigurnosti.

Ugrožava li i kako predsjednik Stipe Mesić dva mjeseca prije predsjedničkih izbora u Hrvatskoj nacionalnu sigurnost?

Nacional je odgovor na to, ali i druga pitanja vezana uz pritužbe Helene Puljiz pokušao dobiti od POA-e, ali su oni taj slučaj odbili komentirati.

U intervjuu za Nacional 27. srpnja 2004. Damir Jukica, visokopozicionirani obavještajac i degradirani član POA-e, izjavio je da je Podbevšek bacio POA-u u kaos i strah te da se ponaša kao privatni ravnatelj premijera Sanadera i da uživa njegovu punu podršku.

Djelomice i zbog te izjave možda bi upravo premijer Sanader mogao biti najpozvaniji da javno odgovori jesu li i zašto odnosi predsjednika Mesića s njegovim suradnicima, kao i neki drugi detalji iz predsjednikova privatnog života, doista bitni za nacionalnu sigurnost.

Netko će uskoro vjerojatno morati javno objasniti i zašto POA, ako su te informacije doista bitne za nacionalnu sigurnost, njih ne traži od predsjednika Mesića osobno, nego se o tomu raspituje kod novinara.

Premijer Sanader na nedavnom Saboru Mladeži HDZ-a izjavio je da je HDZ spreman za prljavu predsjedničku kampanju ako to predsjednik Mesić bude tražio. Ostanu li netom spomenute dvojbe bez odgovora, a pokaže se da su pritužbe Helene Puljiz na POA-u osnovane, one bi mogle posredno pojasniti što je premijer mislio kad je to izjavio.