Kako Nacional doznaje, inicijativa da Mesić postane službeni kandidat opozicije na izborima potekla je iz HSS-a, točnije od samoga predsjednika Zlatka Tomčića.“Premijer Ivo Sanader svojim istupima u zadnjih sedam dana definitivno gura Hrvatsku u političku polarizaciju. To je upravo ono što je predsjednik Mesić uspio spriječiti na prošlim parlamentarnim izborima, 23. studenoga prošle godine i što sada Sanader svim silama pokušava, a u čemu, po svemu sudeći, i uspijeva. Hrvatsku bi to moglo dovesti do još većih međustranačkih borbi i političke destrukcije. Predsjednik Mesić morat će na kraju prihvatiti taj Sanaderov izazov i krenuti u osobni rat protiv njega i njegove stranke, kao službeni predsjednički kandidat SDP-a, HSS-a i HNS-a. To Mesiću nije drago, no drugoga izbora nema”, izjavio je u subotu, 6. studenoga, ekskluzivno za Nacional jedan od najbližih suradnika predsjednika Mesića. Koji su razlozi predsjednika Mesića natjerali da mijenja izbornu strategiju i da ulazi u vrlo tešku borbu protiv Sanadera i HDZ-a?

Oporba se neće miješati u Mesićeve kadrovske križaljke, ali će zahtijevati da zastupa njihov gospodarski i politički program Udruživanjem s oporbom Mesić će izgubiti samostalnost, ali će dobiti prijeko potrebnu stranačku infrastrukturu“Mesić ne bi imao apsolutno ništa protiv Sanadera i ostalih ljudi iz vrha HDZ-a kao i same stranačke infrastrukture, da oni logistički i financijski podupiru svoju kandidatkinju, legalno izabranu na stranačkoj konvenciji. No kad Sanader počne za govornicom vikati: ‘Mi se ne bojimo Stipe Mesića! Mi ćemo pobijediti! Vlada i HDZ će pobijediti!’, to jasno daje do znanja da ovo nije osobna borba Jadranke Kosor protiv Mesića, već borba Vlade, Stranke i Parlamenta protiv aktualnog predsjednika. Dakle, nije to borba dvije ličnosti, dva koncepta, dva programa, već borba Vlade, većine u Parlamentu i HDZ-a protiv jednog čovjeka. Ostane li predsjednik Mesić sam, to će biti neravnopravna borba. Kao nezavisni kandidat, on se ne može oduprijeti takvim organiziranim naletima cijelog državnog i HDZ-ova stranačkog aparata protiv sebe. Logično je da poseže za saveznicima, a saveznike ima jedino unutar bloka oporbenih stranaka”, nastavio je za Nacional obrazlagati Mesićevu poziciju jedan od njegovih najbližih suradnika i koji će voditi i glavnu riječ u njegovu izbornu stožeru koji bi trebao sa svojim programom izaći odmah po objavi izbora.

Kako Nacional doznaje, inicijativa da Mesić postane službeni kandidat opozicije na izborima potekla je iz HSS-a, točnije od samoga predsjednika Zlatka Tomčića. Kad je vidio Sanaderov napad na Mesića, nakon što je on izgovorio dvije nespretne izjave oko “političkog” oca Jadranke Kosor i (ne)ratovanja protiv Crne Gore, shvatio je, priča nam jedan od Tomčićevih najbližih suradnika, da se tu neće voditi fer i poštena borba. Ako se takvi napadi nastave, a Mesić ne promijeni svoju “miroljubivu” kampanju, mogao bi lako izgubiti izbore jer bi se, po mišljenju Tomčića i njegovih suradnika, njegovo neodgovaranje na Sanaderove napade na terenu shvatilo kao njegova slabost. Tomčićevim prognozama identične su kalkulacije vodstva HDZ-a. Radi se, navodno, o čistoj matematici: konačan slijed i rezultat događaja može se vrlo precizno izračunati.

Tomčićeva naklonost Mesiću ima naravno, sasvim pragmatičan uzrok. Štiteći Mesića, Tomčić prevenstveno štiti svoju stranku i opozicijski blok. Podupre li opozicija Mesića, a on izgubi predsjedničke izbore, ta će ista opozicija sigurno izgubiti lokalne izbore u svibnju iduće. A ti su izbori uvod u parlamentarne izbore 2007. godine.

Prije desetak dana, Tomčić je sa svojom izbornom računicom upoznao Račana, nakon što je razradio sa svojim suradnicima. Račan je nevoljko prihvatio Tomčićevu ideju da Mesić bude i službeni stranački kandidat oporbene koalicije, odnosno svake pojedine stranke. Nakon Račanova pristanka, ideju su razložili Vesna Pusić koja se s njom složila. Prve naznake promjene strategije bile su vidljive na sastanku Pusićke, Račana i Tomčića s Mesićem u Uredu predsjednika u subotu, 30. listopada. Na tom je sastanku Mesićeva službena stranačka kandidatura nabačena samo kao ideja. Mesić se o njoj nije posebno izjašnjavao, kalkulirajući što će mu to zapravo donijeti. Sredinom tjedna, oporbena je trojka otvoreno rekla Mesiću da od njega traže službenu kandidaturu jer u protivnom ne može računati na njihovu podršku, a u tom će ga slučaju HDZ-ov stranački i izborni aparat jednostavno pojesti.

Uz to, oporba, koja prvenstveno štiti sebe, smatra da je krajnje neozbiljno od predsjednika da još uvijek nema jasno definiran izborni stožer i šefa toga stožera. Smatraju da ljudi koji se spominju u medijima, na primjer Petar Turković, nisu sposobni za vođenje Mesićeve kampanje. Prigovaraju da se Turković više brine o tome kako da preuzme PIK Kutjevo nego o reizboru Stipe Mesića. Prelaskom u zavisnu poziciju sram oporbe, Mesić će morati prihvatiti i okvire suradnje na kojima oporba inzistira? Mesić će morati prihvatiti zajednički oporbeni politički, financijski i gospodarski program. Isti program protegnut će se na lokalne, a kasnije i na parlamentarne izbore. Oporba smatra da će time osnažiti cjelokupni blok i krenuti na lokalne izbore potpuno spremna.

Sugovornik iz HSS-a tvrdi da Mesić, za razliku od Jadranke Kosor, odnosno HDZ-a, nema nikakvu infrastrukturu na terenu, a bez nje, po mišljenju oporbe, Mesić ne može dobiti izbore. HDZ ima stranačku i ljudsku infrastrukturu, preko koje može u roku od 40 minuta putem SMS poruka dići u stanje pripravnosti cjelokupno članstvo; na isti način to članstvo može agitirati za svoju kandidatkinju. Ovim sporazumom između predsjednik i oporbe, to dobiva i Mesić. Na pitanje o cijeni koju će Mesić morati platiti Tomčiću i Račanu, naš sugovornik tvrdi da se oporba neće miješati u kadrovske križaljke Stipe Mesića, već će jedino tražiti da predsjednik zastupa njihov program, koji će biti identičan njegovome. To , po svemu sudeći, neće biti baš tako, a to zna i Stipe Mesić i zato mu se baš i ne ide ni u kakvo čvršće partnerstvo ni s kim, pa tako ni s opozicijom. No drugo rješenje se za sada se ne vidi, a sam ne može pobijediti, osim ako HDZ ne potresu još dva-tri velika skandala do samih izbora. U tom partnerstvu oporba dobiva puno više. Mesić je danas je on dvostruko popularniji nego cjelokupna oporba zajedno. Nakon poraza i demoralizacije 23. studenoga 2003. godine, oporba ne može uhvatiti kurs i okupiti se oko jednog velikog projekta ili jednog čovjeka. Svoju snagu mogu sada povećati u sinergiji s Mesićem, a to im je najveći poklon koji su mogli dobiti. Zaslužuju li oni to, veliko je pitanje jer su se upravo Račan i Tomčić dvije godine svim snagama borili da Stipi Mesiću oduzmu predsjedničke ovlasti, umjesto da su to vrijeme iskoristili za detuđmanizaciju društva i borbu protiv pretvobenog kriminala koji je obilježilo deset godina HDZ-a

Mesić će u ovom partnerstvu dobiti gotovo sigurnu pobjedu na izborima koji će, ako se nastave u ovako povišenom i neprijateljskom tonu, zahtijevati mnogo energije. Oporbeni lideri će svojim angažmanom pomoći Mesiću da se ne iscrpljuje do krajnjih granica te da cjelokupnu kampanju dovede u red. Već je sad vidljiv utjecaj oporbene trojke koja je Mesiću vrlo oštro sugerirala da pripazi na izjave kako ga HDZ ne bi lovio nespremnoga. S durge strane, Mesić gubi svoju samostalnost koja je bila zaštitni znak njegova petogodišnjeg predsjednikovanja.

Ako brzo ne promjeni retoriku i način eksponiranja unutar kampanje, najveći gubitnik bi mogao biti Ivo Sanader. Na predizbornom skupu u Puli, u dvoranuprvi ulazi Ivo Sanader, a predsjednička kandidatkinja HDZ-a tek peta. Cijeli skup u Puli je izgledao kao predizborni skup Ive Sanadera, a ne Jadranke Kosor. Ponovo su padale teške riječi, Sanader se zanio u govoru, napadao zbog Žužula cijelu oporbu, zaboravljajući pritom da su se tamo okupili da bi zapravo promovirali Jadranku Kosor. Sanader je egoističan kao i svaki političar, a uz to je rođeni lider koji svojom ličnošću teško ostavlja mjesta za još nekoga pored sebe. To je teška pozicija za Jadranku Kosor jer ona mora personalizirati svoju kampanju. Zbog toga bi se Sanader morao povući i prepustiti kampanju Jadranki Kosor i stranačkim profesionalcima. A i dalje nastavi ovako nasrtati na Mesića, a ovaj pobjedi na izborima, njihova će suradnja biti nemoguća. Uz to, svojim ponašanjem, Sander gura Mesića direktno u krilo Ivici Račanu i Zlatku Tomčiću, što Mesiću na početku kampanje nije ni padalo na pamet. No, najgore od svega je što će to proizvesti krajnju političku polarizaciju. Stoga bi se Sanader trebao prisjetiti Mesićeve neutralnosti prilikom prošlih parlamentarnih izbora. Upravo je ta neutralnost pomogla HDZ-u da dođe na vlast i da bude prihvaćen u svijetu. Stoga Mesić očekuje od premijera, Vlade i parlamenta da se ne miješaju u izbore. U suprotnom će se otvoriti rupa u političkom životu, u koju će neki sigurno upasti i teško će se iz nje izvući. Prema mišljenju Mesićeva najbližeg savjetnika, Sanader još uvijek ima šanse da stane na loptu, makne se iz kampanje i pusti Jadranki Kosor da se bori uz pomoć partijskog aparata. Pritome se javno mogu eksponirati i držati vatrene govore kao za sebe tako i za Jadranku Kosor svi, od Luke Bebića pa do Branimira Glavaša i Andrije Hebranga, osim Ive Sanadera.